razbíjānje | im. s. 〈G razbíjānja〉 1. silom pretvaranje čega cijeloga u dijelove (o čemu lomljivom) 2. pravljenje štete udaranjem o što 3. slamanje zbog udarca ili pada 4. pren. a. nanošenje ozljeda udarcima b. činjenje da što prestane postojati; sin. uništavanje c. ozljeđivanje pri padu ili udaru |
razbíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzbījām, 3. l. mn. razbíjajū, imp. ràzbījāj, aor. razbíjah, imperf. ràzbījāh, prid. r. razbíjao, prid. t. ràzbījān〉 1. silom pretvarati što cijelo u dijelove (o čemu lomljivom) [~ stakla; ~ vrata] 2. udarajući o što praviti štetu [~ automobile] 3. pren. a. udarcima nanositi ozljede [~ nosove] b. činiti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. uništavati • razbíjati se 〈povr.〉 1. pretvarati se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) 2. pren. ozljeđivati se pri padu ili udaru; vidski paranjak: razbiti |
ràzbistriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzbistrīm, 3. l. mn. ràzbistrē, imp. ràzbistri, aor. ràzbistrih, prid. r. ràzbistrio, prid. t. ràzbistren〉 učiniti što bistrim ili jasnim [~ pojmove] • ràzbistriti se 〈povr.〉 postati bistrim ili jasnim [Nebo se razbistrilo.]; vidski paranjak: razbistrivati |
razbistrívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razbìstrujēm, 3. l. mn. razbìstrujū, imp. ràzbistrūj, aor. razbistrívah, imperf. razbìstrīvāh, prid. r. razbistrívao, prid. t. razbìstrīvān〉 činiti što bistrim ili jasnim [~ pojmove] • razbistrívati se 〈povr.〉 postajati bistrim ili jasnim [Nebo se razbistrivalo.]; vidski paranjak: razbistriti |
ràzbiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzbijēm, 3. l. mn. rȁzbijū, imp. ràzbīj, aor. ràzbih, prid. r. ràzbio, prid. t. razbìjen〉 1. silom pretvoriti što cijelo u dijelove (o čemu lomljivom) [~ stakla; ~ vrata] 2. udarajući o što napraviti štetu [~ automobil] 3. pren. a. udarcima nanijeti ozljed b. učiniti da što prestane postojati [~ neprijateljsku vojsku; ~ obitelj]; sin. uništiti • ràzbiti se 〈povr.〉 1. pretvoriti se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) [Stakla su se razbila.]; sin. razlupati se v. pod razlupati 2. pren. ozlijediti se pri padu ili udaru [~ se na ledu]; vidski paranjak: razbijati |
razbjèsniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzbjesnīm, 3. l. mn. ràzbjesnē, imp. razbjèsni, aor. razbjèsnih, prid. r. razbjèsnio, prid. t. ràzbješnjen〉 učiniti koga bijesnim [~ oca; ~ učiteljicu] |
razbjèsnjeti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràzbjesnīm se, 3. l. mn. ràzbjesnē se, imp. razbjèsni se, aor. razbjèsnjeh se, prid. r. m. razbjèsnio se, ž. razbjèsnjela se, s. razbjèsnjelo se, mn. razbjèsnjeli se〉 postati bijesnim [Majka se razbjesnjela zbog sinove laži.] |
razbjèžati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ràzbježī se, 3. l. mn. ràzbježē se, aor. 3. l. jd. rȁzbježā se, prid. r. m. rȁzbježao se, ž. rȁzbježāla se, s. rȁzbježālo se, mn. rȁzbježāli se〉 bježeći otrčati na sve strane [Razred se razbježao.; Vojska se razbježala.] |
razblážiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzblāžīm, 3. l. mn. ràzblāžē, imp. razbláži, aor. razblážih, prid. r. razblážio, prid. t. ràzblāžen〉 razrijediti što vodom [~ ocat; ~ vino]; vidski parnjak: razblaživati |
razblažívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razblàžujēm, 3. l. mn. razblàžujū, imp. razblàžūj, aor. razblažívah, imperf. razblàžīvāh, prid. r. razblažívao, prid. t. razblàžīvān〉 razrjeđivati što vodom [~ ocat; ~ vino]; vidski parnjak: razblažiti |
rázboj | im. m. 〈G rázboja; mn. N rázboji, G rázbōjā〉 1. tkalački stan 2. → ruče |
rázbōjnica | im. ž. 〈G rázbōjnicē; mn. N rázbōjnice, G rázbōjnīcā〉 naoružana pljačkašica; sin. banditkinja |
rázbōjničin | prid. 〈G rázbōjničina; ž. rázbōjničina, s. rázbōjničino〉 koji pripada razbojnici; sin. banditkinjin |
rázbōjnīčkī | prid. 〈G rázbōjnīčkōg(a); ž. rázbōjnīčkā, s. rázbōjnīčkō〉 koji se odnosi na razbojnike; sin. banditski |
rázbōjnīk | im. m. 〈G rázbōjnīka, V rázbojnīče; mn. N rázbōjnīci, G rázbōjnīkā〉 naoružani pljačkaš; sin. bandit |
ràzbōjstvo | im. s. 〈G ràzbōjstva; mn. N ràzbōjstva, G ràzbōjstāvā/rȁzbōjstvā〉 nezakonito oduzimanje tuđe imovine |
razbòljeti se | |
ràzbor | im. m. 〈G ràzbora, I ràzborom〉 sposobnost mišljenja i rasuđivanja |
ràzborit | prid. 〈G ràzborita; odr. ràzboritī, G ràzboritōg(a); ž. ràzborita, s. ràzborito; komp. razborìtijī〉 1. koji ima razbora, valjanu sposobnost razlučivanja, mišljenja i zaključivanja [~ čovjek] 2. koji je posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [~ postupak]; ant. lud pren.; sin. (racionalan), razuman; ant. (neracionalan), nerazborit, nerazuman |
ràzboritōst | im. ž. 〈G ràzboritosti, I ràzboritošću/ràzboritosti〉 1. osobina onoga koji ima valjanu sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja 2. svojstvo onoga što je posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; ant. ludost pren.; sin. (racionalnost), razumnost; ant. (neracionalnost), nerazboritost, nerazumnost |
razbúditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzbūdīm, 3. l. mn. ràzbūdē, imp. razbúdi, aor. razbúdih, prid. r. razbúdio, prid. t. ràzbūđen〉 1. posve probuditi koga ili budnomu odagnati san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu]; sin. rasaniti 2. pren. učiniti da se što ponovno pokrene ili razvije [~ stare strasti] • razbúditi se 〈povr.〉 posve se probuditi ili se osloboditi pospanosti [Razbudio sam se.]; sin. rasaniti se v. pod rasaniti; vidski paranjak: razbuđivati |
razbuđívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razbùđujēm, 3. l. mn. razbùđujū, imp. razbùđūj, aor. razbuđívah, imperf. razbùđīvāh, prid. r. razbuđívao, prid. t. razbùđīvān〉 1. buditi koga ili budnomu odgoniti san [~ pospanu djecu; ~ usnulu djevojčicu]; sin. rasanjivati 2. pren. činiti da se što ponovno pokrene ili razvije [~ stare strasti] • razbuđívati se 〈povr.〉 buditi se ili se oslobađati pospanosti; sin. rasanjivati se v. pod rasanjivati; Vidski parnjak: razbuditi |
razbùktati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razbùktām, 3. l. mn. razbùktajū, imp. razbùktāj, aor. razbùktah, prid. r. razbùktao, prid. t. rȁzbuktān〉 1. snažno raspiriti što [~ vatru] 2. pren. snažno potaknuti ili pobuditi što [~ rat; ~ strast] • razbùktati se 〈povr.〉 1. početi gorjeti velikim plamenom [Požar se razbuktao.]; sin. rasplamsati se v. pod rasplamsati 2. pren. razviti se, raširiti se [Polemika se razbuktala.; Strasti su se razbuktale.]; sin. rasplamsati se v. pod rasplamsati; vidski paranjak: razbuktavati |
razbuktávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razbùktāvām, 3. l. mn. razbuktávajū, imp. razbùktāvāj, aor. razbuktávah, imperf. razbùktāvāh, prid. r. razbuktávao, prid. t. razbùktāvān〉 1. snažno raspirivati što [~ vatru] 2. pren. snažno poticati ili pobuđivati što [~ rat; ~ strast] • razbuktávati se 〈povr.〉 1. počinjati gorjeti velikim plamenom [Požar se razbuktavao.]; sin. rasplamsavati se v. pod rasplamsavati 2. pren. razvijati se, širiti se [Polemika se razbuktavala.; Strasti su se razbuktavale.]; sin. rasplamsavati se v. pod rasplamsavati; vidski paranjak: razbuktati |
razdániti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ràzdānī se, aor. 3. l. jd. rȁzdānī se, prid. r. razdánio se〉 prijeći iz noći u dan [Razdanilo se.]; vidski parnjak: razdanjivati se |
razdanjívati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. razdànjujē se, aor. 3. l. jd. razdanjíva se, imperf. 3. l. jd. razdànjīvaše se, prid. r. razdanjívao se〉 prelaziti iz noći u dan [Razdanjivalo se.]; vidski parnjak: razdaniti se |
ràzdati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdām, 3. l. mn. ràzdajū, imp. ràzdāj, aor. ràzdah/rȁzdadoh, prid. r. m. rȁzdao, ž. rȁzdāla, s. rȁzdālo, mn. rȁzdāli, prid. t. rȁzdān〉 podijeliti što tako da ne ostane ništa [~ novac; ~ sve svoje bogatstvo]; vidski parnjak: razdavati |
razdávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdājēm, 3. l. mn. ràzdājū, imp. razdáji, aor. razdávah, imperf. ràzdāvāh, prid. r. razdávao, prid. t. ràzdāvān〉 dijeliti što tako da ne ostane ništa [~ novac; ~ sve svoje bogatstvo]; vidski parnjak: razdati |
razdèrati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzderēm, 3. l. mn. ràzderū, imp. razdèri, aor. razdèrah, prid. r. razdèrao, prid. t. rȁzderān〉 1. potežući ili čupajući učiniti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. poderati, rastrgati; vidski parnjak: razdirati 2. zubima otkinuti dijelove [Vuk je razderao janje.]; sin. rastrgati; vidski parnjak: razdirati 3. oštetiti uporabom [~ cipele]; sin. poderati • razdèrati se 〈povr.〉 1. prestati biti cijelim (o tkanini i sl.) [Hlače su se razderale.]; sin. poderati se v. pod poderati 2. postati oštećenim zbog uporabe [Cipele su se razderale.] 3. snažno viknuti [~ se iz svega glasa] |
razdijéliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdijēlīm, 3. l. mn. ràzdijēlē, imp. razdijéli, aor. razdijélih, prid. r. razdijélio, prid. t. ràzdijēljen〉 1. podijeliti u skupine [~ učenike po razredima]; sin. (raspodijeliti) 2. učiniti da od cjeline nastanu dijelovi [~ zemlju]; sin. podijeliti 3. pokloniti, dati što većemu broju osoba [~ pomoć; ~ novac] • razdijéliti se 〈povr.〉 v. podijeliti se pod podijeliti |
ràzdioba | im. ž. 〈G ràzdiobē; mn. N ràzdiobe, G ràzdiōbā〉 rastavljanje koje cjeline na dijelove; sin. dioba, podjela, raspodjela |
ràzdirati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdirēm, 3. l. mn. ràzdirū, imp. ràzdiri, aor. ràzdirah, imperf. ràzdirāh, prid. r. ràzdirao, prid. t. ràzdirān〉 1. potežući ili čupajući činiti da što bude u komadima [~ papir; ~ platno]; sin. derati; vidski parnjak: razderati 2. zubima kidati dijelove [Vuk razdire janje.]; vidski parnjak: razderati 3. pren. nanositi veliku psihičku patnju [~ komu srce] • ràzdirati se 〈povr.〉 pren. trpjeti veliku patnju [~ se od boli] |
ràzdjeljak | im. m. 〈G ràzdjēljka; mn. N ràzdjēljci, G ràzdjeljākā〉 crta koja dijeli kosu na dvije strane |
rázdōblje | |
rázdor | im. m. 〈G rázdora, I rázdorom; mn. N rázdori, G rázdōrā〉 prestanak veze ili odnosa prouzročen svađom [Došlo je do razdora u obitelji.] |
ràzdrāgān | prid. 〈G ràzdrāgāna; odr. ràzdrāgānī, G ràzdrāgānōg(a); ž. ràzdrāgāna, s. ràzdrāgāno; komp. razdragànijī〉 1. koji je dobro raspoložen, koji je ispunjen nježnošću i dragošću [razdragana djeca] 2. koji odražava dobro raspoloženje, koji odražava ispunjenost nježnošću i dragošću [razdragano pjevanje] |
ràzdrāgānōst | im. ž. 〈G ràzdrāgānosti, I ràzdrāgānošću/ràzdrāgānosti〉 osobina onoga koji je razdragan ili svojstvo onoga što je razdragano |
razdrágati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdrāgām, 3. l. mn. razdrágajū, imp. ràzdrāgāj, aor. razdrágah, prid. r. razdrágao, prid. t. ràzdrāgān〉 ispuniti koga nježnošću i dragošću [~ roditelje dobrim ocjenama] • razdrágati se 〈povr.〉 postati ispunjenim nježnošću i dragošću |
ràzdrāženōst | im. ž. 〈G ràzdrāženosti, I ràzdrāženošću/ràzdrāženosti〉 osobina onoga koji je razdražen ili svojstvo onoga što je razdraženo |
razdrážiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdrāžīm, 3. l. mn. ràzdrāžē, imp. razdráži, aor. razdrážih, prid. r. razdrážio, prid. t. ràzdrāžen〉 1. potaknuti, pojačati zlovolju, ljutnju ili kakav drugi osjećaj 2. učiniti koga bijesnim • razdrážiti se 〈povr.〉 jako se uznemiriti, postati srditim; vidski paranjak: razdraživati |
razdražívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razdràžujēm, 3. l. mn. razdràžujū, imp. razdràžūj, aor. razdražívah, imperf. razdràžīvāh, prid. r. razdražívao, prid. t. razdràžīvān〉 1. poticati, pojačavati zlovolju, ljutnju ili kakav drugi osjećaj 2. činiti koga bijesnim • razdražívati se 〈povr.〉 jako se uznemirivati, postajati srditim; vidski paranjak: razdražiti |
razdràžljiv | prid. 〈G razdràžljiva; odr. razdràžljivī, G razdràžljivōg(a); ž. razdràžljiva, s. razdràžljivo; komp. razdražljìvijī〉 koji se lako razdraži |
ràzdrmati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdrmām, 3. l. mn. ràzdrmajū, imp. ràzdrmāj, aor. ràzdrmah, prid. r. ràzdrmao, prid. t. ràzdrmān〉 1. drmajući protresti, stresti 2. drmajući učiniti klimavim 3. pren., razg. oživjeti, probuditi, pokrenuti iz mrtvila |
razdrúžiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdrūžīm, 3. l. mn. ràzdrūžē, imp. razdrúži, aor. razdrúžih, prid. r. razdrúžio, prid. t. ràzdrūžen〉 odvojiti ono što je bilo udruženo [~ poduzeća] • razdrúžiti se 〈povr.〉 1. prekinuti kakav, obično poslovni, odnos [Partneri su se razdružili.] 2. izići iz kakve cjeline ili saveza, odvojiti se od čega [Gradska su se naselja razdružila.; Općine su se razdružile od gradova.]; vidski paranjak: razdruživati |
razdružívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razdrùžujēm, 3. l. mn. razdrùžujū, imp. razdrùžūj, aor. razdružívah, imperf. razdrùžīvāh, prid. r. razdružívao, prid. t. razdrùžīvān〉 odvajati ono što je bilo udruženo [~ poduzeća] • razdružívati se 〈povr.〉 1. prekidati kakav, obično poslovni, odnos [Partneri su se razdruživali.] 2. izlaziti iz kakve cjeline ili saveza, odvajati se od čega [Gradska se naselja postupno razdružuju.; Općine se razdružuju od gradova.]; vidski paranjak: razdružiti |
razdúžiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzdūžīm, 3. l. mn. ràzdūžē, imp. razdúži, aor. razdúžih, prid. r. razdúžio, prid. t. ràzdūžen〉 prijaviti i vratiti što na predviđeno mjesto [~ opremu]; ant. zadužiti • razdúžiti se 〈povr.〉 osloboditi se duga, vratiti komu novac [~ se u banci]; ant. zadužiti se v. pod zadužiti; vidski paranjak: razduživati |
razdužívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razdùžujēm, 3. l. mn. razdùžujū, imp. razdùžūj, aor. razdužívah, imperf. razdùžīvāh, prid. r. razdužívao, prid. t. razdùžīvān〉 prijavljivati i vraćati što na predviđeno mjesto [~ opremu]; ant. zaduživati • razdužívati se 〈povr.〉 oslobađati se duga, vraćati komu novac [~ se u banci]; ant. zaduživati se v. pod zaduživati; vidski paranjak: razdužiti |
razdvájānje | im. s. 〈G razdvájānja〉 1. pravljenje razmaka između čega, udaljivanje jednoga od drugoga; sin. razmicanje 2. međusobno odvajanje 3. upućivanje svakoga na svoju stranu 4. zauzimanje širega prostora ili međusobno udaljivanje kako bi se načinio prolaz; sin. razmicanje |