gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìvījām, 3. l. mn. privíjajū, imp. prìvījāj, aor. privíjah, imperf. prìvījāh, prid. r. privíjao, prid. t. prìvījān〉 privlačiti k sebi u zagrljaj [~ dijete na prsa] • privíjati se 〈povr.〉 tijesno se prislanjati uz koga [Dijete se privija uz majku.]; sin. priljubljivati se v. pod priljubljivati, pripijati se v. pod pripijati; vidski paranjak: privinuti

im. s. 〈G privikávānja〉 1. biol. sposobnost organizma da se prilagodi okolini ili novim životnim okolnostima; sin. (adaptacija), prilagodba 2. činjenje da komu što postane navikom; sin. učenje; ant. odučavanje, odvikavanje 3. stjecanje navike; ant. odučavanje, odvikavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. privìkāvām, 3. l. mn. privikávajū, imp. privìkāvāj, aor. privikávah, imperf. privìkāvāh, prid. r. privikávao, prid. t. privìkāvān〉 1. činiti da tko prihvati nove okolnosti ili uvjete [~ lava na život u kavezu]; sin. učiti 2. činiti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. učiti; ant. odučavati, odvikavati • privikávati se 〈povr.〉 1. prihvaćati nove okolnosti ili uvjete [~ se na vlažnu klimu] 2. stjecati naviku; ant. odučavati se v. pod odučavati, odvikavati se v. pod odvikavati; sin. navikavati; vidski paranjak: priviknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìviknēm, 3. l. mn. prìviknū, imp. prìvikni, aor. prìviknuh, prid. r. prìviknuo, prid. t. prìviknūt〉 1. učiniti da tko prihvati nove okolnosti ili uvjete [~ lava na život u kavezu]; sin. naučiti 2. učiniti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. naučiti; ant. odučiti, odviknuti • prìviknuti se 〈povr.〉 1. prihvatiti nove okolnosti ili uvjete [~ se na vlažnu klimu] 2. steći naviku; sin. naučiti se v. pod naučiti; ant. odučiti se v. pod odučiti, odviknuti se v. pod odviknuti; sin. naviknuti; vidski paranjak: privikavati

im. m. 〈G privìlēgija; mn. N privìlēgiji, G privìlēgījā〉 v. povlastica

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìvīnēm, 3. l. mn. prìvīnū, imp. privíni, aor. privínuh, prid. r. privínuo, prid. t. prìvīnūt〉 privući k sebi u zagrljaj [~ dijete na prsa] • privínuti se 〈povr.〉 tijesno se prisloniti uz koga [Dijete se privinulo uz majku.]; sin. priljubiti se v. pod priljubiti, pripiti se v. pod pripiti; vidski paranjak: privijati

im. m. 〈G privítka; mn. N privítci, G prìvītākā〉 inform. datoteka dodana poruci koja se prenosi eletroničkom poštom [slikovni ~]

im. m. 〈G prìvjeska; mn. N prìvjesci, G prìvjesākā〉 1. ukrasni predmet koji visi na čemu [~ na lančiću; ~ za ključeve] 2. komad papira koji se vješa na što kako bi se označilo ili ukrasilo; sin. (etiketa) ◇ spolni ~ zool. dio zatka u ženka opnokrilaca u obliku pile ili svrdla koji služi za odlaganje jaja; sin. leglica

prid. 〈G prȉvlāčna; odr. prȉvlāčnī, G prȉvlāčnōg(a); ž. prȉvlāčna, s. prȉvlāčno; komp. privlàčnijī〉 koji privlači kojom osobinom ili svojstvom, koji se komu sviđa [~ mladić; privlačno zanimanje]; sin. (atraktivan), dopadljiv razg.

im. s. 〈G privláčēnja〉 1. primicanje ili približavanje čega k sebi 2. primicanje čega djelovanjem kakve privlačne sile 3. pridobivanje koga vlastitim djelovanjem ili ponašanjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìvlāčīm, 3. l. mn. prìvlāčē, imp. privláči, aor. privláčih, imperf. privláčijāh, prid. r. privláčio, prid. t. prìvlāčen〉 1. vukući primicati ili približavati što k sebi [~ barku; ~ stol] 2. primicati što djelovanjem kakve privlačne sile [~ kovinu magnetom] 3. pridobivati koga djelovanjem ili ponašanjem [~ publiku u kazalište; ~ ljude dobrotom] 4. osjećati sklonost, ljubav prema čemu [Privlači me pjevanje.] 5. pren. biti privlačan, sviđati se komu [~ momke]; vidski paranjak: privući

im. ž. 〈G prȉvlāčnosti, I prȉvlāčnošću/prȉvlāčnosti〉 osobina onoga koji je privlačan ili svojstvo onoga što je privlačno; sin. dopadljivost; ant. neprivlačnost

im. ž. 〈G prȉvolē; mn. N prȉvole, G prȉvōlā〉 slaganje s tim da se što učini; sin. pristanak, suglasnost

im. ž. 〈G prȉvredē〉 v. gospodarstvo

prid. 〈G prȉvrednōg(a); ž. prȉvrednā, s. prȉvrednō〉 1. v. ekonomski 2. v. gospodarski

im. ž. 〈G prȉvrednicē; mn. N prȉvrednice, G prȉvrednīcā〉 v. gospodarstvenica

prid. 〈G prȉvredničina; ž. prȉvredničina, s. prȉvredničino〉 v. gospodarstveničin

im. m. 〈G prȉvrednīka, V prȉvrednīče; mn. N prȉvrednīci, G prȉvrednīkā〉 v. gospodarstvenik

prid. 〈G prìvremena; odr. prìvremenī, G prìvremenōg(a); ž. prìvremena, s. prìvremeno〉 koji traje kratko ili određeno vrijeme [~ posao]

prid. 〈G prìvržena; odr. prìvrženī, G prìvrženōg(a); ž. prìvržena, s. prìvrženo; komp. privržènijī〉 koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što [privrženi prijatelj]; sin. odan

im. ž. 〈G prìvrženosti, I prìvrženošću/prìvrženosti〉 osobina onoga koji je privržen; sin. odanost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. privúčem, 3. l. mn. privúkū, imp. privúci, aor. privúkoh, prid. r. prìvūkao, prid. t. privùčen, pril. p. prìvūkāvši〉 1. vukući primaknuti ili približiti što k sebi [~ barku; ~ stol]; ant. odvući 2. primaknuti što djelovanjem kakve privlačne sile [~ kovinu magnetom] 3. pridobiti koga djelovanjem ili ponašanjem [~ publiku u kazalište; ~ ljude dobrotom] 4. osjetiti sklonost, ljubav prema čemu [Privuklo me pjevanje.] 5. pren. biti privlačan, sviđati se komu [~ momke]; vidski paranjak: privlačiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìzdravīm, 3. l. mn. prìzdravē, imp. prìzdravi, aor. prìzdravih, prid. r. prìzdravio〉 donekle se oporaviti od bolesti [~ od upale pluća]; vidski parnjak: prizdravljati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìzdravljām, 3. l. mn. prìzdravljajū, imp. prìzdravljāj, aor. prìzdravljah, imperf. prìzdravljāh, prid. r. prìzdravljao〉 oporavljati se od bolesti [~ od upale pluća]; vidski parnjak: prizdraviti

prid. 〈G prízēmna; odr. prízēmnī, G prízēmnōg(a); ž. prízēmna, s. prízēmno; komp. prizèmnijī〉 koji je ispod ljudskoga dostojanstva [~ postupak]

im. s. 〈G prízēmlja; mn. N prízēmlja, G prízēmljā〉 dio zgrade koji se nalazi između razine zemlje i prvoga kata [stan u prizemlju]

prid. 〈G prízēmnōg(a); ž. prízēmnā, s. prízēmnō〉 1. koji ima samo prizemlje [prizemna kuća] 2. koji se nalazi u prizemlju [~ stan]

im. ž. 〈G prízēmnicē; mn. N prízēmnice, G prízēmnīcā〉 kuća koja ima samo prizemlje

im. s. 〈G prizívānja〉 privlačenje čije pozornosti glasom; sin. dozivanje, zazivanje, zvanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìzīvām/prìzīvljēm, 3. l. mn. prizívajū/prìzīvljū, imp. prìzīvāj/prizívlji, aor. prizívah, imperf. prìzīvāh, prid. r. prizívao, prid. t. prìzīvān〉 1. glasom privlačiti čiju pozornost [~ prolaznike]; sin. dozivati, zazivati, zvati 2. obraćati se komu s kakvom željom ili namjerom; vidski paranjak: prizvati

im. ž. 〈G prȉzmē; mn. N prȉzme, G prȉzāmā/prȋzmā/prȉzmī〉 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno dvama mnogokutima (bazama ili osnovama) i paralelogramima (pobočkama) 2. fiz. prozirno tijelo omeđeno ravninama koje se sijeku pod nekim kutom, primjenjuje se za razlaganje bijele svjetlosti u spektar boja [optička ~]

im. ž. 〈G prȉznanicē; mn. N prȉznanice, G prȉznanīcā〉 1. ono čime se što potvrđuje, izjava da je što istinito ili ispravno 2. prav. pismena izjava kojom vjerovnik potvrđuje da je dužnik ispunio sve obveze

im. s. 〈G priznánja; mn. N priznánja, G priznánjā〉 1. osobna izjava o istinitosti čega 2. izraz društvenoga poštovanja, ugleda, vrijednosti [odati komu ~] 3. čin kojim se prihvaća ili potvrđuje da što postoji [~ države; ~ braka; ~ diplome]

prid. 〈G prȉznāta; odr. prȉznātī, G prȉznātōg(a); ž. prȉznāta, s. prȉznāto; komp. priznàtijī〉 koji ima ugled u društvu, koji uživa priznanje [priznata škola; priznati stručnjak; priznato vino]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìznām, 3. l. mn. prìznajū, imp. prìznāj, aor. prìznah, prid. r. prìznao, prid. t. prȉznāt〉 1. prihvatiti istinu ili stvarnost [~ poraz; ~ rezultate izbora] 2. prihvatiti postojanje koga ili čega [~ novu državu] 3. reći istinu [~ zločin]; vidski paranjak: priznavati

im. s. 〈G priznávānja〉 proces u kojemu se što priznaje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìznājēm, 3. l. mn. prìznājū, imp. priznáji, aor. priznávah, imperf. prìznāvāh, prid. r. priznávao, prid. t. prìznāvān〉 1. prihvaćati istinu ili stvarnost [~ poraz; ~ rezultate izbora] 2. prihvaćati postojanje koga ili čega [~ novu državu] 3. izjavljivati da se što počinilo [~ zločin]; vidski paranjak: priznati

im. m. 〈G prízora, I prízorom; mn. N prízori, G prízōrā〉 1. vizualna slika [nezaboravan ~] 2. kaz. dio čina u predstavi u kojemu sudjeluju isti likovi; sin. (scena), slika

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prizòvem, 3. l. mn. prizòvū, imp. prizòvi, aor. prìzvah, prid. r. m. prȉzvao, ž. prȉzvāla, s. prȉzvālo, mn. prȉzvāli, prid. t. prȉzvān〉 1. glasom privući čiju pozornost [~ prolaznika]; sin. dozvati, zazvati 2. obratiti se komu s kakvom željom ili namjerom; vidski paranjak: prizivati

im. m. 〈G prȉzvūka; mn. N prȉzvūci, G prȉzvūkā〉 1. dodatni zvuk koji se čuje uz osnovni zvuk 2. pren. ono što se ne izriče izravno, ali se sluti [~ ironije; ~ podsmijeha]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prižèljkujēm, 3. l. mn. prižèljkujū, imp. prižèljkūj, aor. priželjkívah, imperf. prižèljkīvāh, prid. r. priželjkívao, prid. t. prižèljkīvān〉 osjećati želju za čim teško ostvarivim [~ odličan uspjeh; ~ bicikl za rođendan; ~ susret s djevojkom]

im. m. 〈G pŕkosa〉 tvrdoglavo protivljenje čijoj volji ili mišljenju [~ prema roditeljima]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pŕkosīm, 3. l. mn. pŕkosē, imp. pŕkosi, aor. pŕkosih, imperf. pŕkošāh, prid. r. pŕkosio〉 pokazivati prkos [~ ocu; ~ službenoj zapovijedi]

im. s. 〈G pŕljānja〉 1. činjenje čega prljavim; sin. (mazanje), onečišćavanje, onečišćivanje; ant. čišćenje 2. pren. nanošenje sramote komu; sin. blaćenje pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȓljām, 3. l. mn. pŕljajū, imp. pȓljāj, aor. pŕljah, imperf. pȓljāh, prid. r. pŕljao, prid. t. pȓljān〉 1. činiti što prljavim [~ sobu]; sin. (mazati), onečišćavati, onečišćivati; ant. čistiti 2. pren. nanositi komu sramotu [~ obiteljsko ime]; sin. blatiti pren. • pŕljati se 〈povr.〉 postajati nečistim [To se lako prlja.]; sin. (mazati se) v. pod mazati

prid. 〈G pȑljava; odr. pȑljavī, G pȑljavōg(a); ž. pȑljava, s. pȑljavo; komp. prljàvijī〉 1. koji ima mrlje, prljavštinu ili tragove čega [prljave ruke]; sin. nečist, zaprljan; ant. čist 2. pren. koji nije u skladu sa zakonom ili poštenjem [prljava igra; prljavi poslovi.]

pril. 〈komp. prljàvijē〉 1. s mnogo mrlja, prljavštine ili tragova [~ izgledati]; sin. nečisto; ant. čisto 2. pren. tako da nije u skladu sa zakonom ili poštenjem [~ igrati]

im. ž. 〈G prljávštinē; mn. N prljávštine, G prljávštīnā〉 1. nakupina prljavih tragova na čemu [očistiti prljavštinu s namještaja] 2. stanje onoga što je prljavo [~ poda]; sin. nečist zast., nečistoća; ant. čistoća 3. pren. ružan postupak [služiti se prljavštinama]