prid. 〈G prìštava; odr. prìštavī, G prìštavōg(a); ž. prìštava, s. prìštavo; komp. prištàvijī〉 koji je pun prišteva

im. ž. 〈G prìštavosti, I prìštavošću/prìštavosti〉 osobina onoga koji je prištav ili svojstvo onoga što je prištavo

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìšūljām se, 3. l. mn. prišúljajū se, imp. prìšūljāj se, aor. prišúljah se, prid. r. prišúljao se〉 potajice prići komu ili čemu [~ neprijatelju s leđa]; sin. prikrasti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìtājīm se, 3. l. mn. prìtājē se, imp. pritáji se, aor. pritájih se, prid. r. pritájio se, prid. t. prìtājen〉 smjestiti se tako da se ničim ne odaje svoju prisutnost; sin. prikriti se v. pod prikriti; vidski parnjak: pritajivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pritàjujēm se, 3. l. mn. pritàjujū se, imp. pritàjūj se, aor. pritajívah se, imperf. pritàjīvāh se, prid. r. pritajívao se〉 smještati se tako da se ničim ne odaje svoju prisutnost; sin. prikrivati se v. pod prikrivati; vidski parnjak: pritajiti se

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pritèčem/prìteknēm, 3. l. mn. pritèkū/prìteknū, imp. pritèci/prìtekni, aor. pritèkoh, prid. r. prìtekao, pril. p. prìtekāvši〉 sliti se na jedno mjesto [Voda je pritekla u rukavac.; Novac je pritekao prošloga mjeseca.]; vidski parnjak: pritjecati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtēgnēm, 3. l. mn. prìtēgnū, imp. pritégni, aor. pritégnuh, prid. r. pritégnuo, prid. t. prìtēgnūt〉 1. učvrstiti što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ vijak; ~ remen]; sin. stegnuti, zategnuti 2. zatežući privući [~ uzde; ~ konopac] 3. pren., razg. dovesti u red, uvesti stegu [~ učenike]; vidski paranjak: pritezati

im. s. 〈G pritézānja〉 1. učvršćivanje čega oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora; sin. stezanje, zatezanje 2. privlačenje zatezanjem 3. pren., razg. dovođenje u red, uvođenje stege

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtēžēm, 3. l. mn. prìtēžū, imp. pritéži, aor. pritézah, imperf. prìtēzāh, prid. r. pritézao, prid. t. prìtēzān〉 1. učvršćivati što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ vijak; ~ remen]; sin. stezati, zatezati 2. zatežući privlačiti [~ uzde; ~ konopac]; vidski paranjak: pritegnuti

im. m. 〈G prìtīska; mn. N prìtīsci, G prìtisākā〉 1. sila koja djeluje na površinu kojega tijela [~ rukom; ~ prsta] 2. pren. brige, problemi i poteškoće koje opterećuju čovjeka [biti pod pritiskom; ~ na poslu] 3. → tlak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtīšćēm/prìtīskām, 3. l. mn. prìtīšćū/pritískajū, imp. pritíšći/prìtīskāj, aor. pritískah, imperf. prìtīskāh, prid. r. pritískao, prid. t. prìtīskān〉 1. činiti pritisak vlastitom težinom ili snagom [~ nogom papučicu gasa; ~ zvono prstom] 2. inform. izvoditi pritisak i otpuštanje tipke na mišu, tipkovnici ili drugim vanjskim uređajima; sin. klikati razg. 3. pren. upotrebljavati silu ili utjecaj kako bi se što postiglo [~ koga da prizna istinu]; vidski paranjak: pritisnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtisnēm, 3. l. mn. prìtisnū, imp. prìtisni, aor. prìtisnuh, prid. r. prìtisnuo, prid. t. prìtisnūt〉 1. učiniti pritisak vlastitom težinom ili snagom [~ nogom papučicu gasa; ~ zvono prstom] 2. inform. izvesti pritisak i otpuštanje tipke na mišu, tipkovnici i na drugim vanjskim uređajima; sin. kliknuti² razg. 3. pren. upotrijebiti silu ili utjecaj kako bi se što postiglo [~ koga da prizna istinu]; vidski paranjak: pritiskati

im. s. 〈G prìtjecānja〉 slijevanje na jedno mjesto

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtječēm, 3. l. mn. prìtječū, imp. prìtječi, aor. prìtjecah, imperf. prìtjecāh, prid. r. prìtjecao〉 〈3. l.〉 slijevati se na jedno mjesto [Voda pritječe u rukavac.; Novac pritječe svakoga mjeseca.]; vidski parnjak: priteći

im. m. 〈G prítoka; mn. N prítoci, G prítōkā〉 zem. tekućica koja se ulijeva u drugu tekućicu

pril. istodobno s čim drugim [Radio je i ~ pjevao.]; sin. usto

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtrčīm, 3. l. mn. prìtrčē, imp. pritr̀či, aor. pritr̀čah, prid. r. pritr̀čao〉 trčeći prići komu ili čemu [~ majci]; vidski parnjak: pritrčavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pritr̀čāvām, 3. l. mn. pritrčávajū, imp. pritr̀čāvāj, aor. pritrčávah, imperf. pritr̀čāvāh, prid. r. pritrčávao〉 trčeći prilaziti komu ili čemu [~ majci]; vidski parnjak: pritrčati

im. ž. 〈G prìtužbē; mn. N prìtužbe, G prìtužābā/prȉtūžbā/prìtužbī〉 iskazivanje nezadovoljstva čijim postupkom [imati pritužbu]; sin. prigovor

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtvārām, 3. l. mn. pritvárajū, imp. prìtvārāj, aor. pritvárah, imperf. prìtvārāh, prid. r. pritvárao, prid. t. prìtvārān〉 ne zatvarati posve [~ vrata spavaće sobe]; vidski parnjak: pritvoriti¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtvārām, 3. l. mn. pritvárajū, imp. prìtvārāj, aor. pritvárah, imperf. prìtvārāh, prid. r. pritvárao, prid. t. prìtvārān〉 stavljati koga u pritvor [~ osumnjičenika za krađu]; vidski parnjak: pritvoriti²

im. m. 〈G prítvora, I prítvorom; mn. N prítvori, G prítvōrā〉 privremeno lišavanje slobode kojim se osigurava da okrivljenik bude nazočan pri provođenju kaznene istrage

im. ž. 〈G pritvorènicē; mn. N pritvorènice, G pritvorènīcā〉 žena koja je u pritvoru

prid. 〈G pritvorèničina; ž. pritvorèničina, s. pritvorèničino〉 koji pripada pritvorenici

im. m. 〈G pritvoreníci, V prȉtvorenīče; mn. N pritvoreníci, G pritvoreníkā〉 osoba koja je u pritvoru

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtvorīm, 3. l. mn. prìtvorē, imp. pritvòri, aor. pritvòrih, prid. r. pritvòrio, prid. t. prìtvoren〉 ne zatvoriti posve [~ vrata spavaće sobe]; vidski parnjak: pritvarati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìtvorīm, 3. l. mn. prìtvorē, imp. pritvòri, aor. pritvòrih, prid. r. pritvòrio, prid. t. prìtvoren〉 staviti koga u pritvor [~ osumnjičenika za krađu]; vidski parnjak: pritvarati²

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priùčāvām, 3. l. mn. priučávajū, imp. priùčāvāj, aor. priučávah, imperf. priùčāvāh, prid. r. priučávao, prid. t. priùčāvān〉 poučavati koga određenu poslu tek toliko da ga može obavljati [~ naučnika poslu] • priučávati se 〈povr.〉 stjecati znanja o određenome poslu tek toliko da bi se mogao obavljati; vidski paranjak: priučiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìučīm, 3. l. mn. prìučē, imp. priùči, aor. priùčih, prid. r. priùčio, prid. t. prìučen〉 poučiti koga određenu poslu tek toliko da ga može obavljati [~ naučnika poslu] • priùčiti se 〈povr.〉 steći znanja o određenome poslu tek toliko da bi se mogao obavljati; vidski paranjak: priučavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priùpītām, 3. l. mn. priupítajū, imp. priùpītāj, aor. priupítah, prid. r. priupítao, prid. t. priùpītān〉 usputno upitati [~ koga za zdravlje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìuštīm, 3. l. mn. prìuštē, imp. priùšti, aor. priùštih, prid. r. priùštio, prid. t. prìušten〉 ispuniti želju ili prohtjev komu ili sebi, ugoditi komu ili sebi [~ si zimovanje]

im. ž. 〈G privatizácijē〉 gosp. pretvaranje državnoga i društvenoga vlasništva u privatno; sin. pretvorba

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. privatìzīrām, 3. l. mn. privatizírajū, imp. privatìzīrāj, aor. privatizírah, imperf. privatìzīrāh, prid. r. privatizírao, prid. t. privatìzīrān〉 gosp. provesti/provoditi privatizaciju, pretvoriti/pretvarati državno i društveno vlasništvo u privatno

prid. 〈G prȉvātnōg(a); ž. prȉvātnā, s. prȉvātnō〉 1. koji pripada intimnomu i obiteljskomu životu [~ problem] 2. koji je u vlasništvu pojedinca, skupine pojedinaca ili poslovne udruge [~ posjed]; ant. javni 3. koji nije povezan s poslom [~ razgovor]; sin. neslužbeni; ant. službeni

im. ž. 〈G prȉvātnicē; mn. N prȉvātnice, G prȉvātnīcā〉 poduzetnica koja posluje vlastitim sredstvima

prid. 〈G prȉvātničina; ž. prȉvātničina, s. prȉvātničino〉 koji pripada privatnici

im. m. 〈G prȉvātnīka, V prȉvātnīče; mn. N prȉvātnīci, G prȉvātnīkā〉 poduzetnik koji posluje vlastitim sredstvima

im. ž. 〈G prȉvātnosti, DL prȉvātnošću/prȉvātnosti〉 područje privatnoga, intimnoga i obiteljskoga života

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìvēžēm, 3. l. mn. prìvēžū, imp. privéži, aor. privézah, prid. r. privézao, prid. t. prìvēzān〉 zavezati koga ili što uza što [~ čamac za obalu; ~ konja za ogradu]; vidski parnjak: privezivati

im. s. 〈G privezívānja〉 vezanje koga ili čega uza što

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. privèzujēm, 3. l. mn. privèzujū, imp. privèzūj, aor. privezívah, imperf. privèzīvāh, prid. r. privezívao, prid. t. privèzīvān〉 vezati koga ili što uza što [~ čamac za obalu; ~ konja za ogradu]; vidski parnjak: privezati

im. m. 〈G prívida〉 pogrešno tumačenje kakva stvarnog osjeta, ono što se samo pričinja onakvim kakvim ga doživljavamo; sin. (fikcija), varka

prid. 〈G prívidna; odr. prívidnī, G prívidnōg(a); ž. prívidna, s. prívidno〉 koji se priviđa, pričinja, koji osjetila samo doživljavaju kao da postoji [~ mir; prividna smrt; prividna tišina]

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. prìvidī se, 3. l. mn. prìvidē se, aor. 3. l. jd. prȉvidje se, prid. r. m. prìvidio se, ž. prìvidjela se, s. prìvidjelo se, mn. prìvidjeli se〉 pričiniti se stvarnim, kao da postoji; vidski parnjak: priviđati se

pril. po dojmu koji se dobiva, ali ne zaista [To je ~ tako.]; sin. naoko

im. s. 〈G privíđānja〉 viđanje onoga čega nema

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. prìvīđā se, 3. l. mn. privíđajū se, aor. 3. l. jd. prȉvīđā se, imperf. 3. l. jd. prìvīđāše se, prid. r. privíđao se〉 vidjeti ono čega nema, imati privid čega [Priviđalo mu se da je netko tamo.]; vidski parnjak: prividjeti se

im. s. 〈G priviđénja; mn. N priviđénja, G priviđénjā〉 1. bestjelesno biće; sin. duh, prikaza, sablast, ( utvara) 2. ono što se komu priviđa, što se čini stvarnim, a ne postoji [gledati priviđenja u snu; imati priviđenja]