prid. 〈G skròvita; odr. skròvitī, G skròvitōg(a); ž. skròvita, s. skròvito; komp. skrovìtijī〉 koji je dobro skriven, koji se teško može naći ili vidjeti [skrovito mjesto; skroviti osjećaji]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȑpām, 3. l. mn. skȑpajū, imp. skȑpāj, aor. skȑpah, prid. r. skȑpao, prid. t. skȑpān〉 1. sastaviti krpanjem 2. pren., razg. a. sastaviti što na brzinu [~ zadaću] b. jedva prikupiti [~ novac za more]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȑšīm, 3. l. mn. skȑšē, imp. skr̀ši, aor. skr̀ših, prid. r. skr̀šio, prid. t. skȑšen〉 silom što slomiti [~ moć vladara]

im. s. 〈G skrućívānja〉 1. postajanje krutim 2. kem. prijelaz tekuće ili plinovite tvari u krutu

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. skrùćujē se, 3. l. mn. skrùćujū se, aor. 3. l. jd. skrućíva se, imperf. 3. l. jd. skrùćīvāše se, prid. r. skrućívao se, prid. t. skrùćīvān〉 postajati krutim; vidski parnjak: skrutiti se

im. ž. 〈G skrȕpulē; mn. N skrȕpule, G skrȕpūlā〉 osjećaj obzira prema drugima

prid. 〈G skrȗšena; odr. skrȗšenī, G skrȗšenōg(a); ž. skrȗšena, s. skrȗšeno; komp. skrušènijī〉 koji se kaje za počinjene grijehe ili pogreške

im. ž. 〈G skrȗšenosti, I skrȗšenošću/skrȗšenosti〉 osobina onoga koji je skrušen

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. skrȗtīm se, 3. l. mn. skrȗtē se, imp. skrúti se, aor. skrútih se, prid. r. skrútio se, prid. t. skrȗćen〉 postati krutim; vidski parnjak: skrućivati se

prid. 〈G skȗčena; odr. skȗčenī, G skȗčenōg(a); ž. skȗčena, s. skȗčeno; komp. skučènijī〉 1. u kojemu nema dovoljno prostora [~ stan] 2. pren. koji je uskih vidika, sputanih svjetonazora; ant. slobodouman

im. ž. 〈G skȗčenosti, I skȗčenošću/skȗčenosti〉 1. svojstvo onoga u čemu nema dovoljno prostora 2. pren. osobina onoga koji je uskih vidika, sputanih svjetonazora; ant. slobodoumnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȕhām, 3. l. mn. skȕhajū, imp. skȕhāj, aor. skȕhah, prid. r. skȕhao, prid. t. skȕhān〉 kuhajući pripraviti jelo [~ ručak; ~ kavu] • skȕhati se 〈povr.〉 pren. jako se ugrijati [~ se u autobusu od vrućine]

im. ž. 〈G skulptúrē; mn. N skulptúre, G skulptúrā〉 lik. 1. grana likovnih umjetnosti, likovno izražavanje trodimenzijskim oblikom s pomoću tehnike klesanja, rezanja, modeliranja ili lijevanja u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini ili kosti); sin. kiparstvo, ( plastika) 2. trodimenzijsko likovno djelo u čvrstome gradivu (kamenu, kovini, drvu, glini ili kosti) stvoreno klesanjem, rezanjem, modeliranjem ili lijevanjem; sin. kip

prid. 〈G skúpa; odr. skȗpī, G skȗpōg(a); ž. skúpa, s. skȗpo; komp. skȕpljī〉 koji ima visoku cijenu, koji stoji mnogo novca [~ automobil; skupa knjiga]; ant. jeftin

im. m. 〈G skùpa; mn. N skùpovi, G skȕpōvā〉 1. sastanak određenoga broja ljudi [javni ~; politički ~]; sin. zbor 2. cjelina koja se sastoji od više međusobno povezanih elemenata koji imaju zajednička svojstva [~ glasova] 3. mat. tvorevina sastavljena od objekata (elemenata) s kojim zajedničkim svojstvom

pril. u skupini ili u društvu s kim drugim [Idemo ~ u školu.; Skupa ćemo učiti.]; sin. zajedno; ant. odvojeno

im. ž. 〈G skȕpinē; mn. N skȕpine, G skȕpīnā〉 veći ili manji skup ljudi, predmeta ili pojava [posebna ~; radna ~; dobna ~; plesna ~]; sin. (grupa), (tim) ◇ hidroksilna ~ kem. jednovalentna skupina (OH) koja se nalazi u alkoholima i dr.; karboksilna ~ kem. skupina (COOH) koja je sastavni dio karboksilnih kiselina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȕpīm, 3. l. mn. skȕpē, imp. skȕpi, aor. skȕpih, prid. r. skȕpio, prid. t. skȕpljen〉 1. kupeći staviti na jedno mjesto [~ jabuke]; sin. prikupiti, sabrati, ( sakupiti) 2. ujediniti više ljudi ili kakvih snaga na istome mjestu ili za isti zadatak [~ društvo za igru; ~ vojsku]; sin. okupiti, ( sakupiti) 3. privući jedno drugomu [~ koljena]; sin. (sakupiti) 4. pribavljajući stvoriti dovoljnu količinu čega [~ novac za bicikl; ~ dobrovoljne priloge]; sin. prikupiti, ( sakupiti) • skȕpiti se 〈povr.〉 1. s različitih strana doći na jedno mjesto [Skupili smo se pred školom.]; sin. okupiti se v. pod okupiti, sabrati se v. pod sabrati, (sakupiti se) v. pod sakupiti 2. postati užim i manjim [Košulja se skupila u pranju.]; sin. stisnuti se v. pod stisnuti; vidski paranjak: skupljati

im. m. 〈G skupljáča, V skȕpljāču; mn. N skupljáči, G skupljáčā〉 1. osoba koja što skuplja 2. v. kolektor

im. ž. 〈G skupljàčicē; mn. N skupljàčice, G skupljàčīcā〉 žena koja što skuplja

prid. 〈G skupljàčičina; ž. skupljàčičina, s. skupljàčičino〉 koji pripada skupljačici

prid. 〈G skùpljāčkōg(a); ž. skùpljāčkā, s. skùpljāčkō〉 koji se odnosi na skupljače

im. s. 〈G skúpljalīšta; mn. N skúpljalīšta, G skúpljalīštā〉 mjesto na kojemu se ostavlja ono što se skupilo [~ otpada]

im. s. 〈G skúpljānja〉 1. stavljanje čega na jedno mjesto; sin. sabiranje, prikupljanje 2. stvaranje dovoljne količine čega pribavljanjem; sin. prikupljanje 3. sazivanje više ljudi na isto mjesto; sin. okupljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skȗpljām, 3. l. mn. skúpljajū, imp. skȗpljāj, aor. skúpljah, imperf. skȗpljāh, prid. r. skúpljao, prid. t. skȗpljān〉 1. kupeći stavljati na jedno mjesto [~ koštice od šljiva]; sin. prikupljati, sabirati, ( sakupljati) 2. ujedinjavati više ljudi ili kakvih snaga na istome mjestu ili za isti zadatak [~ društvo za igru; ~ vojsku]; sin. okupljati, ( sakupljati) 3. privlačiti što jedno drugomu [~ koljena]; sin. (sakupljati) 4. pribavljajući stvarati dovoljnu količinu čega [~ novac za bicikl; ~ dobrovoljne priloge]; sin. prikupljati, ( sakupljati) • skúpljati se 〈povr.〉 1. dolaziti na jedno mjesto s različitih strana [Skupljali smo se pred školom.]; sin. okupljati se v. pod okupljati, sabirati se v. pod sabirati, (sakupljati se) v. pod sakupljati 2. postajati užim i manjim [Košulje se skupljaju u pranju.]; vidski paranjak: skupiti

prid. 〈G skȕpnōg(a); ž. skȕpnā, s. skȕpnō〉 koji se odnosi na skupinu [skupna terapija]; sin. (grupni)

pril. 〈komp. skȕpljē〉 po visokoj cijeni, s mnogo novca [~ platiti]; ant. jeftino

prid. 〈G skupòcjena; odr. skupòcjenī, G skupòcjenōg(a); ž. skupòcjena, s. skupòcjeno; komp. skupocjènijī〉 koji ima veliku vrijednost [~ prsten]; sin. dragocjen, vrijedan; ant. bezvrijedan

im. ž. 〈G skupòcjenosti, I skupòcjenošću/skupòcjenosti〉 svojstvo onoga što je skupocjeno; sin. dragocjenost, vrijednost; ant. bezvrijednost

im. ž. 〈G skȕpštinē; mn. N skȕpštine, G skȕpštīnā〉 zasjedanje članova kakve organizacije ili kakve organizirane skupine; sin. konvencija, sabor

im. ž. 〈G skȗšē; mn. N skȗše, G skȗšā〉 zool. jestiva morska koštunjača odozgo plavozelena do tamnozelena s nepravilnim tamnim poprečnim prugama i bijelim trbuhom

im. m. 〈G skúta; mn. N skúti, G skútā〉 1. donji ili prednji dio dugačke odjeće 2. pren. ono što služi kao zaštita od neugodnosti, poteškoća ili opasnosti [biti pod roditeljskim skutima]; sin. okrilje

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. skȕtrīm se, 3. l. mn. skȕtrē se, imp. skȕtri se, aor. skȕtrih se, prid. r. skȕtrio se〉 1. privući ruku, noge i glavu uz trup 2. tijesno se stisnuti uza što [~ uz peć]

prid. 〈G slàba; odr. slàbī, G slàbōg(a); ž. slàba, s. slȁbo; komp. slàbijī〉 1. koji ima malu snagu [~ udarac; slaba životinja]; ant. jak, snažan 2. koji je nježne tjelesne građe [~ mladić]; sin. krhak pren.; ant. čvrst 3. koji nije snažan u naletu, koji ne sadržava veliku silu [~ vjetar; ~ osjećaj]; ant. intenzivan, jak, silovit 4. pren. koji se često mijenja, koji nije dosljedan i postojan [~ čovjek]; ant. čvrst pren. 5. v. loš

im. m. 〈G slabíća, V slȁbīću; mn. N slabíći, G slabíćā〉 1. slaba, neotporna osoba 2. osoba slabe volje

im. ž. 〈G slabìnē; mn. N slabìne, G slabínā〉 anat. stražnja stijenka trbuha između donjega dijela prsnoga koša i zdjelice

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȁbīm, 3. l. mn. slȁbē, imp. slȁbi, aor. slȁbih, imperf. slȁbljāh, prid. r. slȁbio, prid. t. slȁbljen〉 činiti koga ili što slabim ili slabijim [~ neprijatelja]; ant. jačati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slȁbīm, 3. l. mn. slȁbē, imp. slȁbi, aor. slȁbjeh, imperf. slȁbljāh, prid. r. m. slȁbio, ž. slȁbjela, s. slȁbjelo, mn. slȁbjeli〉 postajati slabim ili slabijim, gubiti jačinu ili težinu [~ od rada; ~ u ratu]; ant. jačati, očvršćivati

im. s. 〈G slȁbljēnja〉 činjenje koga ili čega slabim ili slabijim; ant. jačanje

im. s. 〈G slȁbljēnja〉 postajanje slabim ili slabijim, gubljenje jačine ili težine; ant. jačanje, očvršćivanje

pril. 〈komp. slàbijē〉 1. s malom snagom [~ udariti]; ant. jako, snažno 2. s malo snage u naletu [~ puhati]; ant. intenzivno, jako, silovito 3. tako da se lako može rastaviti i uništiti [~ spojiti]; ant. čvrsto

prid. 〈G slȁbokr̄vna; odr. slȁbokr̄vnī, G slȁbokr̄vnōg(a); ž. slȁbokr̄vna, s. slȁbokr̄vno; komp. slabokr̀vnijī〉 koji ima malo crvenih krvnih zrnaca ili hemoglobina u krvi; sin. (anemičan)

im. ž. 〈G slabokŕvnosti, I slabokŕvnošću/slabokŕvnosti〉 med. smanjena koncentracija eritrocita ili hemoglobina u krvi, što otežava prijenos kisika iz pluća u tijelo; sin. (anemija)

im. ž. 〈G slȁbosti, I slȁbošću/slȁbosti〉 1. osobina onoga koji ima malu snagu; ant. jakost 2. osobina onoga koji je nježne tjelesne građe; sin. krhkost pren.; ant. čvrstoća 3. svojstvo onoga što nije snažno u naletu, što ne sadržava veliku silu; ant. jakost, silovitost 4. pren. osobina onoga koji se često mijenja, koji nije dosljedan i postojan; ant. čvrstoća pren.

im. ž. 〈G slabòumnōsti, I slabòumnošću/slabòumnosti〉 med. najteži oblik psihičke zaostalosti, stečen ili prirođen u ranome djetinjstvu; sin. idiotija

prid. 〈G slabòvidna; odr. slabòvidnī, G slabòvidnōg(a); ž. slabòvidna, s. slabòvidno; komp. slabovìdnijī〉 koji ima oslabljen vid, koji ne vidi dobro

im. ž. 〈G slabòvidnosti, I slabòvidnošću/slabòvidnosti〉 osobina onoga koji je slabovidan

prid. 〈G slàtka; odr. slàtkī, G slàtkōg(a); ž. slàtka, s. slȁtko; komp. slȁđī〉 1. koji ima okus šećera ili meda [slatka kava; slatko voće] 2. pren. a. koji je drag, lijep, privlačan i mio [slatka djevojčica]; sin. dražestan, ljubak b. koji odražava dragost, ljepotu, privlačnost i milinu [~ osmijeh]; sin. dražestan, ljubak c. koji je ugodan ili koji prija [~ život; slatke riječi]