slatkorjèčivōst | im. ž. 〈G slatkorjèčivosti, I slatkorjèčivošću/slatkorjèčivosti〉 osobina onoga koji je slatkorječiv ili svojstvo onoga što je slatkorječivo |
slatkòvodnī | prid. 〈G slatkòvodnōg(a); ž. slatkòvodnā, s. slatkòvodnō〉 koji se odnosi na vodu u prirodi u kojoj nema soli [slatkovodna riba]; ant. morski |
slȁva | im. ž. 〈G slȁvē; mn. N slȁve, G slȃvā〉 1. počast ili priznanje zbog uspjeha u kojemu važnom poslu [steći slavu; ići za slavom] 2. dan svetca zaštitnika obitelji kod pravoslavaca [krsna ~] |
slȃvan | prid. 〈G slávna; odr. slȃvnī, G slȃvnōg(a); ž. slávna, s. slȃvno; komp. slàvnijī〉 koji je stekao slavu [~ slikar; slavna glumica; slavno djelo]; sin. znamenit |
slàvēnskī | prid. 〈G slàvēnskōg(a); ž. slàvēnskā, s. slàvēnskō〉 koji se odnosi na Slavene |
slàvina | im. ž. 〈G slàvinē; mn. N slàvine, G slȁvīnā〉 naprava za otvaranje i zatvaranje protoka vode, plina ili pare [~ za vodu; zatvoriti slavinu]; sin. (pipa) |
slàvist | im. m. 〈G slàvista, V slàvistu; mn. N slàvisti, G slȁvīstā〉 stručnjak koji proučava slavenske jezike i književnosti na slavenskim jezicima |
slàvistica | im. ž. 〈G slàvisticē; mn. N slàvistice, G slàvistīcā〉 stručnjakinja koja proučava slavenske jezike i književnosti na slavenskim jezicima |
slàvističin | prid. 〈G slàvističina; ž. slàvističina, s. slàvističino〉 koji pripada slavistici |
slavìstičkī | prid. 〈G slavìstičkōg(a); ž. slavìstičkā, s. slavìstičkō〉 koji se odnosi na slaviste i slavistiku |
slavìstika | im. ž. 〈G slavìstikē, DL slavìstici〉 znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem slavenskih jezika i književnosti |
slȁviti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȁvīm, 3. l. mn. slȁvē, imp. slȁvi, aor. slȁvih, imperf. slȁvljāh, prid. r. slȁvio, prid. t. slȁvljen〉 1. na različite načine isticati, cijeniti ili hvaliti koga ili što, čije zasluge ili kakva svojstva [~ Boga pjesmom; ~ junake; ~ žensku ljepotu]; sin. uzdizati 2. obilježavati što proslavom [~ pobjedu; ~ rođendan]; sin. proslavljati 3. javno pokazivati veselje ili radost u povodu kakva događaja [~ sportski uspjeh] |
slȃvlje | im. s. 〈G slȃvlja〉 svečanost u prigodi kakva uspjeha, blagdana ili sretnoga događaja ◇ euharistijsko ~ rel. glavni obred katoličkoga bogoslužja u kojemu se ponavlja i svetkuje sakrament euharistije; sin. misa |
slavòluk | im. m. 〈G slavòluka; mn. N slavòluci, G slavòlūkā〉 grad. spomenik u obliku monumentalnoga portala s jednim prolazom ili s više prolaza koji završavaju svodom, obično se podiže u čast kakva događaja ili osobe |
slàvūj | im. m. 〈G slavúja; mn. N slavúji, G slavújā〉 zool. mala smećkasta ptica pjevica koja gnijezdo gradi na tlu ili na niskoj vegetaciji ♦ pjevati kao ~ prekrasno pjevati |
slèditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. slȅdīm, 3. l. mn. slȅdē, imp. slèdi, aor. slèdih, prid. r. slèdio, prid. t. slȅđen〉 v. zalediti, smrznuti • slèditi se 〈povr.〉 1. v. zalediti se pod zalediti, smrznuti se pod smrznuti; vidski parnjak: sleđivati 2. pren. a. ukočiti se od navale kakva osjećaja [~ se od straha.]; sin. skameniti se v. pod skameniti, okameniti se pod okameniti pren. b. postati hladnim i ukočenim [Smijeh joj se sledio na usnama.] |
slȅđ | im. m. 〈G slȅđa; mn. N slȅđevi, G slȅđēvā〉 v. haringa |
sleđívati | |
slȅgnuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slȅgnēm, 3. l. mn. slȅgnū, imp. slȅgni, aor. slȅgnuh, prid. r. slȅgnuo〉 pridići i spustiti kako bi se pokazalo da se što ne zna ili da je komu svejedno (o ramenima); vidski parnjak: slijegati • slȅgnuti se 〈povr.〉 1. spustiti se zbog gubitka zraka, plina ili vlage, pasti na dno [Mulj se slegnuo.; Tijesto se slegnulo.]; ant. nadignuti se v. pod nadignuti; vidski parnjak: slijegati se v. pod slijegati 2. pren. postati slabijim ili manjega intenziteta nakon kakva jačeg pokreta ili djelovanja [Pusti dok se gužva malo ne slegne.; Čekaj dok se napetost ne slegne.] |
slȅng | im. m. 〈G slȅnga〉 razg. govor uže skupine ljudi unutar određene jezične zajednice |
slètjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slȅtīm, 3. l. mn. slȅtē, imp. slèti, aor. slètih, prid. r. m. slètio, ž. slètjela, s. slètjelo, mn. slètjeli〉 spustiti se leteći [~ na granu; ~ u zračnu luku; Zrakoplovi ne mogu sletjeti.]; ant. poletjeti, uzletjeti; vidski parnjak: slijetati • slètjeti se 〈povr.; 〈3. l.〉 pren. dojuriti s različitih strana na jedno mjesto [~ se na dvorište] |
slȇtnī | prid. 〈G slȇtnōg(a); ž. slȇtnā, s. slȇtnō〉 koji se odnosi na slijetanje ili koji služi za slijetanje [sletna staza]; ant. uzletni |
slezèna | im. ž. 〈G slezènē; mn. N slezène, G slezénā〉 anat. najveći limfni organ u kojemu crvena krvna zrnca prelaze u bijela krvna zrnca |
slȉčan | prid. 〈G slìčna; odr. slȉčnī, G slȉčnōg(a); ž. slìčna, s. slȉčno; komp. slìčnijī〉 koji ima gotovo jednaka svojstva kao što drugo [slična frizura] ◇ biti ~ komu podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega; sin. biti nalik na koga v. pod nalik, nalikovati, sličiti |
slȉčica | im. ž. 〈G slȉčicē; mn. N slȉčice, G slȉčīcā〉 um. mala slika |
slȉčiti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slȉčīm, 3. l. mn. slȉčē, imp. slȉči, aor. slȉčih, imperf. slȉčijāh/slȉčāh, prid. r. slȉčio〉 podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega [~ ocu]; sin. biti nalik na koga v. pod nalik, biti sličan komu v. pod sličan, nalikovati |
slȉčno | pril. 〈komp. slìčnijē〉 poput koga ili čega, nalik na koga ili što [~ razmišljati]; sin. (na sličan način) v. pod način |
slȉčnōst | im. ž. 〈G slȉčnosti, I slȉčnošću/slȉčnosti〉 svojstvo onoga što je slično ◇ ~ trokuta mat. svojstvo trokuta da imaju jednake kutove |
sličnòznačnica | im. ž. 〈G sličnòznačnicē; mn. N sličnòznačnice, G sličnòznačnīcā〉 v. bliskoznačnica |
slijȇd | im. m. 〈G slijȇda, L slijédu; mn. N sljȅdovi, G sljȅdōvā〉 red zbivanja, razvoj stvari, ono što se događa ili dolazi jedno za drugim [~ događaja; ~ brojeva] |
slijéditi | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slijédīm, 3. l. mn. slijédē, imp. slijédi, aor. slijédih, imperf. slijédijāh/slijéđāh, prid. r. slijédio, prid. t. slijȇđen, pril. s. slijédēći〉 1. a. 〈prijel.〉 ići za kim ili čim [~ auto ispred sebe; Slijedeći prijatelja, došao sam do njegove kuće.] b. pratiti što umom [~ misao; ~ sadržaj filma] c. cijeniti koga ili što te nastojati biti poput koga ili čega ili se ponašati u skladu s onim što se cijeni [~ ideale; ~ duhovnoga vođu] 2. 〈neprijel.〉 dolaziti iza čega, proizlaziti iz čega [Nakon predjela slijedi juha.; Iz toga slijedi zaključak da su učenici bili uspješni.] |
slijégānje | im. s. 〈G slijégānja〉 1. pridizanje i spuštanje kako bi se pokazalo da se što ne zna ili da je komu svejedno (o ramenima) 2. spuštanje zbog gubitka zraka, plina ili vlage, padanje na dno; ant. nadizanje |
slijégati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slijȇžēm, 3. l. mn. slijȇžū, imp. slijéži, aor. slijégah, imperf. slijȇgāh, prid. r. slijégao〉 pridizati i spuštati kako bi se pokazalo da se što ne zna ili da je komu svejedno (o ramenima) • slijégati se 〈povr.〉 spuštati se zbog gubitka zraka, plina ili vlage, padati na dno [Mulj se slijegao.]; ant. nadizati se v. pod nadizati; vidski paranjak: slegnuti |
slijȇp | prid. 〈G slijépa; odr. slijȇpī, G slijȇpōg(a); ž. slijépa, s. slijȇpo〉 1. koji ne vidi, koji nema osjet vida [~ čovjek; ~ na jedno oko] 2. pren. koji ne opaža, koji ništa ne shvaća, koji ne uočava očite stvari oko sebe [~ na činjenice] ♦ 〈i〉 gluh i ~ usp. gluh |
slijépac | im. m. 〈G slijépca, V slijȇpče; mn. N slijépci, G slijȇpācā〉 1. osoba koja je slijepa, koja ne vidi 2. pren. osoba koja ne opaža što se oko nje događa |
slijépčev | prid. 〈G slijépčeva; ž. slijépčeva, s. slijépčevo〉 koji pripada slijepcu |
slijétānje | im. s. 〈G slijétānja〉 spuštanje nakon letenja; ant. polijetanje, uzlijetanje |
slijétati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. slijȇćēm, 3. l. mn. slijȇćū, imp. slijéći, aor. slijétah, imperf. slijȇtāh, prid. r. slijétao〉 spuštati se leteći [~ na granu; ~ u zračnu luku; Zrakoplovi slijeću svakih pola sata.]; ant. polijetati, uzlijetati; vidski parnjak: sletjeti |
slijȇv | im. m. 〈G slijȇva, L slijévu; mn. N sljȅvovi, G sljȅvōvā〉 zem. prostor s kojega se tekućice slijevaju u ocean, more ili jezero; sin. (sliv) |
slijȇva | |
slijévati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. slijȇvā se, 3. l. mn. slijévajū se, aor. 3. l. jd. slijéva se, imperf. 3. l. jd. slijȇvāše se, prid. r. slijévao se〉 1. 〈3. l.〉 svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Neke se rijeke slijevaju u Jadransko more.]; sin. ulijevati se v. pod ulijevati, utjecati, uvirati 2. spajati se u jedinstvenu cjelinu [Sve se misli slijevaju u jednu.] 3. pren. a. ići na jedno mjesto, dolaziti kamo u većemu broju, naći se gdje u većemu broju [Stotine ljudi slijevaju se prema glavnome trgu.; Višak radnika slijeva se na burzu.] b. dolaziti u većoj količini na kakav račun, blagajnu ili drugo platno mjesto [~ se u blagajnu]; vidski paranjak: sliti se |
slȉka | im. ž. 〈G slȉkē, DL slȉci; mn. N slȉke, G slȋkā〉 1. slikarsko djelo u kojemu se s pomoću linija i boja na plošnoj pozadini daje prikaz zamišljenih ili stvarnih pojava [umjetnička ~] 2. v. fotografija 3. dio scenskoga djela koji se odvija na istome mjestu s istim likovima; sin. prizor, ( scena) 4. ono što se vidi [Ukazala mu se ~ prekrasnoga krajolika.] ♦ lijep kao ~ veoma lijep; biti čija ~ i prilika biti veoma sličan komu |
slȉkānje | im. s. 〈G slȉkānja〉 1. stvaranje slika, slikarskih djela 2. izradba slike s pomoću fotoaparata; sin. fotografiranje, snimanje 3. slikovito opisivanje riječima; sin. oslikavanje |
slȉkār | im. m. 〈G slȉkāra, V slȉkāru/slȉkāre; mn. N slȉkāri, G slȉkārā〉 umjetnik koji stvara slike, koji se bavi slikanjem [moderni ~; naši stari slikari] |
slȉkārev | prid. 〈G slȉkāreva; ž. slȉkāreva, s. slȉkārevo〉 koji pripada slikaru; sin. slikarov |
slȉkarica | im. ž. 〈G slȉkaricē; mn. N slȉkarice, G slȉkarīcā〉 umjetnica koja stvara slike, koja se bavi slikanjem |
slȉkaričin | prid. 〈G slȉkaričina; ž. slȉkaričina, s. slȉkaričino〉 koji pripada slikarici |
slȉkārov | prid. 〈G slȉkārova; ž. slȉkārova, s. slȉkārovo〉 usp. slikarev |