im. m. 〈G produžétka; mn. N produžétci, G prodùžētākā〉 1. dodatak ili dio kojim se što produžuje ili nastavlja [~ igre; ~ pruge; ~ zime]; sin. nastavak 2. sp. pravilima utvrđen nastavak igre pri neriješenome rezultatu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròdūžīm, 3. l. mn. pròdūžē, imp. prodúži, aor. prodúžih, prid. r. prodúžio, prid. t. pròdūžen〉 usp. produljiti

im. s. 〈G produžívānja〉 v. produljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prodùžujēm, 3. l. mn. prodùžujū, imp. prodùžūj, aor. produžívah, imperf. prodùžīvāh, prid. r. produžívao, prid. t. prodùžīvān〉 usp. produljivati

prid. 〈G pròdužnōg(a); ž. pròdužnā, s. pròdužnō〉 1. koji je produžetak čega [produžna nastava] 2. kojim se što produžuje [~ kabel]

kratica za profesor

im. ž. 〈G profèsijē; mn. N profèsije, G profèsījā〉 v. zanimanje

im. m. 〈G profesionálca, V prȍfesionālče; mn. N profesionálci, G profesiònālācā〉 osoba koja se bavi poslom za koji je stručno osposobljena; ant. amater, neprofesionalac

prid. 〈G prȍfesionālna; odr. prȍfesionālnī, G prȍfesionālnōg(a); ž. prȍfesionālna, s. prȍfesionālno; komp. profesionàlnijī〉 1. 〈odr.〉 kojemu je ono što radi zanimanje; ant. neprofesionalan 2. pren. koji je dobar u poslu koji radi; ant. neprofesionalan 3. koji je na primjerenoj i očekivanoj stručnoj razini [~ popravak; ~ pristup]; ant. neprofesionalan 4. koji nije prisan ili prijateljski, koji se isključivo tiče posla [~ odnos]

prid. 〈G profesionálčeva; ž. profesionálčeva, s. profesionálčevo〉 koji pripada profesionalcu

im. m. 〈G profesionalìzma〉 1. djelovanje profesionalca; ant. amaterizam 2. v. profesionalnost

im. ž. 〈G profesiònālkē, DL profesiònālki; mn. N profesiònālke, G profesiònālkā/profesiònālkī〉 žena koja se bavi poslom za koji je stručno osposobljena; ant. amaterka, neprofesionalka

prid. 〈G prȍfesionālnōg(a); ž. prȍfesionālnā, s. prȍfesionālnō〉 koji se odnosi na profesionalce [profesionalno kazalište]; ant. amaterski, neprofesionalni

pril. na način profesionalaca [~ glumiti]; ant. amaterski

im. ž. 〈G profesionálnosti, I profesionálnošću/profesionálnosti〉 1. osobina onoga koji je dobar u poslu koji radi; ant. neprofesionalnost 2. svojstvo onoga što je na primjerenoj i očekivanoj stručnoj razini; ant. neprofesionalnost 3. svojstvo onoga što nije prisno ili prijateljski, što se isključivo tiče posla; sin. (profesionalizam)

im. m. 〈G pròfesora, V prȍfesore; mn. N pròfesori, G pròfesōrā〉 1. 〈jd.〉 najviše znanstveno-nastavno zvanje na visokoškolskim ustanovama i fakultetima 2. osoba koja ima istoimeno znanstveno-nastavno zvanje [redoviti ~; izvanredni ~] 3. 〈jd.〉 titula osobe koja je diplomirala na nastavničkome fakultetu 4. osoba s istoimenom titulom [~ hrvatskoga jezika]

im. ž. 〈G profesòricē; mn. N profesòrice, G profesòrīcā〉 1. žena koja ima znanstveno-nastavno zvanje profesora [redovita ~; izvanredna ~] 2. nastavnica određenoga predmeta u višim razredima osnovne škole i u srednjoj školi [~ matematike]

prid. 〈G profesòričina; ž. profesòričina, s. profesòričino〉 koji pripada profesorici

prid. 〈G pròfesorskōg(a); ž. pròfesorskā, s. pròfesorskō〉 koji se odnosi na profesore [profesorska soba]

im. m. 〈G profíla; mn. N profíli, G profílā〉 1. lice gledano sa strane [Ima lijep ~.] 2. pogled sa strane [promatrati iz profila] 3. tehn. uzdužni ili poprečni presjek čega [cesta punoga profila] 4. skup svojstava zajedničkih čemu [~ časopisa]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. profìlīrām, 3. l. mn. profilírajū, imp. profìlīrāj, aor. profilírah, imperf. profìlīrāh, prid. r. profilírao, prid. t. profìlīrān〉 odabrati/odabirati prepoznatljiva svojstva [~ časopis] • profilírati se 〈povr.〉 dobiti/dobivati prepoznatljiva svojstva

prid. 〈G pròfīnjena; odr. pròfīnjenī, G pròfīnjenōg(a); ž. pròfīnjena, s. pròfīnjeno; komp. profinjènijī〉 koji odiše finoćom [~ čovjek; ~ ukus]

im. ž. 〈G pròfīnjenosti, I pròfīnjenošću/pròfīnjenosti〉 osobina onoga koji je profinjen ili svojstvo onoga što je profinjeno

im. m. 〈G profíta; mn. N profíti, G profítā〉 v. dobit

im. s. 〈G progánjānja〉 proces u kojemu se koga proganja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prògānjām, 3. l. mn. progánjajū, imp. prògānjāj, aor. progánjah, imperf. prògānjāh, prid. r. progánjao, prid. t. prògānjān〉 1. pratiti onoga koji je u bijegu [~ kriminalca] 2. pren. stvarati pritisak na koga zbog njegova mišljenja, pripadnosti, djelovanja i sl. [~ novinare; ~ oporbene čelnike]; sin. progoniti

im. m. 〈G prȍglāsa; mn. N prȍglāsi, G prȍglāsā〉 javna obavijest koju vlast priopćuje svim građanima u povodu kojega važnog događaja [izdati ~ o ulasku u rat]; sin. proglašenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròglāsīm, 3. l. mn. pròglāsē, imp. proglási, aor. proglásih, prid. r. proglásio, prid. t. pròglāšen〉 priopćiti imenovanje [~ pobjednika] • proglásiti se 〈povr.〉 1. objaviti svoju odluku o stupanju na vlast [~ se carem; ~ se vrhovnim poglavarom] 2. predstaviti se kao što [~ se umjetnikom; ~ se žrtvom]; Vidski parnjaci: proglašavati, proglašivati

im. s. 〈G proglašávānja〉 priopćivanje istaknutoga imenovanja ili odluke o stupanju na vlast; sin. proglašivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proglàšāvām, 3. l. mn. proglašávajū, imp. proglàšāvāj, aor. proglašávah, imperf. proglàšāvāh, prid. r. proglašávao, prid. t. proglàšāvān〉 priopćivati imenovanje [~ pobjednike] • proglašávati se 〈povr.〉 1. objavljivati svoju odluku o stupanju na vlast [~ se carem; ~ se vrhovnim poglavarom] 2. predstavljati se kao što [~ se umjetnikom; ~ se žrtvom]; sin. proglašivati; vidski paranjak: proglasiti

im. s. 〈G proglašénja; mn. N proglašénja, G proglašénjā〉 1. v. proglas 2. javno priopćivanje kakva imenovanja

im. s. 〈G proglašívānja〉 usp. proglašavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proglàšujēm, 3. l. mn. proglàšujū, imp. proglàšūj, aor. proglašívah, imperf. proglàšīvāh, prid. r. proglašívao, prid. t. proglàšīvān〉 usp. proglašavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prògledām, 3. l. mn. prògledajū, imp. prògledāj, aor. prògledah, prid. r. prògledao〉 1. početi gledati [Mačići su progledali.] 2. pren. postati svjestan pravoga stanja, vidjeti što onakvim kakvo zaista jest [Nakon njegova odgovora konačno je progledao.]

im. ž. 〈G prògnanicē; mn. N prògnanice, G prògnanīcā〉 žena koju su prognali iz njezine kuće, grada ili države

prid. 〈G prògnaničina; ž. prògnaničina, s. prògnaničino〉 koji pripada prognanici

prid. 〈G prògnaničkōg(a); ž. prògnaničkā, s. prògnaničkō〉 koji se odnosi na prognanike

im. m. 〈G prògnanīka, V prȍgnanīče; mn. N prògnanīci, G prògnanīkā〉 osoba koju su prognali iz njezine kuće, grada ili države

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prògnām, 3. l. mn. prògnajū, imp. prògnāj, aor. prògnah, prid. r. prògnao, prid. t. prȍgnān〉 nasilno iseliti zbog nacionalnih, vjerskih, rasnih i drugih razloga [~ katolike; ~ nacionalne manjine]

im. m. 〈G prognòstičāra, V prognòstičāru/prognòstičāre; mn. N prognòstičāri, G prognòstičārā〉 stručnjak koji daje prognozu

prid. 〈G prognòstičāreva; ž. prognòstičāreva, s. prognòstičārevo〉 koji pripada prognostičaru; sin. prognostičarov

im. ž. 〈G prognòstičārkē, DL prognòstičārki; mn. N prognòstičārke, G prognòstičārkā/prognòstičārkī〉 stručnjakinja koja daje prognozu

prid. 〈G prognòstičārova; ž. prognòstičārova, s. prognòstičārovo〉 usp. prognostičarev

prid. 〈G prognòstičkōg(a); ž. prognòstičkā, s. prognòstičkō〉 koji se odnosi na prognostičare i prognozu [prognostička karta]

im. ž. 〈G prognózē; mn. N prognóze, G prognózā〉 predviđanje budućih zbivanja, pojava ili događaja na temelju poznatih podataka [~ razvoja bolesti; vremenska ~; sportska ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prognòzīrām, 3. l. mn. prognozírajū, imp. prognòzīrāj, aor. prognozírah, imperf. prognòzīrāh, prid. r. prognozírao, prid. t. prognòzīrān〉 dati/davati prognozu, predvidjeti/predviđati buduća zbivanja, pojave ili događaje [~ vrijeme; ~ razvoj političkih događaja]

im. m. 〈G prògona; mn. N prògoni, G prȍgōnā〉 protjerivanje pripadnika druge rase, narodnosti ili vjere [~ Hrvata; ~ Židova]

im. m. 〈G progònitelja; mn. N progònitelji, G progònitēljā〉 osoba koja progoni koga