razbíjānje

im. s. G razbíjānja 1. silom pretvaranje čega cijeloga u dijelove (o čemu lomljivom) 2. pravljenje štete udaranjem o što 3. slamanje zbog udarca ili pada 4. pren. a. nanošenje ozljeda udarcima b. činjenje da što prestane postojati; sin. uništavanje c. ozljeđivanje pri padu ili udaru

razbíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzbījām, 3. l. mn. razbíjajū, imp. ràzbījāj, aor. razbíjah, imperf. ràzbījāh, prid. r. razbíjao, prid. t. ràzbījān 1. silom pretvarati što cijelo u dijelove (o čemu lomljivom) [~ stakla; ~ vrata] 2. udarajući o što praviti štetu [~ automobile] 3. pren. a. udarcima nanositi ozljede [~ nosove] b. činiti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. uništavati • razbíjati se povr. 1. pretvarati se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) 2. pren. ozljeđivati se pri padu ili udaru; vidski paranjak: razbiti

ràzbistriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzbistrīm, 3. l. mn. ràzbistrē, imp. ràzbistri, aor. ràzbistrih, prid. r. ràzbistrio, prid. t. ràzbistren učiniti što bistrim ili jasnim [~ pojmove] • ràzbistriti se povr. postati bistrim ili jasnim [Nebo se razbistrilo.]; vidski paranjak: razbistrivati

razbistrívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razbìstrujēm, 3. l. mn. razbìstrujū, imp. ràzbistrūj, aor. razbistrívah, imperf. razbìstrīvāh, prid. r. razbistrívao, prid. t. razbìstrīvān činiti što bistrim ili jasnim [~ pojmove] • razbistrívati se povr. postajati bistrim ili jasnim [Nebo se razbistrivalo.]; vidski paranjak: razbistriti

ràzbiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. rȁzbijēm, 3. l. mn. rȁzbijū, imp. ràzbīj, aor. ràzbih, prid. r. ràzbio, prid. t. razbìjen 1. silom pretvoriti što cijelo u dijelove (o čemu lomljivom) [~ stakla; ~ vrata] 2. udarajući o što napraviti štetu [~ automobil] 3. pren. a. udarcima nanijeti ozljed b. učiniti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. uništiti • ràzbiti se povr. 1. pretvoriti se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) [Stakla su se razbila.]; sin. razlupati se v. pod razlupati 2. pren. ozlijediti se pri padu ili udaru [~ se na ledu]; vidski paranjak: razbijati

razbjèsniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzbjesnīm, 3. l. mn. ràzbjesnē, imp. razbjèsni, aor. razbjèsnih, prid. r. razbjèsnio, prid. t. ràzbješnjen učiniti koga bijesnim [~ oca; ~ učiteljicu]

razbjèsnjeti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ràzbjesnīm se, 3. l. mn. ràzbjesnē se, imp. razbjèsni se, aor. razbjèsnjeh se, prid. r. m. razbjèsnio se, ž. razbjèsnjela se, s. razbjèsnjelo se, mn. razbjèsnjeli se postati bijesnim [Majka se razbjesnjela zbog sinove laži.]

razbjèžati se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. ràzbježī se, 3. l. mn. ràzbježē se, aor. 3. l. jd. rȁzbježā se, prid. r. m. rȁzbježao se, ž. rȁzbježāla se, s. rȁzbježālo se, mn. rȁzbježāli se bježeći otrčati na sve strane [Razred se razbježao.; Vojska se razbježala.]

razblážiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzblāžīm, 3. l. mn. ràzblāžē, imp. razbláži, aor. razblážih, prid. r. razblážio, prid. t. ràzblāžen razrijediti što vodom [~ ocat; ~ vino]; vidski parnjak: razblaživati

razblažívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razblàžujēm, 3. l. mn. razblàžujū, imp. razblàžūj, aor. razblažívah, imperf. razblàžīvāh, prid. r. razblažívao, prid. t. razblàžīvān razrjeđivati što vodom [~ ocat; ~ vino]; vidski parnjak: razblažiti

rázboj

im. m. G rázboja; mn. N rázboji, G rázbōjā 1. tkalački stan 2.  ruče

rázbōjnica

im. ž. G rázbōjnicē; mn. N rázbōjnice, G rázbōjnīcā naoružana pljačkašica; sin. banditkinja

rázbōjničin

prid. G rázbōjničina; ž. rázbōjničina, s. rázbōjničino koji pripada razbojnici; sin. banditkinjin

rázbōjnīčkī

prid. G rázbōjnīčkōg(a); ž. rázbōjnīčkā, s. rázbōjnīčkō koji se odnosi na razbojnike; sin. banditski

rázbōjnīk

im. m. G rázbōjnīka, V rázbojnīče; mn. N rázbōjnīci, G rázbōjnīkā naoružani pljačkaš; sin. bandit

ràzbōjstvo

im. s. G ràzbōjstva; mn. N ràzbōjstva, G ràzbōjstāvā/rȁzbōjstvā nezakonito oduzimanje tuđe imovine

razbòljeti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ràzbolīm se, 3. l. mn. ràzbolē se, imp. razbòli se, aor. razbòljeh se, prid. r. m. razbòlio se, ž. razbòljela se, s. razbòljelo se, mn. razbòljeli se postati bolesnim; sin. oboljeti; ant. ozdraviti

ràzbor

im. m. G ràzbora, I ràzborom sposobnost mišljenja i rasuđivanja

ràzborit

prid. G ràzborita; odr. ràzboritī, G ràzboritōg(a); ž. ràzborita, s. ràzborito; komp. razborìtijī 1. koji ima razbora, valjanu sposobnost razlučivanja, mišljenja i zaključivanja [~ čovjek] 2. koji je posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [~ postupak]; ant. lud pren.; sin. (racionalan), razuman; ant. (neracionalan), nerazborit, nerazuman

ràzboritōst

im. ž. G ràzboritosti, I ràzboritošću/ràzboritosti 1. osobina onoga koji ima valjanu sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja 2. svojstvo onoga što je posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; ant. ludost pren.; sin. (racionalnost), razumnost; ant. (neracionalnost), nerazboritost, nerazumnost

razbúditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzbūdīm, 3. l. mn. ràzbūdē, imp. razbúdi, aor. razbúdih, prid. r. razbúdio, prid. t. ràzbūđen 1. posve probuditi koga ili budnomu odagnati san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu]; sin. rasaniti 2. pren. učiniti da se što ponovno pokrene ili razvije [~ stare strasti] • razbúditi se povr. posve se probuditi ili se osloboditi pospanosti [Razbudio sam se.]; sin. rasaniti se v. pod rasaniti; vidski paranjak: razbuđivati

razbuđívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razbùđujēm, 3. l. mn. razbùđujū, imp. razbùđūj, aor. razbuđívah, imperf. razbùđīvāh, prid. r. razbuđívao, prid. t. razbùđīvān 1. buditi koga ili budnomu odgoniti san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu]; sin. rasanjivati 2. pren. činiti da se što ponovno pokrene ili razvije [~ stare strasti] • razbuđívati se povr. buditi se ili se oslobađati pospanosti; sin. rasanjivati se v. pod rasanjivati; Vidski parnjak: razbuditi

razbùktati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. razbùktām, 3. l. mn. razbùktajū, imp. razbùktāj, aor. razbùktah, prid. r. razbùktao, prid. t. rȁzbuktān 1. snažno raspiriti što [~ vatru] 2. pren. snažno potaknuti ili pobuditi što [~ rat; ~ strast] • razbùktati se povr. 1. početi gorjeti velikim plamenom [Požar se razbuktao.]; sin. rasplamsati se v. pod rasplamsati 2. pren. razviti se, raširiti se [Polemika se razbuktala.; Strasti su se razbuktale.]; sin. rasplamsati se v. pod rasplamsati; vidski paranjak: razbuktavati

razbuktávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razbùktāvām, 3. l. mn. razbuktávajū, imp. razbùktāvāj, aor. razbuktávah, imperf. razbùktāvāh, prid. r. razbuktávao, prid. t. razbùktāvān 1. snažno raspirivati što [~ vatru] 2. pren. snažno poticati ili pobuđivati što [~ rat; ~ strast] • razbuktávati se povr. 1. počinjati gorjeti velikim plamenom [Požar se razbuktavao.]; sin. rasplamsavati se v. pod rasplamsavati 2. pren. razvijati se, širiti se [Polemika se razbuktavala.; Strasti su se razbuktavale.]; sin. rasplamsavati se v. pod rasplamsavati; vidski paranjak: razbuktati

razdániti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. ràzdānī se, aor. 3. l. jd. rȁzdānī se, prid. r. razdánio se prijeći iz noći u dan [Razdanilo se.]; vidski parnjak: razdanjivati se

razdanjívati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. razdànjujē se, aor. 3. l. jd. razdanjíva se, imperf. 3. l. jd. razdànjīvaše se, prid. r. razdanjívao se prelaziti iz noći u dan [Razdanjivalo se.]; vidski parnjak: razdaniti se

ràzdati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdām, 3. l. mn. ràzdajū, imp. ràzdāj, aor. ràzdah/rȁzdadoh, prid. r. m. rȁzdao, ž. rȁzdāla, s. rȁzdālo, mn. rȁzdāli, prid. t. rȁzdān podijeliti što tako da ne ostane ništa [~ novac; ~ sve svoje bogatstvo]; vidski parnjak: razdavati

razdávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdājēm, 3. l. mn. ràzdājū, imp. razdáji, aor. razdávah, imperf. ràzdāvāh, prid. r. razdávao, prid. t. ràzdāvān dijeliti što tako da ne ostane ništa [~ novac; ~ sve svoje bogatstvo]; vidski parnjak: razdati

razdèrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzderēm, 3. l. mn. ràzderū, imp. razdèri, aor. razdèrah, prid. r. razdèrao, prid. t. rȁzderān 1. potežući ili čupajući učiniti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. poderati, rastrgati; vidski parnjak: razdirati 2. zubima otkinuti dijelove [Vuk je razderao janje.]; sin. rastrgati; vidski parnjak: razdirati 3. oštetiti uporabom [~ cipele]; sin. poderati • razdèrati se povr. 1. prestati biti cijelim (o tkanini i sl.) [Hlače su se razderale.]; sin. poderati se v. pod poderati 2. postati oštećenim zbog uporabe [Cipele su se razderale.] 3. snažno viknuti [~ se iz svega glasa]

razdijéliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdijēlīm, 3. l. mn. ràzdijēlē, imp. razdijéli, aor. razdijélih, prid. r. razdijélio, prid. t. ràzdijēljen 1. podijeliti u skupine [~ učenike po razredima]; sin. (raspodijeliti) 2. učiniti da od cjeline nastanu dijelovi [~ zemlju]; sin. podijeliti 3. pokloniti, dati što većemu broju osoba [~ pomoć; ~ novac] • razdijéliti se povr. v. podijeliti se pod podijeliti

ràzdioba

im. ž. G ràzdiobē; mn. N ràzdiobe, G ràzdiōbā rastavljanje koje cjeline na dijelove; sin. dioba, podjela, raspodjela

ràzdirati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdirēm, 3. l. mn. ràzdirū, imp. ràzdiri, aor. ràzdirah, imperf. ràzdirāh, prid. r. ràzdirao, prid. t. ràzdirān 1. potežući ili čupajući činiti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. derati; vidski parnjak: razderati 2. zubima kidati dijelove [Vuk razdire janje.]; vidski parnjak: razderati 3. pren. nanositi veliku psihičku patnju [~ komu srce] • ràzdirati se povr. pren. trpjeti veliku patnju [~ se od boli]

ràzdjeljak

im. m. G ràzdjēljka; mn. N ràzdjēljci, G ràzdjeljākā crta koja dijeli kosu na dvije strane

rázdōblje

im. s. G rázdōblja; mn. N rázdōblja, G rázdōbljā vremenski odsječak u kojemu se što zbiva, koji je čime obilježen [kišno ~; ~ mira]; sin. doba, ( epoha, period), vrijeme  vegetacijsko ~ bot. razdoblje u kojemu biljka raste; sin. vegetacijsko vrijeme v. pod vrijeme

rázdor

im. m. G rázdora, I rázdorom; mn. N rázdori, G rázdōrā prestanak veze ili odnosa prouzročen svađom [Došlo je do razdora u obitelji.]

ràzdrāgān

prid. G ràzdrāgāna; odr. ràzdrāgānī, G ràzdrāgānōg(a); ž. ràzdrāgāna, s. ràzdrāgāno; komp. razdragànijī 1. koji je dobro raspoložen, koji je ispunjen nježnošću i dragošću [razdragana djeca] 2. koji odražava dobro raspoloženje, koji odražava ispunjenost nježnošću i dragošću [razdragano pjevanje]

ràzdrāgānōst

im. ž. G ràzdrāgānosti, I ràzdrāgānošću/ràzdrāgānosti osobina onoga koji je razdragan ili svojstvo onoga što je razdragano

razdrágati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdrāgām, 3. l. mn. razdrágajū, imp. ràzdrāgāj, aor. razdrágah, prid. r. razdrágao, prid. t. ràzdrāgān ispuniti koga nježnošću i dragošću [~ roditelje dobrim ocjenama] • razdrágati se povr. postati ispunjenim nježnošću i dragošću

ràzdrāženōst

im. ž. G ràzdrāženosti, I ràzdrāženošću/ràzdrāženosti osobina onoga koji je razdražen ili svojstvo onoga što je razdraženo

razdrážiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdrāžīm, 3. l. mn. ràzdrāžē, imp. razdráži, aor. razdrážih, prid. r. razdrážio, prid. t. ràzdrāžen 1. potaknuti, pojačati zlovolju, ljutnju ili kakav drugi osjećaj 2. učiniti koga bijesnim • razdrážiti se povr. jako se uznemiriti, postati srditim; vidski paranjak: razdraživati

razdražívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razdràžujēm, 3. l. mn. razdràžujū, imp. razdràžūj, aor. razdražívah, imperf. razdràžīvāh, prid. r. razdražívao, prid. t. razdràžīvān 1. poticati, pojačavati zlovolju, ljutnju ili kakav drugi osjećaj 2. činiti koga bijesnim • razdražívati se povr. jako se uznemirivati, postajati srditim; vidski paranjak: razdražiti

razdràžljiv

prid. G razdràžljiva; odr. razdràžljivī, G razdràžljivōg(a); ž. razdràžljiva, s. razdràžljivo; komp. razdražljìvijī koji se lako razdraži

ràzdrmati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdrmām, 3. l. mn. ràzdrmajū, imp. ràzdrmāj, aor. ràzdrmah, prid. r. ràzdrmao, prid. t. ràzdrmān 1. drmajući protresti, stresti 2. drmajući učiniti klimavim 3. pren., razg. oživjeti, probuditi, pokrenuti iz mrtvila

razdrúžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdrūžīm, 3. l. mn. ràzdrūžē, imp. razdrúži, aor. razdrúžih, prid. r. razdrúžio, prid. t. ràzdrūžen odvojiti ono što je bilo udruženo [~ poduzeća] • razdrúžiti se povr. 1. prekinuti kakav, obično poslovni, odnos [Partneri su se razdružili.] 2. izići iz kakve cjeline ili saveza, odvojiti se od čega [Gradska su se naselja razdružila.; Općine su se razdružile od gradova.]; vidski paranjak: razdruživati

razdružívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razdrùžujēm, 3. l. mn. razdrùžujū, imp. razdrùžūj, aor. razdružívah, imperf. razdrùžīvāh, prid. r. razdružívao, prid. t. razdrùžīvān odvajati ono što je bilo udruženo [~ poduzeća] • razdružívati se povr. 1. prekidati kakav, obično poslovni, odnos [Partneri su se razdruživali.] 2. izlaziti iz kakve cjeline ili saveza, odvajati se od čega [Gradska se naselja postupno razdružuju.; Općine se razdružuju od gradova.]; vidski paranjak: razdružiti

razdúžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ràzdūžīm, 3. l. mn. ràzdūžē, imp. razdúži, aor. razdúžih, prid. r. razdúžio, prid. t. ràzdūžen prijaviti i vratiti što na predviđeno mjesto [~ opremu]; ant. zadužiti • razdúžiti se povr. osloboditi se duga, vratiti komu novac [~ se u banci]; ant. zadužiti se v. pod zadužiti; vidski paranjak: razduživati

razdužívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. razdùžujēm, 3. l. mn. razdùžujū, imp. razdùžūj, aor. razdužívah, imperf. razdùžīvāh, prid. r. razdužívao, prid. t. razdùžīvān prijavljivati i vraćati što na predviđeno mjesto [~ opremu]; ant. zaduživati • razdužívati se povr. oslobađati se duga, vraćati komu novac [~ se u banci]; ant. zaduživati se v. pod zaduživati; vidski paranjak: razdužiti

razdvájānje

im. s. G razdvájānja 1. pravljenje razmaka između čega, udaljivanje jednoga od drugoga; sin. razmicanje 2. međusobno odvajanje 3. upućivanje svakoga na svoju stranu 4. zauzimanje širega prostora ili međusobno udaljivanje kako bi se načinio prolaz; sin. razmicanje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga