im. ž. 〈G próbē; mn. N próbe, G próbā〉 1. provjera je li što učinjeno kako treba [~ odijela kod krojača] 2. izvođenje scenskoga djela prije glavnoga nastupa [~ orkestra prije koncerta; ~ u kazalištu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbādām, 3. l. mn. probádajū, imp. pròbādāj, aor. probádah, imperf. pròbādāh, prid. r. probádao, prid. t. pròbādān〉 1. bodući probijati što 2. 〈3. l.〉 pren. pojavljivati se kao kratka i oštra bol [Probada me u leđima.]; vidski paranjak: probosti

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȏbām, 3. l. mn. próbajū, imp. prȏbāj, aor. próbah, imperf. prȏbāh, prid. r. próbao, prid. t. prȏbān〉 1. v. pokušati 2. v. pokušavati 3. izvesti/izvoditi što prije glavnoga nastupa [~ za subotnju premijeru] 4. odjenuti/odijevati ili obuti/obuvati što da bi se provjerilo pristaje li komu [~ košulju; ~ sandale]; sin. isprobati, isprobavati 5. razg. v. kušati, okusiti

im. ž. 〈G prȍbavē〉 biol. skup biofizičkih i biokemijskih procesa u organizmu kojima se razgrađuje hrana

im. s. 〈G probàvila; mn. N probàvila, G probàvīlā〉 anat. skup organa koji služe za primanje, razgradnju i izbacivanje hrane

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbavīm, 3. l. mn. pròbavē, imp. pròbavi, aor. pròbavih, prid. r. pròbavio, prid. t. pròbavljen〉 1. razgraditi hranu u probavnome sustavu i pretvoriti je u hranjive i otpadne tvari [~ ručak; ~ sijeno] 2. pren., razg. pomiriti se s čim nepovoljnim [~ neutemeljene kritike]; vidski paranjak: probavljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbavljām, 3. l. mn. pròbavljajū, imp. pròbavljāj, aor. pròbavljah, prid. r. pròbavljao, prid. t. pròbavljān〉 1. razgrađivati hranu u probavnome sustavu i pretvarati je u hranjive i otpadne tvari [~ ručak; ~ sijeno] 2. pren., razg. miriti se s čim nepovoljnim [~ neutemeljene kritike]; vidski paranjak: probaviti

prid. 〈G probàvljiva; odr. probàvljivī, G probàvljivōg(a); ž. probàvljiva, s. probàvljivo; komp. probavljìvijī〉 1. koji se može probaviti [probavljiva vlakna] 2. pren. koji se lako čita, koji nije zahtjevno pisan [probavljivo štivo]; ant. neprobavljiv

im. ž. 〈G probàvljivosti, I probàvljivošću/probàvljivosti〉 1. svojstvo onoga što se može probaviti 2. pren. svojstvo onoga što se lako čita, što nije zahtjevno pisano; ant. neprobavljivost

prid. 〈G prȍbāvnōg(a); ž. prȍbāvnā, s. prȍbāvnō〉 koji se odnosi na probavu [~ organi]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍbdijēm/pròbdīm, 3. l. mn. prȍbdijū/pròbdē, imp. pròbdīj/pròbdi, aor. pròbdjeh, prid. r. m. pròbdio, ž. pròbdjela, s. pròbdjelo, mn. pròbdjeli, prid. t. probdjèven〉 budan provesti vrijeme predviđeno za spavanje [~ noć]

im. s. 〈G probíjānja〉 1. pravljenje otvora u čemu krutom 2. prodiranje u što silom 3. izlaženje na površinu; sin. izbijanje 4. stvaranje puta uz napor 5. postizanje uspjeha uz napor 6. sp. prekršaj u rukometu nastao pri napadačevu pokušaju da se tijelom probije kroz obranu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbījām, 3. l. mn. probíjajū, imp. pròbījāj, aor. probíjah, imperf. pròbījāh, prid. r. probíjao, prid. t. pròbījān〉 1. praviti otvor u čemu krutom [~ zid; ~ led na jezeru] 2. silom prodirati u što [~ put kroz šikaru] 3. 〈3. l.〉 izlaziti na površinu [Vlaga probija iz zida.] • probíjati se 〈povr.〉 1. uz napor praviti sebi put [~ se kroz mnoštvo]; sin. prodirati 2. uz napor postizati uspjeh [~ se u visoko društvo]; sin. prodirati; vidski paranjak: probiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbirēm, 3. l. mn. pròbirū, imp. pròbiri, aor. pròbirah, imperf. pròbirāh, prid. r. pròbirao, prid. t. pròbirān〉 birajući odvajati što po određenim svojstvima, izdvajati što iz skupine [~ kruške; ~ žito od kukolja]; vidski parnjak: probrati

im. m. 〈G pròbisvijēta; mn. N pròbisvijēti, G pròbisvijētā〉 pogr. osoba koja je propala, koja ne radi ništa korisno

prid. 〈G prȍbitačna; odr. prȍbitačnī, G prȍbitačnōg(a); ž. prȍbitačna, s. prȍbitačno; komp. probitàčnijī〉 koji donosi probitak [~ posao]

im. m. 〈G probítka; mn. N probítci, G pròbītākā〉 korist izražena u novcu, materijalnim dobrima ili položaju

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍbijēm, 3. l. mn. prȍbijū, imp. pròbīj, aor. pròbih, prid. r. pròbio, prid. t. probìjen〉 1. napraviti otvor u čemu krutom [~ zid; ~ led na jezeru] 2. silom prodrijeti u što [~ put kroz šikaru] 3. 〈3. l.〉 izići na površinu [Vlaga je probila iz zida.] • pròbiti se 〈povr.〉 1. uz napor napraviti sebi put [~ se kroz mnoštvo]; sin. prodrijeti 2. uz napor postići uspjeh [~ se u visoko društvo]; sin. prodrijeti; vidski paranjak: probijati

im. m. 〈G probléma; mn. N problémi, G problémā〉 1. ono što je nejasno, što treba riješiti, što je težak zadatak [matematički ~; šahovski ~] 2. stanje, poteškoća ili prepreka koju treba ukloniti kako bi se ostvario određeni cilj [Nastao je ozbiljan ~.] 3. ono o čemu se govori, razgovara, ono čemu se traži rješenje [~ čistoće okoliša]; sin. pitanje

prid. 〈G problemàtična; odr. problemàtičnī, G problemàtičnōg(a); ž. problemàtična, s. problemàtično; komp. problematìčnijī〉 s kojim su povezani problemi, poteškoće [~ odnos]

pril. 〈komp. problematìčnijē〉 tako da stvara probleme, poteškoće [~ se ponašati]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròblijēdīm, 3. l. mn. pròblijēdē, imp. problijédi, aor. problijédjeh, prid. r. m. problijédio, ž. problijédjela, s. problijédjelo, mn. problijédjeli〉 postati blijedim, izgubiti prirodnu boju lica [~ kao krpa]; sin. poblijedjeti

im. s. 〈G pròbodīšta; mn. N pròbodīšta, G pròbodīštā〉 mat. točka u kojoj pravac probada ravninu ili plohu

im. m. 〈G pròboja; mn. N pròboji, G prȍbōjā〉 nasilan, silom učinjen prolaz kroz koju prepreku [~ kroz neprijateljski obruč; ~ kroz šikaru]

prid. 〈G pròbōjna; odr. pròbōjnī, G pròbōjnōg(a); ž. pròbōjna, s. pròbōjno; komp. probòjnijī〉 koji se može probiti; ant. neprobojan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. probòravīm, 3. l. mn. probòravē, imp. probòravi, aor. probòravih, prid. r. probòravio〉 provesti određeno vrijeme na kojemu mjestu [~ nekoliko dana u Varaždinu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. probòdem, 3. l. mn. probòdū, imp. probòdi, aor. probòdoh, prid. r. m. pròbō, ž. pròbola, s. pròbolo, mn. pròboli, prid. t. probòden〉 1. bodući probiti što 2. 〈3. l.〉 pren. pojaviti se kao kratka i oštra bol [Probolo me u leđima.]; vidski paranjak: probadati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròberēm, 3. l. mn. pròberū, imp. probèri, aor. pròbrah, prid. r. m. prȍbrao, ž. prȍbrāla, s. prȍbrālo, mn. prȍbrāli, prid. t. prȍbrān〉 birajući odvojiti što po određenim svojstvima, izdvojiti što iz skupine [~ kruške; ~ žito od kukolja]; vidski parnjak: probirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbūdīm, 3. l. mn. pròbūdē, imp. probúdi, aor. probúdih, prid. r. probúdio, prid. t. pròbūđen〉 prekinuti čiji san, učiniti da tko postane budnim [~ djecu]; ant. uspavati • probúditi se 〈povr.〉 1. prestati spavati i postati budnim [~ se nakon ružna sna]; ant. usnuti, zaspati 2. pren. ponovno zadobiti živost, doći u stanje živosti nakon stanke [Priroda se probudila nakon zime.]; sin. oživjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròbūšīm, 3. l. mn. pròbūšē, imp. probúši, aor. probúših, prid. r. probúšio, prid. t. pròbūšen〉 napraviti rupu, probiti kakav prolaz ili otvor [~ drugu cijev tunela; ~ uši]

im. m. 〈G pròcesa; mn. N pròcesi, G prȍcēsā〉 1. niz radnja ili postupaka usmjerenih određenomu cilju 2. slijed međusobno povezanih i ovisnih pojava i zbivanja [kemijski ~; društveni ~] 3. postupak koji se vodi pred sudom [sudski ~]

im. ž. 〈G procèsijē; mn. N procèsije, G procèsījā〉 rel. katolička svečana povorka pod vodstvom svećenika u kojoj se nosi sveti predmet ili znak; sin. ophod

im. m. 〈G pròcesora, I pròcesorom; mn. N pròcesori, G pròcesōrā〉 inform. elektronički sklop za obradbu podataka u računalu; sin. obradnik

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròcijēdīm, 3. l. mn. pròcijēdē, imp. procijédi, aor. procijédih, prid. r. procijédio, prid. t. pròcijēđen〉 1. propustiti što tekuće kroz cjedilo, filtar ili platno [~ čaj] 2. pren. izreći što tiho i u srdžbi [~ kroza zube]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròcijēnīm, 3. l. mn. pròcijēnē, imp. procijéni, aor. procijénih, prid. r. procijénio, prid. t. pròcijēnjen〉 1. dati procjenu, odrediti vrijednost čemu ili utvrditi cijenu čega [~ štetu; ~ kuću]; vidski parnjak: procjenjivati 2. dati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. ocijeniti, prosuditi; vidski parnjak: procjenjivati 3. pren. donijeti konačnu odluku o čemu nakon što se prouče svi odgovarajući i neodgovarajući uvjeti [~ razloge za i protiv čega]; sin. odvagnuti pren.

im. m. 〈G prȍcijēpa; mn. N prȍcijēpi, G prȍcijēpā〉 1. rascijepljeno mjesto duž čega 2. pren. nepovoljan položaj uvjetovan nemogućnošću izbora između dviju mogućnosti [biti u procijepu]

im. ž. 〈G prȍcjenē; mn. N prȍcjene, G prȍcjēnā〉 1. određivanje vrijednosti ili cijene [~ štete na automobilu; ~ vrijednosti kuće] 2. mišljenje ili zaključak o čemu [Prema mojoj procjeni, on je marljiv učenik.]; sin. prosudba

im. m. 〈G procjenjiváča, V prȍcjenjivāču; mn. N procjenjiváči, G procjenjiváčā〉 osoba koja procjenjuje što [~ štete]

im. ž. 〈G procjenjivàčicē; mn. N procjenjivàčice, G procjenjivàčīcā〉 žena koja procjenjuje što [~ štete]

prid. 〈G procjenjivàčičina; ž. procjenjivàčičina, s. procjenjivàčičino〉 koji pripada procjenjivačici

im. s. 〈G procjenjívānja〉 1. davanje procjene, određivanje vrijednosti čega ili utvrđivanje cijene čega 2. donošenje suda, mišljenja, zaključaka o kome ili o čemu; sin. ocjenjivanje, prosuđivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. procjènjujēm, 3. l. mn. procjènjujū, imp. procjènjūj, aor. procjenjívah, imperf. procjènjīvāh, prid. r. procjenjívao, prid. t. procjènjīvān〉 1. davati procjenu, određivati vrijednost čemu ili utvrđivati cijenu čega [~ štetu; ~ kuću] 2. davati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. ocjenjivati, prosuđivati; vidski paranjak: procijeniti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròcūrī, 3. l. mn. pròcūrē, aor. 3. l. jd. prȍcūrī, prid. r. procúrio〉 1. početi curiti [Voda je procurila iz vodovoda.] 2. propustiti tekućinu [Bačva je procurila.] 3. pren. dospjeti u javnost protivno čijoj volji [~ na internet; ~ u novine]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. procvàtem, 3. l. mn. procvàtū, imp. procvàti, aor. pròcvah, imperf. pròcvāh, prid. r. pròcvao〉 1. početi cvasti, razviti cvjetove [Voćke su procvale.] 2. pren. dosegnuti stanje procvata ili vrhunac razvitka [Nakladništvo je procvalo.]; sin. procvjetati

im. m. 〈G pròcvata〉 visok stupanj razvitka, razdoblje najvećega poleta [~ društva nakon rata; ~ umjetnosti]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. procvjètām, 3. l. mn. procvjètajū, imp. procvjètāj, aor. procvjètah, prid. r. procvjètao〉 1. početi cvjetati, razviti cvjetove [Voćke su procvjetale.] 2. pren. dosegnuti stanje procvata ili vrhunac razvitka [Nakladništvo je procvjetalo.]; sin. procvasti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròčačkām, 3. l. mn. pròčačkajū, imp. pròčačkāj, aor. pròčačkah, prid. r. pròčačkao, prid. t. pròčačkān〉 čačkalicom ili kojim drugim predmetom očistiti što [~ zube]

im. s. 〈G próčēlja; mn. N próčēlja, G próčēljā〉 prednja strana zgrade; sin. fasada, ( fronta)