im. m. 〈G sjemeníka; mn. N sjemeníci, G sjemeníkā〉 anat. muška spolna žlijezda koja izlučuje muške spolne hormone i spermije; sin. (testis)

im. s. 〈G sjȅmenīšta; mn. N sjȅmenīšta, G sjȅmenīštā〉 odgojni zavod za buduće svećenike i redovnike

im. ž. 〈G sjèmēnkē, DL sjèmēnki; mn. N sjèmēnke, G sjèmenākā/sjèmēnkā/sjèmēnkī〉 bot. zrno sjemena, razvijeni zametak biljke u privremenome stadiju mirovanja [sjemenke suncokreta]

im. m. 〈G sjemenòvoda; mn. N sjemenòvodi, G sjemenòvōdā〉 anat. cijev kojom spermiji prolaze iz sjemenika u mokraćni kanal

im. ž. 〈G sjemènjačē; mn. N sjemènjače, G sjemènjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina viših biljaka stablašica koje se razmnožavaju sjemenom, a čine ih golosjemenjače i kritosjemenjače 2. pripadnica istoimene skupine

zb. im. s. 〈G sjèmēnja〉 skup sjemenka

im. ž. 〈G sjȅnē; mn. N sjȅne, G sjȇnā〉 1. mjesto zaklonjeno tako da u njega izravno ne prodire svjetlost 2. prostor zaklonjen od sunca [sjediti u sjeni] 3. tamni prostor iza neprozirnoga tijela koje je s prednje strane izloženo svjetlu [Vidim svoju sjenu.] 4. tamna površina na crtežu ili slici ♦ bacati sjenu na koga, na što umanjivati ugled (vrijednost) koga, čega, dovoditi u sumnju vrijednost koga, čega; baciti u sjenu koga, što nadmašiti koga, što, biti bolji (uspješniji) od koga, od čega; biti (ostati, držati se itd.) u sjeni ne doći do izražaja, biti (ostati) neprimjetan; bojati se 〈i〉 vlastite sjene biti veoma plašljiv (bojažljiv), biti pretjerano oprezan, biti velika kukavica; nije ni ~ komu, čemu nije ni približno sličan komu, čemu, lošiji je od očekivanoga

im. s. 〈G sjȅnčānja〉 tamnjenje dijelova crteža ili slike; sin. sjenčenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȅnčām, 3. l. mn. sjȅnčajū, imp. sjȅnčāj, aor. sjȅnčah, imperf. sjȅnčāh, prid. r. sjȅnčao, prid. t. sjȅnčān〉 tamniti dijelove crteža ili slike; sin. sjenčiti

im. s. 〈G sjȅnčēnja〉 usp. sjenčanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȅnčīm, 3. l. mn. sjȅnčē, imp. sjȅnči, aor. sjȅnčih, imperf. sjȅnčāh, prid. r. sjȅnčio, prid. t. sjȅnčen〉 usp. sjenčati

im. ž. 〈G sjènicē; mn. N sjènice, G sjȅnīcā〉 zool. mala živahna pjevica koja se hrani kukcima

im. ž. 〈G sjȅnicē; mn. N sjȅnice, G sjȅnīcā〉 1. um. mala sjena; sin. sjenka 2. mala, otvorena vrtna građevina sa stupovima i krovom

im. m. 〈G sjeníka; mn. N sjeníci, G sjeníkā〉 spremište za sijeno

im. s. 〈G sjȅnila; mn. N sjȅnila, G sjȅnīlā〉 1. štitnik na svjetiljci koji služi za zaštitu očiju od izravnoga svjetla žarulje 2. sredstvo za bojenje očnih kapaka

im. ž. 〈G sjȇnkē, DL sjȇnci; mn. N sjȇnke, G sjȇnkā/sjȇnkī〉 um. mala sjena; sin. sjenica

prid. 〈G sjenòvita; odr. sjenòvitī, G sjenòvitōg(a); ž. sjenòvita, s. sjenòvito; komp. sjenovìtijī〉 koji je zaštićen od sunca, koji je često ili stalno u sjeni [sjenovita strana brijega]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sjȅdnēm, 3. l. mn. sjȅdnū, imp. sjȅdni, aor. sjȅdoh/sjȅh, prid. r. sjȅo, pril. s. sjȅdnūvši/sjȇvši〉 1. zauzeti položaj u kojemu je težina tijela na donjemu dijelu trupa [~ na stolac] 2. pren. a. pristati u ležište [Kotač mora dobro ~.] b. razg. postati bliskim, prihvatljivim [Nije mi sjeo taj prijedlog.] ◇ ~ na račun doći na bankovni račun kao posljedica uplate; vidski paranjak: sjedati

im. ž. 〈G sjȅtē; mn. N sjȅte, G sjȇtā〉 stanje u kojemu se osjeća blaga tuga, čežnja ili sjećanje na što drago i lijepo ili na ono što je prošlo ili je izgubljeno; sin. melankolija pren.

prid. 〈G sjètna; odr. sjȅtnī, G sjȅtnōg(a); ž. sjètna, s. sjȅtno; komp. sjètnijī〉 1. koji je obuzet sjetom, koji je tužan i potišten [sjetna osoba] 2. koji odražava sjetu, koji odražava tugu i potištenost [sjetno raspoloženje]; sin. melankoličan, nujan

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sjȅtīm se, 3. l. mn. sjȅtē se, imp. sjȅti se, aor. sjȅtih se, prid. r. sjȅtio se〉 1. a. prizvati što u pamćenje [Sjeti se kupiti kruh!]; ant. zaboraviti b. prizvati u pamćenje što iz prošlosti [~ čijega imena; ~ školskih dana]; sin. prisjetiti se, spomenuti se zast. v. pod spomenuti 2. nastojati spoznati ono što se ne vidi ili ne zna; sin. dosjetiti se, domisliti se v. pod domisliti, naći, pronaći

im. ž. 〈G sjȅtvē; mn. N sjȅtve, G sjȅtāvā/sjȇtvā/sjȅtvī〉 polj. 1. bacanje sjemenja u pripremljeno tlo i njegovo oranje 2. razdoblje u kojemu se odvija istoimeno bacanje sjemena [jesenska ~; proljetna ~]

im. m. 〈G sjȅvera, I sjȅverom〉 zem. 1. jedna od četiriju glavnih strana svijeta usmjerena prema sjevernome nebeskom polu (S) 2. sjeverne zemlje i narodi; ant. jug

im. m. 〈G sjevérca; mn. N sjevérci, G sjèvērācā〉 met. sjeverni vjetar, vjetar koji puše sa sjevera

prid. 〈G sjȅvērnōg(a); ž. sjȅvērnā, s. sjȅvērnō; komp. sjevèrnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji se odnosi na sjever 2. koji se nalazi na sjeveru, koji je okrenut sjeveru [sjeverna strana kuće; sjeverne granice Hrvatske] 3. 〈pozitiv〉 koji dolazi sa sjevera [~ vjetar]; ant. južni

prid. 〈G sjevèrnjāčkōg(a); ž. sjevèrnjāčkā, s. sjevèrnjāčkō〉 koji se odnosi na sjevernjake; ant. južnjački

im. m. 〈G sjevernjáka, V sjȅvernjāče; mn. N sjevernjáci, G sjevernjákā〉 čovjek koji je sa sjevera ili stanovnik sjevernih zemalja; ant. južnjak

prid. 〈G sjeveroìstočnōg(a); ž. sjeveroìstočnā, s. sjeveroìstočnō〉 koji se odnosi na sjeveroistok

im. m. 〈G sjeveroìstoka〉 zem. sporedna strana svijeta između sjevera i istoka (SI)

im. m. 〈G sjeverozápada〉 zem. sporedna strana svijeta između sjevera i zapada (SZ)

prid. 〈G sjeverozápadnōg(a); ž. sjeverozápadnā, s. sjeverozápadnō〉 koji se odnosi na sjeverozapad

im. m. 〈G skafàndera, I skafànderom; mn. N skafànderi, G skafàndērā〉 1. ronilačko ili astronautsko odijelo s opremom koja omogućuje preživljavanje 2. toplo jednodijelno odijelo nalik istoimenomu ronilačkom ili astronautskom odijelu

im. ž. 〈G skȃja〉 umjetna koža

im. m. 〈G skakáča, V skȁkāču; mn. N skakáči, G skakáčā〉 1. osoba koja skače 2. osoba koja se bavi skakanjem [~ udalj; ~ uvis; ~ s motkom] 3. šh. šahovska figura koja ima oblik konjske glave, a kreće se u obliku slova L i jedina može preskakati druge figure [bijeli ~; crni ~]

im. ž. 〈G skakàčicē; mn. N skakàčice, G skakàčīcā〉 1. žena koja skače 2. žena koja se bavi skakanjem

prid. 〈G skakàčičina; ž. skakàčičina, s. skakàčičino〉 koji pripada skakačici

prid. 〈G skàkāčkōg(a); ž. skàkāčkā, s. skàkāčkō〉 koji se odnosi na skakače

im. s. 〈G skákānja〉 1. odbacivanje nogama s jednoga mjesta na drugo 2. pren. a. naglo ustajanje b. naglo navaljivanje na koga c. naglo povećavanje, naglo postajanje višim

im. ž. 〈G skakaònicē; mn. N skakaònice, G skakaònīcā〉 1. prostor uređen za natjecanje u skokovima na skijama [mala ~; velika ~] 2. posebno napravljeno povišeno mjesto s kojega se skače u vodu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skȃčēm, 3. l. mn. skȃčū, imp. skáči, aor. skákah, imperf. skȃkāh, prid. r. skákao〉 1. odbacivati se nogama s jednoga mjesta na drugo [~ u more; ~ uvis] 2. pren. a. naglo ustajati [~ sa stolca] b. naglo navaljivati na koga [Svi skaču na mene.] c. naglo se povećavati, naglo postajati višim [Cijene stanova skaču.; Temperatura skače.]; vidski paranjak: skočiti

im. m. 〈G skȁkāvca; mn. N skȁkāvci, G skȁkavācā〉 zool. ravnokrilac s većim trećim parom nogu koje mu služe za skakanje

im. s. 〈G skakùtānja〉 kretanje malim skokovima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skàkućēm, 3. l. mn. skàkućū, imp. skakùći, aor. skakùtah, imperf. skàkutāh, prid. r. skakùtao〉 kretati se malim skokovima [Djeca skakuću po dvorištu.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȁmenīm, 3. l. mn. skȁmenē, imp. skȁmeni, aor. skȁmenih, prid. r. skȁmenio, prid. t. skȁmenjen〉 plašeći koga učiniti ga ukočenim, nepomičnim [Njezin pogled ga je skamenio.] • skȁmeniti se 〈povr.〉 pren. 1. postati tvrdim poput kamena [Kruh se skamenio.] 2. ukočiti se od navale kakva osjećaja [~ se od straha]; sin. okameniti se v. pod okameniti pren., slediti se pren. v. pod slediti

im. m. 〈G skandála; mn. N skandáli, G skandálā〉 događaj koji izaziva javnu sablazan i osudu

im. s. 〈G skandírānja〉 1. knjiž. recitiranje poezije tako da se ritam ostvaruje pravilnom izmjenom naglašenih i nenaglašenih slogova što dovodi do toga da se naglasak riječi mijenja u odnosu na uobičajeni govor, ritmičko čitanje ili recitiranje poezije 2. izgovaranje ili izvikivanje riječi ili rečenice njihovim dijeljenjem pri izgovoru na riječi ili slogove

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skàndīrām, 3. l. mn. skandírajū, imp. skàndīrāj, aor. skandírah, imperf. skàndīrāh, prid. r. skandírao, prid. t. skàndīrān〉 1. knjiž. 〈prijel.〉 recitirati poeziju tako da se ritam ostvaruje pravilnom izmjenom naglašenih i nenaglašenih slogova što dovodi do toga da se naglasak riječi mijenja u odnosu na uobičajeni govor, ritmički čitati ili recitirati poeziju 2. 〈prijel./neprijel.〉 izgovarati ili izvikivati riječi ili rečenice dijeleći ih pri izgovoru na riječi ili slogove [~ nečije ime; ~ nekomu]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skàpām, 3. l. mn. skàpajū, imp. skàpāj, aor. skàpah, prid. r. skàpao〉 umrijeti ili uginuti zbog nezadovoljavanja osnovnih životnih potreba [~ od gladi]; vidski parnjak: skapavati