prid. 〈G sklìska; odr. sklìskī, G sklìskōg(a); ž. sklìska, s. sklȉsko; komp. sklìskijī〉 koji potiče sklizanje ili mu pogoduje [~ pločnik; skliska staza]; sin. (klizak)

im. ž. 〈G sklìzāljkē, DL sklìzāljci; mn. N sklìzāljke, G sklìzāljkā/sklìzāljkī〉 v. klizaljka

im. s. 〈G sklízānja〉 1. pomicanje klizenjem 2. v. klizanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȋžēm, 3. l. mn. sklȋžū, imp. sklíži, aor. sklízah, imperf. sklȋzāh, prid. r. sklízao〉 znati se kretati po ledu ili po skliskoj površini [Skližeš li?] • sklízati se 〈povr.〉 kretati se po ledu ili po skliskoj površini [~ na nizbrdici]; sin. klizati

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sklȋžēm se, 3. l. mn. sklȋžū se, imp. sklíži se, aor. sklízah se, imperf. sklȋzāh se, prid. r. sklízao se〉 klizeći se pomicati [~ po podu]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȉznēm, 3. l. mn. sklȉznū, imp. sklȉzni, aor. sklȉznuh, prid. r. sklȉznuo〉 1. klizeći se pomaknuti, klizeći pasti, spustiti se klizeći [~ u jarak; ~ s konja] 2. pren. lagano proći prema dolje, bez napora se naći na kojemu mjestu, brzo propasti [~ na pravo mjesto; ~ niz grlo; ~ s prvoga na treće mjesto]

prid. 〈G sklòna; odr. sklȍnī, G sklȍnōg(a); ž. sklòna, s. sklȍno; komp. sklònijī〉 1. koji je prijateljski raspoložen prema komu; ant. nesklon 2. koji je slab prema čemu, koji naginje čemu [~ piću] ◇ biti ~ komu/čemu biti prijateljski raspoložen prema komu ili čemu; sin. naklon, naklonjen; biti ~ čemu biti slab prema čemu [~ piću]; sin. naginjati, naklon, naklonjen

im. ž. 〈G sklònidbē; mn. N sklònidbe, G sklònidābā/sklȍnīdbā/sklònidbī〉 gram. 1. promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima; sin. deklinacija, sklanjanje 2. sustav nastavaka koje imenice dobivaju kad ih se mijenja po padežima [a-sklonidba; e-sklonidba; i-sklonidba]; sin. deklinacija

prid. 〈G sklònidbenōg(a); ž. sklònidbenā, s. sklònidbenō〉 koji se odnosi na sklonidbu [~ sustav]; sin. deklinacijski

im. s. 〈G sklȍnīšta; mn. N sklȍnīšta, G sklȍnīštā〉 1. mjesto na kojemu se sklanja, štiti od opasnosti ili lošega vremena [~ od kiše; ~ od zračnih napada]; sin. zaklon 2. v. skrovište

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȍnīm, 3. l. mn. sklȍnē, imp. sklòni, aor. sklònih, prid. r. sklònio, prid. t. sklȍnjen〉 1. maknuti što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. ukloniti 2. smjestiti koga ili što na skriveno mjesto, pružiti sklonište ili zaštitu [~ od djece; ~ prognanika; ~ se iza grma]; sin. skriti; vidski paranjak: sklanjati ( se)

im. ž. 〈G sklȍnosti, I sklȍnošću/sklȍnosti〉 1. prijateljsko raspoloženje prema komu; ant. nesklonost 2. slabost prema čemu

im. m. 〈G sklòpa; mn. N sklòpovi, G sklȍpōvā〉 cjelina koja se sastoji od više međusobno povezanih elementa

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȍpīm, 3. l. mn. sklȍpē, imp. sklòpi, aor. sklòpih, prid. r. sklòpio, prid. t. sklȍpljen〉 1. pomaknuti dijelove vlastitoga tijela tako da budu u dodiru [~ oči; ~ usta]; sin. zatvoriti; ant. otvoriti 2. staviti jedan uz drugi (o dlanovima, o rukama) [~ ruke u molitvi] 3. postaviti i spojiti dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, složiti, sastaviti; ant. rasklopiti, rastaviti 4. postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovoriti, ugovoriti ◇ ~ brak postati mužem i ženom; sin. (oženiti se) v. pod oženiti, (stupiti u brak) v. pod stupiti, (ući u brak) razg. v. pod ući, (uzeti se) v. pod uzeti, vjenčati se v. pod vjenčati; vidski paranjak: sklapati

im. ž. 〈G sklȍpkē, DL sklȍpci; mn. N sklȍpke, G sklȍpākā/sklȏpkā/sklȍpkī〉 v. prekidač

im. s. 〈G sklòpōvlja; mn. N sklòpōvlja, G sklȍpōvljā〉 inform. unutrašnji i vanjski materijalni dijelovi računala, npr. memorija, procesor, pisač i dr.; sin. (hardver), strojna oprema v. pod oprema; ant. programska podrška v. pod podrška, ( softver)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sklȕpčām, 3. l. mn. sklȕpčajū, imp. sklȕpčāj, aor. sklȕpčah, prid. r. sklȕpčao, prid. t. sklȕpčān〉 sviti što u klupko [~ tijelo] • sklȕpčati se 〈povr.〉 sviti se u klupko u ležećemu položaju [~ se od bola]

im. m. 〈G skòčimiša; mn. N skòčimiši, G skòčimīšā〉 zool. glodavac nalik mišu veoma dugih stražnjih nogu kojima se snažno odbacuje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skȍčīm, 3. l. mn. skȍčē, imp. skòči, aor. skòčih, prid. r. skòčio〉 1. odbaciti se nogama s jednoga mjesta na drugo [~ na klupu]; vidski parnjak: skakati 2. prepustiti se slobodnomu padu [~ iz zrakoplova] 3. pren. a. naglo ustati [~ sa stolca]; vidski parnjak: skakati b. naglo navaliti na koga [Svi su skočili na mene.]; vidski parnjak: skakati c. naglo se povećati, prijeći iz niže vrijednosti čega u višu [Cijene su stanova skočile.; Temperatura je skočila.]; vidski parnjak: skakati d. razg. brzo otići po što, nakratko otići ili doći [~ k susjedi; ~ po kruh i mlijeko; ~ u grad]; sin. skoknuti razg., trknuti razg.

im. m. 〈G skòka; mn. N skòkovi, G skȍkōvā〉 1. odraz nogama i premještanje tijela s jednoga mjesta na drugo [~ u vodu; gol iz skoka] 2. prepuštanje slobodnom padu [~ iz zrakoplova] 3. pren. nagli prelazak niže vrijednosti čega u višu [~ cijena; ~ plaća]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skȍknēm, 3. l. mn. skȍknū, imp. skȍkni, aor. skȍknuh, prid. r. skȍknuo〉 1. naglo skočiti uvis 2. razg. brzo otići po što, nakratko otići ili doći [~ k susjedi; ~ po kruh i mlijeko; ~ u grad]; sin. skočiti razg., trknuti razg.

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. skoncèntrīrām se, 3. l. mn. skoncentrírajū se, imp. skoncèntrīrāj se, aor. skoncentrírah se, imperf. skoncèntrīrāh se, prid. r. skoncentrírao se, prid. t. skoncèntrīrān〉 v. koncentrirati se pod koncentrirati

prid. 〈G skòrōg(a); ž. skòrā, s. skòrō〉 koji će se dogoditi u bliskoj budućnosti [~ završetak škole; skora provjera ocjena]

pril. 1. za kratko vrijeme, u bliskoj budućnosti [Skoro će doći.]; sin. brzo, ubrzo, uskoro 2. v. gotovo

im. m. 〈G skȍrūpa〉 kora koja se stvara na ohlađenu kuhanu mlijeku

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. skotr̀ljām se, 3. l. mn. skotr̀ljajū se, imp. skotr̀ljāj se, aor. skotr̀ljah se, prid. r. skotr̀ljao se〉 spustiti se kotrljanjem [~ niza stube]

im. m. 〈G skrȁba; mn. N skrȁbovi, G skrȁbōvā〉 bot. grmoliko i trnovito raslinje koje raste u sušnim dijelovima Australije

im. s. 〈G skraćívānja〉 činjenje čega kraćim, smanjivanje duljine čega; sin. kraćenje; ant. produljivanje ◇ ~ razlomka mat. dijeljenje brojnika i nazivnika zajedničkim djeliteljem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skràćujēm, 3. l. mn. skràćujū, imp. skràćūj, aor. skraćívah, imperf. skràćīvāh, prid. r. skraćívao, prid. t. skràćīvān〉 činiti što kraćim, smanjivati čemu duljinu [~ suknju]; sin. kratiti; ant. produljivati; vidski parnjak: skratiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȃtīm, 3. l. mn. skrȃtē, imp. skráti, aor. skrátih, prid. r. skrátio, prid. t. skrȃćen〉 1. učiniti što kraćim, smanjiti čemu duljinu [~ suknju]; ant. produljiti, produžiti; vidski parnjak: skraćivati 2. mat. podijeliti brojnik i nazivnik istim brojem (o razlomku)

prid. 〈G skràtiva; odr. skràtivī, G skràtivōg(a); ž. skrativa, s. skràtivo〉 koji se može skratiti (o razlomku); ant. neskrativ

im. ž. 〈G skȓbi, L skŕbi, I skȓblju/skȓbi〉 pažnja, trud oko koga ili čega [~ o djeci]; sin. briga; ant. nebriga

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. skȓbīm se, 3. l. mn. skȓbē se, imp. skŕbi se, aor. skŕbih se, imperf. skȓbljāh se, prid. r. skŕbio se〉 1. posvećivati pažnju, trud ili vrijeme komu ili čemu [~ o djetetu]; sin. brinuti se 2. omogućivati da tko ima dovoljno sredstava za život [~ za obitelj]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȇnēm, 3. l. mn. skrȇnū, imp. skréni, aor. skrénuh, prid. r. skrénuo, prid. t. skrȇnūt〉 1. 〈prijel.〉 promijeniti čemu smjer kretanja, usmjeriti što na drugu stranu [~ brod prema jugu]; sin. okrenuti 2. 〈neprijel.〉 promijeniti smjer kretanja [~ udesno] 3. 〈neprijel.〉 pren., žarg. izgubiti zdrav razum; vidski paranjak: skretati

im. s. 〈G skrétānja; mn. N skrétānja, G skrétānjā〉 1. mijenjanje smjera kretanja čemu, usmjeravanje čega na drugu stranu; sin. okretanje 2. pren., žarg. gubljenje zdrava razuma 3. mjesto na kojemu se može skrenuti [Na prvome skretanju skreni ulijevo.]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȇćēm, 3. l. mn. skrȇćū, imp. skréći, aor. skrétah, imperf. skrȇtāh, prid. r. skrétao, prid. t. skrȇtān〉 1. 〈prijel.〉 mijenjati čemu smjer kretanja, usmjeravati što na drugu stranu [~ brod prema jugu]; sin. okretati 2. 〈neprijel.〉 mijenjati smjer svojega kretanja [~ udesno] 3. 〈neprijel.〉 pren., žarg. gubiti zdrav razum; vidski paranjak: skrenuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȉjēm, 3. l. mn. skrȉjū, imp. skrȋj, aor. skrȉh, prid. r. skrȉo, prid. t. skrìven〉 ne dopustiti da drugi doznaju ono što se još ne zna ili je tajno, prouzročiti da se što ne može otkriti [~ istinu; ~ strah; ~ tajnu; ~ zlodjelo]; ant. otkriti • skrȉti (se) 〈prijel.〉 smjestiti koga ili što na skriveno mjesto, pružiti sklonište ili zaštitu, učiniti da se tko ili što ne vidi ili primijeti [~ od djece; ~ prognanika; ~ se iza grma]; sin. skloniti (se); sin. (sakriti); vidski paranjak: skrivati

im. m. 〈G skriváča, V skrȉvāču; mn. N skriváči, G skriváčā〉 osoba koja se skriva ♦ igrati se skrivača 〈s kim〉 ne postupati otvoreno (pošteno) 〈s kim〉, nastojati prevariti koga

im. ž. 〈G skrivàčicē; mn. N skrivàčice, G skrivàčīcā〉 žena koja se skriva

prid. 〈G skrivàčičina; ž. skrivàčičina, s. skrivàčičino〉 koji pripada skrivačici

im. s. 〈G skrívānja〉 1. nastojanje da drugi ne doznaju ono što se još ne zna ili je tajno, prouzročivanje da se što ne može otkriti; sin. (sakrivanje); ant. otkrivanje 2. smještanje koga ili čega na skriveno mjesto, pružanje skloništa ili zaštite; sin. sklanjanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȋvām, 3. l. mn. skrívajū, imp. skrȋvāj, aor. skrívah, imperf. skrȋvāh, prid. r. skrívao, prid. t. skrȋvān〉 ne dopuštati da drugi doznaju ono što se još ne zna ili je tajno, prouzročivati da se što ne može otkriti [~ istinu; ~ strah; ~ tajnu; ~ zlodjelo]; ant. otkrivati • skrívati (se) 〈prijel.〉 smještati koga ili što na skriveno mjesto, pružati sklonište ili zaštitu [~ od djece; ~ prognanika; ~ se iza grma]; sin. sklanjati (se) v. pod sklanjati; sin. (sakrivati); vidski paranjak: skriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȋvīm, 3. l. mn. skrȋvē, imp. skrívi, aor. skrívih, prid. r. skrívio, prid. t. skrȋvljen〉 učiniti što loše, biti kriv ili odgovoran za koje loše djelo [~ prometnu nezgodu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. skrȍjīm, 3. l. mn. skrȍjē, imp. skròji, aor. skròjih, prid. r. skròjio, prid. t. skrȍjen〉 izrezati dijelove tkanine ili kože kako bi se od njih sašila odjeća ili napravila obuća [~ odijelo]

prid. 〈G skròmna; odr. skrȍmnī, G skrȍmnōg(a); ž. skròmna, s. skrȍmno; komp. skròmnijī〉 1. koji se ne hvali ili ne pravi važnim [skromna djevojčica] 2. koji odražava da se tko ne hvali ili ne pravi važan [skromno ponašanje] 3. koji je zadovoljan onim što ima, koji nije zahtjevan [skromna obitelj] 4. pren. koji je jedva dovoljan, kojega ima malo [skromno znanje; skromno jelo]

pril. 〈komp. skròmnijē〉 1. tako da odražava da se tko ne hvali ili ne pravi važan [~ se ponašati] 2. bez velikih zahtjeva [~ živjeti] 3. pren. jedva dovoljno, u malim količinama [~ se počastiti]

im. ž. 〈G skrȍmnosti, I skrȍmnošću/skrȍmnosti〉 osobina onoga koji je skroman ili svojstvo onoga što je skromno

im. s. 〈G skrȍvīšta; mn. N skrȍvīšta, G skrȍvīštā〉 skrovito mjesto na kojemu se tko ili što skriva [naći sigurno ~]; sin. (sklonište)