slatkorjèčivōst

im. ž. G slatkorjèčivosti, I slatkorjèčivošću/slatkorjèčivosti osobina onoga koji je slatkorječiv ili svojstvo onoga što je slatkorječivo

slatkòvodnī

prid. G slatkòvodnōg(a); ž. slatkòvodnā, s. slatkòvodnō koji se odnosi na vodu u prirodi u kojoj nema soli [slatkovodna riba]; ant. morski

slȁva

im. ž. G slȁ; mn. N slȁve, G slȃ 1. počast ili priznanje zbog uspjeha u kojemu važnom poslu [steći slavu; ići za slavom] 2. dan svetca zaštitnika obitelji kod pravoslavaca [krsna ~]

slȃvan

prid. G slávna; odr. slȃvnī, G slȃvnōg(a); ž. slávna, s. slȃvno; komp. slàvnijī koji je stekao slavu [~ slikar; slavna glumica; slavno djelo]; sin. znamenit

slàvēnskī

prid. G slàvēnskōg(a); ž. slàvēnskā, s. slàvēnskō koji se odnosi na Slavene

slàvina

im. ž. G slàvinē; mn. N slàvine, G slȁvīnā naprava za otvaranje i zatvaranje protoka vode, plina ili pare [~ za vodu; zatvoriti slavinu]; sin. (pipa)

slàvist

im. m. G slàvista, V slàvistu; mn. N slàvisti, G slȁvīstā stručnjak koji proučava slavenske jezike i književnosti na slavenskim jezicima

slàvistica

im. ž. G slàvisticē; mn. N slàvistice, G slàvistīcā stručnjakinja koja proučava slavenske jezike i književnosti na slavenskim jezicima

slàvističin

prid. G slàvističina; ž. slàvističina, s. slàvističino koji pripada slavistici

slavìstičkī

prid. G slavìstičkōg(a); ž. slavìstičkā, s. slavìstičkō koji se odnosi na slaviste i slavistiku

slavìstika

im. ž. G slavìstikē, DL slavìstici znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem slavenskih jezika i književnosti

slȁviti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. slȁvīm, 3. l. mn. slȁ, imp. slȁvi, aor. slȁvih, imperf. slȁvljāh, prid. r. slȁvio, prid. t. slȁvljen 1. na različite načine isticati, cijeniti ili hvaliti koga ili što, čije zasluge ili kakva svojstva [~ Boga pjesmom; ~ junake; ~ žensku ljepotu]; sin. uzdizati 2. obilježavati što proslavom [~ pobjedu; ~ rođendan]; sin. proslavljati 3. javno pokazivati veselje ili radost u povodu kakva događaja [~ sportski uspjeh]

slȃvlje

im. s. G slȃvlja svečanost u prigodi kakva uspjeha, blagdana ili sretnoga događaja  euharistijsko ~ rel. glavni obred katoličkoga bogoslužja u kojemu se ponavlja i svetkuje sakrament euharistije; sin. misa

slavòluk

im. m. G slavòluka; mn. N slavòluci, G slavòlūkā grad. spomenik u obliku monumentalnoga portala s jednim prolazom ili s više prolaza koji završavaju svodom, obično se podiže u čast kakva događaja ili osobe

slàvūj

im. m. G slavúja; mn. N slavúji, G slavújā zool. mala smećkasta ptica pjevica koja gnijezdo gradi na tlu ili na niskoj vegetaciji ♦ pjevati kao ~ prekrasno pjevati

slèditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. slȅdīm, 3. l. mn. slȅ, imp. slèdi, aor. slèdih, prid. r. slèdio, prid. t. slȅđen v. zalediti, smrznuti • slèditi se povr. 1. v. zalediti se pod zalediti, smrznuti se pod smrznuti; vidski parnjak: sleđivati 2. pren. a. ukočiti se od navale kakva osjećaja [~ se od straha.]; sin. skameniti se v. pod skameniti, okameniti se pod okameniti pren. b. postati hladnim i ukočenim [Smijeh joj se sledio na usnama.]

slȅđ

im. m. G slȅđa; mn. N slȅđevi, G slȅđē v. haringa

sleđívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. slèđujēm, 3. l. mn. slèđujū, imp. slèđūj, aor. sleđívah, imperf. slèđīvāh, prid. r. sleđívao, prid. t. slèđīvān v. smrzavati • sleđívati se povr. v. smrzavati se pod smrzavati; vidski paranjak: slediti

slȅgnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. slȅgnēm, 3. l. mn. slȅgnū, imp. slȅgni, aor. slȅgnuh, prid. r. slȅgnuo pridići i spustiti kako bi se pokazalo da se što ne zna ili da je komu svejedno (o ramenima); vidski parnjak: slijegati • slȅgnuti se povr. 1. spustiti se zbog gubitka zraka, plina ili vlage, pasti na dno [Mulj se slegnuo.; Tijesto se slegnulo.]; ant. nadignuti se v. pod nadignuti; vidski parnjak: slijegati se v. pod slijegati 2. pren. postati slabijim ili manjega intenziteta nakon kakva jačeg pokreta ili djelovanja [Pusti dok se gužva malo ne slegne.; Čekaj dok se napetost ne slegne.]

slȅng

im. m. G slȅnga razg. govor uže skupine ljudi unutar određene jezične zajednice

slètjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. slȅtīm, 3. l. mn. slȅ, imp. slèti, aor. slètih, prid. r. m. slètio, ž. slètjela, s. slètjelo, mn. slètjeli spustiti se leteći [~ na granu; ~ u zračnu luku; Zrakoplovi ne mogu sletjeti.]; ant. poletjeti, uzletjeti; vidski parnjak: slijetati • slètjeti se povr.; 3. l. pren. dojuriti s različitih strana na jedno mjesto [~ se na dvorište]

slȇtnī

prid. G slȇtnōg(a); ž. slȇtnā, s. slȇtnō koji se odnosi na slijetanje ili koji služi za slijetanje [sletna staza]; ant. uzletni

slezèna

im. ž. G slezènē; mn. N slezène, G slezénā anat. najveći limfni organ u kojemu crvena krvna zrnca prelaze u bijela krvna zrnca

slȉčan

prid. G slìčna; odr. slȉč, G slȉčnōg(a); ž. slìčna, s. slȉčno; komp. slìčnijī koji ima gotovo jednaka svojstva kao što drugo [slična frizura]  biti ~ komu podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega; sin. biti nalik na koga v. pod nalik, nalikovati, sličiti

slȉčica

im. ž. G slȉčicē; mn. N slȉčice, G slȉčī um. mala slika

slȉčiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. slȉčīm, 3. l. mn. slȉčē, imp. slȉči, aor. slȉčih, imperf. slȉčijāh/slȉčāh, prid. r. slȉčio podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega [~ ocu]; sin. biti nalik na koga v. pod nalik, biti sličan komu v. pod sličan, nalikovati

slȉčno

pril. komp. slìčnijē poput koga ili čega, nalik na koga ili što [~ razmišljati]; sin. (na sličan način) v. pod način

slȉčnōst

im. ž. G slȉčnosti, I slȉčnošću/slȉčnosti svojstvo onoga što je slično  ~ trokuta mat. svojstvo trokuta da imaju jednake kutove

sličnòznačnica

im. ž. G sličnòznačnicē; mn. N sličnòznačnice, G sličnòznačnīcā v. bliskoznačnica

slijȇd

im. m. G slijȇda, L slijédu; mn. N sljȅdovi, G sljȅdōvā red zbivanja, razvoj stvari, ono što se događa ili dolazi jedno za drugim [~ događaja; ~ brojeva]

slijéditi

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. slijédīm, 3. l. mn. slijédē, imp. slijédi, aor. slijédih, imperf. slijédijāh/slijéđāh, prid. r. slijédio, prid. t. slijȇđen, pril. s. slijédēći 1. a. prijel. ići za kim ili čim [~ auto ispred sebe; Slijedeći prijatelja, došao sam do njegove kuće.] b. pratiti što umom [~ misao; ~ sadržaj filma] c. cijeniti koga ili što te nastojati biti poput koga ili čega ili se ponašati u skladu s onim što se cijeni [~ ideale; ~ duhovnoga vođu] 2. neprijel. dolaziti iza čega, proizlaziti iz čega [Nakon predjela slijedi juha.; Iz toga slijedi zaključak da su učenici bili uspješni.]

slijégānje

im. s. G slijégānja 1. pridizanje i spuštanje kako bi se pokazalo da se što ne zna ili da je komu svejedno (o ramenima) 2. spuštanje zbog gubitka zraka, plina ili vlage, padanje na dno; ant. nadizanje

slijégati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. slijȇžēm, 3. l. mn. slijȇžū, imp. slijéži, aor. slijégah, imperf. slijȇgāh, prid. r. slijégao pridizati i spuštati kako bi se pokazalo da se što ne zna ili da je komu svejedno (o ramenima) • slijégati se povr. spuštati se zbog gubitka zraka, plina ili vlage, padati na dno [Mulj se slijegao.]; ant. nadizati se v. pod nadizati; vidski paranjak: slegnuti

slijȇp

prid. G slijépa; odr. slijȇ, G slijȇpōg(a); ž. slijépa, s. slijȇpo 1. koji ne vidi, koji nema osjet vida [~ čovjek; ~ na jedno oko] 2. pren. koji ne opaža, koji ništa ne shvaća, koji ne uočava očite stvari oko sebe [~ na činjenice] ♦ i gluh i ~ usp. gluh

slijépac

im. m. G slijépca, V slijȇpče; mn. N slijépci, G slijȇpācā 1. osoba koja je slijepa, koja ne vidi 2. pren. osoba koja ne opaža što se oko nje događa

slijépčev

prid. G slijépčeva; ž. slijépčeva, s. slijépčevo koji pripada slijepcu

slijétānje

im. s. G slijétānja spuštanje nakon letenja; ant. polijetanje, uzlijetanje

slijétati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. slijȇćēm, 3. l. mn. slijȇćū, imp. slijéći, aor. slijétah, imperf. slijȇtāh, prid. r. slijétao spuštati se leteći [~ na granu; ~ u zračnu luku; Zrakoplovi slijeću svakih pola sata.]; ant. polijetati, uzlijetati; vidski parnjak: sletjeti

slijȇv

im. m. G slijȇva, L slijévu; mn. N sljȅvovi, G sljȅvōvā zem. prostor s kojega se tekućice slijevaju u ocean, more ili jezero; sin. (sliv)

slijȇva

pril. s lijeve strane [Slijeva je cesta.]; sin. lijevo; ant. desno, zdesna

slijévati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. slijȇvā se, 3. l. mn. slijévajū se, aor. 3. l. jd. slijéva se, imperf. 3. l. jd. slijȇvāše se, prid. r. slijévao se 1. 3. l. svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Neke se rijeke slijevaju u Jadransko more.]; sin. ulijevati se v. pod ulijevati, utjecati, uvirati 2. spajati se u jedinstvenu cjelinu [Sve se misli slijevaju u jednu.] 3. pren. a. ići na jedno mjesto, dolaziti kamo u većemu broju, naći se gdje u većemu broju [Stotine ljudi slijevaju se prema glavnome trgu.; Višak radnika slijeva se na burzu.] b. dolaziti u većoj količini na kakav račun, blagajnu ili drugo platno mjesto [~ se u blagajnu]; vidski paranjak: sliti se

slȉka

im. ž. G slȉ, DL slȉci; mn. N slȉke, G slȋ 1. slikarsko djelo u kojemu se s pomoću linija i boja na plošnoj pozadini daje prikaz zamišljenih ili stvarnih pojava [umjetnička ~] 2. v. fotografija 3. dio scenskoga djela koji se odvija na istome mjestu s istim likovima; sin. prizor, ( scena) 4. ono što se vidi [Ukazala mu se ~ prekrasnoga krajolika.] ♦ lijep kao ~ veoma lijep; biti čija ~ i prilika biti veoma sličan komu

slȉkānje

im. s. G slȉkānja 1. stvaranje slika, slikarskih djela 2. izradba slike s pomoću fotoaparata; sin. fotografiranje, snimanje 3. slikovito opisivanje riječima; sin. oslikavanje

slȉkār

im. m. G slȉkāra, V slȉkāru/slȉkāre; mn. N slȉkāri, G slȉkārā umjetnik koji stvara slike, koji se bavi slikanjem [moderni ~; naši stari slikari]

slȉkārev

prid. G slȉkāreva; ž. slȉkāreva, s. slȉkārevo koji pripada slikaru; sin. slikarov

slȉkarica

im. ž. G slȉkaricē; mn. N slȉkarice, G slȉkarīcā umjetnica koja stvara slike, koja se bavi slikanjem

slȉkaričin

prid. G slȉkaričina; ž. slȉkaričina, s. slȉkaričino koji pripada slikarici

slȉkārov

prid. G slȉkārova; ž. slȉkārova, s. slȉkārovo usp. slikarev

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga