im. s. 〈G prisluškívānja〉 potajno slušanje čijega govora ili razgovora

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prislùškujēm, 3. l. mn. prislùškujū, imp. prislùškūj, aor. prisluškívah, imperf. prislùškīvāh, prid. r. prisluškívao, prid. t. prislùškīvān〉 krišom slušati čiji govor ili razgovor [~ novinare]

prid. 〈G prìslušnōg(a); ž. prìslušnā, s. prìslušnō〉 koji služi za prisluškivanje [~ uređaj]

im. ž. → nadzor

im. m. 〈G prìsoja; mn. N prìsoji, G prȉsōjā〉 zem. padine uzvisine okrenute prema južnoj ili sunčanoj strani; sin. prigorje; ant. osoj, zagorje

prid. 〈G prìsōjnōg(a); ž. prìsōjnā, s. prìsōjnō〉 koji se odnosi na prisoj [prisojna strana brda]; sin. prigorski; ant. osojni, zagorski

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìspijēvām, 3. l. mn. prispijévajū, imp. prìspijēvāj, aor. prispijévah, imperf. prìspijēvāh, prid. r. prispijévao〉 1. krećući se dospijevati na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. dolaziti, pristizati, stizati; ant. odlaziti 2. postajati zrelim [Grožđe prispijeva u jesen.]; sin. dozrijevati, sazrijevati, zreti; vidski paranjak: prispjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȉspijēm, 3. l. mn. prȉspijū, imp. prìspīj, aor. prìspjeh, prid. r. m. prìspio, ž. prìspjela, s. prìspjelo, mn. prìspjeli〉 1. krećući se dospjeti na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. doći, pristići, stići; ant. otići 2. postati zrelim [Grožđe će prispjeti u jesen.]; sin. dozreti, sazreti; vidski paranjak: prispijevati

im. ž. 〈G prȉspodobē; mn. N prȉspodobe, G prȉspodōbā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 a. prozna književna vrsta moralnoga ili poučnoga sadržaja koja se temelje na usporedbi jednoga događaja s već poznatim ili istinitim događajem; sin. parabola b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. parabola 2. v. usporedba

im. s. 〈G prìstajānja〉 1. davanje pristanka na što; sin. prihvaćanje 2. slaganje s kim ili s čim, imanje istoga mišljenja o čemu kao i tko drugi; sin. prihvaćanje 3. stajanje uz koga ili što, pridruživanje komu ili čemu 4. uplovljavanje u pristanište 5. odgovaranje komu ili čemu izgledom ili veličinom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstajēm, 3. l. mn. prìstajū, imp. prìstāj, aor. prìstajah, imperf. prìstajāh, prid. r. prìstajao〉 1. davati pristanak na što [~ na ponudu]; sin. prihvaćati; vidski parnjak: pristati 2. slagati se s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ uz nove ideje]; sin. prihvaćati; vidski parnjak: pristati 3. uplovljavati u pristanište [Trajekt pristaje u Visu.]; vidski parnjak: pristati 4. odgovarati komu ili čemu izgledom ili veličinom [Crvena ti boja dobro pristaje.]; sin. stajati

im. m. ž. 〈G prìstalicē, V prìstalice/prìstalico; mn. N prìstalice, G prìstalīcā〉 v. pristaša

prid. 〈G prìstaličina; ž. prìstaličina, s. prìstaličino〉 v. pristašin

im. m. 〈G prìstānka; mn. N prìstānci, G prìstanākā〉 prihvaćanje čega predloženog; sin. privola, suglasnost

im. s. 〈G prìstanīšta; mn. N prìstanīšta, G prìstanīštā〉 pom. dio obale uređen za pristajanje brodova

im. m. 〈G prȉstašē; mn. m. ž. N prȉstaše, G prȉstāšā〉 osoba koja pristaje uz koga ili što, koja podržava ili slijedi čije mišljenje ili učenje [taj ~; ti pristaše; te pristaše]; sin. (pobornica, pobornik, pristalica)

prid. 〈G prȉstašina; ž. prȉstašina, s. prȉstašino〉 koji pripada pristaši; sin. (pristaličin)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstanēm, 3. l. mn. prìstanū, imp. prìstani, aor. prìstah/prìstadoh, prid. r. prìstao〉 1. dati pristanak na što; sin. prihvatiti [~ na ponudu] 2. složiti se s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ uz nove ideje]; sin. prihvatiti 3. uploviti u pristanište [Trajekt je pristao u Visu.]; vidski paranjak: pristajati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstavīm, 3. l. mn. prìstavē, imp. prìstavi, aor. prìstavih, prid. r. prìstavio, prid. t. prìstavljen〉 staviti što da se kuha ili da zavrije [~ juhu; ~ vodu za kavu]; vidski parnjak: pristavljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstavljām, 3. l. mn. prìstavljajū, imp. prìstavljāj, aor. prìstavljah, imperf. prìstavljāh, prid. r. prìstavljao, prid. t. prìstavljān〉 stavljati što da se kuha ili da zavrije [~ juhu; ~ vodu za kavu]; vidski parnjak: pristaviti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstignēm, 3. l. mn. prìstignū, imp. prìstigni, aor. prìstigoh, prid. r. prìstigao, prid. t. prìstignūt, pril. p. prìstigāvši〉 krećući se dospjeti na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. doći, prispjeti, stići; ant. otići; vidski parnjak: pristizati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstižēm, 3. l. mn. prìstižū, imp. prìstiži, aor. prìstizah, imperf. prìstizāh, prid. r. prìstizao〉 krećući se dospijevati na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. dolaziti, prispijevati, stizati; ant. odlaziti; vidski parnjak: pristići

prid. 〈G prístōjna; odr. prístōjnī, G prístōjnōg(a); ž. prístōjna, s. prístōjno; komp. pristòjnijī〉 1. koji se zna lijepo ponašati, koji poštuje uobičajena pravila ponašanja; sin. uljudan; ant. nepristojan, neuljudan, prost 2. koji pokazuje čije lijepo ponašanje, poštovanje pravila ponašanja [~ odgovor]; sin. uljudan; ant. nepristojan, neuljudan 3. koji zadovoljava svojom kakvoćom ili količinom [~ život; pristojna zarada]

im. ž. 〈G prìstōjbē; mn. N prìstōjbe, G prȉstōjbā〉 službeno utvrđena cijena ili popis cijena, obično nekih javnih usluga; sin. (taksa), tarifa

pril. 〈komp. pristòjnijē〉 1. tako da se poštuju uobičajena pravila reda i pristojnosti [~ razgovarati]; sin. uljudno; ant. nepristojno, neuljudno 2. tako da zadovoljava, da se može prihvatiti [~ živjeti; ~ zarađivati]

im. ž. 〈G pristójnosti, I pristójnošću/pristójnosti〉 osobina onoga koji je pristojan ili svojstvo onoga što je pristojno; sin. uljudnost; ant. nepristojnost, neuljudnost

prid. 〈G prìstrana; odr. prìstranī, G prìstranōg(a); ž. prìstrana, s. prìstrano; komp. pristrànijī〉 1. koji što sagledava s osobnoga stajališta te stoga nepravedno ocjenjuje [~ promatrač]; ant. nepristran, neutralan 2. koji je nastao na temelju osobnoga stajališta te stoga nepravilnoga i nepravednoga ocjenjivanja [pristrana presuda]; sin. neobjektivan, subjektivan; ant. nepristran, objektivan

im. ž. 〈G prìstranosti, I prìstranošću/prìstranosti〉 osobina onoga koji je pristran ili svojstvo onoga što je pristrano; sin. neobjektivnost, subjektivnost; ant. nepristranost, objektivnost

im. m. 〈G prìstupa; mn. N prìstupi, G prȉstūpā〉 1. mjesto na kojemu se čemu prilazi ili odakle se može čemu prići [~ dvorcu; ~ gradu; ~ moru]; sin. prilaz 2. način na koji se prilazi komu ili čemu [znanstveni ~; ~ književnomu djelu; jednostavan ~ učenicima]

prid. 〈G prìstupačna; odr. prìstupačnī, G prìstupačnōg(a); ž. prìstupačna, s. prìstupačno; komp. pristupàčnijī〉 1. kojemu se može pristupiti ili kojim se može prolaziti [~ predio] 2. koji je većini prihvatljiv [pristupačne cijene] 3. koji lako uspostavlja odnose s drugima [pristupačna djevojka]; ant. nepristupačan

im. ž. 〈G prìstupačnosti, I prìstupačnošću/prìstupačnosti〉 osobina onoga koji je pristupačan ili svojstvo onoga što je pristupačno; ant. nepristupačnost

im. s. 〈G pristúpānja〉 1. dolaženje blizu koga ili čega; sin. približavanje, prilaženje, primicanje; ant. odmicanje, udaljavanje, udaljivanje 2. odnošenje prema komu ili čemu na određen način

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstūpām, 3. l. mn. pristúpajū, imp. prìstūpāj, aor. pristúpah, imperf. prìstūpāh, prid. r. pristúpao〉 1. dolaziti bliže komu ili čemu [~ mikrofonu; ~ učeniku]; sin. približavati se v. pod približavati, prilaziti, primicati se v. pod primicati odmicati se v. pod odmicati, udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati 2. odnositi se prema komu ili čemu na određen način [odgovorno ~ školskim obvezama] 3. pren. počinjati se ozbiljno baviti čime [~ učenju; ~ poslu]; sin. bacati se pren., razg. v. pod bacati, hvatati se pren. v. pod hvatati, prianjati pren., prihvaćati se pren. v. pod prihvaćati, primati se pren. v. pod primati; vidski paranjak: pristupiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìstūpīm, 3. l. mn. prìstūpē, imp. pristúpi, aor. pristúpih, prid. r. pristúpio〉 1. doći bliže komu ili čemu [~ mikrofonu; ~ učeniku]; sin. približiti se v. pod približiti, prići, primaknuti se v. pod primaknuti; ant. odmaknuti se v. pod odmaknuti, udaljiti se v. pod udaljiti 2. odnositi se prema komu ili čemu na određen način [odgovorno ~ školskim obvezama] 3. pren. početi se ozbiljno baviti čime [~ učenju; ~ poslu]; sin. baciti se pren., razg. v. pod baciti, prihvatiti se pren. v. pod prihvatiti, primiti se pren. v. pod primiti, prionuti pren., uhvatiti se pren., razg. v. pod uhvatiti; vidski paranjak: pristupati

im. ž. 〈G prìstupnicē; mn. N prìstupnice, G prìstupnīcā〉 1. žena koja se natječe ili predlaže za kakav položaj, određeno zvanje i sl.; sin. (kandidatkinja) 2. žena koja pristupa kakvu ispitu; sin. (kandidatkinja) 3. tiskanica koja se ispunjava za članstvo u kakvoj organizaciji, zajednici i sl.

prid. 〈G prìstupničina; ž. prìstupničina, s. prìstupničino〉 koji pripada pristupnici; sin. (kandidatkinjin)

im. m. 〈G prìstupnīka, V prìstupnīče; mn. N prìstupnīci, G prìstupnīkā〉 1. osoba koja se natječe ili predlaže za kakav položaj, određeno zvanje i sl. 2. osoba koja pristupa kakvu ispitu; sin. (kandidat)

im. s. 1. → nazočnost 2. → prisutnost

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȉsustvujēm, 3. l. mn. prȉsustvujū, imp. prȉsustvūj, aor. prȉsustvovah, imperf. prȉsustvovāh, prid. r. prȉsustvovao〉 nalaziti se gdje u određeno vrijeme [~ sudskim raspravama]; sin. nazočiti, pribivati zast.

prid. 〈G prȉsūtna; odr. prȉsūtnī, G prȉsūtnōg(a); ž. prȉsūtna, s. prȉsūtno; komp. prisùtnijī〉 1. koji se nalazi na mjestu na kojemu bi trebao biti (o ljudima) [prisutni učenici]; sin. nazočan; ant. izočan, odsutan 2. koji postoji, koji vlada na određenome mjestu ili u određenome okružju [Prisutni su simptomi zaraze.]; ant. odsutan

im. ž. 〈G prȉsūtnosti, I prȉsūtnošću/prȉsūtnosti〉 1. osobina onoga koji se nalazi na mjestu na kojemu bi trebao biti; sin. nazočnost; ant. izočnost, odsutnost 2. svojstvo onoga što postoji, što vlada na određenome mjestu ili u određenome okružju; ant. odsutnost ♦ ~ duha smirenost, hladnokrvnost, uravnoteženost

im. s. 〈G prisvájānja〉 bespravno i neovlašteno uzimanje ili činjenje svojim čega tuđega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsvājām, 3. l. mn. prisvájajū, imp. prìsvājāj, aor. prisvájah, imperf. prìsvājāh, prid. r. prisvájao, prid. t. prìsvājān〉 bespravno i neovlašteno uzimati ili činiti svojim što tuđe [~ prijateljičine zasluge; ~ susjedovu šumu]; vidski parnjak: prisvojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìsvojīm, 3. l. mn. prìsvojē, imp. prisvòji, aor. prisvòjih, prid. r. prisvòjio, prid. t. prìsvojen〉 bespravno i neovlašteno uzeti ili učiniti svojim što tuđe [~ prijateljičine zasluge; ~ susjedovu šumu]; vidski parnjak: prisvajati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìšapnēm, 3. l. mn. prìšapnū, imp. prišàpni, aor. prišàpnuh, prid. r. prišàpnuo, prid. t. prìšapnūt〉 1. šapćući reći [~ odgovor učeniku] 2. pren. reći komu što u povjerenju [Prišapnuo nam je najnoviju vijest.]; sin. došapnuti pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȉšijēm, 3. l. mn. prȉšijū, imp. prìšīj, aor. prìših, prid. r. prìšio, prid. t. prišìven〉 1. šijući spojiti [~ dugme na košulju] 2. pren., razg. v. pripisati; vidski paranjak: prišivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìšīvām, 3. l. mn. prišívajū, imp. prìšīvāj, aor. prišívah, imperf. prìšīvāh, prid. r. prišívao, prid. t. prìšīvān〉 1. šijući spajati [~ dugmad na košulju] 2. pren., razg. v. pripisivati; vidski paranjak: prišiti

im. m. 〈G príšta, I príštem; mn. N príštevi, G príštēvā〉 med. gnojna upala tkiva na površini kože ◇ crni ~ bakterijska upala kože u obliku gnojne crne kraste koju prenose neke vrste domaćih goveda i stoke