prid. 〈G pròlazna; odr. pròlaznī, G pròlaznōg(a); ž. pròlazna, s. pròlazno〉 1. koji traje samo neko vrijeme, koji prolazi [prolazno prijateljstvo]; ant. neprolazan, trajan 2. koji je dovoljan za prolaz na ispitu ili u školi (o ocjeni); sin. pozitivan; ant. negativan, neprolazan 3. kojim se prolazi [prolazna soba]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròlazīm, 3. l. mn. pròlazē, imp. pròlazi, aor. pròlazih, imperf. pròlažāh, prid. r. pròlazio, prid. t. pròlažen〉 1. 〈prijel.〉 a. hodajući ili vozeći se prelaziti određenu udaljenost [Prolazili smo deset kilometara na dan.]; sin. prelaziti, prevaljivati; vidski parnjak: proći b. dobivati prolazne ocjene, prelaziti u viši obrazovni stupanj [~ ispite; ~ razrede]; ant. padati; vidski parnjak: proći c. čitati ili proučavati kakvo obrazovno gradivo [~ zadatke za vježbu]; vidski parnjak: proći d. pren. spoznavati što iskustvom [~ mnoge nevolje; Svašta je prolazio u životu.]; sin. proživljavati; vidski parnjak: proći 2. 〈neprijel.〉 a. krećući se kroz zatvoreni prostor dolaziti na suprotnu stranu, izlaziti iz kojega prostora [~ kroz hodnik; ~ kroz tunel]; vidski parnjak: proći b. krećući se promicati kraj koga ili čega [~ kraj spomenika]; vidski parnjak: proći c. 〈3. l.〉 istjecati i ne postojati više, prestajati postojati [Ljeto prolazi.; Oluje dolaze i prolaze.] d. zbivati se u vremenskome slijedu [Prolaze dani.; Vrijeme prolazi.]; sin. ići e. protezati se kroz prostor [Staza prolazi kroz šumu.]; sin. ići

im. ž. 〈G pròlaznicē; mn. N pròlaznice, G pròlaznīcā〉 žena koja prolazi pokraj ili mimo koga ili kroza što

prid. 〈G pròlazničina; ž. pròlazničina, s. pròlazničino〉 koji pripada prolaznici

im. m. 〈G pròlaznīka, V pròlaznīče; mn. N pròlaznīci, G pròlaznīkā〉 osoba koja prolazi pokraj ili mimo koga ili kroza što

im. ž. 〈G pròlaznosti, I pròlaznošću/pròlaznosti〉 svojstvo onoga što traje samo neko vrijeme, što prolazi; ant. neprolaznost, trajnost

im. s. 〈G pròlažēnja〉 1. prelaženje određene udaljenosti hodanjem ili vožnjom; sin. prevaljivanje 2. dobivanje prolazne ocjene, prelaženje u viši obrazovni stupanj 3. čitanje ili proučavanje kakva obrazovnog gradiva 4. pren. spoznavanje čega iskustvom; sin. proživljavanje 5. dolaženje na suprotnu stranu krećući se kroz zatvoreni prostor, izlaženje iz kojega prostora 6. promicanje kraj koga ili čega krećući se 7. istjecanje i nepostojanje čega, prestanak postojanja 8. zbivanje u vremenskome tijeku

im. m. 〈G proletarijáta〉 radnička klasa, klasa siromašnih radnika

im. m. 〈G proletéra, V prȍletēru; mn. N proletéri, G proletérā〉 hist. najamni radnik koji nema drugoga vlasništva osim svoje radne snage

im. ž. 〈G prolètērkē, DL prolètērki; mn. N prolètērke, G prolètērkā/prolètērkī〉 hist. najamna radnica koja nema drugoga vlasništva osim svoje radne snage

prid. 〈G prolètērskōg(a); ž. prolètērskā, s. prolètērskō〉 hist. koji se odnosi na proletere i proletarijat

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròletīm, 3. l. mn. pròletē, imp. prolèti, aor. prolètjeh, prid. r. m. prolètio, ž. prolètjela, s. prolètjelo, mn. prolètjeli〉 1. leteći proći [~ iznad grada] 2. pren. brzo proći [Praznici su proletjeli.]; sin. prohujati pren.

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròlijēvām, 3. l. mn. prolijévajū, imp. pròlijēvāj, aor. prolijévah, imperf. pròlijēvāh, prid. r. prolijévao, prid. t. pròlijēvān〉 nenamjerno prouzročivati da tekućina isteče iz čega [~ vodu iz boce] • prolijévati se 〈povr.〉 slučajno istjecati iz čega [Voda se prolijeva po stolu.]; vidski paranjak: proliti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prolìstām, 3. l. mn. prolìstajū, imp. prolìstāj, aor. prolìstah, prid. r. prolìstao, prid. t. prȍlistān〉 1. 〈prijel.〉 pregledati što listajući ili na brzinu [~ knjigu; ~ novine] 2. 〈neprijel.; 3. l.〉 dobiti lišće [Breza je prolistala.]; sin. razlistati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȍlijēm, 3. l. mn. prȍlijū, imp. pròlīj, aor. pròlih, prid. r. m. prȍlio, ž. prȍlīla, s. prȍlīlo, mn. prȍlīli, prid. t. prolìven〉 nenamjerno prouzročiti da tekućina isteče iz čega [~ vodu iz boce] • pròliti se 〈povr.〉 slučajno isteći iz čega [Voda se prolila po stolu.]; vidski paranjak: prolijevati

im. s. 〈G pròljeća〉 godišnje doba koje počinje 21. ožujka i traje do 21. lipnja [rano ~; kasno ~] ◇ ~ života rano životno doba, doba djetinjstva i mladosti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. proljèpšām se, 3. l. mn. proljèpšajū se, imp. proljèpšāj se, aor. proljèpšah se, prid. r. proljèpšao se〉 postati ljepšim; vidski parnjak: proljepšavati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. proljèpšāvām se, 3. l. mn. proljepšávajū se, imp. proljèpšāvāj se, aor. proljepšávah se, imperf. proljèpšāvāh se, prid. r. proljepšávao se〉 postajati ljepšim; vidski parnjak: proljepšati se

prid. 〈G pròljetnōg(a); ž. pròljetnā, s. pròljetnō〉 koji se odnosi na proljeće [~ praznici]

im. ž. 〈G pròljetnicē; mn. N pròljetnice, G pròljetnīcā〉 bot. 1. biljka koja cvjeta u proljeće 2. biljka iz porodice glavočika

pril. prošloga ili ovoga proljeća; ant. jesenas

im. m. 〈G próljeva; mn. N próljevi, G próljēvā〉 med. poremećaj u radu i pražnjenju crijeva u obliku rijetke i učestale stolice [dobiti ~]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmaknēm, 3. l. mn. pròmaknū, imp. promàkni, aor. promàkoh, prid. r. pròmakao, prid. t. pròmaknūt, pril. p. pròmakāvši〉 v. promaknuti

im. s. 〈G promaknúća; mn. N promaknúća, G promaknúćā〉 napredovanje na viši položaj u službi ili u više zvanje [~ u viši vojni čin]; sin. unapređenje

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmaknēm, 3. l. mn. pròmaknū, imp. promàkni, aor. promàknuh, prid. r. promàknuo, prid. t. pròmaknūt〉 1. 〈prijel.〉 dati komu viši položaj u službi, postaviti koga u više zvanje [~ u čin bojnika]; sin. (afirmirati, promovirati), unaprijediti 2. 〈neprijel.〉 a. brzo proći [~ pokraj škole] b. 〈3. l.〉 ostati neopaženim [Često mi promakne pogreška u tekstu.]; sin. (promaći); vidski paranjak: promicati

im. m. 〈G prȍmašāja; mn. N prȍmašāji, G prȍmašājā〉 1. neuspio pokušaj pogotka u metu 2. pren. pothvat koji nije uspio, koji je pogrešno zamišljen ili izveden [poslovni ~]; sin. neuspjeh; ant. uspjeh

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmašīm, 3. l. mn. pròmašē, imp. pròmaši, aor. pròmaših, prid. r. pròmašio, prid. t. pròmašen〉 1. gađajući ne pogoditi što [~ cilj] 2. pren. ne uspjeti u čemu, ne ostvariti ono što je zadano ili poželjno [~ zanimanje; ~ temu referata]; vidski paranjak: promašivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. promàšujēm, 3. l. mn. promàšujū, imp. promàšūj, aor. promašívah, imperf. promàšīvāh, prid. r. promašívao, prid. t. promàšīvān〉 1. gađajući ne pogađati što [~ cilj] 2. pren. ne uspijevati u čemu, ne ostvarivati ono što je zadano ili poželjno [~ teme referata]; vidski paranjak: promašiti

im. m. 〈G promatráča, V prȍmatrāču; mn. N promatráči, G promatráčā〉 osoba koja što gleda, motri, koja prati zbivanja oko sebe

im. ž. 〈G promatràčicē; mn. N promatràčice, G promatràčīcā〉 žena koja što gleda, motri, koja prati zbivanja oko sebe

prid. 〈G promatràčičina; ž. promatràčičina, s. promatràčičino〉 koji pripada promatračici

im. ž. 〈G promatráčnicē; mn. N promatráčnice, G promatráčnīcā〉 mjesto s kojega se što promatra

im. s. 〈G promátrānja〉 1. pomno gledanje ili ispitivanje pogledom 2. oblik istraživanja, postupak kojim se pomno motri, prati kakav razvoj kako bi se izveo određeni zaključak [~ bolesnika; ~ razvoja djeteta]; sin. (monitoring)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmātrām, 3. l. mn. promátrajū, imp. pròmātrāj, aor. promátrah, imperf. pròmātrāh, prid. r. promátrao, prid. t. pròmātrān〉 pomno gledati i proučavati [~ zadatak u udžbeniku]; vidski parnjak: promotriti

im. ž. 〈G promenádē; mn. N promenáde, G promenádā〉 1. v. šetnica 2. v. šetnja

im. m. 〈G prómeta〉 1. kretanje vozila i ljudi određenim putom [gust ~; cestovni ~; pomorski ~] 2. prijevoz ljudi i robe prijevoznim sredstvima

im. s. 〈G promètala; mn. N promètala, G promètālā〉 prometno sredstvo, vozilo koje sudjeluje u prometu [tramvaj je gradsko ~]

prid. 〈G prómetnōg(a); ž. prómetnā, s. prómetnō〉 koji se odnosi na promet [~ znak]

im. ž. 〈G prómetnicē; mn. N prómetnice, G prómetnīcā〉 cesta ili ulica kojom se odvija promet [glavna ~]

im. ž. 〈G prómetnicē; mn. N prómetnice, G prómetnīcā〉 prometna policajka koja održava red u prometu

prid. 〈G prómetničina; ž. prómetničina, s. prómetničino〉 koji pripada prometnici, prometnoj policajki

im. m. 〈G prómetnīka, V prómetnīče; mn. N prómetnīci, G prómetnīkā〉 1. prometni policajac koji održava red u prometu 2. željeznički službenik koji upravlja prometom na željezničkoj postaji

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prómetujēm, 3. l. mn. prómetujū, imp. prómetūj, aor. prómetovah, imperf. prómetovāh, prid. r. prómetovao〉 sudjelovati u prometu ili održavati prometnu vezu [Autobusi prometuju između sela i gradova.; Brodovi prometuju između kopna i otoka.]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmičēm, 3. l. mn. pròmičū, imp. pròmiči, aor. pròmicah, imperf. pròmicāh, prid. r. pròmicao, prid. t. pròmicān〉 1. 〈prijel.〉 a. davati komu viši položaj u službi, postavljati koga u više zvanje [~ u čin bojnika]; sin. (promovirati), unapređivati; vidski parnjak: promaknuti b. zagovarati kakvu ideju, zalagati se za što [~ ljudska prava; ~ suradnju]; sin. (afirmirati) 2. 〈neprijel.〉 a. brzo prolaziti [~ pokraj škole]; vidski parnjak: promaknuti b. 〈3. l.〉 ostajati neopaženim [Često mi promiču pogreške u tekstu.]; vidski parnjak: promaknuti

im. ž. 〈G pròmidžbē; mn. N pròmidžbe, G pròmidžābā/prȍmīdžbā/pròmidžbī〉 1. zagovaranje kakva proizvoda ili gospodarske grane radi popularizacije ili kakve dobiti [~ farmaceutske industrije; ~ hrvatskoga jezika; ~ turizma] 2. organizirano širenje političkih, vjerskih i sl. ideja radi oblikovanja javnoga mišljenja [izborna ~]; sin. (propaganda)

prid. 〈G pròmidžbenōg(a); ž. pròmidžbenā, s. pròmidžbenō〉 1. koji se odnosi na promidžbu, zagovaranje kakva proizvoda ili gospodarske grane radi popularizacije ili kakve dobiti [promidžbena aktivnost] 2. koji se odnosi na promidžbu, organizirano širenje političkih, vjerskih i sl. ideja radi oblikovanja javnoga mišljenja [~ govor]; sin. (propagandni)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmijēnīm, 3. l. mn. pròmijēnē, imp. promijéni, aor. promijénih, prid. r. promijénio, prid. t. pròmijēnjen〉 1. dati čemu drugi sadržaj ili oblik, učiniti što drukčijim [~ mišljenje; ~ odluku]; sin. izmijeniti, ( modificirati) 2. zamijeniti jedno drugim [~ mjesto boravka; ~ posao; ~ rublje] • promijéniti se 〈povr.〉 postati drukčijim [Moj se prijatelj promijenio.]; sin. izmijeniti se v. pod izmijeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmijēšām, 3. l. mn. promijéšajū, imp. pròmijēšāj, aor. promijéšah, prid. r. promijéšao, prid. t. pròmijēšān〉 1. žlicom ili miješalicom kružiti jednom ili nekoliko puta u posudi ispunjenoj čime [~ žgance] 2. miješajući potpuno promijeniti redoslijed [~ karte]