im. ž. 〈G serenádē; mn. N serenáde, G serenádā〉 glazb. pjesma koja se pjeva dragoj osobi pod prozorom; sin. podoknica

im. ž. 〈G sȇrijē; mn. N sȇrije, G sȇrījā〉 1. skupina jednakih predmeta proizvedenih na istome mjestu ili u istome razdoblju [najnovija ~ automobila; ~ novčanica] 2. televizijski film ili priča u nastavcima [dječja ~]

prid. 〈G sȇrījskōg(a); ž. sȇrījskā, s. sȇrījskō〉 1. koji se odnosi na seriju [~ film; serijska proizvodnja] 2. koji ponavlja istu radnju ili čin više puta [~ ubojica]

im. m. 〈G séruma; mn. N sérumi, G sérūmā〉 1. tekući dio krvi koji se dobiva nakon zgrušavanja i uklanjanja ugruška 2. farm. pripravak dobiven iz ljudske ili životinjske krvi koji sadržava protutijela kakve zarazne bolesti te se upotrebljava u terapiji zaraznih bolesti

prid. 〈G sérumskōg(a); ž. sérumskā, s. sérumskō〉 koji se odnosi na serum

im. m. 〈G sèrvera, I sèrverom; mn. N sèrveri, G sȅrvērā〉 v. poslužnik

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sèrvīrām, 3. l. mn. servírajū, imp. sèrvīrāj, aor. servírah, imperf. sèrvīrāh, prid. r. servírao, prid. t. sèrvīrān〉 1. 〈prijel.〉 v. poslužiti 2. 〈prijel.〉 v. posluživati 3. sp. 〈neprijel.〉 početnim udarcem ubaciti/ubacivati loptu u igru (u tenisu, stolnome tenisu, odbojci i sl.)

im. m. 〈G servísa; mn. N servísi, G servísā〉 sp. početni udarac kojim se lopta ubacuje u igru (u tenisu, stolnome tenisu, odbojci i sl.)

im. ž. 〈G sèstrē, V sȅstro; mn. N sèstre, G sestárā〉 ženska osoba u odnosu na ostale osobe koje imaju iste roditelje; ant. brat ◇ časna ~ rel. pripadnica katoličkoga ženskog reda koja živi u samostanu te polaže zavjete siromaštva, pobožnosti i čistoće; sin. opatica razg., redovnica; medicinska ~ žena koja ima završenu srednju medicinsku školu i radi u bolnici ili ambulanti

im. ž. 〈G sèstricē; mn. N sèstrice, G sȅstrīcā〉 1. um. mala sestra 2. hip. sestra od milja; sin. seka hip., razg.

prid. 〈G sèstričina; ž. sèstričina, s. sèstričino〉 koji pripada sestrici; sin. sekin hip., razg.

im. ž. 〈G sèstričnē; mn. N sèstrične, G sȅstrīčnā〉 stričeva, ujakova ili tetina kći, prva rođakinja

prid. 〈G sèstrīnskōg(a); ž. sèstrīnskā, s. sèstrīnskō〉 koji se odnosi na sestre [sestrinska ljubav]

im. m. 〈G sèta; mn. N sètovi, G sȅtōvā〉 sp. dio teniskoga susreta u kojemu natjecatelj pobjeđuje ako osvoji šest ili sedam gemova

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȇžēm, 3. l. mn. sȇžū, imp. séži, aor. sézah, imperf. sȇzāh, prid. r. sézao〉 1. prostirati se, širiti se do određene granice [Pogled seže u daljinu]; sin. dopirati, dosezati 2. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [Ta aktivnost seže od upozorenja do zaštite.]

im. ž. 〈G sezónē; mn. N sezóne, G sezónā〉 1. godišnje doba ili dio godine [ljetna ~] 2. vrijeme koje najbolje odgovara kakvoj djelatnosti [~ lova; kazališna ~; turistička ~]

prid. 〈G sèzōnskōg(a); ž. sèzōnskā, s. sèzōnskō〉 koji se odnosi na sezonu [~ radnik]

im. ž. 〈G sférē; mn. N sfére, G sférā〉 1. mat. skup točaka u prostoru jednako udaljenih od dane točke (središta sfere) 2. pren. v. područje ◇ nebeska ~ 〈jd.〉 astr. 1. zamišljena kugla velikoga polumjera koja služi za rješavanje astronomskih zadataka 2. svemirski prostor gledan sa Zemlje; sin. nebeski svod v. pod svod

prid. 〈G sfȇrnōg(a); ž. sfȇrnā, s. sfȇrnō〉 koji se odnosi na sferu

im. ž. 〈G sfȋngē, DL sfȋngi; mn. N sfȋnge, G sfȋngā/sfȋngī〉 mit. biće iz različitih mitoloških predaja, kod starih Egipćana čudovište s lavljim tijelom i glavom muškarca, kod starih Grka krilata lavica s glavom žene

im. ž. 〈G shémē; mn. N shéme, G shémā〉 1. pojednostavnjen model ili prikaz čega [~ zgrade]; sin. skica 2. idejni nacrt kojega sustava, obrazac kakva djelovanja

prid. 〈G shèmatskōg(a); ž. shèmatskā, s. shèmatskō〉 koji se odnosi na shemu [~ prikaz]

im. s. 〈G shvȁćānja; mn. N shvȁćānja, G shvȁćānjā〉 1. spoznavanje biti, smisla ili značenja čega; sin. poimanje, razabiranje, razumijevanje 2. spoznavanje i doživljavanje na vlastiti način

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. shvȁćām, 3. l. mn. shvȁćajū, imp. shvȁćāj, aor. shvȁćah, imperf. shvȁćāh, prid. r. shvȁćao, prid. t. shvȁćān〉 1. spoznavati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. poimati, razabirati, razumijevati 2. spoznavati i doživljavati na vlastiti način [sve ~ negativno; Ne shvaćam to kao poraz.] 3. postajati svjesnim čije pobude, nalaziti opravdanje za kakav postupak, dobro poznavati koga i znati razloge čijih postupaka [Ne shvaćam tvoje postupke.; Ona me shvaća.]; sin. razumjeti; vidski paranjak: shvatiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. shvȁtīm, 3. l. mn. shvȁtē, imp. shvȁti, aor. shvȁtih, prid. r. shvȁtio, prid. t. shvȁćen〉 1. spoznati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. (dokučiti), pojmiti, razabrati, razumjeti 2. spoznati i doživjeti na vlastiti način [sve ~ negativno; Nisam to shvatila kao poraz.] 3. postati svjesnim čije pobude, naći opravdanje za kakav postupak, dobro poznavati koga i znati razloge čijih postupaka [Nikada nisam shvatila tvoje postupke.]; sin. razumjeti; vidski paranjak: shvaćati

prid. 〈G shvàtljiva; odr. shvàtljivī, G shvàtljivōg(a); ž. shvàtljiva, s. shvàtljivo; komp. shvatljìvijī〉 koji se može shvatiti [~ govor; ~ tekst]; sin. (dokučiv), razumljiv; ant. (nedokučiv), neshvatljiv

im. ž. 〈G shvàtljivosti, I shvàtljivošću/shvàtljivosti〉 svojstvo onoga što je shvatljivo; sin. razumljivost; ant. nerazumljivost, neshvatljivost

pokrata za sjeveroistok

pov. zam. 〈D〉 v. pod sebe

im. m. 〈G sibìlanta; mn. N sibìlanti; mn. G sibìlanātā〉 v. piskavac

im. ž. 〈G sibilarizácijē〉 gram. glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju sibilantima (suglasnicima) c, z, s ispred i

im. ž. 〈G sibirèjē; mn. N sibirèje, G sibiréjā〉 bot. endemski zaštićeni razgranati listopadni grm gustih grana, glatke i sjajne smeđe kore i bijelih dvodomnih cvjetova koji raste na kamenjaru [hrvatska ~]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȋđēm, 3. l. mn. sȋđū, imp. síđi, aor. síđoh, prid. r. sìšao〉 1. premjestiti se s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto [~ sa stolca]; sin. spustiti se v. pod spustiti; ant. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, popeti se, uspeti se 2. pren. napustiti kakav visoki društveni položaj [~ s vlasti]; vidski paranjak: silaziti

prid. 〈G sȉćūšna; odr. sȉćūšnī, G sȉćūšnōg(a); ž. sȉćūšna, s. sȉćūšno; komp. sićùšnijī〉 koji je veoma malen [~ miš; sićušna ptica; sićušno zrno]

im. ž. 〈G sídē〉 med. zarazna virusna bolest nedostatka imunosti koja se prenosi spolnim činom i krvlju; sin. (AIDS), kopnica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉdrīm, 3. l. mn. sȉdrē, imp. sȉdri, aor. sȉdrih, imperf. sȉdrāh, prid. r. sȉdrio, prid. t. sȉdren〉 bacati sidro na morsko ili riječno dno i tako osiguravati da se plovilo drži na mjestu

im. s. 〈G sȉdra; mn. N sȉdra, G sȉdārā/sȋdrā〉 pom. naprava koja ukopana u dno rijeke, jezera ili mora drži plovilo na mjestu ♦ baciti ~ zaustaviti se, prestati lutati, smiriti se; dignuti ~ otići, napustiti mjesto (sredinu)

im. m. 〈G sidrúna, V sȉdrūne; mn. N sidrúni, G sidrúnā〉 sp. napadač postavljen najbliže protivničkim vratima u vaterpolu

im. m. 〈G sìfilisa〉 med. spolna bakterijska zarazna bolest; sin. (lues)

prid. 〈G sìfilisnōg(a); ž. sìfilisnā, s. sìfilisnō〉 koji se odnosi na sifilis; sin. (luesni);

im. ž. 〈G sȉgē, DL sȉgi; mn. N sȉge, G sȋgā〉 zem. tvorevina koja nastaje u špiljama kapanjem vode kroz strop

im. m. 〈G signála; mn. N signáli, G signálā〉 svjetlosni, zvučni ili radijski znak kojim se prenosi kakva poruka ili upozorenje

im. ž. 〈G signalizácijē〉 sustav signala, sporazumijevanje ili informiranje s pomoću signala [cestovna ~]; sin. (signaliziranje)

im. s. 〈G signalizírānja〉 v. signalizacija

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. signalìzīrām, 3. l. mn. signalizírajū, imp. signalìzīrāj, aor. signalizírah, imperf. signalìzīrāh, prid. r. signalizírao, prid. t. signalìzīrān〉 prenijeti/prenositi ili dojaviti/dojavljivati što signalima [~ opasnost; ~ komu kad može doći]

prid. 〈G sȉgūrna; odr. sȉgūrnī, G sȉgūrnōg(a); ž. sȉgūrna, s. sȉgūrno; komp. sigùrnijī〉 1. koji pruža sigurnost, koji nije izložen opasnostima [sigurna luka; sigurno sklonište] 2. koji ima vjere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti 3. koji je u skladu s očekivanim ili uobičajenim [~ hod; ~ nastup] 4. koji je zajamčen, do kojega će bez sumnje doći [sigurni prihodi]; sin. (izvjestan); ant. (neizvjestan); ant. nesiguran

pril. 〈komp. sigùrnijē〉 1. tako da se ne izlaže opasnosti [~ ulagati; ~ putovati]; ant. nesigurno 2. s vjerom u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti [~ govoriti; ~ nastupati]; ant. nesigurno 3. 〈pozitiv〉 pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što posve u skladu s očekivanim [Sigurno znam.; Sigurno će doći.]; sin. dakako, jasno, naravno

prid. 〈G sigúrnosnōg(a); ž. sigúrnosnā, s. sigúrnosnō〉 koji se odnosi na sigurnost [sigurnosne mjere; ~ pojas; ~ uređaji]