gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. simbolìzīrām, 3. l. mn. simbolizírajū, imp. simbolìzīrāj, aor. simbolizírah, imperf. simbolìzīrāh, prid. r. simbolizírao, prid. t. simbolìzīrān〉 stajati umjesto čega ili kao znak čega

im. ž. 〈G simetrálē; mn. N simetrále, G simetrálā〉 mat. pravac s obzirom na koji je dani skup točaka osno simetričan

prid. 〈G simètrična; odr. simètričnī, G simètričnōg(a); ž. simètrična, s. simètrično〉 koji pokazuje simetriju, čiji se dijelovi međusobno podudaraju ili su razmjerni; ant. asimetričan

im. ž. 〈G simètričnosti, I simètričnošću/simètričnosti〉 svojstvo onoga što je simetrično; ant. asimetričnost

im. ž. 〈G simètrijē〉 1. međusobna podudarnost ili razmjernost dijelova cjeline; ant. asimetrija 2. mat. svojstvo lika ili tijela da ima simetralu ◇ centralna ~ geometrijsko preslikavanje točaka ravnine u odnosu na centar simetrije, središnju, fiksnu točku koja dužinu dijeli na dva jednaka dijela; osna ~ preslikavanje koje svakoj točki poluravnine određene nekim pravcem (os simetrije) pridružuje točku druge poluravnine koja je jednako daleko od toga pravca kao i početna točka

im. m. 〈G simfòničāra, V simfòničāru/simfòničāre; mn. N simfòničāri, G simfòničārā〉 glazbenik koji svira u simfonijskome orkestru

prid. 〈G simfòničāreva; ž. simfòničāreva, s. simfòničārevo〉 koji pripada simfoničaru; sin. simfoničarov

im. ž. 〈G simfòničārkē, DL simfòničārki; mn. N simfòničārke, G simfòničārkā/simfòničārkī〉 glazbenica koja svira u simfonijskome orkestru

prid. 〈G simfòničārova; ž. simfòničārova, s. simfòničārovo〉 usp. simfoničarev

im. ž. 〈G simfònijē; mn. N simfònije, G simfònījā〉 glazb. duža glazbena skladba za veliki orkestar

prid. 〈G simfònījskōg(a); ž. simfònījskā, s. simfònījskō〉 koji se odnosi na simfoniju;

prid. 〈G simpàtična; odr. simpàtičnī, G simpàtičnōg(a); ž. simpàtična, s. simpàtično; komp. simpatìčnijī〉 koji izaziva simpatiju, privlačnost ili sklonost [~ mladić; simpatična djevojka; simpatično društvo]; ant. antipatičan

im. ž. 〈G simpàtijē; mn. N simpàtije, G simpàtījā〉 1. sklonost prema kojoj osobi ili pojavi, području i sl.; ant. antipatija 2. osoba prema kojoj se osjeća sklonost

im. m. 〈G simpàtikusa; mn. N simpàtikusi, G simpàtikūsā〉 anat. autonomni dio vegetativnoga živčanog sustava čiji rad nije voljno uvjetovan; ant. parasimpatikus

im. m. 〈G simpatizéra, V sȉmpatizēru; mn. N simpatizéri, G simpatizérā〉 osoba koja pokazuje simpatije prema komu ili čemu

im. ž. 〈G simpatìzērkē, DL simpatìzērki; mn. N simpatìzērke, G simpatìzērkā/simpatìzērkī〉 žena koja pokazuje simpatije prema komu ili čemu

im. m. 〈G simptóma; mn. N simptómi, G simptómā〉 1. znak, nagovještaj kakva zbivanja 2. med. svaki pojedinačni znak kakve bolesti, tjelesna ili duševna promjena koja upućuje na kakav poremećaj u organizmu

im. ž. 〈G simulácijē〉 1. svjesno oponašanje čega 2. fiz., kem. umjetno stvaranje uvjeta kakvi vladaju negdje drugdje ili u pretpostavljenim okolnostima 3. inform. postupak kojim se oponaša izvođenje kojega procesa računalnim programom; sin. (simuliranje)

prid. 〈G simulácījskōg(a); ž. simulácījskā, s. simulácījskō〉 koji se odnosi na simulaciju

im. s. 〈G simulírānja〉 v. simulacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. simùlīrām, 3. l. mn. simulírajū, imp. simùlīrāj, aor. simulírah, imperf. simùlīrāh, prid. r. simulírao, prid. t. simùlīrān〉 1. svjesno oponašati što, ponašati se kao da jest nešto što nije [~ bolest; ~ ludilo]; sin. glumiti pren., hiniti 2. stvoriti/stvarati uvjete kakvi vladaju gdje drugdje ili u pretpostavljenim okolnostima [~ bestežinsko stanje; ~ plovidbu po velikim valovima]

im. m. 〈G sȋna; mn. N sȉnovi, G sȉnōvā〉 1. muško dijete u roditelja 2. 〈mn.〉 mladi naraštaj 3. (Sȋn) druga božanska kršćanska osoba uz Oca i Duha Svetoga

im. ž. 〈G sinagógē, DL sinagógi; mn. N sinagóge, G sinagógā〉 rel. židovska bogomolja u kojoj se vjernici okupljaju radi vjerskih obreda, čitanja Biblije i molitve, građevina u kojoj se odvija židovski religijski obred

im. m. 〈G sȋnka; mn. N sȋnci, G sȉnākā〉 hip. sin od milja

im. ž. 〈G sìnapsē; mn. N sìnapse, G sȉnāpsā〉 biol. mjesto dodira dviju živčanih stanica kojim se prenose živčani podražaji s jedne stanice na drugu

prid. 〈G sȉndikālnōg(a); ž. sȉndikālnā, s. sȉndikālnō〉 koji se odnosi na sindikate [~ povjerenik]

im. m. 〈G sindikáta; mn. N sindikáti, G sindikátā〉 pol. dobrovoljna organizacija zaposlenika koji su se udružili radi zaštite svojih radnih uvjeta i plaća

im. m. 〈G sindróma; mn. N sindrómi, G sindrómā〉 med. ukupnost simptoma svojstvenih kakvoj bolesti ili tjelesnomu poremećaju [~ bolnoga ramena] ◇ Downov ~ poremećaj duševnoga i tjelesnoga razvoja prouzročen udvostručenjem jednoga kromosoma

im. ž. 〈G sinestézijē; mn. N sinestézije, G sinestézījā〉 knjiž. stilska figura koja se temelji na povezivanju riječi koje označuju međusobno različita osjetilna područja

im. m. 〈G sȉngulāra, I sȉngulārom/sȉngulārem〉 v. jednina

im. ž. 〈G sinklinálē; mn. N sinklinále, G sinklinálā〉 geol. ulegnuti dio valovito nabranih slojeva Zemljine kore; ant. antiklinala

prid. 〈G sȉnklinālnōg(a); ž. sȉnklinālnā, s. sȉnklinālnō〉 koji se odnosi na sinklinale; ant. antiklinalni

im. ž. 〈G sinkòpē; mn. N sinkòpe, G sinkópā〉 glazb. ritamski oblik koji nastaje spajanjem naglašene i prethodne nenaglašene dobe

im. ž. 〈G sinkronizácijē〉 1. vremenska usklađenost čega s čim 2. naknadno umetanje zvukova i tonova u nijemi film 3. zamjena filmskih dijaloga na izvornome jeziku prijevodom

prid. 〈G sinkronìzīrāna; odr. sinkronìzīrānī, G sinkronìzīrānōg(a); ž. sinkronìzīrāna, s. sinkronìzīrāno〉 1. koji je vremenski usklađen s kim ili čim, koji se temelji na sinkronizaciji [~ korak] 2. u kojemu je provedena sinkronizacija [sinkronizirani film]

pril. 1. tijekom protekle večeri [Učio sam ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 protekla večer [Od ~ sve je drukčije.]

im. m. 〈G sinóda; mn. N sinódi, G sinódā〉 crkveni sabor

im. m. 〈G sinoníma; mn. N sinoními, G sinonímā〉 jez. riječ koja ima različit izraz, a isti sadržaj kao i koja druga riječ; sin. istoznačnica; ant. homonim, istoobličnica

prid. 〈G sinònīmna; odr. sinònīmnī, G sinònīmnōg(a); ž. sinònīmna, s. sinònīmno〉 jez. koji ima različit izraz, a isti sadržaj kao i koja druga riječ; sin. istoznačan; ant. homoniman, istoobličan

im. ž. 〈G sinonìmijē〉 jez. pojava da riječi imaju različit izraz, a isti sadržaj; sin. istoznačnost; ant. homonimija, istoobličnost

im. m. 〈G sinòpsisa; mn. N sinòpsisi, G sinòpsīsā〉 1. kratak nacrt ili opis kakva prijedloga ili dužega djela [~ doktorata] 2. sažet tekst kojim se predlaže ili najavljuje sadržaj scenarija

prid. 〈G sinotìbetskōg(a); ž. sinotìbetskā, s. sinotìbetskō〉 koji se odnosi na Kinu i Tibet [~ jezici]

im. ž. 〈G sìntagmē; mn. N sìntagme, G sȉntāgmā〉 gram. slijed dviju ili više riječi koje čine sintaktičku i semantičku cjelinu; sin. sveza

prid. 〈G sintàgmatskōg(a); ž. sintàgmatskā, s. sintàgmatskō〉 koji se odnosi na sintagme

im. ž. 〈G sìntaksē〉 gram. grana gramatike koja proučava ustrojstvo jedinica većih od razine riječi; sin. skladnja

prid. 〈G sintàktičkōg(a); ž. sintàktičkā, s. sintàktičkō〉 koji se odnosi na sintaksu

im. m. 〈G sintesàjzera; mn. N sintesàjzeri, G sintesàjzērā〉 glazb., tehn. elektronički uređaj za sintezu zvuka koji često s klavijaturom tvori glazbalo

prid. 〈G sintètičkōg(a); ž. sintètičkā, s. sintètičkō〉 koji se odnosi na sintetiku