im. m. 〈G promíla; mn. N promíli, G promílā〉 tisućiti dio čega

prid. 〈G prominèntna; odr. prominèntnī, G prominèntnōg(a); ž. prominèntna, s. prominèntno〉 v. istaknut

im. m. 〈G promiskuitéta〉 slobodno spolno općenje s čestim promjenama partnera

prid. 〈G promiskuitètna; odr. promiskuitètnī, G promiskuitètnōg(a); ž. promiskuitètna, s. promiskuitètno; komp. promiskuitètnijī〉 koji je sklon promiskuitetu

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmislīm, 3. l. mn. pròmislē, imp. pròmisli, aor. pròmislih, prid. r. pròmislio, prid. t. pròmišljen〉 uzeti u obzir različite okolnosti i čimbenike pri donošenju kakve odluke ili zaključka [~ o svojoj budućnosti]; vidski parnjak: promišljati

im. s. 〈G promíšljānja〉 uzimanje u obzir različitih okolnosti i čimbenika pri donošenju kakve odluke ili zaključka

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmīšljām, 3. l. mn. promíšljajū, imp. pròmīšljāj, aor. promíšljah, imperf. pròmīšljāh, prid. r. promíšljao, prid. t. pròmīšljān〉 uzimati u obzir različite okolnosti i čimbenike pri donošenju kakve odluke ili zaključka [~ prije odluke]; vidski parnjak: promisliti

prid. 〈G pròmišljena; odr. pròmišljenī, G pròmišljenōg(a); ž. pròmišljena, s. pròmišljeno; komp. promišljènijī〉 1. koji sve radi smišljeno kako bi postigao određeni cilj [~ čovjek]; sin. proračunat; ant. neproračunat 2. koji je dan ili donesen nakon dovoljno razmišljanja; ant. brzoplet, lakomislen, nepromišljen, nesmotren 3. koji je dan ili donesen kako bi se postigao određeni cilj [~ postupak]; sin. proračunat; ant. neproračunat

im. ž. 〈G pròmišljenosti, I pròmišljenošću/pròmišljenosti〉 1. osobina onoga koji sve radi smišljeno kako bi postigao određeni cilj; sin. proračunatost; ant. neproračunatost 2. svojstvo onoga što je dano ili doneseno nakon dovoljno razmišljanja; ant. brzopletost, lakomislenost, nepromišljenost, nesmotrenost 3. svojstvo onoga što je dano ili doneseno kako bi se postigao određeni cilj; sin. proračunatost; ant. neproračunatost

im. ž. 〈G prȍmjenē; mn. N prȍmjene, G prȍmjēnā〉 zamjena čega čime drugime [~ brzine; ~ vremena; ~ sredine; ~ posla] ◇ glasovne promjene jez. promjene u fonemskome sastavu morfema uvjetovane položajem fonema u riječi ili morfološkim i tvorbenim kategorijama

prid. 〈G promjènljiva; odr. promjènljivī, G promjènljivōg(a); ž. promjènljiva, s. promjènljivo; komp. promjenljìvijī〉 1. koji se može mijenjati, koji se lako mijenja [promjenljiva narav; promjenljivo ponašanje] 2. gram. koji se može mijenjati po oblicima [promjenljiva vrsta riječi]; sin. promjenjiv; ant. nepromjenljiv, nepromjenjiv

im. ž. 〈G promjènljivosti, I promjènljivošću/promjènljivosti〉 svojstvo onoga što je promjenljivo; sin. promjenjivost; ant. nepromjenljivost, nepromjenjivost

prid. 〈G promjènjiva; odr. promjènjivī, G promjènjivōg(a); ž. promjènjiva, s. promjènjivo; komp. promjenjìvijī〉 usp. promjenljiv

im. ž. 〈G promjènjivosti, I promjènjivošću/promjènjivosti〉 usp. promjenljivost

im. m. 〈G prómjera, I prómjerom; mn. N prómjeri, G prómjērā〉 mat. dužina koja prolazi kroz središte kružnice ili sfere i spaja dvije njezine točke; sin. (dijametar) ◇ ~ kruga promjer kružnice koja omeđuje krug; ~ kugle promjer sfere koja omeđuje kuglu

im. ž. 〈G promócijē; mn. N promócije, G promócījā〉 1. svečana dodjela akademskoga ili znanstvenoga stupnja [~ na Filozofskome fakultetu] 2. v. predstavljanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pròmočī, 3. l. mn. pròmočē, aor. 3. l. jd. prȍmočī, prid. r. promòčio, prid. t. pròmočen〉 1. 〈prijel.〉 močeći probiti [~ košulju] 2. 〈neprijel.〉 propustiti tekućinu [Cipele su promočile.]

prid. 〈G promòčiva; odr. promòčivī, G promòčivōg(a); ž. promòčiva, s. promòčivo〉 koji može lako promočiti [promočive čizme]; ant. nepromočiv

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmolīm, 3. l. mn. pròmolē, imp. promòli, aor. promòlih, prid. r. promòlio〉 usp. pomoliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmotrīm, 3. l. mn. pròmotrē, imp. promòtri, aor. promòtrih, prid. r. promòtrio, prid. t. pròmotren〉 pomno pogledati i proučiti [~ zadatak u udžbeniku]; vidski parnjak: promatrati

im. s. 〈G promovírānja〉 v. predstavljanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. promòvīrām, 3. l. mn. promovírajū, imp. promòvīrāj, aor. promovírah, imperf. promòvīrāh, prid. r. promovírao, prid. t. promòvīrān〉 1. svečano dodijeliti/dodjeljivati akademski ili znanstveni stupanj 2. v. promaknuti 3. v. promicati 4. v. predstaviti 5. v. predstavljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. promr̀mljām, 3. l. mn. promr̀mljajū, imp. promr̀mljāj, aor. promr̀mljah, prid. r. promr̀mljao, prid. t. prȍmrmljān〉 reći što mrmljajući, reći što nerazgovijetno i kroza zube [~ pozdrav]; sin. promrsiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmr̄sīm, 3. l. mn. pròmr̄sē, imp. promŕsi, aor. promŕsih, prid. r. promŕsio, prid. t. pròmr̄šen〉 1. rukom proći kroz vlasi [~ prstima kosu] 2. pren. reći što mrmljajući, reći što nerazgovijetno i kroza zube [~ pozdrav]; sin. promrmljati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmrznēm, 3. l. mn. pròmrznū, imp. pròmrzni, aor. pròmrznuh, prid. r. pròmrznuo, prid. t. pròmrznūt〉 pretrpjeti veliku hladnoću [~ čekajući autobus]; sin. prozepsti, smrznuti se v. pod smrznuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmućkām, 3. l. mn. pròmućkajū, imp. pròmućkāj, aor. pròmućkah, prid. r. pròmućkao, prid. t. pròmućkān〉 mućkajući protresti i izmiješati tekućinu u kakvoj posudi ili spremniku [~ sirup za grlo]

prid. 〈G pròmūkla; odr. pròmūklī, G pròmūklōg(a); ž. pròmūkla, s. pròmūklo; komp. promùklijī〉 koji nije čist ili zvonak [~ glas]; sin. hrapav pren.

im. ž. 〈G pròmūklosti, I pròmūklošću/pròmūklosti〉 svojstvo onoga što je promuklo; sin. hrapavost pren.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròmūknēm, 3. l. mn. pròmūknū, imp. promúkni, aor. promúknuh, prid. r. promúknuo〉 postati promuklim [~ od prehlade; ~ od vikanja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prònāđēm, 3. l. mn. prònāđū, imp. pronáđi, aor. pronáđoh, prid. r. prònašao, prid. t. prònāđen〉 1. tražeći otkriti što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; ant. izgubiti, zametnuti² 2. tražeći otkriti što novo ili nepoznato [~ mjesto na zemljovidu; ~ podatak u knjizi; ~ ulicu i broj] 3. tražeći doći u posjed čega željenoga ili potrebnoga [~ posao; ~ stan] 4. nastojati spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domisliti se v. pod domisliti, dosjetiti se, ( iznaći), sjetiti se; sin. naći; vidski paranjak: pronalaziti

im. m. 〈G pronàlaska; mn. N pronàlasci, G pronàlazākā〉 otkriće koje se temelji na prirodnim zakonitostima; sin. izum

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pronàlazīm, 3. l. mn. pronàlazē, imp. pronàlazi, aor. pronàlazih, imperf. pronàlažāh, prid. r. pronàlazio, prid. t. pronàlažen〉 1. tražeći otkrivati što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; ant. gubiti, zametati² 2. tražeći otkrivati što novo ili nepoznato [~ mjesto na zemljovidu; ~ podatak u knjizi; ~ ulicu i broj] 3. nastojati da tko što dobije [~ posao; ~ stan] 4. nastojati spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domišljati se, dosjetiti se, (dovijati se); sin. nalaziti; vidski paranjak: pronaći

im. s. 〈G pronàlažēnja〉 1. otkrivanje onoga što je bilo izgubljeno ili zaboravljeno; ant. gubljenje, zametanje² 2. otkrivanje čega novoga ili nepoznatoga 3. nastojanje da tko što dobije 4. svjesno spoznavanje čega; sin. nalaženje

im. ž. 〈G pronèvjerē; mn. N pronèvjere, G pronèvjērā〉 nezakonito pribavljanje imovinske koristi zlouporabom položaja [~ novca]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pronèvjerīm, 3. l. mn. pronèvjerē, imp. pronèvjeri, aor. pronèvjerih, prid. r. pronèvjerio, prid. t. pronèvjeren〉 nezakonito pribaviti imovinsku korist zlouporabom položaja [~ novac]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròničēm, 3. l. mn. pròničū, imp. pròniči, aor. prònicah, imperf. prònicāh, prid. r. prònicao〉 shvaćati što uz napor [~ u čije tajne]; sin. prodirati pren.; vidski parnjak: proniknuti

prid. 〈G pronìcava; odr. pronìcavī, G pronìcavōg(a); ž. pronìcava, s. pronìcavo; komp. pronicàvijī〉 1. koji lako i brzo predviđa i živo zapaža 2. koji odražava čija laka i brza predviđanja i živa zapažanja [~ tekst]; sin. (pronicljiv)

im. ž. 〈G pronìcavosti, I pronìcavošću/pronìcavosti〉 osobina onoga koji je pronicav ili svojstvo onoga što je pronicavo; sin. (pronicljivost)

prid. 〈G pronìcljiva; odr. pronìcljivī, G pronìcljivōg(a); ž. pronìcljiva, s. pronìcljivo; komp. pronicljìvijī〉 v. pronicav

im. ž. 〈G pronìcljivosti, I pronìcljivošću/pronìcljivosti〉 v. pronicavost

prid. 〈G prònična; odr. pròničnī, G pròničnōg(a); ž. prònična, s. prònično; odr. pronìčnijī〉 koji ima potanko definirane elemente i načine postupanja, koji ne sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere [~ rad državnih ustanova; ~ sustav ocjenjivanja; pronična vlasnička struktura]; sin. jasan, proziran pren.; ( transparentan); ant. nejasan, neproničan, neproziran pren.; ( netransparentan)

im. ž. 〈G pròničnosti, I pròničnošću/pròničnosti〉 svojstvo onoga što ima potanko definirane elemente i načine postupanja, što ne sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere; sin. prozirnost pren., ( transparentnost); ant. neproničnost, neprozirnost pren., ( netransparentnost)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pronèsem, 3. l. mn. pronèsū, imp. pronèsi, aor. prȍnijēh/pronèsoh, prid. r. m. prȍnio, ž. prȍnijēla, s. prȍnijēlo, mn. prȍnijēli, prid. t. pronèsen〉 1. noseći što proći kroza što [~ zastavu kroz grad] 2. učiniti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. proširiti, raširiti; vidski paranjak: pronositi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròniknēm, 3. l. mn. pròniknū, imp. prònikni, aor. pròniknuh, prid. r. pròniknuo〉 shvatiti što uz napor [~ u čije tajne]; sin. prodrijeti pren.; vidski parnjak: pronicati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prònosīm, 3. l. mn. prònosē, imp. pronòsi, aor. pronòsih, imperf. prònošāh/pronòsijāh, prid. r. pronòsio, prid. t. prònošen〉 1. noseći što prolaziti kroza što [~ zastavu kroz grad] 2. činiti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. širiti; vidski paranjak: pronijeti

im. s. 〈G prònošēnja〉 1. prolaženje kroza što tako da se što nosi 2. činjenje da se što dozna; sin. širenje

im. s. 〈G pròpadānja〉 1. padanje kroza što 2. padanje u što 3. doživljavanje neuspjeha 4. dobivanje negativne ocjene

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pròpadām, 3. l. mn. pròpadajū, imp. pròpadāj, aor. pròpadah, imperf. pròpadāh, prid. r. pròpadao〉 1. neočekivano slobodno padati na nižu razinu [~ kroz otvor u podu; ~ na dno jame] 2. neočekivano upadati u kakvu žitku tvar [~ u blato] 3. pren. doživljavati neuspjehe u čemu [~ u životu]; ant. uspijevati; vidski paranjak: propasti