gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasvjètljāvām, 3. l. mn. rasvjetljávajū, imp. rasvjètljāvāj, aor. rasvjetljávah, imperf. rasvjètljāvāh, prid. r. rasvjetljávao, prid. t. rasvjètljāvān〉 1. osvjetljivati sa svih strana 2. pren. činiti da što postane jasnim i razumljivim [~ probleme; ~ slučaj pljačke]; sin. osvjetljavati pren., osvjetljivati pren. • rasvjetljávati se 〈povr.〉 postajati jasnim i razumljivim; sin. rasvjetljivati; vidski paranjak: rasvijetliti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasvjètljujēm, 3. l. mn. rasvjètljujū, imp. rasvjètljūj, aor. rasvjetljívah, imperf. rasvjètljīvāh, prid. r. rasvjetljívao, prid. t. rasvjètljīvān〉 usp. rasvjetljavati

prid. 〈G rȁsvjetnōg(a); ž. rȁsvjetnā, s. rȁsvjetnō〉 koji se odnosi na rasvjetu [rasvjetno tijelo]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raščèšljām, 3. l. mn. raščèšljajū, imp. raščèšljāj, aor. raščèšljah, prid. r. raščèšljao, prid. t. rȁščešljān〉 1. proći češljem kroz kosu i odvojiti zamršene vlasi 2. češljajući razdvojiti vlakna vune • raščèšljati (se) 〈prijel.〉 proći češljem komu kroz kosu [~ djevojčicu]; vidski paranjak: raščešljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raščèšljāvām, 3. l. mn. raščešljávajū, imp. raščèšljāvāj, aor. raščešljávah, imperf. raščèšljāvāh, prid. r. raščešljávao, prid. t. raščèšljāvān〉 1. prolaziti češljem kroz kosu i odvajati zamršene vlasi 2. češljajući razdvajati vlakna vune • raščešljávati (se) 〈prijel.〉 prolaziti češljem komu kroz kosu [~ djevojčicu]; vidski paranjak: raščešljati

im. ž. 〈G ràščicē; mn. N ràščice, G rȁščīcā〉 bot. trajna zelen iz porodice trava, česta biljka sredozemnih kamenjara; sin. kostrika

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràščistīm, 3. l. mn. ràščistē, imp. ràščisti, aor. ràščistih, prid. r. ràščistio, prid. t. ràščišćen〉 1. čisteći ukloniti što [~ smeće] 2. pren. riješiti kakve dvojbe ili nejasnoće [~ spor]; Vidski parnjak: raščišćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raščìšćujēm, 3. l. mn. raščìšćujū, imp. raščìšćūj, aor. raščišćívah, imperf. raščìšćīvāh, prid. r. raščišćívao, prid. t. raščìšćīvān〉 1. čisteći uklanjati što [~ smeće] 2. pren. rješavati kakve dvojbe ili nejasnoće [~ spor]; vidski paranjak: raščistiti

im. ž. 〈G ràščlāmbē; mn. N ràščlāmbe, G ràščlāmbā/ràščlāmbī〉 rastavljanje kakve složene cjeline na sastavne dijelove radi njezina znanstvenoga istraživanja ili boljega razumijevanja [~ pjesme; fonološka ~]; sin. (analiza), raščlanjivanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràščlānīm, 3. l. mn. ràščlānē, imp. raščláni, aor. raščlánih, prid. r. raščlánio, prid. t. ràščlānjen〉 rastaviti što na sastavne dijelove, pomno ispitati što [~ odlomak romana; ~ rečenicu]; sin. analizirati; vidski parnjak: raščlanjivati

im. s. 〈G raščlanjívānja; mn. N raščlanjívānja, G raščlanjívānjā〉 usp. raščlamba

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raščlànjujēm, 3. l. mn. raščlànjujū, imp. raščlànjūj, aor. raščlanjívah, imperf. raščlànjīvāh, prid. r. raščlanjívao, prid. t. raščlànjīvān〉 rastavljati kakvu složenu cjelinu na njezine sastavne dijelove radi njezina znanstvenoga istraživanja ili boljega razumijevanja [~ odlomak romana; ~ rečenicu]; sin. (analizirati); vidski parnjak: raščlaniti

im. ž. 〈G raščùpānkē, DL raščùpānki; mn. N raščùpānke, G raščùpānkā/raščùpānkī〉 raščupana žena

im. m. 〈G raščupánka, V rȁščupānko; mn. N raščupánci, G raščùpānākā〉 raščupana osoba

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raščùpām, 3. l. mn. raščùpajū, imp. raščùpāj, aor. raščùpah, prid. r. raščùpao, prid. t. rȁščupān〉 učiniti neurednim i čupavim (o kosi) [Vjetar je raščupao kosu.]; sin. raskuštrati, razbarušiti • raščùpati se 〈povr.〉 postati čupavim [Kosa mu se raščupala.]

im. ž. 〈G ràšēljkē, DL ràšēljki; mn. N ràšēljke, G ràšēljākā/ràšēljkā/ràšēljkī〉 bot. 1. divlji grm ili stablo koje se može koristiti kao podloga za cijepljene voćke 2. jestivi trpki plod istoimene biljke

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràšīrīm, 3. l. mn. ràšīrē, imp. rašíri, aor. rašírih, prid. r. rašírio, prid. t. ràšīren〉 1. rasprostrijeti ili rasklopiti što [~ jedra; ~ krila] 2. učiniti da se što dozna [~ glas o pobjedi; ~ vijest]; sin. pronijeti, proširiti • rašíriti se 〈povr.〉 1. postati širim [Vesta se nošenjem raširila.]; sin. proširiti se v. pod proširiti; ant. suziti se v. pod suziti 2. rastom zauzeti veći prostor [Krošnja se raširila na sve strane.]; sin. proširiti se v. pod proširiti 3. postati prisutnim na većem području [Bakterija se raširila.]; sin. proširiti se v. pod proširiti, rasprostraniti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁšijēm, 3. l. mn. rȁšijū, imp. ràšīj, aor. ràših, prid. r. ràšio, prid. t. rašìven〉 rastaviti sašiveno [~ haljinu; ~ rubove]; vidski parnjak: rašivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràšīvām, 3. l. mn. rašívajū, imp. ràšīvāj, aor. rašívah, imperf. ràšīvāh, prid. r. rašívao, prid. t. ràšīvān〉 rastavljati sašiveno [~ haljinu; ~ rubove]; vidski parnjak: rašiti

prid. 〈G rȁšljasta; odr. rȁšljastī, G rȁšljastōg(a); ž. rȁšljasta, s. rȁšljasto〉 koji ima oblik rašalja [~ jezik]

im. pl. t. ž. 〈G rȁšāljā/rȃšljā/rȁšljī〉 drvo ili grana koja se razdvaja u dva kraka; sin. račve

im. ž. 〈G ràštikē, DL ràštiki〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta kupusnjača 2. jestivo zeleno lišće istoimene biljke

im. m. 〈G rȁta, L ràtu; mn. N rȁtovi, G rȁtōvā〉 1. oružani sukob velikih razmjera, borba među državama, narodima ili skupinama uz velike ljudske žrtve [građanski ~; obrambeni ~]; ant. mir 2. pren. prepirka zbog različitih, suprotnih mišljenja, koristi, ciljeva ili zahtjeva [medijski ~; ~ protiv siromaštva; ~ riječima] ◇ hladni ~ pol. stanje političkoga neprijateljstva među državama bez primjene vojne sile; Domovinski ~ pov. obrambeni rat za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske koji su od kolovoza 1990. do siječnja 1998. pripadnici Hrvatske vojske vodili protiv srpskih pobunjenika iz Hrvatske, jedinica Jugoslavenske narodne armije te paravojnih dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore; Drugi svjetski ~ pov. međunarodni oružani sukob koje se od 1939. do 1945. godine vodio između sila Osovine (Njemačke, Italije i Japana) i savezničkih sila (Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Sovjetskoga Saveza); križarski ratovi pov. ratovi koje su zapadnoeuropski velikaši i vladari vodili na poziv i poticaj rimskih papa radi osnivanja kršćanske države u Palestini te oslobođenja i čuvanja svetih kršćanskih mjesta; Prvi svjetski ~ pov. međunarodni oružani sukob koji se od 1914. do 1918. godine vodio između država Antante (Velike Britanije, Francuske i Rusije) i država Trojnoga saveza (Njemačke, Austro-Ugarske i Italije)

im. ž. 〈G rátē; mn. N ráte, G rátā〉 v. obrok

im. m. 〈G rȁtāra, V rȁtāru/rȁtāre; mn. N rȁtāri, G rȁtārā〉 osoba koja obrađuje zemlju, uzgaja i prodaje usjeve; sin. poljodjelac, ( težak)

prid. 〈G rȁtāreva; ž. rȁtāreva, s. rȁtārevo〉 koji pripada rataru; sin. poljodjelčev, ratarov, ( težakov)

im. ž. 〈G rȁtaricē; mn. N rȁtarice, G rȁtarīcā〉 žena koja obrađuje zemlju, uzgaja i prodaje usjeve; sin. poljodjelka, ( težakinja)

prid. 〈G rȁtaričina; ž. rȁtaričina, s. rȁtaričino〉 koji pripada ratarici; sin. poljodjelkin, (težakinjin)

prid. 〈G rȁtārova; ž. rȁtārova, s. rȁtārovo〉 usp. ratarev

prid. 〈G rȁtārskōg(a); ž. rȁtārskā, s. rȁtārskō〉 koji se odnosi na ratare i ratarstvo; sin. poljodjelski, ( težački)

im. s. 〈G ratárstva〉 polj. grana poljoprivrede koja se bavi obradbom zemlje; sin. poljodjelstvo, zemljoradnja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ratifìcīrām, 3. l. mn. ratificírajū, imp. ratifìcīrāj, aor. ratificírah, imperf. ratifìcīrāh, prid. r. ratificírao, prid. t. ratifìcīrān〉 pol. potvrditi/potvrđivati, prihvatiti/prihvaćati kakvu odluku na međunarodnoj razini i provesti/provoditi je u vlastitome sustavu [~ mirovni sporazum; ~ zaključke Europske unije]

im. s. 〈G rȁtīšta; mn. N rȁtīšta, G rȁtīštā〉 vojn. mjesto ili područje na kojemu se vodi borba; sin. bojište

prid. 〈G rȁtnōg(a); ž. rȁtnā, s. rȁtnō〉 koji se odnosi na rat, koji je namijenjen ratovanju [~ brod]; ant. mirnodopski

im. ž. 〈G rȁtnicē; mn. N rȁtnice, G rȁtnīcā〉 1. žena koja sudjeluje u borbi; sin. borkinja 2. vojnikinja koja se bori u ratu, koja ratuje; sin. bojovnica zast.

prid. 〈G rȁtničina; ž. rȁtničina, s. rȁtničino〉 koji pripada ratnici; sin. bojovničin zast.

prid. 〈G rȁtničkōg(a); ž. rȁtničkā, s. rȁtničkō〉 1. koji se odnosi na osobe koje ratuju 2. koji se odnosi na vojnike koji se bore u ratu, koji ratuju; sin. bojovnički zast.

im. m. 〈G rȁtnīka, V rȁtnīče; mn. N rȁtnīci, G rȁtnīkā〉 1. osoba koja sudjeluje u borbi; sin. borac 2. vojnik koji se bori u ratu, koji ratuje; sin. bojovnik zast.

prid. 〈G rȁtobōrna; odr. rȁtobōrnī, G rȁtobōrnōg(a); ž. rȁtobōrna, s. rȁtobōrno; odr. ratobòrnijī〉 koji je sklon sukobima

im. ž. 〈G ratobórnosti, I ratobórnošću/ratobórnosti〉 osobina onoga koji je ratoboran ili svojstvo onoga što je ratoborno

im. s. 〈G rȁtovānja〉 1. bivanje u ratu (o uključenim stranama) 2. sudjelovanje u ratu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁtujēm, 3. l. mn. rȁtujū, imp. rȁtūj, aor. rȁtovah, imperf. rȁtovāh, prid. r. rȁtovao〉 1. biti u ratu (o uključenim stranama); sin. (voditi rat) v. pod voditi 2. sudjelovati u ratu

prid. 〈G rávna; odr. rȃvnī, G rȃvnōg(a); ž. rávna, s. rȃvno; komp. ràvnijī〉 1. koji je posvuda iste visine [ravna površina jezera; ravno polje] 2. koji nema izbočina ni udubina [~ pod] 3. koji se od jednoga do drugoga kraja proteže najkraćim putom [ravna crta]; ant. zakrivljen; ant. neravan ♦ nema (nije bilo) komu ravna najbolji je, bolji je od svih ostalih

im. s. 〈G ràvnala; mn. N ràvnala, G rȁvnālā〉 dio crtaćega pribora koji služi za mjerenje i povlačenje ravnih crta

im. s. 〈G ràvnānja〉 1. postupak kojim se kakvu površinu čini ravnom 2. vođenje kojega posla 3. upravljanje izvođenjem glazbenoga djela pokretima ruku; sin. dirigiranje

im. m. 〈G ràvnatelja; mn. N ràvnatelji, G ràvnatēljā〉 osoba koja upravlja kakvom ustanovom [~ instituta; ~ škole]; sin. (direktor)

im. ž. 〈G ravnatèljicē; mn. N ravnatèljice, G ravnatèljīcā〉 žena koja upravlja kakvom ustanovom [~ instituta; ~ škole]; sin. (direktorica)

prid. 〈G ravnatèljičina; ž. ravnàteljičina, s. ravnatèljičino〉 koji pripada ravnateljici; sin. (direktoričin)