gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skàpāvām, 3. l. mn. skapávajū, imp. skàpāvāj, aor. skapávah, imperf. skàpāvāh, prid. r. skapávao〉 umirati ili ugibati zbog nezadovoljavanja osnovnih životnih potreba [~ od gladi]; vidski parnjak: skapati

im. m. 〈G skarabéja; mn. N skarabéji, G skarabéjā〉 v. kotrljan

im. m. 〈G skèča, I skèčom; mn. N skèčevi, G skȅčēvā〉 kratka dramska igra s komičnim situacijama i scenskim efektima

im. ž. 〈G skȅlē; mn. N skȅle, G skȇlā〉 1. plovilo za prijevoz preko rijeke koje se s jedne obale na drugu kreće vezano užetom 2. privremena pomoćna konstrukcija pri gradnji ili popravku građevinskih objekata

im. m. 〈G skȅlāra, V skȅlāru/skȅlāre; mn. N skȅlāri, G skȅlārā〉 osoba koja prevozi skelom

prid. 〈G skȅlāreva; ž. skȅlāreva, s. skȅlārevo〉 koji pripada skelaru; sin. skelarov

prid. 〈G skȅlārova; ž. skȅlārova, s. skȅlārovo〉 usp. skelarev

im. m. 〈G skènera, I skènerom; mn. N skèneri, G skȅnērā〉 inform. uređaj kojim se može digitalizirati slika kako bi se učitala u računalo i obradila

im. s. 〈G skenírānja〉 digitaliziranje slike s pomoću skenera kako bi se učitala u računalo i obradila

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skènīrām, 3. l. mn. skenírajū, imp. skènīrāj, aor. skenírah, imperf. skènīrāh, prid. r. skenírao, prid. t. skènīrān〉 inform. digitalizirati sliku s pomoću skenera kako bi se učitala u računalo i obradila [~ knjigu]

im. ž. 〈G skȉcē; mn. N skȉce, G skȋcā〉 pojednostavnjen model ili prikaz čega [~ zgrade]; sin. shema

im. s. 〈G skicírānja〉 1. pravljenje skice, crteža kakva umjetničkog djela ili likovnoga proizvoda 2. prikazivanje čega u osnovnim crtama, bez pojedinosti

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skìcīrām, 3. l. mn. skicírajū, imp. skìcīrāj, aor. skicírah, imperf. skìcīrāh, prid. r. skicírao, prid. t. skìcīrān〉 1. napraviti/praviti skicu, crtež kakva umjetničkoga djela ili likovnoga proizvoda [~ portret] 2. prikazati/prikazivati što u osnovnim crtama, bez pojedinosti [~ ciljeve; ~ kompoziciju; ~ roman]

im. s. 〈G skídānja〉 1. pomicanje, premještanje čega s višega na niži položaj; sin. spuštanje; ant. dizanje, podizanje 2. uklanjanje onoga što stoji visoko 3. micanje čega s kojega mjesta ili odvajanje čega od čega 4. uklanjanje površinskoga sloja s čega 5. uklanjanje s koga (o odjevnome predmetu); sin. razodijevanje, svlačenje; ant. oblačenje¹, odijevanje 6. uklanjanje s koga (o nakitu) 7. uklanjanje onoga što je javno i službeno postavljeno, uklanjanje koga s kakva javna ili službena mjesta, uklanjanje koga ili čega iz kakve službene ili javne skupine, s kakva dokumenta i sl.; ant. stavljanje 8. prouzročivanje da se tko oslobodi kakva moralnog obilježja, psihološkog stanja ili kakva drugog psihološkog tereta 9. žarg. smanjivanje kakva proknjižena iznosa novca uzimanjem ili prebacivanjem na drugi račun 10. žarg. prenošenje kakva digitalnog zapisa na drugo mjesto 11. žarg. smanjivanje visoke vrijednosti kakva svojstva 12. žarg. prestajanje s uzimanjem droge

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȋdām, 3. l. mn. skídajū, imp. skȋdāj, aor. skídah, imperf. skȋdāh, prid. r. skídao, prid. t. skȋdān〉 1. a. pomicati, premještati što s višega na niži položaj [~ knjigu s police]; sin. spuštati; ant. dizati, podizati b. uklanjati ono što stoji visoko [~ sliku sa zida] 2. micati što s kojega mjesta ili odvojiti što od čega [~ dugme s haljine; ~ meso s vatre] 3. uklanjati površinski sloj s čega [~ gornji sloj kože; ~ koru s kruha] 4. a. uklanjati s koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače; ~ cipele]; sin. razodijevati, svlačiti; ant. oblačiti, odijevati b. uklanjati s koga (o nakitu) [~ prsten] 5. uklanjati ono što je javno i službeno postavljeno, uklanjati koga s kakva javnog ili službenog mjesta, uklanjati koga ili što iz kakve službene ili javne skupine, s kakva dokumenta i sl. [~ emisiju s programa; ~ koga sa svih čelnih pozicija; ~ koga s popisa; ~ što s dnevnoga reda]; ant. stavljati 6. prouzročivati da se tko oslobodi kakva moralnog obilježja, psihološkog stanja ili kakva drugog psihološkog tereta [~ odgovornost s koga; ~ sumnju s koga] 7. žarg. smanjivati kakav proknjižen iznos novca uzimanjem ili prebacivanjem na drugi račun [~ novac s tekućega računa; ~ rate kredita s plaće] 8. žarg. prenositi kakav digitalni zapis na drugo mjesto [~ glazbu s interneta] 9. žarg. smanjivati visoku vrijednost kakva svojstva [~ kilograme; ~ temperaturu] • skídati (se) 〈prijel.〉 1. uklanjati s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. razodijevati (se) v. pod razodijevati, svlačiti (se) v. pod svlačiti; ant. oblačiti ( se) v. pod oblačiti, odijevati ( se) v. pod odijevati 2. žarg. prestajati s uzimanjem droge [~ se s heroina]; vidski paranjak: skinuti

im. ž. 〈G skȉjē; mn. N skȉje, G skȋjā〉 daska sa zavinutim vrhom za kretanje po snijegu i vodi

im. s. 〈G skȉjānja〉 1. kretanje po snijegu ili vodi s pomoću skija 2. sp. skup zimskih sportskih disciplina natjecanja u trčanju, spuštanju ili skakanju na skijama ◇ ~ na vodi sp. sportska disciplina u kojoj skijaš klizi površinom vode na jednoj skiji ili na dvjema skijama

im. m. 〈G skijáša, V skȉjāšu; mn. N skijáši, G skijášā〉 1. osoba koja skija [~ na vodi] 2. osoba koja se bavi skijanjem

im. ž. 〈G skijàšicē; mn. N skijàšice, G skijàšīcā〉 1. žena koja skija [~ na vodi] 2. žena koja se bavi skijanjem

prid. 〈G skijàšičina; ž. skijàšičina, s. skijàšičino〉 koji pripada skijašici

prid. 〈G skìjāškōg(a); ž. skìjāškā, s. skìjāškō〉 koji se odnosi na skijaše i skijanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skȉjām, 3. l. mn. skȉjajū, imp. skȉjāj, aor. skȉjah, imperf. skȉjāh, prid. r. skȉjao〉 znati se kretati po snijegu ili vodi s pomoću skija [Skijaš li?] • skȉjati (se) 〈neprijel./povr.〉 kretati se po snijegu ili vodi s pomoću skija [Volim skikjati.; Volim se skijati.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȉnēm, 3. l. mn. skȉnū, imp. skȉni, aor. skȉnuh, prid. r. skȉnuo, prid. t. skȉnūt〉 1. a. pomaknuti, premjestiti što s višega na niži položaj [~ knjigu s police]; sin. spustiti; ant. dignuti, podignuti b. ukloniti ono što stoji visoko [~ sliku sa zida] 2. maknuti što s kojega mjesta ili odvojiti što od čega [~ meso s vatre; ~ dugme s haljine] 3. ukloniti površinski sloj [~ gornji sloj kože; ~ koru s kruha] 4. a. ukloniti s koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače; ~ odijelo]; sin. razodjenuti, svući; ant. obući, odjenuti b. ukloniti s koga (o nakitu) [~ prsten] 5. ukinuti ono što je javno i službeno postavljeno, ukloniti koga s kakva javnog ili službenog mjesta, ukloniti koga ili što iz kakve službene ili javne skupine, s kakva dokumenta i sl. [~ emisiju s programa; ~ koga sa svih čelnih pozicija; ~ koga s popisa; ~ što s dnevnoga reda]; ant. staviti 6. prouzročiti da se tko oslobodi kakva moralnog obilježja, psihološkog stanja ili kakva drugog psihološkog tereta [~ odgovornost s koga; ~ sumnju s koga] 7. žarg. smanjiti kakav proknjiženi iznos novca uzimanjem ili prebacivanjem na drugi račun [~ novac s tekućega računa; ~ ratu kredita s plaće] 8. žarg. prenijeti kakav digitalni zapis na drugo mjesto [~ glazbu s interneta] 9. žarg. smanjiti visoku vrijednost kakva svojstva [~ kilograme; ~ temperaturu] • skȉnuti (se) 1. ukloniti s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. razodjenuti (se) v. pod razodjenuti, svući (se) v. pod svući; ant. obući ( se) v. pod obući, odjenuti ( se) v. pod odjenuti 2. žarg. prestati s uzimanjem droge [~ se s heroina]; vidski paranjak: skidati

im. m. 〈G skitáča, V skȉtāču; mn. N skitáči, G skitáčā〉 v. skitnica

im. m. ž. 〈G skítalicē, V skítalice/skítalico; mn. N skítalice, G skítalīcā〉 1. zool. 〈ž.〉 a. 〈mn.〉 skupina ptica koje se u određeno doba godine sele na drugo stanište na istoj zemljopisnoj širini b. pripadnik istoimene skupine 2. v. skitnica

im. s. 〈G skítānja〉 1. hodanje od jednoga mjesta do drugoga bez stalnoga posla i boravišta 2. besciljno hodanje; sin. bluđenje², lutanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. skȋtām se/skȋćēm se, 3. l. mn. skítajū se/skȋćū se, imp. skȋtāj se/skíći se, aor. skítah se, imperf. skȋtāh se, prid. r. skítao se〉 1. ići od jednoga mjesta do drugoga bez stalnoga posla i boravišta [~ po sajmovima]; sin. vući se v. pod vući 2. besciljno hodati [~ ulicama]; sin. bludjeti², lutati

im. m. ž. 〈G skítnicē; mn. N skítnice, G skítnīcā〉 1. osoba koja se skiće, luta [taj ~; ta~; ti skitnice; te skitnice]; sin. (skitač, skitalica) 2. 〈ž.〉 žena koja se skiće, luta [ta ~; te skitnice]; sin. (skitalica) 3. životinja koja nema vlasnika [pas ~]; sin. lutalica

prid. 〈G skítničina; ž. skítničina, s. skítničino〉 koji pripada skitnici; sin. lutaličin

im. m. 〈G sklȁda, L sklàdu〉 1. ugodan, pravilan i ravnomjeran raspored dijelova kakve cjeline [~ boja; ~ zvukova] 2. razumijevanje i osjećaj zajedništva među više osoba ili skupina [Među njima vlada ~.]; sin. (harmonija), sloga; ant. nesloga; ant. nesklad

prid. 〈G sklàdna; odr. sklȁdnī, G sklȁdnōg(a); ž. sklàdna, s. sklȁdno; komp. sklàdnijī〉 1. koji ima pravilan odnos među sastavnim dijelovima, koji ima lijepe oblike [~ stas]; ant. nezgrapan 2. u kojemu vlada sloga, povjerenje i suglasje [skladna obitelj]; sin. (harmoničan), složan; ant. nesložan; ant. neskladan

im. s. 〈G sklȁdānja〉 glazb. pisanje, stvaranje glazbenoga djela; sin. (komponiranje)

im. m. 〈G sklàdatelja; mn. N sklàdatelji, G sklàdatēljā〉 osoba koja piše ili sklada glazbu; sin. (kompozitor)

im. ž. 〈G skladatèljicē; mn. N skladatèljice, G skladatèljīcā〉 žena koja piše ili sklada glazbu; sin. (kompozitorica)

prid. 〈G skladatèljičina; ž. skladatèljičina, s. skladatèljičino〉 koji pripada skladateljici; sin. (kompozitoričin)

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȁdām, 3. l. mn. sklȁdajū, imp. sklȁdāj, aor. sklȁdah, imperf. sklȁdāh, prid. r. sklȁdao, prid. t. sklȁdān〉 napisati/pisati, stvoriti/stvarati glazbeno djelo [~ pjesmu; ~ za glasovir]; sin. (komponirati)

im. ž. 〈G sklàdbē; mn. N sklàdbe, G skládbā/sklàdbī〉 glazb. glazbeno djelo; sin. kompozicija

prid. 〈G sklȁdīšnōg(a); ž. sklȁdīšnā, s. sklȁdīšnō〉 koji se odnosi na skladište

im. s. 〈G sklȁdīšta; mn. N sklȁdīšta, G sklȁdīštā〉 zatvoreni prostor namijenjen smještaju većih količina robe i proizvoda [~ žitarica]; sin. (magazin)

im. s. 〈G sklàdištēnja〉 spremanje čega u skladište

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklàdištīm, 3. l. mn. sklàdištē, imp. sklàdišti, aor. sklàdištih, imperf. sklàdištāh, prid. r. sklàdištio, prid. t. sklàdišten〉 spremati što u skladište [~ namirnice]

pril. 〈komp. sklàdnijē〉 1. tako ima pravilan odnos sastavnih dijelova, da ima lijepe oblike [~ izgledati]; ant. nezgrapno 2. u slozi, povjerenju i suglasju [~ živjeti]; sin. složno; ant. nesložno; ant. neskladno

im. ž. 〈G sklȁdnosti, I sklȁdnošću/sklȁdnosti〉 1. svojstvo onoga što ima pravilan odnos sastavnih dijelova, što ima lijepe oblike; ant. nezgrapnost 2. svojstvo onoga u čemu vlada sloga, povjerenje i suglasje; sin. harmoničnost, složnost; ant. nesložnost; ant. neskladnost

im. ž. 〈G sklàdnjē〉 gram. grana gramatike koja proučava ustrojstvo jedinica većih od razine riječi; sin. sintaksa

im. s. 〈G sklȁnjānja; mn. N sklȁnjānja, G sklȁnjānja〉 1. gram. promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima; sin. deklinacija, sklonidba 2. micanje čega na drugo mjesto; sin. uklanjanje 3. smještanje koga ili čega na skriveno mjesto, pružanje skloništa ili zaštite; sin. skrivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȁnjām, 3. l. mn. sklȁnjajū, imp. sklȁnjāj, aor. sklȁnjah, imperf. sklȁnjāh, prid. r. sklȁnjao, prid. t. sklȁnjān〉 mijenjati riječ po padežima; sin. (deklinirati) • sklȁnjati (se) 〈prijel.〉 1. micati što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. uklanjati (se) v. pod uklanjati; vidski parnjak: skloniti ( se) 2. smještati koga ili što na skriveno mjesto, pružati sklonište ili zaštitu [~ od djece; ~ prognanika; ~ se iza grma]; sin. skrivati (se) v. pod skrivati; vidski parnjak: skloniti ( se)

im. s. 〈G sklápānja〉 1. pomicanje dijela vlastitoga tijela tako da više nije otvoren; sin. zatvaranje; ant. otvaranje 2. stavljanje jednoga uz drugoga (o dlanovima, o rukama) 3. postavljanje i spajanje dijelova tako da čine cjelinu; sin. montiranje, slaganje, sastavljanje; ant. rasklapanje, rastavljanje 4. nastojanje da se postigne dogovor; sin. dogovaranje, ugovaranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȃpām, 3. l. mn. sklápajū, imp. sklȃpāj, aor. sklápah, imperf. sklȃpāh, prid. r. sklápao, prid. t. sklȃpān〉 1. pomicati dijelove vlastitoga tijela tako da ne budu u dodiru [~ oči]; sin. zatvarati; ant. otvarati 2. stavljati jedan uz drugi (o dlanovima, o rukama) [~ ruke u molitvi] 3. postavljati i spajati dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, slagati, sastavljati; ant. rasklapati, rastavljati 4. nastojati postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovarati, ugovarati ◇ ~ brak postajati mužem i ženom; sin. (stupati u brak) v. pod stupati¹, (udavati se) pod udavati, (ulaziti u brak) razg. pod ulaziti, (uzimati se) pod uzimati, vjenčavati se pod vjenčavati, ženiti se v. pod ženiti; vidski paranjak: sklopiti