im. s. 〈G slàdila; mn. N slàdila, G slȁdīlā〉 tvar koja umjesto šećera služi za zaslađivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȃdīm, 3. l. mn. slȃdē, imp. sládi, aor. sládih, imperf. sládijāh/slȃđāh, prid. r. sládio, prid. t. slȃđen〉 činiti što slatkim [~ kavu]; sin. (zaslađivati) • sláditi se 〈povr.〉 jesti što slatko [~ se čokoladom]

im. m. 〈G sladokúsca, V slȁdokūšče; mn. N sladokúsci, G sladòkūsācā〉 1. onaj koji uživa u jelu i piću; sin. gurman razg. 2. pren. osoba istančana ukusa koja uživa u lijepim stvarima i djelima

prid. 〈G sladokúščeva; ž. sladokúščeva, s. sladokúščevo〉 koji pripada sladokuscu

im. m. 〈G slȁdolēda; mn. N slȁdolēdi, G slȁdolēdā〉 zaleđena slastica od mlijeka, jaja, šećera i različitih dodataka [~ u čaši; ~ od čokolade; voćni ~]

im. m. 〈G slȁdora, I slȁdorom〉 zast. v. šećer

im. ž. 〈G slágalicē; mn. N slágalice, G slágalīcā〉 dječja igračka ili enigmatički zadatak kojim se traži da se od više dijelova sastavi tražena slika

im. s. 〈G slágānja〉 1. stavljanje čega jedno uz drugo ili jedno na drugo 2. postavljanje u red, stavljanje više predmeta na jedno mjesto određenim redom 3. svijanje ili stavljanje čega u određeni oblik tako da bude uredno 4. postavljanje i spajanje dijelova tako da čine cjelinu; sin. montiranje, sklapanje, sastavljanje; ant. rasklapanje, rastavljanje 5. razg. osmišljanje i sastavljanje kakve cjelinu 6. odgovaranje komu prema kakvim obilježjima; sin. podudaranje, ( poklapanje) 7. imanje kakva odnosa 8. bivanje suglasnim s kim ili s čim, imanje istoga mišljenja o čemu kao i tko drugi 9. gram. osnovni tvorbeni način kojim od dviju osnova i spojnika nastaju složenice

im. m. 〈G slagára, V slȁgāru/slȁgāre; mn. N slagári, G slagárā〉 osoba koja se bavi slaganjem tekstova; sin. tipograf

prid. 〈G slagáreva; ž. slagáreva, s. slagárevo〉 koji pripada slagaru; sin. slagarov, tipografov

im. ž. 〈G slagàricē; mn. N slagàrice, G slagàrīcā〉 žena koja se bavi slaganjem tekstova; sin. tipografkinja

prid. 〈G slagàričina; ž. slagàričina, s. slagàričino〉 koji pripada slagarici; sin. tipografkinjin

prid. 〈G slagárova; ž. slagárova, s. slagárovo〉 usp. slagarev

prid. 〈G slàgārskōg(a); ž. slàgārskā, s. slàgārskō〉 koji se odnosi na slagare i slagarstvo; sin. tipografski

im. s. 〈G slagárstva〉 tiskanje tekstova pomičnim lijevanim slovima; sin. tipografija

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slȁžēm, 3. l. mn. slȁžū, imp. slàži, aor. slàgah, prid. r. slàgao, prid. t. slȁgān〉 ispričati nešto što nije istina [Slagao si mi u lice.]; sin. izmisliti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȃžēm, 3. l. mn. slȃžū, imp. sláži, aor. slágah, imperf. slȃgāh, prid. r. slágao, prid. t. slȃgān〉 1. stavljati što jedno uz drugo ili jedno na drugo [~ račune na hrpu; ~ kocke]; vidski parnjak: složiti 2. postavljati u red, određenim redom stavljati više predmeta na jedno mjesto [~ knjige na policu]; vidski parnjak: složiti 3. svijati ili stavljati što u određeni oblik tako da bude uredno [~ košulju]; vidski parnjak: složiti 4. postavljati i spajati dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, sklapati, sastavljati; ant. rasklapati, rastavljati; vidski parnjak: složiti 5. razg. osmišljati i sastavljati kakvu cjelinu [~ program]; vidski parnjak: složiti ◇ ~ tekst pripremati tekst za tisak • slágati se 〈povr.〉 1. a. odgovarati jedno drugomu prema kakvim obilježjima [Rezultati se slažu; ~ se u rodu, broju i padežu]; sin. podudarati se, poklapati se razg. v. pod poklapati b. imati kakav odnos [dobro se ~]; vidski parnjak: složiti se v. pod složiti 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ se s čijim postupkom; ~ se s izborom ravnatelja]; sin. odobravati; ant. protiviti se; vidski parnjak: složiti se v. pod složiti

im. m. 〈G slȃka; mn. N slȁkovi, G slȁkōvā〉 bot. jednogodišnja ili trajna biljka dvosupnica bijelih ljevkastih cvjetova

im. m. 〈G sláloma〉 sp. 1. natjecateljska disciplina u kajakaštvu na stazi dužine do 800 metara s prirodnim i umjetnim preprekama 2. najzahtjevnija skijaška disciplina s mnogobrojnim vratima i oštrim kutom spuštanja

im. ž. 〈G slȁmē〉 suhe stabljike žitarica nakon vršidbe [pšenična ~] ♦ mlatiti praznu slamu gubiti vrijeme brbljanjem, govoriti uvijek isto

im. s. 〈G slámānja〉 1. činjenje da što kruto pukne uz primjenu sile 2. pren. podlijeganje porazima; sin. lomljenje

im. ž. 〈G slȁmaricē; mn. N slȁmarice, G slȁmarīcā〉 slamom ispunjena navlaka koja služi kao ležaj; sin. (slamnjača)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȃmām, 3. l. mn. slámajū, imp. slȃmāj, aor. slámah, imperf. slȃmāh, prid. r. slámao, prid. t. slȃmān〉 silom činiti da što kruto pukne [~ grane]; sin. kršiti ◇ ~ čiji otpor nadvladavati koga u kakvu sporu ili sukobu; ~ čiju volju boriti se protiv tuđe volje i nametati svoju volju • slámati se 〈povr.〉 pren. podlijegati porazima, gubiti bitku [Slamao se pod životnim poteškoćama.]; sin. lomiti se v. pod lomiti; vidski paranjak: slomiti

im. ž. 〈G slȃmkē, DL slȃmci; mn. N slȃmke, G slȃmkā/slȃmkī〉 1. stabljika slame 2. cjevčica s pomoću koje se pije, obično sok [piti na slamku] ♦ ~ spasa posljednja nada, jedina mogućnost za spas; hvatati se za slamku očajnički tražiti spas

im. ž. 〈G slàmnjačē; mn. N slàmnjače, G slȁmnjāčā〉 v. slamarica

prid. 〈G slána; odr. slȃnī, G slȃnōg(a); ž. slána, s. slȃno; komp. slànijī〉 1. koji ima okus soli ili u kojemu ima soli [slana voda] 2. koji je začinjen solju [slana juha; slana riba; slano meso]; ant. neslan

im. m. 〈G slánca; mn. N slánci, G slȃnācā〉 duguljasto pecivo posuto krupnim zrnima soli

im. ž. 〈G slanìnē; mn. N slanìne, G slanínā〉 mastan sloj ispod svinjske kože, pripravlja se s različitim začinima i suši na dimu i zraku

prid. 〈G slȁnkasta; odr. slȁnkastī, G slȁnkastōg(a); ž. slȁnkasta, s. slȁnkasto〉 koji je malo slan [slankasta voda]

im. ž. 〈G slánosti, I slánošću/slánosti〉 1. svojstvo onoga što je slano; ant. neslanost 2. kem. ukupna količina soli koju sadržava određena količina morske vode; sin. salinitet

im. m. 〈G slanútka; mn. N slanútci, G slànūtākā〉 bot. 1. sredozemna uzgojena biljka mahunarka s tvrdim sjemenkama 2. jestive tvrde žućkaste sjemenke istoimene biljke

im. s. 〈G slánja〉 1. upućivanje čega na čiju adresu 2. upućivanje koga kamo s posebnim zadatkom; sin. odašiljanje

im. m. 〈G slȃpa, L slápu; mn. N slȁpovi, G slȁpōvā〉 1. zem. prelijevanje ili spuštanje tekućice niz stijene u koritu; sin. (vodopad) 2. pren. ono što se naglo, brzo ili u velikoj količini izlijeva ili rasipa [~ svjetlosti; ~ kose]

im. s. 〈G slȁpīšta; mn. N slȁpīšta, G slȁpīštā〉 propust na brani, nasipu ili kojoj drugoj pregradi kojim se omogućuje prelijevanje vode

im. ž. 〈G slȃsti, L slásti, I slȃšću/slȃsti; mn. N slȃsti, G slástī, DLI slástima〉 1. užitak koji se osjeća pri uzimanju hrane [pojesti ručak sa slašću]; sin. apetit, tek 2. pren. užitak, ugodan osjećaj izazvan čime pozitivnim [~ uspjeha; ~ pobjede] ♦ živjeti (plivati) u slasti i masti veoma bogato živjeti, živjeti u obilju

prid. 〈G slásna; odr. slȁsnī, G slȁsnōg(a); ž. slásna, s. slȃsno; komp. slàsnijī〉 koji se jede sa slašću, s užitkom [~ zalogaj]

im. ž. 〈G slàsticē; mn. N slàstice, G slȁstīcā〉 slatko jelo koje se obično jede na kraju ili između obroka, npr. kolač, sladoled, slatko voće i sl.; sin. (slatkiš)

im. m. 〈G slàstičāra, V slȁstičāru/slȁstičāre; mn. N slàstičāri, G slàstičārā〉 obrtnik koji pravi i prodaje slastice

prid. 〈G slàstičāreva; ž. slàstičāreva, s. slàstičārevo〉 koji pripada slastičaru; sin. slastičarov

im. ž. 〈G slàstičārkē, DL slàstičārki; mn. N slàstičārke, G slàstičārkā/slàstičārkī〉 obrtnica koja pravi i prodaje slastice

im. ž. 〈G slàstičārnē; mn. N slàstičārne, G slàstičārnā〉 razg. v. slastičarnica

im. ž. 〈G slàstičārnicē; mn. N slàstičārnice, G slàstičārnīcā〉 ugostiteljski objekt u kojemu se služe slastice; sin. slastičarna razg.

prid. 〈G slàstičārova; ž. slàstičārova, s. slàstičārovo〉 usp. slastičarev

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȁljēm, 3. l. mn. šȁljū, imp. šàlji, aor. slȁh, imperf. slȃh, prid. r. slȁo, prid. t. slȃn〉 1. upućivati što na čiju adresu [~ pismo; ~ pošiljku autobusom; ~ čestitke za rođendan] 2. upućivati koga na određeno mjesto, upućivati koga kamo s određenim zadatkom [~ dijete po novine; ~ dijete na ljetovanje; ~ vojnike u rat]

prid. 〈G slȁtkasta; odr. slȁtkastī, G slȁtkastōg(a); ž. slȁtkasta, s. slȁtkasto〉 1. koji je malo sladak [slatkasto vino] 2. pren. koji sadržava nepotrebne ili pretjerano naglašene osjećaje [slatkast roman]; sin. sentimentalan, sladunjav

im. m. 〈G slatkíša; mn. N slatkíši, G slatkíšā〉 v. slastica

pril. 〈komp. slȁđē〉 na način koji odražava čiju ljupkost [~ se nasmiješiti]; sin. dražesno, ljupko

prid. 〈G slatkorjèčiva; odr. slatkorjèčivī, G slatkorjèčivōg(a); ž. slatkorjèčiva, s. slatkorjèčivo; komp. slatkorječìvijī〉 1. koji neiskreno umiljato govori ili laska [~ čovjek] 2. koji odražava čiju neiskrenost i laskanje [slatkorječivo pismo]