im. ž. 〈G sigúrnosti, I sigúrnošću/sigúrnosti〉 1. svojstvo onoga što nije izloženo opasnostima 2. osobina onoga koji ima vjere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti 3. svojstvo onoga što je u skladu s očekivanim ili uobičajenim 4. svojstvo onoga što je zajamčeno, do čega će bez sumnje doći; sin. (izvjesnost); ant. (neizvjesnost); ant. nesigurnost

im. m. 〈G sijáča, V sȉjāču; mn. N sijáči, G sijáčā〉 osoba koja sije što

im. ž. 〈G sijàčicē; mn. N sijàčice, G sijàčīcā〉 žena koja sije što

prid. 〈G sijàčičina; ž. sijàčičina, s. sijàčičino〉 koji pripada sijačici

im. ž. 〈G sijàćicē; mn. N sijàćice, G sijàćīcā〉 polj., tehn. stroj za sjetvu sjemena

im. ž. → žarulja

im. s. 〈G sȉjānja〉 1. bacanje sjemena na zemlju pripremljenu za sjetvu 2. propuštanje kroz sito i uklanjanje krupnih čestica 3. pren. pronošenje ili širenje kakva raspoloženja, osjećaja ili činjenica, često neistinitih, pravljenje smutnje

im. s. 〈G sȉjānja〉 odašiljanje svjetlosti [sijanje Sunca]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉjām, 3. l. mn. sȉjajū, imp. sȋj, aor. sȉjah, imperf. sȉjāh, prid. r. sȉjao, pril. s. sȉjūći, pril. p. sȉjāvši〉 v. sjati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉjēm, 3. l. mn. sȉjū, imp. sȋj, aor. sȉjah, imperf. sȉjāh, prid. r. sȉjao, prid. t. sȉjān〉 1. rukom ili strojem bacati sjeme na zemlju pripremljenu za sjetvu [~ žito] 2. propuštati kroz sito i tako uklanjati krupne čestice [~ brašno; ~ pijesak] 3. pren. pronositi ili širiti kakvo raspoloženje, osjećaje ili činjenice, često neistinite, praviti smutnju [~ mržnju; ~ strah]

im. m. 〈G sijȇčnja〉 prvi mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između prosinca i veljače

prid. 〈G sijȇčanjskōg(a); ž. sijȇčanjskā, s. sijȇčanjskō〉 koji se odnosi na siječanj

prid. 〈G sijéda; odr. sijȇdī, G sijȇdōg(a); ž. sijéda, s. sijédo; komp. sjȅđī/sjèdijī〉 1. koji ima srebrnobijelu kosu [~ starac] 2. koji se sastoji od srebrnobijelih vlasi [sijeda brada]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sijédīm, 3. l. mn. sijédē, imp. sijédi, aor. sijédjeh, imperf. sijédijāh, prid. r. m. sijédio, ž. sijédjela, s. sijédjelo, mn. sijédjeli〉 postajati sijedim

im. s. 〈G sijéla; mn. N sijéla, G sijélā〉 hist. seosko večernje okupljanje na kakvu zajedničkome poslu uz igru, pjesmu i šalu

im. s. 〈G sijȇna; mn. N sijȇna, G sijȇnā〉 pokošena i osušena trava koja se upotrebljava kao stočna hrana

im. s. 〈G sijévānja〉 1. pojavljivanje u obliku jake kratkotrajne svjetlosti 2. pren. osjećaj kratkotrajne višekratne snažne boli

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. sijȇvā, 3. l. mn. sijévajū, aor. 3. l. jd. sijéva, imperf. 3. l. jd. sijȇvāše, prid. r. s. sijévalo〉 1. pojavljivati se u obliku jake kratkotrajne svjetlosti [Munje sijevaju.] 2. pren. osjećati kratkotrajnu višekratnu snažnu bol [Sijeva mi u leđima.]; vidski paranjak: sijevnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. sijȇvnē, 3. l. mn. sijȇvnū, aor. 3. l. jd. sijȇvnu, prid. r. sijévnuo〉 1. pojaviti se u obliku jake kratkotrajne svjetlosti [Munja je sijevnula.] 2. pren. osjetiti kratkotrajnu, snažnu bol [Sijevnulo mi je u leđima.]; vidski paranjak: sijevati

im. ž. 〈G sȉkē, DL sȉki; mn. N sȉke, G sȋkā〉 zem. oštar kameni ostatak ili ploča u razini mora ili izravno ispod te razine

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȋknēm, 3. l. mn. sȋknū, imp. síkni, aor. síknuh, prid. r. síknuo〉 1. 〈3. l.〉 oglasiti se sitnim, oštrim glasom [Zmija je siknula.] 2. pren. reći što oštrim i prigušenim glasom nalik zmijskomu glasanju, obično u bijesu; vidski paranjak: siktati

im. s. 〈G sȉktānja〉 glasanje onoga koji sikće

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉkćēm, 3. l. mn. sȉkćū, imp. sìkći, aor. sìktah, imperf. sȉktāh, prid. r. sìktao〉 1. glasati se sitnim, oštrim glasom [Zmija sikće.] 2. pren. govoriti što oštrim, prigušenim glasom nalik zmijskomu glasanju, obično u bijesu; vidski paranjak: siknuti

im. ž. 〈G sȉlē; mn. N sȉle, G sȋlā〉 1. jačina čega 2. nasilni postupci i metode [primijeniti silu] 3. pol. velika i moćna država [svjetske sile] 4. fiz. fizička veličina koja opisuje djelovanje tijela ili polja na neko tijelo te prouzročuje ubrzanje tijela ili promjenu njegova oblika, mjeri se njutnima [elastična ~] ◇ gravitacijska ~ sila uzajamnoga privlačenja među masama koja je uzrok težine tijela na Zemlji i vrtnje planeta oko Sunca te Mjeseca oko Zemlje; ~ teža gravitacijska sila koja je uzrok težine tijela na površini Zemlje i drugih nebeskih tijela; magnetska ~ sila koja djeluje na električni naboj koji se giba u magnetskome polju, a okomita je i na smjer gibanja naboja i na smjer magnetskoga polja; ~ trenja sila koja se pojavljuje pri uzajamnome gibanju dvaju tijela uzduž zajedničke dodirne plohe, a njezin je smjer suprotan smjeru brzine gibanja tijela ♦ nije turska ~ nije nužno potrebno, ima još vremena; sva ~ koga, čega veoma mnogo koga, čega; viša ~ nešto pred čim je čovjek nemoćan, nešto čemu se čovjek ne može suprotstaviti

prid. 〈G sȋlna; odr. sȋlnī, G sȋlnōg(a); ž. sȋlna, s. sȋlno; komp. sìlnijī〉 1. koji je iznimno velik ili snažan [~ napor; ~ udarac; silna volja]; sin. strahovit, strašan 2. koji ima veliku moć [~ vladar]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sìlazīm, 3. l. mn. sìlazē, imp. sìlazi, aor. sìlazih, imperf. sìlažāh, prid. r. sìlazio〉 1. premještati se s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto [~ sa stolca]; sin. spuštati se v. pod spuštati; ant. dizati se v. pod dizati, podizati se v. pod podizati, penjati se, uspinjati se 2. pren. napuštati kakav visoki društveni položaj [~ s vlasti]; vidski paranjak: sići

prid. 〈G sìlaznōg(a); ž. sìlaznā, s. sìlaznō〉 koji silazi ili se spušta [~ naglasak]; ant. uzlazni

im. s. 〈G sìlažēnja〉 1. premještanje s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto; sin. spuštanje; ant. dizanje, podizanje, penjanje, uspinjanje 2. pren. napuštanje kakva visokog društvenog položaja

im. m. 〈G sìlīcija〉 kem. kemijski element (Si), polukovina, tvori tamne tvrde kristale kovinskoga sjaja, drugi najprošireniji element u Zemljinoj kori, kao poluvodič važan u proizvodnji tranzistora i računala

prid. 〈G sìlīcijeva; ž. sìlīcijeva, s. sìlīcijevo〉 kem. 1. koji pripada siliciju [~ atom] 2. koji sadržava silicij [~ oksid]

prid. 〈G sìlīcijskōg(a); ž. sìlīcijskā, s. sìlīcijskō〉 koji se odnosi na silicij, koji je od silicija [~ čip]

im. m. 〈G silikáta; mn. N silikáti, G silikátā〉 kem. mineral koji uglavnom čine silicij i kisik

prid. 〈G silìkātnōg(a); ž. silìkātnā, s. silìkātnō〉 koji se odnosi na silikat [~ razrjeđivač]

im. m. 〈G silikóna; mn. N silikóni, G silikónā〉 kem. polimer koji sadržava lance kisikovih i silicijevih atoma na koje su vezane organske skupine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȉlīm, 3. l. mn. sȉlē, imp. sȉli, aor. sȉlih, imperf. sȉljāh, prid. r. sȉlio, prid. t. sȉljen〉 navoditi koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. natjeravati, natjerivati, primoravati • sȉliti se 〈povr.〉 činiti, raditi što bez volje ili protiv svoje stvarne volje; sin. prisiljavati

im. ž. 〈G sílnicē; mn. N sílnice, G sílnīcā〉 fiz. zamišljena crta koja u svakoj točki prostora pokazuje smjer električnoga, magnetskoga ili gravitacijskoga polja [silnice električnoga polja; silnice gravitacijskoga polja]

pril. 〈komp. sìlnijē〉 iznimno jako ili snažno [~ se bojati; ~ se naprezati; ~ udariti]; sin. strahovito, strašno

pril. 1. uz primjenu sile, s pomoću sile [~ otvoriti vrata] 2. preko volje [~ jesti; ~ učiti]

im. m. 〈G sȋlosa; mn. N sȋlosi, G sȋlōsā〉 1. veliko skladište opremljeno za skladištenje žitarica, sjemenja i krmnoga bilja 2. gospodarska zgrada za pohranjivanje konzervirane stočne hrane

prid. 〈G silòvita; odr. silòvitī, G silòvitōg(a); ž. silòvita, s. silòvito; komp. silovìtijī〉 koji je snažan u naletu, koji sadržava veliku silu [~ osjećaj; ~ vjetar]; sin. intenzivan, jak; ant. slab

im. ž. 〈G silòvitosti, I silòvitošću/silòvitosti〉 svojstvo onoga što je silovito; sin. jakost; ant. slabost

im. ž. 〈G siluètē; mn. N siluète, G siluétā〉 1. crtež tamnom bojom na svijetloj podlozi u kojemu se ističu samo vanjske crte, obris lica ili lika 2. vanjski rub tijela ili površine, lik ocrtan nejasno, onako kako se vidi u polutami, magli ili izmaglici; sin. (kontura), obris

im. m. 〈G silúra, I silúrom〉 geol. treće razdoblje paleozoika

im. s. 〈G sȉljēnja〉 1. navođenje koga da učini što protivno svojoj volji ili koristi; sin. tjeranje, primoravanje 2. činjenje čega bez volje ili protiv svoje stvarne volje; sin. prisiljavanje

im. m. 〈G simbìonta; mn. N simbìonti, G simbìonātā〉 biol. organizam koji živi u simbiozi

prid. 〈G simbìotskōg(a); ž. simbìotskā, s. simbìotskō〉 koji se odnosi na simbiozu [simbiotska veza]

im. ž. 〈G simbiózē; mn. N simbióze, G simbiózā〉 biol. životna zajednica dviju jedinki različitih vrsta od koje obje imaju koristi

im. m. 〈G simbóla; mn. N simbóli, G simbólā〉 znak koji označuje kakav pojam [križ je ~ kršćanstva; golub je ~ mira]