gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròčistīm, 3. l. mn. pròčistē, imp. pròčisti, aor. pròčistih, prid. r. pròčistio, prid. t. pròčišćen〉 1. ukloniti nečistoću iz čega ili učiniti što prohodnim [~ cijevi; ~ dimnjak; ~ kanal] 2. osloboditi od kakvih primjesa [~ smjesu]; sin. (filtrirati) 3. pren. osloboditi od čega nepotrebnoga ili štetnoga [~ zakonski tekst]; Vidski parnjaci: pročišćavati, pročišćivati

im. s. 〈G pročišćávānja〉 1. uklanjanje nečistoće iz čega ili činjenje čega prohodnim; sin. filtriranje 2. pren. oslobađanje od čega nepotrebnoga ili štetnoga čišćenjem 3. oslobađanje od kakvih primjesa; sin. filtriranje; sin. pročišćivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pročìšćāvām, 3. l. mn. pročišćávajū, imp. pročìšćāvāj, aor. pročišćávah, imperf. pročìšćāvāh, prid. r. pročišćávao, prid. t. pročìšćāvān〉 1. uklanjati nečistoću iz čega ili činiti što prohodnim [~ cijevi; ~ dimnjak; ~ kanal] 2. oslobađati od kakvih primjesa [~ smjesu]; sin. (filtrirati) 3. pren. oslobađati od čega nepotrebnoga ili štetnoga [~ zakonski tekst]; sin. pročišćivati; vidski paranjak: pročistiti

prid. 〈G pròčišćena; odr. pròčišćenī, G pròčišćenōg(a); ž. pròčišćena, s. pròčišćeno; komp. pročišćènijī〉 1. iz čega je uklonjena nečistoća [pročišćene cijevi] 2. iz čega je uklonjena nečistoća (o ulju) [pročišćeno ulje]; sin. (rafiniran) 3. koji je oslobođen čega nepotrebnoga ili štetnoga [pročišćeni tekst]

im. s. 〈G pročišćénja; mn. N pročišćénja, G pročišćénjā〉 kaz., knjiž. oslobađajući osjećaj koji u gledateljima izaziva scenski prizor u antičkoj drami; sin. katarza

im. m. 〈G pročišćiváča; mn. N pročišćiváči, G pročišćiváčā〉 sredstvo ili naprava koja čisti što od nečistoća [~ vode; ~ zraka]; sin. (filtar)

im. s. 〈G pročišćívānja〉 usp. pročišćavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pročìšćujēm, 3. l. mn. pročìšćujū, imp. pročìšćūj, aor. pročišćívah, imperf. pročìšćīvāh, prid. r. pročišćívao, prid. t. pročìšćīvān〉 usp. pročišćavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pročìtām, 3. l. mn. pročìtajū, imp. pročìtāj, aor. pročìtah, prid. r. pročìtao, prid. t. prȍčitān〉 1. završiti čitanje čega [~ članak; ~ lektiru; ~ pismo] 2. pren. shvatiti, prozreti, otkriti što tko smjera ili osjeća [~ susjedove namjere; ~ mamin izraz lica]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pròčujēm se, 3. l. mn. pròčujū se, aor. pròčuh se, prid. r. pròčuo se〉 1. proširiti se kao vijest [Pročulo se da je izgubio posao.]; sin. doznati se v. pod doznati 2. postati poznatim ili doći na glas [Pročuo se kao loš igrač.; Pročula se kao odlična učenica.]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȏđēm, 3. l. mn. prȏđū, imp. próđi, aor. próđoh, prid. r. pròšao, prid. t. prȏđen, pril. p. pròšāvši〉 1. 〈prijel.〉 a. hodajući ili vozeći se prijeći određenu udaljenost [Prošli smo deset kilometara.] b. dobiti prolazne ocjene, prijeći u viši obrazovni stupanj [~ ispit; ~ razred]; ant. pasti, propasti; vidski parnjak: prolaziti c. pročitati ili proučiti kakvo obrazovno gradivo [~ zadatke za vježbu] d. pren. spoznati što iskustvom [~ mnoge nevolje; Svašta je prošao u životu.]; sin. proživjeti; vidski parnjak: prolaziti; 2. 〈neprijel.〉 a. krećući se kroz zatvoreni prostor doći na suprotnu stranu, izići iz kojega prostora [~ kroz hodnik; ~ kroz tunel]; vidski parnjak: prolaziti b. krećući se promaknuti kraj koga ili čega [~ kraj spomenika]; vidski parnjak: prolaziti c. 〈3. l.〉 pojaviti se i brzo nestati [Oluja je prošla.]; sin. minuti

im. ž. 〈G prȍdajē; mn. N prȍdaje, G prȍdājā〉 1. 〈jd.〉 davanje ili razmjena robe za novac [~ knjiga] 2. razg. odjel u kojoj tvrtki ili djelatnosti koji se bavi davanjem ili razmjenom robe za novac [Moj otac radi u prodaji.]

prid. 〈G prȍdājnōg(a); ž. prȍdājnā, s. prȍdājnō〉 koji se odnosi na prodaju [~ centar; ~ tečaj]; ant. kupovni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròdām, 3. l. mn. pròdajū, imp. pròdāj, aor. pròdah/prȍdadoh, prid. r. m. prȍdao, ž. prȍdāla, s. prȍdālo, mn. prȍdāli, prid. t. prȍdān〉 ustupiti što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. dati; ant. kupiti, uzeti; vidski parnjak: prodavati

im. m. 〈G prodaváča, V prȍdavāču, N mn. prodaváči, G prodaváčā〉 osoba koja se bavi prodajom, koja prodaje što [~ cipela]

im. ž. 〈G prodavàčicē; mn. N prodavàčice, G prodavàčīcā〉 žena koja se bavi prodajom, koja prodaje što [~ cipela]

prid. 〈G prodavàčičina; ž. prodavàčičina, s. prodavàčičino〉 koji pripada prodavačici

im. s. 〈G prodávānja〉 ustupanje čega komu za novčanu naknadu; sin. davanje; ant. kupovanje

im. ž. 〈G prodavaónē; mn. N prodavaóne, G prodavaónā〉 razg. v. prodavaonica

im. ž. 〈G prodavaònicē; mn. N prodavaònice, G prodavaònīcā〉 zatvoreni prostor u kojemu se što prodaje [~ cipela; ~ kućnih ljubimaca; ~ rublja]; sin. dućan razg., prodavaona razg., trgovina

im. m. 〈G prodàvatelja; mn. N prodàvatelji, G prodàvatēlja〉 osoba koja je jedna od stranaka u kupoprodajnome ugovoru, koja što prodaje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròdājēm, 3. l. mn. pròdājū, imp. prodáji, aor. prodávah, imperf. pròdāvāh, prid. r. prodávao, prid. t. pròdāvān〉 ustupati što komu za novčanu naknadu [~ automobil za 20 000 kuna]; sin. davati; ant. kupovati, uzimati; vidski parnjak: prodati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròderēm, 3. l. mn. pròderū, imp. prodèri, aor. prodèrah, prid. r. prodèrao, prid. t. prȍderān〉 derući napraviti rupu • prodèrati se 〈povr.〉 razg. v. zavikati

im. ž. 〈G prȍdikē, DL prȍdici; mn. N prȍdike, G prȍdīkā〉 → propovijed ♦ držati prodike komu upućivati zamjerke (prijekore) komu, koriti koga

im. s. 〈G pròdirānja〉 v. prodor

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròdirēm, 3. l. mn. pròdirū, imp. pròdiri, aor. pròdirah, imperf. pròdirāh, prid. r. pròdirao〉 1. prolaziti kroza što silom [~ kopljem kroz oklop] 2. širiti se prostorom [Miris prodire u sve prostorije.] 3. uz napor praviti sebi put [~ kroz mnoštvo]; sin. probijati se v. pod probijati 4. uz napor postizati uspjeh [~ u visoko društvo]; sin. probijati se v. pod probijati 5. pren. shvaćati što uz napor [~ u čije tajne]; sin. pronicati; vidski paranjak: prodrijeti

im. m. 〈G pròdora, I pròdorom〉 1. proces u kojemu što kamo prodire [~ vode u brod] 2. vojn. uspješno izveden oružani napad na obranu [~ neprijateljskih snaga]; sin. (prodiranje)

prid. 〈G pròdōrna; odr. pròdōrnī, G pròdōrnōg(a); ž. pròdōrna, s. pròdōrno; komp. prodòrnijī〉 1. koji prodire, širi se prostorom [~ glas; ~ miris] 2. pren. koji lako uspijeva ili uspješno poduzima što [~ političar]

im. ž. 〈G pròdōrnosti, I pròdōrnošću/pròdōrnosti〉 osobina onoga koji je prodoran ili svojstvo onoga što je prodorno

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍdrēm, 3. l. mn. prȍdrū, imp. pròdri, aor. pròdrijēh, prid. r. m. prȍdrō, ž. prȍdr̄la, s. prȍdr̄lo, mn. prȍdr̄li〉 1. proći kroza što silom [~ kopljem kroz oklop] 2. proširiti se prostorom [Miris je prodro u sve prostorije.] 3. uz napor napraviti sebi put [~ kroz mnoštvo]; sin. probiti se v. pod probiti 4. uz napor postići uspjeh [~ u visoko društvo]; sin. probiti se v. pod probiti 5. pren. shvatiti što uz napor [~ u čije tajne]; sin. proniknuti; vidski paranjak: prodirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròdūbīm, 3. l. mn. pròdūbē, imp. prodúbi, aor. prodúbih, prid. r. prodúbio, prid. t. pròdūbljen〉 1. učiniti što dubljim, povećati čemu dubinu [~ riječno korito; ~ jamu] 2. pren. učiniti što većim, širim, potpunijim [~ znanje; ~ spoznaje]; vidski paranjak: produbljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prodùbljujēm, 3. l. mn. prodùbljujū, imp. prodùbljūj, aor. produbljívah, imperf. prodùbljīvāh, prid. r. produbljívao, prid. t. prodùbljīvān〉 1. činiti što dubljim, povećavati čemu dubinu [~ riječno korito; ~ jamu] 2. pren. činiti što većim, širim, potpunijim [~ znanje; ~ spoznaje]; vidski paranjak: produbiti

im. m. 〈G prodùcenta; mn. N prodùcenti, G prodùcenātā〉 osoba koja organizira i najčešće financira proizvodnju ili postavljanje predstave, filma ili glazbenoga djela

im. ž. 〈G prodùcenticē; mn. N prodùcentice, G prodùcentīcā〉 žena koja organizira i najčešće financira proizvodnju ili postavljanje predstave, filma ili glazbenoga djela

prid. 〈G prodùcentičina; ž. prodùcentičina, s. prodùcentičino〉 koji pripada producentici

prid. 〈G prodùcentskōg(a); ž. prodùcentskā, s. prodùcentskō〉 koji se odnosi na producente [~ honorar]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prodùcīrām, 3. l. mn. producírajū, imp. prodùcīrāj, aor. producírah, imperf. prodùcīrāh, prid. r. producírao, prid. t. prodùcīrān〉 organizirati i financirati proizvodnju ili postavljanje predstave, filma ili glazbenoga djela • producírati se 〈povr. nesvrš.〉 razg. praviti se važnim

prid. 〈G prodùhovljena; odr. prodùhovljenī, G prodùhovljenōg(a); ž. prodùhovljena, s. prodùhovljeno; komp. produhovljènijī〉 koji je prožet duhom

im. ž. 〈G prodùkcijē〉 1. v. proizvodnja 2. organiziranje i financiranje proizvodnje ili postavljanja predstave, filma ili glazbenoga djela [filmska ~; glazbena ~]

prid. 〈G prodùkcījskōg(a); ž. prodùkcījskā, s. prodùkcījskō〉 koji se odnosi na produkciju

im. m. 〈G pròdukta; mn. N pròdukti, G pròdukātā/prȍdūktā〉 1. v. proizvod 2. v. umnožak 3. kem. tvar nove građe i novih svojstva koja nastaje kemijskom reakcijom

prid. 〈G prȍduktīvna; odr. prȍduktīvnī, G prȍduktīvnōg(a); ž. prȍduktīvna, s. prȍduktīvno; komp. produktìvnijī〉 koji mnogo stvara, koji mnogo proizvodi [~ skladatelj]

im. s. 〈G produljénja〉 rezultat duljenja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròdūljīm, 3. l. mn. pròdūljē, imp. prodúlji, aor. prodúljih, prid. r. prodúljio, prid. t. pròdūljen〉 1. učiniti što duljim, povećati čemu duljinu [~ suknju; ~ uže]; ant. skratiti 2. učiniti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ nastavu; ~ otplatu; ~ predavanje; ~ rok]; sin. oduljiti, rastegnuti pren., razvući pren. • prodúljiti se 〈povr.〉 1. postati duljim 2. potrajati dulje; sin. produžiti; vidski paranjak: produljivati

im. s. 〈G produljívānja〉 1. činjenje čega duljim, povećavanje duljine čega; ant. kraćenje, skraćivanje 2. činjenje da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga; sin. oduljivanje, rastezanje pren., razvlačenje pren.; sin. (produžavanje, produživanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prodùljujēm, 3. l. mn. prodùljujū, imp. prodùljūj, aor. produljívah, imperf. prodùljīvāh, prid. r. produljívao, prid. t. prodùljīvān〉 1. činiti što duljim, povećavati čemu duljinu [~ suknju; ~ uže]; ant. kratiti, skraćivati 2. činiti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ nastavu; ~ rok; ~ otplatu]; sin. oduljivati, rastezati pren., razvlačiti pren. • produljívati se 〈povr.〉 1. postajati duljim [Dan se počinje ~]; sin. duljiti se v. pod duljiti, dužiti se v. pod dužiti 2. trajati dulje; sin. produžavati, produživati; vidski paranjak: produljiti

im. s. 〈G produžávānja〉 v. produljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prodùžāvām, 3. l. mn. produžávajū, imp. prodùžāvāj, aor. produžávah, imperf. prodùžāvāh, prid. r. produžávao, prid. t. prodùžāvān〉 usp. produljivati