im. ž. 〈G progonitèljicē; mn. N progonitèljice, G progonitèljīcā〉 žena koja progoni koga

prid. 〈G progonitèljičina; ž. progonitèljičina, s. progonitèljičino〉 koji pripada progoniteljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prògonīm, 3. l. mn. prògonē, imp. progòni, imp. progònih, imperf. progònijāh, prid. r. progònio, prid. t. prògonjen〉 usp. proganjati

im. s. 〈G prògōnstva; mn. N prògōnstva, G prògōnstāvā/prògōnstvā〉 stanje onoga koji je prognan, silom udaljen, iseljen [biti u progonstvu]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. progòvārām, 3. l. mn. progovárajū, imp. progòvārāj, aor. progovárah, imperf. progòvārāh, prid. r. progovárao〉 1. počinjati govoriti, stjecati sposobnost govora [Djeca obično progovaraju s godinu dana.] 2. počinjati govoriti o onome o čemu se dotad šutjelo [~ o bolnome iskustvu]; vidski paranjak: progovoriti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. progòvorīm, 3. l. mn. progòvorē, imp. progovòri, aor. progovòrih, prid. r. progovòrio〉 1. početi govoriti, steći sposobnost govora [Djeca obično progovore s godinu dana.]; vidski parnjak: progovarati 2. početi govoriti; sin. prozboriti; ant. ušutjeti, zamuknuti, zanijemjeti, zašutjeti; vidski parnjak: progovarati 3. priznati što pod pritiskom [~ na policiji]; sin. propjevati pren., razg.

im. m. 〈G prògrama; mn. N prògrami, G prȍgrāmā〉 1. sadržaj i cilj rada koje djelatnosti koji treba provesti [nastavni ~; ~ političke stranke] 2. popis djela i izvođača kazališnih, glazbenih i filmskih predstava [kazališni ~] 3. raspored radijskih i televizijskih emisija [jutarnji ~] 4. sustav radnja koje obavlja koji stroj ili računalo [~ perilice; ~ računala] ◇ radijski program program koji se emitira na radiju; sin. (radioprogram)

im. m. 〈G progràmātora, I progràmātorom; mn. N progràmātori, G progràmātōrā〉 tehn. uređaj koji upravlja radom kakva programa ili ga nadzire

im. s. 〈G programírānja〉 1. davanje uputa kojemu tehničkom sustavu kako bi mogao automatski raditi 2. izrađivanje računalnoga programa

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. progràmīrām, 3. l. mn. programírajū, imp. progràmīrāj, aor. programírah, imperf. progràmīrāh, prid. r. programírao, prid. t. progràmīrān〉 1. 〈prijel.〉 dati/davati upute kojemu tehničkom sustavu kako bi mogao automatski raditi [~ perilicu za rublje] 2. 〈neprijel.〉 izraditi/izrađivati računalni program

prid. 〈G prògramskōg(a); ž. prògramskā, s. prògramskō〉 koji se odnosi na program

prid. 〈G prȍgresīvna; odr. prȍgresīvnī, G prȍgresīvnōg(a); ž. prȍgresīvna, s. prȍgresīvno; komp. progresìvnijī〉 1. koji se brzo razvija [progresivna bolest] 2. v. napredan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. progrízem, 3. l. mn. progrízū, imp. progrízi, aor. progrízoh, prid. r. prògrīzao, prid. t. progrìzen〉 grizući probiti, probušiti što [~ tkaninu]; vidski parnjak: progrizati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prògrīzām, 3. l. mn. progrízajū, imp. prògrīzāj, aor. progrízah, imperf. prògrīzāh, prid. r. progrízao, prid. t. prògrīzān〉 grizući probijati, bušiti što; vidski parnjak: progristi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. progùnđām, 3. l. mn. progùnđajū, imp. progùnđāj, aor. progùnđah, imperf. progùnđāh, prid. r. progùnđao〉 reći što gunđajući, reći što nerazgovijetno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prògūrām, 3. l. mn. progúrajū, imp. prògūrāj, aor. progúrah, prid. r. progúrao, prid. t. prògūrān〉 1. gurajući provesti kroza što [~ kolica kroz vrata] 2. pren. provesti što nametljivo [~ svoje ideje] • progúrati se 〈povr.〉 1. gurajući se proći [~ se do izlaza] 2. pren. gurajući se dospjeti do cilja [~ se do upraviteljskoga mjesta]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. progùtām, 3. l. mn. progùtajū, imp. progùtāj, aor. progùtah, prid. r. progùtao, prid. t. prȍgutān〉 1. gutajući pojesti ili popiti što [~ komad kruha; ~ žlicu juhe] 2. pren., razg. šuteći izdržati, podnijeti što [~ uvrede]

im. ž. 〈G prohibícijē; mn. N prohibícije, G prohibícījā〉 prav. zakonska zabrana proizvodnje i prodaje kojega proizvoda

prid. 〈G prohibícījskōg(a); ž. prohibícījskā, s. prohibícījskō〉 koji se odnosi na prohibiciju

prid. 〈G prȍhlādna; odr. prȍhlādnī, G prȍhlādnōg(a); ž. prȍhlādna, s. prȍhlādno〉 koji je prilično hladan [~ dan; prohladna jesen; prohladno vrijeme]

prid. 〈G pròhodna; odr. pròhodnī, G pròhodnōg(a); ž. pròhodna, s. pròhodno; komp. prohòdnijī〉 1. kojim se može proći [~ put; prohodna šuma] 2. pren. koji se lako može shvatiti [prohodno štivo]; ant. neprohodan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròhōdām, 3. l. mn. prohódajū, imp. pròhōdāj, aor. prohódah, prid. r. prohódao〉 1. naučiti hodati [~ s godinu dana] 2. povratiti sposobnost hodanja [~ nakon teške bolesti]

im. ž. 〈G pròhodnosti, I pròhodnošću/pròhodnosti〉 svojstvo onoga što je prohodno; ant. neprohodnost

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. prȍhtijē se/pròhtjednē se, aor. 3. l. jd. prȍhtje se/prȍhtjede se, prid. r. s. pròhtjelo se〉 poželjeti što neobično, imati kakav prohtjev ili hir

im. m. 〈G pròhtjeva; mn. N pròhtjevi, G prȍhtjēvā〉 neobična ili neumjerena želja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròhūjī, 3. l. mn. pròhūjē, aor. 3. l. jd. prȍhūjā, prid. r. prohújao〉 1. brzo proći (o oluji) 2. pren. brzo proći [Praznici su prohujali.]; sin. proletjeti pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍigrām, 3. l. mn. proìgrajū, imp. proìgrāj, aor. proìgrah, prid. r. proìgrao, prid. t. prȍigrān〉 1. izgubiti što kockajući ili kartajući 2. sp. točno predati loptu ili pločicu kojemu suigraču [~ napadače]; vidski paranjak: proigravati

im. s. 〈G proigrávānja; mn. N proigrávānja, G proigrávānjā〉 1. gubljenje čega kockanjem ili kartanjem 2. sp. točna predaja lopte ili pločice kojemu suigraču

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proìgrāvām, 3. l. mn. proigrávajū, imp. proìgrāvāj, aor. proigrávah, imperf. proìgrāvāh, prid. r. proigrávao, prid. t. proìgrāvān〉 1. gubiti što kockajući ili kartajući 2. sp. točno predavati loptu ili pločicu kojemu suigraču [~ napadače]; vidski paranjak: proigrati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. proistèče/proìsteknē, 3. l. mn. proistèkū/proìsteknū, aor. 3. l. jd. prȍisteče, prid. r. proìstekao, pril. p. proìstekāvši〉 nastati od čega ili kao posljedica čega [~ iz odluke]; sin. proizići; vidski parnjak: proistjecati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. proìstječē, 3. l. mn. proìstječū, aor. 3. l. jd. prȍistjeca, imperf. 3. l. jd. proìstjecāše, prid. r. proìstjecao〉 nastajati od čega ili kao posljedica čega [~ iz odluke]; sin. proizlaziti; vidski parnjak: proisteći

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. proìzāđēm, 3. l. mn. proìzāđū, imp. proizáđi, aor. proizáđoh, prid. r. proìzašao〉 v. proizići

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. proìzīđēm, 3. l. mn. proìzīđū, imp. proizíđi, aor. proizíđoh, prid. r. proìzišao〉 nastati od čega ili kao posljedica čega [~ iz odluke]; sin. proisteći, ( proizaći); vidski parnjak: proizlaziti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. proìzlazīm, 3. l. mn. proìzlazē, imp. proìzlazi, aor. proìzlazih, imperf. proìzlažāh, prid. r. proìzlazio〉 nastajati od čega ili kao posljedica čega [~ iz odluke]; sin. proistjecati; vidski parnjak: proizići

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proizvèdem, 3. l. mn. proizvèdū, imp. proizvèdi, aor. proizvèdoh, prid. r. proìzveo, prid. t. proizvèden〉 1. radeći napraviti (o kakvu predmetu) [~ automobil] 2. prouzročivati da što nastane (o kakvoj pojavi) [~ buku] 3. pren. učiniti da tko postane što [~ stručnjake]; sin. stvoriti; vidski paranjak: proizvoditi

im. m. 〈G proìzvoda; mn. N proìzvodi, G proìzvōdā〉 1. konačni rezultat proizvodne djelatnosti [mliječni ~]; sin. (produkt) 2. pren. ono što je nastalo kakvom apstraktnom djelatnošću [~ ljudske mašte]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proìzvodīm, 3. l. mn. proìzvodē, imp. proizvòdi, aor. proizvòdih, imperf. proìzvođāh/proizvòdijah, prid. r. proizvòdio, prid. t. proìzvođen〉 1. radeći praviti što (o kakvu predmetu) [~ automobil] 2. prouzročiti da što nastane (o kakvoj pojavi) [~ buku] 3. pren. činiti da tko postane što [~ stručnjake; ~ neprijatelje]; sin. stvarati; vidski paranjak: proizvesti

prid. 〈G proìzvodnōg(a); ž. proìzvodnā, s. proìzvodnō〉 koji se odnosi na proizvodnju [proizvodna djelatnost]; ant. neproizvodni

im. ž. 〈G proizvòdnjē〉 1. organizirana ljudska djelatnost u kojoj se što proizvodi [industrijska ~; domaća ~] 2. količina proizvedenih ili uzgojenih dobara [ovogodišnja ~]; sin. (produkcija)

im. m. 〈G proizvođáča, V prȍizvođāču, N mn. proizvođáči, G proizvođáčā〉 1. osoba koja što proizvodi 2. biol. organizam koji sam proizvodi hranu; sin. autotrof; ant. heterotrof

im. ž. 〈G proizvođàčicē; mn. N proizvođàčice, G proizvođàčīcā〉 žena koja što proizvodi

prid. 〈G proizvođàčičina; ž. proizvođàčičina, s. proizvođàčičino〉 koji pripada proizvođačici

prid. 〈G proizvòđāčkōg(a); ž. proizvòđāčkā, s. proizvòđāčkō〉 koji se odnosi na proizvođače

im. s. 〈G proìzvođēnja〉 1. pravljenje čega radom (o kakvu predmetu) 2. prouzročivanje da što nastane (o kakvoj pojavi) 3. pren. činjenje da tko postane što; sin. stvaranje

prid. 〈G prȍizvōljna; odr. prȍizvōljnī, G prȍizvōljnōg(a); ž. prȍizvōljna, s. prȍizvōljno; komp. proizvòljnijī〉 v. samovoljan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròjašēm, 3. l. mn. pròjašū, imp. pròjaši, aor. pròjahah, prid. r. pròjahao〉 jašući proći [~ mimo sela]

im. ž. 〈G projèkcijē; mn. N projèkcije, G projèkcījā〉 1. mat. preslikavanje točaka prostora na ravninu ◇ ortogonalna ~ točke na pravac operacija kojom se točki pridružuje najbliža točka na danome pravcu; ortogonalna ~ točke na ravninu operacija kojom se točki pridružuje najbliža točka na danoj ravnini 2. povećana slika fotografske snimke prenesena s pomoću optičkoga uređaja na platno ◇ kartografska ~ zem. način prenošenja sfernih oblika Zemljine površine na ravnu plohu

prid. 〈G projèkcījskōg(a); ž. projèkcījskā, s. projèkcījskō〉 koji se odnosi na projekciju