prid. 〈G sìta; odr. sìtī, G sìtōg(a); ž. sìta, s. sȉto; komp. sìtijī〉 1. koji je dovoljno jeo, koji se najeo i nije više gladan [~ pas; sita djeca; sito govedo]; ant. gladan 2. pren. koji ne osjeća potrebu ili želju za čim [~ ljubavi; ~ kruha]; ant. gladan pren., žedan pren., željan

prid. 〈G sìtna; odr. sìtnī, G sìtnōg(a); ž. sìtna, s. sȉtno; komp. sìtnijī〉 1. koji je veoma malen; sin. malahan hip., malešan hip., minijaturan; ant. golem, krupan 2. koji se sastoji od malih dijelova ili čestica [sitna prašina]; sin. fin 3. koji je male vrijednosti [~ novac] 4. koji nije težak, koji nema veću važnost, koji se lako podnosi [~ zadatak; sitne brige]

im. ž. 〈G sitnìcē; mn. N sitnìce, G sitnícā〉 1. mala stvar koja nema veću vrijednost [Poklonit ćeš mu neku sitnicu.] 2. događaj, okolnost ili zbivanje bez veće važnosti [Ne treba gubiti vrijeme na sitnice.] 3. posao koji ne zahtijeva velik trud [To je za tebe ~.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sitnìčārīm, 3. l. mn. sitnìčārē, imp. sitničári, aor. sitničárih, imperf. sitnìčārāh, prid. r. sitničário〉 1. trgovati robom male vrijednosti 2. pren. nepotrebno se baviti sitnicama; sin. cjepidlačiti

prid. 〈G sitnìčava; odr. sitnìčavī, G sitnìčavōg(a); ž. sitnìčava, s. sitnìčavo; komp. sitničàvijī〉 koji se previše obazire na sitnice

im. ž. 〈G sitnìčavosti, I sitnìčavošću/sitnìčavosti〉 osobina onoga koji je sitničav

im. m. 〈G sȉtnozōra, I sȉtnozōrom; mn. N sȉtnozōri, G sȉtnozōrā〉 zast. v. mikroskop

im. s. 〈G sȉta; mn. N sȉta, G sȋtā〉 naprava s mrežastim dnom koja služi za sijanje brašna i drugih tvari sitnoga zrna [krupno ~; sitno ~] ♦ proći 〈kroz〉 ~ i rešeto doživjeti svašta, imati raznorazna životna iskustva

im. ž. 〈G sȉtosti, I sȉtošću/sȉtosti〉 osjećaj koji se javlja kad se zadovolji potreba za jelom

im. ž. 〈G situácijē; mn. N situácije, G situácījā〉 skup okolnosti u kojima se tko ili što nalazi, prilike u kojima se što zbiva [smiješna ~; teška ~; razvoj situacije]

prid. 〈G síva; odr. sȋvī, G sȋvōg(a); ž. síva, s. sívo; komp. sȉvljī/sìvijī〉 1. koji je boje pepela ili dima 2. pren. a. koji nije izražajan, koji je bezbojan ili neodređen [sivi grad; sivo lice] b. koji nema dovoljno svjetla [sivi dan]; sin. tmuran c. koji nije dio kakva javnoga sustava, koji nije u skladu sa zakonima [siva ekonomija] 3. s. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja pepela ili dima [Volim sivo.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȋvīm, 3. l. mn. sȋvē, imp. sívi, aor. sívih, prid. r. sívio, prid. t. sȋvljen〉 bojiti što u sivo, činiti sivim [~ tkaninu]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sívīm, 3. l. mn. sívē, imp. sívi, aor. sívjeh, imperf. sívljāh, prid. r. m. sívio, ž. sívjela, s. sívjelo, mn. sívjeli〉 postajati sivim [Kosa mu je počela ~.] • sívjeti se 〈povr.〉 isticati se sivom bojom [Nebo se sivi prije kiše.]

prid. 〈G sȉvkasta; odr. sȉvkastī, G sȉvkastōg(a); ž. sȉvkasta, s. sȉvkasto〉 koji ima primjesu sive boje [sivkasta mačka]

prid. 〈G sivobijéla; odr. sȉvobijēlī, G sȉvobijēlōg(a); ž. sivobijéla, s. sivobijélo〉 koji je boje između sive i bijele

prid. 〈G sivosmèđa; odr. sȉvosmeđī, G sȉvosmeđēg(a); ž. sivosmèđa, s. sivosmèđe〉 koji je boje između sive i smeđe

prid. 〈G sivožúta; odr. sȉvožūtī, G sȉvožūtōg(a); ž. sivožúta, s. sivožúto〉 koji je boje između sive i žute

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȁšēm, 3. l. mn. sjȁšū, imp. sjȁši, aor. sjȁhah, prid. r. sjȁhao〉 sići s koje jahaće životinje [~ s konja]

im. m. 〈G sjȃja, L sjáju〉 1. jaka svjetlost [~ Sunca] 2. pren. iskazivanje obilja ili bogatstva [~ dvora]; sin. blještavilo pren., raskoš

prid. 〈G sjájna; odr. sjȃjnī, G sjȃjnōg(a); ž. sjájna, s. sjájno; komp. sjàjnijī〉 1. koji sjaji, bljeska [sjajna mjesečina] 2. pren. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, izvrstan, odličan, prvorazredan

im. s. 〈G sjàjila; mn. N sjàjila, G sjȁjīlā〉 kozmetičko sredstvo kojim se postiže sjaj [~ za usne]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjájīm, 3. l. mn. sjájē, imp. sjáji, aor. sjájih, imperf. sjájāh, prid. r. sjájio〉 zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu sjaji srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj sjaji zlatni lančić.]; sin. blistati, presijavati se, sjati • sjájiti se 〈povr.〉 1. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu se sjaji zlatno i srebrno posuđe.; Na vratu joj se sjaji zlatni lančić.]; sin. blistati se v. pod blistati, presijavati se, sjati se v. pod sjati 2. odražavati sjaj ili svjetlost [Mjesečina se sjaji na njegovu licu.]

pril. 〈komp. sjàjnijē〉 iznimno dobro ili kvalitetno [~ kuhati; ~ naučiti]; sin. izvanredno, izvrsno, odlično, prvorazredno

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȃm/sjájem, 3. l. mn. sjàjū/sjájē, imp. sjȃj/sjáji, aor. sjȁh, imperf. sjȃh, prid. r. sjȁo〉 1. odašiljati svjetlost [Sunce sja.; Zvijezda sja na nebu.]; sin. (sijati), svijetliti 2. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu sja srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj sja zlatni lančić.]; sin. blistati, presijavati se, sjajiti 3. pren. zračiti sjajem i isticati se zbog vanjske ili unutarnje ljepote, dobrote ili kakve druge pozitivne osobine [~ od sreće; Igrač sja u svojoj momčadi.]; sin. blistati pren. • sjȁti se 〈povr.〉 zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu se sja srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj se sja zlatni lančić.]; sin. blistati se v. pod blistati, presijavati se, sjajiti se v. pod sjajiti

im. s. 〈G sjȅcīšta; mn. N sjȅcīšta, G sjȅcīštā〉 mat. točka u kojoj se sijeku crte ili crte i plohe [~ dviju krivulja; ~ pravaca]

im. s. 〈G sjȅckānja〉 sječenje na sitne komadiće

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȅckām, 3. l. mn. sjȅckajū, imp. sjȅckāj, aor. sjȅckah, imperf. sjȅckāh, prid. r. sjȅckao, prid. t. sjȅckān〉 sjeći na sitne komadiće [~ luk]

im. ž. 〈G sjȅčē; mn. N sjȅče, G sjȇčā〉 rušenje stabala s pomoću sjekire ili pile [~ šume]

im. s. 〈G sjèčēnja〉 1. odvajanje ili rušenje oštrim oruđem 2. usitnjavanje oštrim oruđem

im. s. → oštrica

im. s. 〈G sjȅćānja; mn. N sjȅćānja, G sjȅćānjā〉 1. proces prihvaćanja i zadržavanja novih sadržaja u pameti ili svijesti [loše ~] 2. predodžba u svijesti o kojemu liku ili događaju iz prošlosti [~ na prijatelja]; sin. spomen

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sjȅćām se, 3. l. mn. sjȅćajū se, imp. sjȅćāj se, aor. sjȅćah se, imperf. sjȅćāh se, prid. r. sjȅćao se〉 imati u svijesti predodžbu o kome ili čemu iz prošlosti [~ dana djetinjstva]; sin. pamtiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sijéčem, 3. l. mn. sijékū, imp. sijéci, aor. sjȅkoh, imperf. sijécijāh, prid. r. sjȅkao, prid. t. sjèčen, pril. s. sijékūći〉 1. odvajati ili rušiti oštrim oruđem [~ grane; ~ šumu] 2. usitnjavati oštrim oruđem [~ drva] 3. pren. prostorno što dijeliti [Rijeka siječe dolinu.] ◇ ~ val ploviti ravno na val; ~ zavoj nepropisno ulaziti u zavoj

im. ž. 〈G sjȅdalicē; mn. N sjȅdalice, G sjȅdalīcā〉 stolac koji je učvršćen ili se može učvrstiti za podlogu [dječja ~]

im. s. 〈G sjȅdala; mn. N sjȅdala, G sjȅdālā〉 1. naprava za sjedenje u gledalištu ili prometnome sredstvu 2. mjesto na kojemu tko sjedi; sin. sjedište

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȅdām, 3. l. mn. sjȅdajū, imp. sjȅdāj, aor. sjȅdah, imperf. sjȅdāh, prid. r. sjȅdao〉 1. zauzimati položaj u kojemu je težina tijela na donjemu dijelu trupa [~ na stolac] 2. pren. a. pristajati u ležište [Kotač mora dobro ~.] b. razg. postajati bliskim, prihvatljivim [Ne sjeda mi taj prijedlog.] ◇ ~ na račun dolaziti na bankovni račun kao posljedica uplate; vidski paranjak: sjesti

im. s. 〈G sjèdēnja〉 1. bivanje u položaju u kojemu je težina tijela na donjemu dijelu trupa 2. pren., razg. bivanje u kakvoj organizaciji ili u kakvu tijelu 3. mjesto u gledalištu na kojemu se sjedi [kupiti kartu za ~]; ant. stajanje

im. m. 〈G sjèdioca, V sjèdioče; mn. N sjèdioci, G sjèdilācā〉 1. pripadnik skupine ljudi koja živi na jednome mjestu; ant. nomad 2. zool. pripadnik skupine organizama koji se ne kreću ili koji su pričvršćeni za podlogu

prid. 〈G sjèdilačkōg(a); ž. sjèdilačkā, s. sjèdilačkō〉 koji se odnosi na sjedioce

prid. 〈G sjèdiočeva; ž. sjèdiočeva, s. sjèdiočevo〉 koji pripada sjediocu

im. s. 〈G sjȅdīšta; mn. N sjȅdīšta, G sjȅdīštā〉 1. mjesto na kojemu se nalazi središte društva, organizacije i sl. [~ banke] 2. mjesto na kojemu tko sjedi; sin. sjedalo

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjèdīm, 3. l. mn. sjèdē, imp. sjèdi, aor. sjèdih, imperf. sjèdijāh/sjèđāh, prid. r. sjèdio〉 1. biti u položaju u kojemu je težina tijela na donjemu dijelu trupa [~ na stolcu] 2. pren., razg. biti u kakvoj organizaciji ili u kakvu tijelu [~ u Saboru]

prid. 〈G sjȅdnōg(a); ž. sjȅdnā, s. sjȅdnō〉 koji služi za sjedenje [sjedna kost]

im. ž. 〈G sjȅdnicē; mn. N sjȅdnice, G sjȅdnīcā〉 službeni sastanak koji se održava radi dogovora i donošenja odluka [~ nastavničkoga vijeća]

im. ž. 〈G sjèkirē; mn. N sjèkire, G sjȅkīrā〉 oštro kovinsko oruđe s drvenim drškom za sječu i cijepanje drva [mala ~; držak sjekire] ♦ pala je komu ~ u med imao je sreće (uspjeha); zakopati ratnu sjekiru pomiriti se, prekinuti neprijateljstvo

im. m. 〈G sjekùtića; mn. N sjekùtići, G sjekùtīćā〉 anat. svaki od četiriju prednjih zuba u gornjoj i donjoj čeljusti kojima se grize hrana

im. s. 〈G sjȅmena; mn. N sjemèna, G sjeménā〉 1. bot. zreli sjemeni zametak iz kojega klijanjem nastaje nova biljka 2. biol., med. izlučina muških spolnih žlijezda ♦ čuvati (ostaviti) za ~ što bez potrebe čuvati što, čuvati nešto što više nije potrebno; posijati (ubaciti i sl.) ~ razdora izazvati neprijateljstvo (mržnju)

prid. 〈G sjèmenōg(a); ž. sjèmenā, s. sjèmenō〉 koji se odnosi na sjeme [sjemena tekućina]