im. ž. 〈G seksuálnosti, I seksuálnošću/seksuálnosti〉 v. spolnost

im. ž. 〈G sȅktē; mn. N sȅkte, G sȇktā/sȅktī〉 skupina ljudi koju ujedinjuju zajednička vjerska uvjerenja, različita od onih koja su općenito prihvaćena u široj zajednici; sin. sljedba

im. m. 〈G sȅktora, I sȅktorom; mn. N sȅktori, G sȅktōrā〉 1. v. odjel 2. područje čije djelatnosti 3. mat. dio kruga omeđen kružnim lukom i dvama polumjerima

im. ž. 〈G sekularizácijē〉 pol. 1. oslobođenje države od povezanosti s Crkvom i objavljenom religijom 2. neovisnost svjetovnoga života o vjerskome utjecaju; sin. posvjetovljenje

prid. 〈G sȅkulārnōg(a); ž. sȅkulārnā, s. sȅkulārnō〉 koji ne pripada Crkvi [sekularna vlast]; sin. svjetovni; ant. crkveni, sakralni

im. ž. 〈G sekùndē; mn. N sekùnde, G sekúndā/sekùndī〉 1. fiz. osnovna mjerna jedinica za vrijeme (s) 2. glazb. interval između prvoga i drugoga stupnja dijatonske ljestvice ◇ kutna ~ mat. mjerna jedinica za kut, tri tisuće šeststoti dio stupnja (“); mala ~ interval koji označuje razmak od jednoga polutona; velika ~ interval koji označuje razmak od dvaju polutonova

prid. 〈G sȅkundārna; odr. sȅkundārnī, G sȅkundārnōg(a); ž. sȅkundārna, s. sȅkundārno〉 v. sporedan

im. ž. 〈G sekvòjē; mn. N sekvòje, G sekvójā〉 v. mamutovac

im. ž. 〈G selèkcijē; mn. N selèkcije, G selèkcījā〉 1. 〈jd.〉 a. ono što je izabrano na temelju određenih kriterija b. biol. prirodni odabir među organizmima, pripadnicima određene vrste, pri čemu preživljavaju oni koji su bolje prilagođeni okolišu c. izbor koga ili čega na temelju određenih kriterija 2. sp. skupina odabranih sportaša koji sudjeluju na natjecanjima [školska ~; državna ~]; sin. reprezentacija

im. ž. 〈G sèlēndrē; mn. N sèlēndre, G sèlēndrā/sèlēndrī〉 pogr. ružno, zapušteno selo ili manje naselje te grad u kojemu žive malograđani

im. ž. 〈G sèlicē; mn. N sèlice, G sȅlīcā〉 zool. 1. a. 〈mn.〉 skupina ptica koje se u određeno doba godine, najčešće zimi, sele na drugo stanište; ant. stanarica b. pripadnik istoimene skupine; ant. stanarica 2. a. 〈mn.〉 skupina riba koje se u određeno doba godine, najčešće zimi, sele na drugo stanište b. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G sèlidbē; mn. N sèlidbe, G sèlidābā/sȅlīdbā/sèlidbī〉 mijenjanje boravišta ili stana

prid. 〈G sèlidbenōg(a); ž. sèlidbenā, s. sèlidbenō〉 koji se odnosi na selidbu

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sèlīm, 3. l. mn. sèlē, imp. sèli, aor. sèlih, imperf. sèljāh, prid. r. sèlio, prid. t. sȅljen〉 premještati koga ili što s jednoga mjesta na drugo [~ namještaj iz sobe u podrum; ~ roditelje u Split] • sèliti se 〈povr.〉 premještanjem dospijevati s jednoga mjesta na drugo [~ se iz sela u grad]

im. s. 〈G sèla; mn. N sèla, G sélā〉 zem. manje naselje s više od petnaest kućanstava u kojemu se većina stanovnika bavi poljodjelstvom

prid. 〈G sèlskōg(a); ž. sèlskā, s. sèlskō〉 v. seoski

prid. 〈G sèljāčkōg(a); ž. sèljāčkā, s. sèljāčkō〉 koji se odnosi na seljake; sin. (ruralni)

im. m. 〈G seljáka, V sȅljāče; mn. N seljáci, G seljákā〉 osoba koja živi na selu i bavi se poljodjelstvom

im. ž. 〈G seljàkinjē; mn. N seljàkinje, G seljàkīnjā〉 žena koja živi na selu i bavi se poljodjelstvom

im. m. 〈G sèljanina; mn. N sèljani, G sȅljānā〉 osoba koja živi u kojemu selu, stanovnik sela

im. ž. 〈G sèljānkē, DL sèljānki; mn. N sèljānke, G sèljānkā/sèljānkī〉 stanovnica sela

zb. im. s. 〈G seljáštva〉 pov. seljački stalež

im. m. 〈G sȅmafōra, I sȅmafōrom; mn. N sȅmafōri, G sȅmafōrā〉 1. stup sa svjetlosnim signalima koji reguliraju promet na gradskim prometnicama, željezničkim prugama i sl. 2. velika ploča na kojoj se ispisuju rezultati i druge obavijesti o sportskome natjecanju

prid. 〈G semàntičkōg(a); ž. semàntičkā, s. semàntičkō〉 koji se odnosi na semantiku

im. ž. 〈G semàntikē, DL semàntici〉 jez. jezikoslovna grana koja proučava značenje riječi i jezičnih znakova

im. m. 〈G sèmestra, I sèmestrom; mn. N sèmestri, G sèmestārā〉 polugodište na višim i visokim školama, fakultetima i učilištima [ljetni ~; zimski ~]

im. m. 〈G senáta; mn. N senáti, G senátā〉 1. pov. vijeće starješina, sabor najuglednijih građana, najviše državno vijeće u starome Rimu 2. pol. u nekim državama gornji dom parlamenta 3. skup rektora i dekana koji usklađuju upravne i nastavne poslove sveučilišta, najviše upravno tijelo sveučilišta

im. m. 〈G sȅndviča; mn. N sȅndviči, G sȅndvīčā〉 hladno jelo od šunke, sira, namaza ili kakvih drugih namirnica između dviju kriška kruha ili u pecivu

im. m. 〈G sȅnfa〉 v. gorušica

prid. 〈G sènīlna; odr. sènīlnī, G sènīlnōg(a); ž. sènīlna, s. sènīlno; komp. senìlnijī〉 1. med., psih. koji u starosti tjelesno i mentalno propada, usporeno razmišlja, ima smetnje pamćenja, sna, vida itd. 2. pren. koji često zaboravlja

im. ž. 〈G senílnosti, I senílnošću/senílnosti〉 1. med., psih. tjelesna ili mentalna slabost organizma u starijoj životnoj dobi koja se očituje usporenim razmišljanjem, smetnjama pamćenja, sna, vida itd. 2. pren. osobina onoga koji često zaboravlja

im. m. 〈G sèniora, V sèniore; mn. N sèniori, G sèniōrā〉 1. pov. a. građanin koji ima između četrdeset i šezdeset godina u antičkome Rimu b. feudalni gospodar, vlasnik zemlje 2. stariji član koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. junior

im. ž. 〈G sèniōrkē, DL sèniōrki; mn. N sèniōrke, G sèniōrkā/sèniōrkī〉 starija članica koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. juniorka

prid. 〈G sèniorskōg(a); ž. sèniorskā, s. sèniorskō〉 1. a. koji se odnosi na seniore, građane koji ima između četrdeset i šezdeset godina u antičkome Rimu b. koji se odnosi na seniore, feudalne gospodare, vlasnike zemlje 2. koji se odnosi na seniore, starije članove koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. juniorski

im. ž. 〈G sentèncijē; mn. N sentèncije, G sentèncījā〉 mudra izreka koja služi kao određeno životno pravilo ili načelo; sin. maksima

im. m. 〈G sentìmenta; mn. N sentìmenti, G sentìmenātā〉 pretjeran, tugaljiv osjećaj

prid. 〈G sȅntimentālna; odr. sȅntimentālnī, G sȅntimentālnōg(a); ž. sȅntimentālna, s. sȅntimentālno; komp. sentimentàlnijī〉 1. koji pretjerano ili plačljivo iskazuje osjećaje [sentimentalan čovjek] 2. koji sadržava nepotrebne ili pretjerano naglašene osjećaje [sentimentalan roman]; sin. slatkast pren., sladunjav

im. ž. 〈G sentimentálnosti, I sentimentálnošću/sentimentálnosti〉 osobina onoga koji je sentimentalan ili svojstvo onoga što je sentimentalno

im. ž. 〈G senzácijē; mn. N senzácije, G senzácījā〉 1. psih. osjetni doživljaj, osjećaj izazvan osjetilima 2. pren. snažan dojam, uzbudljiva vijest, iznenadni događaj koji izaziva veliko zanimanje ili zaprepaštenje javnosti

prid. 〈G sȅnzacionālna; odr. sȅnzacionālnī, G sȅnzacionālnōg(a); ž. sȅnzacionālna, s. sȅnzacionālno; komp. senzacionàlnijī〉 koji izaziva senzaciju, čuđenje, veliko zanimanje

prid. 〈G sȅnzibīlna; odr. sȅnzibīlnī, G sȅnzibīlnōg(a); ž. sȅnzibīlna, s. sȅnzibīlno; komp. senzibìlnijī〉 koji je jako osjećajan i osjetljiv; sin. tankoćutan

im. m. 〈G senzibilitéta〉 v. senzibilnost, tankoćutnost

im. ž. 〈G senzibílnosti, I senzibílnošću/senzibílnosti〉 osobina onoga koji je senzibilan; sin. (senzibilitet), tankoćutnost

im. m. 〈G sȅnzora, I sȅnzorom; mn. N sȅnzori, G sȅnzōrā〉 tehn. 1. uređaj koji reagira na promjenu temperature, tlaka, zračenja, brzine i dr. i odgovarajuće promjene pretvara u signale 2. elektroničko osjetilo robota

prid. 〈G sȅnzorskōg(a); ž. sȅnzorskā, s. sȅnzorskō〉 koji se odnosi na senzor

im. ž. 〈G seòbē; mn. N seòbe, G seóbā〉 1. kretanje naroda, promjena njegova prebivališta [~ Slavena] 2. zool. periodično mijenjanje staništa životinjskih vrsta zbog osiguranja hrane ili života potomstva [~ ptica]; sin. migracija

prid. 〈G sèoskōg(a); ž. sèoskā, s. sèoskō〉 koji se odnosi na selo; sin. (selski, ruralni)

im. m. 〈G septéta; mn. N septéti, G septétā〉 glazb. 1. glazbeno djelo za sedam solističkih glasova ili instrumenata 2. glazbeni sastav od sedam članova