im. m. 〈G pròjekta; mn. N pròjekti, G, pròjekātā/prȍjēktā〉 1. pomno nacrtan plan za izgradnju ili preuređivanje čega [~ mosta; ~ pruge; ~ zgrade] 2. pomno izrađen plan kako da se što izradi ili istraži u određenome vremenu [znanstveni ~]

im. m. 〈G projèktanta; mn. N projèktanti, G projèktanātā〉 stručnjak koji se bavi projektiranjem

im. ž. 〈G projèktanticē; mn. N projèktantice, G projèktantīcā〉 stručnjakinja koja se bavi projektiranjem

prid. 〈G projèktantičina; ž. projèktantičina, s. projèktantičino〉 koji pripada projektantici

prid. 〈G projèktantskōg(a); ž. projèktantskā, s. projèktantskō〉 koji se odnosi na projektante i projektiranje [~ ured]

im. m. 〈G projektíla; mn. N projektíli, G projektílā〉 vojn. naprava koja se izbacuje u prostor i upućuje prema cilju

im. s. 〈G projektírānja〉 izradba projekata ili nacrta

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. projèktīrām, 3. l. mn. projektírajū, imp. projèktīrāj, aor. projektírah, imperf. projèktīrāh, prid. r. projektírao, prid. t. projèktīrān〉 izraditi/izrađivati projekt ili nacrt [~ novu školsku zgradu; ~ igralište]

prid. 〈G pròjektnōg(a); ž. pròjektnā, s. pròjektnō〉 koji se odnosi na projekt i projektiranje [~ ured]

im. m. 〈G pròjektora, I pròjektorom; mn. N pròjektori, G pròjektōrā〉 optički uređaj kojim se slika određenoga predmeta povećava i prenosi na kakvu površinu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. projìcīrām, 3. l. mn. projicírajū, imp. projìcīrāj, aor. projicírah, imperf. projìcīrāh, prid. r. projicírao, prid. t. projìcīrān〉 1. mat. preslikati/preslikavati točke prostora na ravninu 2. prenijeti/prenositi fotografske snimke s pomoću optičkoga uređaja na platno

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròjūrīm, 3. l. mn. pròjūrē, imp. projúri, aor. projúrih, prid. r. projúrio〉 jureći proći pokraj koga ili čega [Projurio je pokraj policajca.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròkapā/pròkapljē, 3. l. mn. pròkapajū/pròkapljū, aor. 3. l. jd. prȍkapa, prid. r. pròkapao〉 početi kapati

im. m. 〈G prokarióta; mn. N prokarióti, G prokariótā〉 biol. 1. 〈mn.〉 nadcarstvo najjednostavnijih organizama koji nemaju staničnu jezgru, čine ga monere 2. pripadnik istoimenoga nadcarstva; ant. eukariot

prid. 〈G prokarìōtskōg(a); ž. prokarìōtskā, s. prokarìōtskō〉 koji se odnosi na prokariote

prid. 〈G prȍklēta; odr. prȍklētī, G prȍklētōg(a); ž. prȍklēta, s. prȍklēto〉 na kojega je bačena kletva

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prokùnem, 3. l. mn. prokùnū, imp. prokùni, aor. pròklēh, prid. r. m. prȍkleo, ž. prȍklēla, s. prȍklēlo, mn. prȍklēli, prid. t. prȍklēt〉 izreći ili baciti kletvu na koga, zaželjeti komu zlo i nesreću [~ neprijatelja]; vidski parnjak: proklinjati

im. s. 〈G proklétstva; mn. N proklétstva, G pròklētstāvā/pròklētstvā〉 zla kob koja može biti posljedica izricanja kletve

im. ž. 〈G pròkličnicē; mn. N pròkličnice, G pròkličnīcā〉 bot. nitasta tvorevina koja na vlažnome tlu klija iz spore zrele mahovine

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. proklìjā, 3. l. mn. proklìjajū, aor. 3. l. jd. prȍklija, prid. r. proklìjao〉 1. pustiti izdanak [Lukovica je proklijala.]; sin. isklijati 2. razviti klice [Krumpir je proklijao.]; vidski paranjak: proklijavati

im. s. 〈G proklijávānja〉 bot. 1. puštanje izdanaka 2. razvijanje klica

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. proklìjāvā, 3. l. mn. proklijávajū, aor. 3. l. jd. proklijáva, imperf. 3. l. jd. proklìjāvāše, prid. r. proklijávao〉 1. puštati izdanke [Lukovice proklijavaju.] 2. razvijati klice [Krumpiri proklijavaju.]; vidski paranjak: proklijati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròklinjēm, 3. l. mn. pròklinjū, imp. pròklinji, aor. pròklinjah, imperf. pròklinjāh, prid. r. pròklinjao, prid. t. pròklinjān〉 izricati ili bacati kletvu na koga, željeti komu zlo i nesreću; sin. kleti; vidski parnjak: prokleti

prid. 〈G proklìtičkōg(a); ž. proklìtičkā, s. proklìtičkō〉 v. prednaglasni

im. ž. 〈G proklìtikē, DL proklìtici; mn. N proklìtike, G proklìtīkā〉 v. prednaglasnica

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròklīzīm, 3. l. mn. pròklīzē, imp. proklízi, aor. proklízih, prid. r. proklízio〉 klizeći proći [~ na sanjkama]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proknjìžāvām, 3. l. mn. proknjižávajū, imp. proknjìžāvāj, aor. proknjižávah, imperf. proknjìžāvāh, prid. r. proknjižávao, prid. t. proknjìžāvān〉 provoditi kroz poslovne knjige [~ troškove]; sin. proknjiživati; vidski parnjak: proknjižiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròknjižīm, 3. l. mn. pròknjižē, imp. pròknjiži, aor. pròknjižih, prid. r. pròknjižio, prid. t. pròknjižen〉 provesti kroz poslovne knjige [~ troškove]; vidski parnjaci: proknjižavati, proknjiživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. proknjìžujēm, 3. l. mn. proknjìžujū, imp. proknjìžūj, aor. proknjižívah, imperf. proknjìžīvāh, prid. r. proknjižívao, prid. t. proknjìžīvān〉 usp. proknjižavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròkockām, 3. l. mn. pròkockajū, imp. pròkockāj, aor. pròkockah, prid. r. pròkockao, prid. t. prȍkockān〉 kockajući izgubiti velike novčane uloge ili kakve druge vrijednosti [~ kuću]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròkōlā, 3. l. mn. prokólajū, aor. 3. l. jd. prȍkōlā, prid. r. prokólao〉 1. početi se kretati (o krvi) 2. pren. početi se širiti (o vijesti, novosti)

im. m. 〈G pròkopa; mn. N pròkopi, G prȍkōpā〉 1. podzemni prolaz 2. v. kanal

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròkr̄čīm, 3. l. mn. pròkr̄čē, imp. prokŕči, aor. prokŕčih, prid. r. prokŕčio, prid. t. pròkr̄čen〉 krčeći probiti [~ put kroza šikaru]; vidski parnjak: prokrčivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prokr̀čujēm, 3. l. mn. prokr̀čujū, imp. prokr̀čūj, aor. prokrčívah, imperf. prokr̀čīvāh, prid. r. prokrčívao, prid. t. prokr̀čīvān〉 krčeći probijati [~ put kroza šikaru]; vidski parnjak: prokrčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prokrijùmčārīm, 3. l. mn. prokrijùmčārē, imp. prokrijumčári, aor. prokrijumčárih, prid. r. prokrijumčário, prid. t. prokrijùmčāren〉 prenijeti, prevesti preko granice tako da se izbjegne plaćanje carine ili kakve druge novčane obveze [~ cigarete]; sin. prošvercati razg.

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prokr̀stārīm, 3. l. mn. prokr̀stārē, imp. prokrstári, aor. prokrstárih, prid. r. prokrstário, prid. t. prokr̀stāren〉 krstareći obići [~ hrvatskom obalom; ~ Jadran]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prokr̀vārīm, 3. l. mn. prokr̀vārē, imp. prokrvári, aor. prokrvárih, prid. r. prokrvário〉 početi krvariti [Od udarca je prokrvario.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. pròkrvī, 3. l. mn. pròkrvē, aor. 3. l. jd. prȍkrvī, prid. r. prokr̀vio, prid. t. prokr̀vljen〉 ispuniti, opskrbiti krvlju; vidski parnjaci: prokrvljavati, prokrvljivati

im. s. 〈G prokrvljávānja〉 ispunjanje, opskrbljivanje krvlju; sin. prokrvljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. prokr̀vljāvā, 3. l. mn. prokrvljávajū, aor. 3. l. jd. prokrvljáva, imperf. 3. l. jd. prokr̀vljāvāše, prid. r. prokrvljávao, prid. t. prokr̀vljāvān〉 ispunjati, opskrbljivati krvlju; sin. prokrvljivati; vidski parnjak: prokrviti

im. ž. 〈G pròkrvljenosti, I pròkrvljenošću/pròkrvljenosti〉 svojstvo onoga što je prokrvljeno

im. s. 〈G prokrvljívānja〉 usp. prokrvljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. prokr̀vljujē, 3. l. mn. prokr̀vljujū, aor. 3. l. jd. prokrvljíva, imperf. 3. l. jd. prokr̀vljīvāše, prid. r. prokrvljívao, prid. t. prokr̀vljīvān〉 usp. prokrvljavati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròkuhām, 3. l. mn. pròkuhajū, imp. pròkuhāj, aor. pròkuhah, prid. r. pròkuhao, prid. t. pròkuhān〉 1. 〈prijel.〉 a. staviti što u vrelu vodu da se kratko kuha [~ blitvu] b. kuhanjem u vreloj vodi uništiti bakterije [~ laboratorijske instrumente] 2. 〈neprijel.; 3. l.〉 postići temperaturu vrenja [Voda je prokuhala.]; vidski paranjak: prokuhavati

im. s. 〈G prokuhávānja〉 1. stavljanje čega u vrelu vodu da se kratko kuha 2. uništavanje bakterija kuhanjem u vreloj vodi 3. postizanje temperature vrenja

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prokùhāvām, 3. l. mn. prokuhávajū, imp. prokùhāvāj, aor. prokuhávah, imperf. prokùhāvāh, prid. r. prokuhávao, prid. t. prokùhāvān〉 1. 〈prijel.〉 a. stavljati što u vrelu vodu da se kratko kuha [~ blitvu] b. kuhati u vreloj vodi kako bi se uništile bakterije [~ laboratorijske instrumente] 2. 〈neprijel.; 3. l.〉 postizati temperaturu vrenja [Voda prokuhava.]; vidski paranjak: prokuhati

im. m. 〈G pròlaza; mn. N pròlazi, G prȍlāzā〉 1. put kojim se prelazi iz jednoga mjesta na drugo [~ ispod željezničke pruge] 2. mala ulica koja povezuje dvije usporedne ulice 3. uspjeh u polaganju ispita; ant. pad

im. m. 〈G pròlaska; mn. N pròlasci, G pròlazākā〉 radnja kojom se prolazi kroza što ili pokraj koga ili čega [~ automobila tunelom]