prid. 〈G sèdefasta; odr. sèdefastī, G sèdefastōg(a); ž. sèdefasta, s. sèdefasto〉 koji se sjaji i kojemu se boje prelijevaju, koji je svilenkastoga i bisernoga sjaja, koji je poput sedefa [sedefasti sjaj]

prid. 〈G sèdefnōg(a); ž. sèdefnā, s. sèdefnō〉 koji se odnosi na sedef, koji je od sedefa [~ nakit]

im. m. 〈G sedìmenta; mn. N sedìmenti, G sedìmenātā〉 1. geol. talog trošnoga gradiva ili otopina u moru, jezeru, rijeci ili na kopnu; sin. naslaga 2. kem. netopljiva tvar u otopini koja se sliježe na dno; sin. talog

im. ž. 〈G sedimentácijē〉 1. kem. slijeganje čvrstih čestica tako da nastane gornji, bistri sloj; sin. (sedimentiranje), taloženje 2. med. laboratorijska pretraga mjerenja brzine taloženja eritrocita u krvi [~ eritrocita]

im. s. 〈G sedimentírānja〉 kem. v. sedimentacija

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. sedimèntīrā, 3. l. mn. sedimentírajū, aor. 3. l. jd. sedimentíra, imperf. 3. l. jd. sedimèntīrāše, prid. r. sedimentírao〉 činiti da se slegnu/sliježu čvrste čestice na dno tako da nastane gornji, bistri sloj • sedimentírati se 〈povr.〉 slegnuti se/slijegati se u obliku čvrstih čestica tako da nastane gornji, bistri sloj [Netopljiva sol sedimentira se iz otopine kao bijeli talog.]; sin. taložiti se

prid. 〈G sedìmentnōg(a); ž. sedìmentnā, s. sedìmentnō〉 koji je nastao sedimentacijom [sedimentne stijene]

im. s. 〈G sèdlānja〉 stavljanje, pričvršćivanje sedla na jahaću životinju

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sèdlām, 3. l. mn. sèdlajū, imp. sèdlāj, aor. sèdlah, imperf. sèdlāh, prid. r. sèdlao, prid. t. sȅdlān〉 stavljati, pričvršćivati sedlo na jahaću životinju [~ konja]

im. s. 〈G sèdla; mn. N sèdla, G sedálā/sédlā〉 1. kožnato sjedalo za jahača koje se pričvršćuje životinji na leđa 2. v. prijevoj ♦ izbaciti koga iz sedla 1. ukloniti koga s položaja 2. zbuniti koga

im. m. 〈G sedmérca; mn. N sedmérci, G sèdmērācā〉 1. knjiž. stih od sedam slogova 2. sp. najstroža kazna u rukometu, udarac koji se izvodi s udaljenosti od sedam metara od gola

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od sedam osoba različita spola

prid. 〈G sedmeròčlana; odr. sedmeròčlanī, G sedmeròčlanōg(a); ž. sedmeròčlana, s. sedmeròčlano〉 koji se sastoji od sedam članova

prid. 〈G sedmeròkatnōg(a); ž. sedmeròkatnā, s. sedmeròkatnō〉 koji ima sedam katova

im. ž. 〈G sedmeròkatnicē; mn. N sedmeròkatnice, G sedmeròkatnīcā〉 zgrada koja ima sedam katova

im. m. 〈G sedmeròkratnīka; mn. N sedmeròkratnīci, G sedmeròkratnīkā〉 mat. broj koji je sedam puta veći od kojega broja

im. m. 〈G sedmeròkuta; mn. N sedmeròkuti, G sedmeròkūtā〉 mat. geometrijski lik u ravnini omeđen sa sedam stranica

prid. 〈G sedmeròkutna; odr. sedmeròkutnī, G sedmeròkutnōg(a); ž. sedmeròkutna, s. sedmeròkutno〉 koji ima sedam kutova [~ lik]

prid. 〈G sedmeròstruka; odr. sedmeròstrukī, G sedmeròstrukōg(a); ž. sedmeròstruka, s. sedmeròstruko〉 1. koji se sastoji od sedam dijelova [sedmerostruki konopac] 2. koji je sedam puta veći od čega [sedmerostruka vrijednost; sedmerostruki iznos]

prid. 〈G sedmerovalèntna; odr. sedmerovalèntnī, G sedmerovalèntnōg(a); ž. sedmerovalèntna, s. sedmerovalèntno〉 kem. koji ima valenciju sedam [~ element]

red. br. 〈G sȇdmōg(a); ž. sȇdmā, s. sȇdmō〉 koji je iza šestoga, a prije osmoga

im. ž. 〈G sèdmicē; mn. N sèdmice, G sȅdmīcā〉 1. brojka koja označuje broj sedam 2. predmet ili osoba označeni istoimenom brojkom [voziti se sedmicom] 3. v. tjedan

im. ž. 〈G sèdminē; mn. N sèdmine, G sȅdmīnā〉 sedmi dio cjeline, sedmi dio čega

prid. 〈G sedmòdnēvnōg(a); ž. sedmòdnēvnā, s. sedmòdnēvnō〉 1. koji ima sedam dana [sedmodnevna brada] 2. koji traje sedam dana [sedmodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na sedam dana

im. m. 〈G sedmogòdišnjāka, V sedmogòdišnjāče; mn. N sedmogòdišnjāci, G sedmogòdišnjākā〉 dijete koje ima sedam godina

im. ž. 〈G sedmogodišnjàkinjē; mn. N sedmogodišnjàkinje, G sedmogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima sedam godina

prid. 〈G sedmogòdišnjēg(a); ž. sedmogòdišnjā, s. sedmogòdišnjē〉 1. koji ima sedam godina [sedmogodišnje dijete] 2. koji traje sedam godina [sedmogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na sedam godina

im. ž. 〈G sedmogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava sedam godina od događaja koji se obilježuje

prid. 〈G sedmòmjesečnōg(a); ž. sedmòmjesečnā, s. sedmòmjesečnō〉 1. koji ima sedam mjeseci [sedmomjesečno dijete] 2. koji traje sedam mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na sedam mjeseci [~ obračun]

im. ž. 〈G sedmòricē〉 skupina od sedam muških osoba

im. ž. 〈G sȅdrē〉 kameni talog na brzacima

im. m. 〈G sedrotvórca; mn. N sedrotvórci, G sedròtvōrācā〉 biol. organizam koji taloženjem kalcijeva karbonata iz vode ubrzava stvaranje sedre

im. m. 〈G sèfa; mn. N sèfovi, G sȅfōvā〉 kovinska kutija u kojoj se čuvaju novac i dragocjenosti

im. m. 〈G sègmenta; mn. N sègmenti, G sègmenātā〉 1. v. dio 2. v. odsječak

im. m. 〈G seizmògrafa; mn. N seizmògrafi, G seizmògrāfā〉 tehn., zem. uređaj za registraciju gibanja tla koji čini kombinacija satnoga mehanizma i njihala

im. ž. 〈G seizmològijē〉 zem. znanstveno proučavanje potresa i pojava povezanih s potresima

im. ž. 〈G sékē, DL séki, V sȇko; mn. N séke, G sékā〉 hip., razg. v. sestrica

im. ž. 〈G sekàntē; mn. N sekànte, G sekántā/sekàntī〉 mat. pravac koji siječe krivulju

im. m. 〈G sekréta; mn. N sekréti, G sekrétā〉 med. 1. izlučina nekih žlijezda ili organa 2. sluz u dišnim putovima u kojoj se zadržavaju strana tijela i oblikuje iscjedak iz nosa; sin. sline v. pod slina

im. m. 〈G sekretára, V sȅkretāru/sȅkretāre; mn. N sekretári, G sekretárā〉 1. hist. dužnosnik partijske organizacije 2. → tajnik

prid. 〈G sekretáreva; ž. sekretáreva, s. sekretárevo〉 1. hist. koji pripada sekretaru; sin. sekretarov 2. → tajnikov

im. ž. 〈G sekretàricē; mn. N sekretàrice, G sekretàrīcā〉 1. hist. dužnosnica partijske organizacije 2. → tajnica

prid. 〈G sekretàričina; ž. sekretàričina, s. sekretàričino〉 1. hist. koji pripada sekretarici 2. → tajničin

im. m. 〈G sekretarijáta〉 1. hist. upravno tijelo partijske organizacije 2. → tajništvo

prid. 〈G sekretárova; ž. sekretárova, s. sekretárovo〉 usp. sekretarev

im. m. 〈G sȅksa〉 spolno općenje

im. m. 〈G sekstéta; mn. N sekstéti, G sekstétā〉 glazb. 1. glazbeno djelo za šest solističkih glasova ili glazbala 2. glazbeni sastav od šest članova

prid. 〈G sȅksuālnōg(a); ž. sȅksuālnā, s. sȅksuālnō〉 1. koji se odnosi na seks 2. v. spolni