prid. 〈G prȉprēmnōg(a); ž. prȉprēmnā, s. prȉprēmnō〉 koji se odnosi na pripremu [~ radovi]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìprijētīm, 3. l. mn. prìprijētē, imp. priprijéti, aor. priprijétih, prid. r. priprijétio〉 uputiti blagu prijetnju ili kratko komu zaprijetiti

prid. 〈G prȉprosta; odr. prȉprostī, G prȉprostōg(a); ž. prȉprosta, s. prȉprosto; komp. pripròstijī〉 koji je jednostavan, koji jasno pokazuje i ne skriva svoje misli i namjere [~ čovjek]; sin. prostodušan

im. m. 〈G prȉrāsta〉 1. povećanje broja stanovnika 2. polj. povećanje ukupne količine do kojega dolazi rađanjem i rastom u određenome razdoblju [~ stoke]

im. ž. 〈G príredbē; mn. N príredbe, G príredābā/prírēdbā/príredbī〉 kulturna i zabavna svečanost, svečanost ili predstava s plesom, pjesmom, recitiranjem, obično u povodu kakva događaja ili proslave [~ u povodu dana škole; sportska ~; dobrotvorna ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìrēdīm, 3. l. mn. prìrēdē, imp. prirédi, aor. prirédih, prid. r. prirédio, prid. t. prìrēđen〉 1. učiniti što gotovim, dovršenim [~ ručak]; sin. napraviti razg., pripraviti, pripremiti, ( spraviti), spremiti 2. dati čemu cjelovit oblik i smisao, učiniti sve potrebne pripreme kako bi se što moglo obaviti [~ predstavu; ~ proslavu]; sin. napraviti, organizirati • priréditi (se) 〈prijel.〉 učiniti koga ili što pripremljenim za što [~ zemljište za gradnju; ~ se za nove napore]; sin. pripraviti (se) v. pod pripraviti, pripremiti (se) v. pod pripremiti, spremiti (se) v. pod spremiti; vidski paranjak: priređivati

im. s. 〈G priređívānja〉 1. činjenje čega gotovim, dovršenim; sin. pripravljanje, pripremanje, spremanje 2. davanje čemu cjelovita oblika i smisla, obavljanje svih potrebnih priprema kako bi se što moglo učiniti; sin. organiziranje 3. činjenje koga ili čega pripremljenim za što; sin. pripravljanje, pripremanje, spremanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prirèđujēm, 3. l. mn. prirèđujū, imp. prirèđūj, aor. priređívah, imperf. prirèđīvāh, prid. r. priređívao, prid. t. prirèđīvān〉 1. činiti što gotovim, dovršenim [~ ručak]; sin. pripravljati, pripremati, ( spravljati), spremati 2. davati čemu cjelovit oblik i smisao, činiti sve potrebne pripreme kako bi se što moglo obaviti [~ predstavu; ~ proslavu]; sin. organizirati • priređívati (se) 〈prijel.〉 činiti koga ili što pripremljenim za što [~ djecu za školu; ~ zemljište za gradnju; ~ se za nove napore]; sin. pripravljati (se) v. pod pripravljati, pripremati (se) v. pod pripremati, spremati (se) v. pod spremati; vidski paranjak: prirediti

im. m. 〈G prìreza; mn. N prìrezi, G prȉrēzā〉 dodatak na porez koji se plaća teritorijalnoj jedinici [gradski ~]

im. ž. 〈G prírodē〉 1. sve što postoji na svijetu samo po sebi i nije ljudsko djelo [neživa ~; živa ~] 2. nenaseljen kraj 3. osnovno svojstvo koga ili čega [biti osjetljive prirode] ♦ po prirodi [sramežljiv, nemiran itd.] urođeno, po svojoj naravi [sramežljiv, nemiran itd.]; po prirodi stvari kako se očekuje, kako se pretpostavlja, kako je normalno

prid. 〈G prírodna; odr. prírodnī, G prírodnōg(a); ž. prírodna, s. prírodno; komp. priròdnijī〉 1. koji odražava iskrenost [~ osmijeh]; ant. umjetan 2. koji je spontan i ležeran [prirodna gluma; prirodno držanje]; sin. (neusiljen); ant. neprirodan

prid. 〈G prírodnōg(a); ž. prírodnā, s. prírodnō〉 1. koji se odnosi na prirodu [~ zakoni; prirodne pojave] 2. koji je prouzročen prirodnim zakonima [prirodna smrt; ~ rast] 3. koji je nastao u prirodi, koji nije napravio čovjek [~ dodatak hrani; ~ proizvod]; sin. (naravni)

im. ž. 〈G prirodnìnē; mn. N prirodnìne, G prirodnínā〉 izvorna sastavnica prirode, npr. kamen, voda, biljke, životinje itd.; ant. umjetnina

im. ž. 〈G prírodnosti, I prírodnošću/prírodnosti〉 a. svojstvo onoga što odražava iskrenost b. svojstvo onoga što se odlikuje spontanošću i ležernošću; sin. (neusiljenost); ant. (usiljenost); ant. neprirodnost

im. m. 〈G prirodòpisa〉 hist. nastavni predmet u kojemu se uči o prirodi i prirodnim pojavama

im. s. 〈G prirodòslōvlja〉 sve prirodne znanosti koje proučavaju i istražuju zakonitosti i život prirode

prid. 〈G prirodòslōvnōg(a); ž. prirodòslōvnā, s. prirodòslōvnō〉 koji se odnosi na prirodoslovlje [~ muzej; ~ fakultet]

prid. 〈G prìrođena; odr. prìrođenī, G prìrođenōg(a); ž. prìrođena, s. prìrođeno〉 koji postoji od rođenja [~ strah]; sin. (iskonski), urođen

im. m. 〈G prìroka; mn. N prìroci, G prȉrōkā〉 zast. v. predikat

prid. 〈G príručna; odr. príručnī, G príručnōg(a); ž. príručna, s. príručno〉 čija je namjena da je u blizini i na raspolaganju [priručna knjižnica; priručna gramatika; priručno oruđe]

im. m. 〈G príručnīka; mn. N príručnīci, G príručnīkā〉 priručna knjiga koje znanosti ili struke s praktičnim uputama [pravopisni ~; gljivarski ~; planinarski ~]

prid. 〈G prȉsna; odr. prȉsnī, G prȉsnōg(a); ž. prȉsna, s. prȉsno; komp. prìsnijī〉 koji je u bliskim odnosima s kim [prisni prijatelji]; sin. (intiman)

prid. 〈G prìsebna; odr. prìsebnī, G prìsebnōg(a); ž. prìsebna, s. prìsebno; komp. prisèbnijī〉 1. koji je sposoban donositi dobre i razumne odluke; sin. staložen 2. koji je pri svijesti [Bolesnik je ~.]; sin. svjestan

im. ž. 〈G prȉsegē, DL prȉsezi; mn. N prȉsege, G prȉsēgā〉 svečano obećanje koje se daje pri preuzimanju koje odgovorne dužnosti [svečana ~; položiti prisegu]; sin. (zakletva)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsēgnēm, 3. l. mn. prìsēgnū, imp. priségni, aor. priségnuh, prid. r. priségnuo〉 dati prisegu, svečano što obećati [~ na vjernost]; sin. (zakleti se); v. pod zakleti; vidski parnjaci: prisezati, prisizati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsēžēm, 3. l. mn. prìsēžū, imp. priséži, aor. prisézah, imperf. prìsēzāh, prid. r. prisézao〉 davati prisegu, svečano što obećavati [~ na vjernost]; sin. kleti se v. pod kleti, (zaklinjati se) v. pod zaklinjati, prisizati; vidski parnjak: prisegnuti

im. ž. 〈G prȉsilē; mn. N prȉsile, G prȉsīlā〉 primjena sile, prijetnja silom ◇ pod prisilom protiv svoje volje; sin. prisilno

prid. 〈G prȉsīlna; odr. prȉsīlnī, G prȉsīlnōg(a); ž. prȉsīlna, s. prȉsīlno〉 1. koji je učinjen ili se odvija pod prisilom [prisilni rad; prisilno učenje] 2. koji uključuje silu [prisilna mjera]; sin. (prinudan)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsilīm, 3. l. mn. prìsilē, imp. prìsili, aor. prìsilih, prid. r. prìsilio, prid. t. prìsiljen〉 navesti koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. natjerati, primorati • prisiliti se 〈povr.〉 učiniti što bez volje ili protiv svoje stvarne volje; vidski paranjak: prisiljavati

pril. protiv svoje volje; sin. pod prisilom v. pod prisila

im. s. 〈G prisiljávānja〉 1. navođenje koga da učini što protivno svojoj volji ili koristi; sin. natjeravanje, natjerivanje, primoravanje 2. činjenje čega bez volje ili protiv svoje stvarne volje; sin. siljenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prisìljāvām, 3. l. mn. prisiljávajū, imp. prisìljāvāj, aor. prisiljávah, imperf. prisìljāvāh, prid. r. prisiljávao, prid. t. prisìljāvān〉 navoditi koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju]; sin. natjeravati, natjerivati, primoravati • prisiljávati se 〈povr.〉 činiti, raditi što bez volje ili protiv svoje stvarne volje; sin. siliti; vidski paranjak: prisiliti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsīžēm, 3. l. mn. prìsīžū, imp. prisíži, aor. prisízah, imperf. prìsīzāh, prid. r. prisízao〉 v. prisezati

im. s. 〈G prìsjećānja〉 prizivanje u pamćenje čega iz prošlosti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìsjećām se, 3. l. mn. prìsjećajū se, imp. prìsjećāj se, aor. prìsjećah se, imperf. prìsjećāh se, prid. r. prìsjećao se〉 prizivati u pamćenje što iz prošlosti [~ čijega imena; ~ školskih dana]; vidski parnjak: prisjetiti se

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. prìsjēdā, 3. l. mn. prisjédajū, aor. 3. l. jd. prȉsjēdā, imperf. 3. l. jd. prìsjēdāše, prid. r. prisjédao〉 kvariti raspoloženje komu, prouzročivati da tko izgubi zanimanje za što [Prisjedali su joj susreti s njime.]; vidski parnjak: prisjesti

im. ž. 〈G prìsjednicē; mn. N prìsjednice, G prìsjednīcā〉 zast. v. porotnica

prid. 〈G prìsjedničina; ž. prìsjedničina, s. prìsjedničino〉 zast. v. porotničin

im. m. 〈G prìsjednīka, V prìsjednīče; mn. N prìsjednīci, G prìsjednīkā〉 zast. v. porotnik

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsjednēm, 3. l. mn. prìsjednū, imp. prìsjedni, aor. prìsjedoh/prìsjeh, prid. r. prìsjeo.〉 pokvariti raspoloženje komu, prouzročiti da tko izgubi zanimanje za što [Zbog svađe joj je prisjela proslava.]; vidski parnjak: prisjedati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìsjetīm se, 3. l. mn. prìsjetē se, imp. prìsjeti se, aor. prìsjetih se, prid. r. prìsjetio se〉 prizvati u pamćenje što iz prošlosti [~ čijega imena; ~ školskih dana]; sin. sjetiti se, spomenuti se zast. v. pod spomenuti; vidski parnjak: prisjećati se

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìskāčēm, 3. l. mn. prìskāčū, imp. priskáči, aor. priskákah, imperf. prìskākāh, prid. r. priskákao〉 pomagati komu u kakvu poslu ili u kakvoj nevolji [~ nemoćnim osobama]; vidski parnjak: priskočiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìskočīm, 3. l. mn. prìskočē, imp. priskòči, aor. priskòčih, prid. r. priskòčio〉 pomoći komu u kakvu poslu ili u kakvoj nevolji [~ starici]; vidski parnjak: priskakati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìskr̄bīm, 3. l. mn. prìskr̄bē, imp. priskŕbi, aor. priskŕbih, prid. r. priskŕbio, prid. t. prìskr̄bljen〉 kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom doći u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. dobaviti, nabaviti, pribaviti; vidski parnjak: priskrbljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priskr̀bljujēm, 3. l. mn. priskr̀bljujū, imp. priskr̀bljūj, aor. priskrbljívah, imperf. priskr̀bljīvāh, prid. r. priskrbljívao, prid. t. priskr̀bljīvān〉 kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom dolaziti u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. dobavljati, nabavljati, pribavljati; vidski parnjak: priskrbiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìslanjām, 3. l. mn. prìslanjajū, imp. prìslanjāj, aor. prìslanjah, imperf. prìslanjāh, prid. r. prìslanjao, prid. t. prìslanjān〉 postavljati koga ili što uz koga ili što tako da se malo dodiruje [~ se uz prozor; ~ štap uza zid]; vidski parnjak: prisloniti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìslonīm, 3. l. mn. prìslonē, imp. prislòni, aor. prislònih, prid. r. prislònio, prid. t. prìslonjen〉 postaviti koga ili što uz koga ili što tako da se malo dodiruje [~ se uz prozor; ~ štap uza zid]; vidski parnjak: prislanjati ( se)

im. ž. 〈G prislonjènicē; mn. N prislonjènice, G prislonjènīcā〉 v. prednaglasnica