im. m. 〈G smàka〉 potpuni kraj ili propast [~ svijeta]

im. s. 〈G smaknúća; mn. N smaknúća, G smaknúćā〉 izvođenje smrtne kazne nad kim; sin. pogubljenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȁknēm, 3. l. mn. smȁknū, imp. smàkni, aor. smàknuh, prid. r. smàknuo, prid. t. smȁknut〉 izvesti smrtnu kaznu nad kim [~ zločinca]; sin. pogubiti²; vidski parnjak: smicati

im. s. 〈G smanjénja〉 poprimanje manje vrijednosti [~ plaća]; ant. povećanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȃnjīm, 3. l. mn. smȃnjē, imp. smánji, aor. smánjih, prid. r. smánjio, prid. t. smȃnjen〉 učiniti što manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili učiniti da što ima nižu vrijednost [~ nezaposlenost; ~ plaće; ~ temperaturu]; sin. (reducirati) • smánjiti se 〈povr.〉 postati manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili niže vrijednosti [Dug se smanjio.; Plaće su se smanjile.]; sin. pasti pren.; ant. narasti pren., popeti se pren.; ant. povećati; vidski paranjak: smanjivati

im. s. 〈G smanjívānja〉 1. činjenje čega manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim ili manje snažnim ili činjenje da što ima nižu vrijednost; sin. (reduciranje, redukcija) 2. postajanje manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili niže vrijednosti; ant. povećavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smànjujēm, 3. l. mn. smànjujū, imp. smànjūj, aor. smanjívah, imperf. smànjīvāh, prid. r. smanjívao, prid. t. smànjīvān〉 činiti što manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim ili manje snažnim ili činiti da što ima nižu vrijednost [~ nezaposlenost; ~ plaće; ~ temperaturu]; sin. kresati pren., razg.; (reducirati) • smanjívati se 〈povr.〉 postajati manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili niže vrijednosti [Dug se smanjuje.; Plaće se smanjuju.]; sin. padati pren.; ant. penjati se pren., rasti pren.; ant. povećavati; Vidski parnjak: smanjiti

im. m. 〈G smàragda; mn. N smàragdi, G smȁrāgdā〉 rijedak dragi kamen zelene boje

prid. 〈G smàragdnōg(a); ž. smàragdnā, s. smàragdnō〉 1. koji se odnosi na smaragde [~ sjaj] 2. koji je od smaragda, na kojemu se nalazi smaragd [~ prsten] 3. koji je boje smaragda, koji je jasne tamnozelene boje [smaragdna boja mora]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smȃtrām, 3. l. mn. smátrajū, imp. smȃtrāj, aor. smátrah, imperf. smȃtrāh, prid. r. smátrao, prid. t. smȃtrān〉 1. imati svoje mišljenje o čemu [Smatram da sam u pravu.]; sin. držati, misliti 2. vidjeti koga kao obilježena kakvim svojstvom, kao pripadnika kakve skupine ili sl. [On te smatra za svojega dobročinitelja.; On te smatra vlastitim sinom.; Smatram ih pobjednicima.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȁžēm, 3. l. mn. smȁžū, imp. smȁži, aor. smȁzah, prid. r. smȁzao, prid. t. smȁzān〉 razg. pojesti što sa slašću bez ostatka [~ čitavo pile]

im. m. 〈G smèča; mn. N smèčevi, G smȅčēvā〉 sp. snažan udarac po lopti koji protivnik teško može vratiti

im. s. 〈G smèća〉 krupni otpadci koji se skupljaju u vreće i odlažu u spremnike [pokupiti ~ s poda]

prid. 〈G smȅćkasta; odr. smȅćkastī, G smȅćkastōg(a); ž. smȅćkasta, s. smȅćkasto〉 koji ima primjesu smeđe boje [smećkasta kruška]

prid. 〈G smèđa; odr. smȅđī, G smȅđēg(a); ž. smèđa, s. smèđe〉 1. koji je boje zemlje, drva ili ploda kestena, koji je boje između žute, crvene i crne 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja zemlje, drva ili plodna kestena, boja između žute, crvene i crne [Volim smeđe.]

prid. 〈G smeđosíva; odr. smȅđosīvī, G smȅđosīvōg(a); ž. smeđosíva, s. smeđosívo〉 koji je boje između smeđe i sive

prid. 〈G smeđožúta; odr. smȅđožūtī, G smȅđožūtōg(a); ž. smeđožúta, s. smeđožúto〉 koji je boje između smeđe i žute

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smèkšām, 3. l. mn. smèkšajū, imp. smèkšāj, aor. smèkšah, prid. r. smèkšao, prid. t. smȅkšān〉 1. učiniti što manje tvrdim, mekim ili mekšim [~ zemlju] 2. pren. učiniti koga blažim [~ očevo srce; ~ učitelja] • smèkšati se 〈povr.〉 1. postati manje tvrdim, mekim ili mekšim [Tijesto se smekšalo.] 2. pren. postati blažim [Smekšao se pod starost.]; vidski paranjak: smekšavati

im. s. 〈G smekšávānja〉 1. činjenje čega manje tvrdim, mekim ili mekšim 2. postajanje manje tvrdim, mekim ili mekšim 3. pren. a. činjenje koga blažim b. postajanje blažim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smèkšāvām, 3. l. mn. smekšávajū, imp. smèkšāvāj, aor. smekšávah, imperf. smèkšāvāh, prid. r. smekšávao, prid. t. smèkšāvān〉 1. činiti što manje tvrdim, mekim ili mekšim [~ zemlju] 2. pren. činiti koga blažim [~ očevo srce; ~ učitelja] • smekšávati se 〈povr.〉 1. postajati mekšim [Tijesto se smekšavalo.] 2. pren. postajati blažim [Smekšavao se pod starost.]; vidski paranjak: smekšati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smétem, 3. l. mn. smétū, imp. sméti, aor. smétoh, prid. r. m. smȅo, ž. sméla, s. smȇlo, mn. smȇli, prid. t. smèten〉 1. dovesti koga u zabunu ili potaknuti zabunu [~ profesore]; sin. zbuniti 2. prekinuti koga u obavljanju čega [Njihovo kucanje smelo ga je u učenju.]; sin. omesti • smȇsti se 〈povr.〉 ne moći jasno misliti i zaključivati [~ se pred pločom]; sin. smotati se razg. v. pod smotati, spetljati se razg. v. pod spetljati, zbuniti se v. pod zbuniti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smȇtām, 3. l. mn. smétajū, imp. smȇtāj, aor. smétah, imperf. smȇtāh, prid. r. smétao〉 1. narušavati komu mir, red, udobnost ili posao, uznemirivati koga [On mi smeta.; Oprostite što smetam!] 2. biti na smetnji, biti čemu prepreka, prouzročivati kakvu smetnju [Kuća smeta pogledu.; Postojeće instalacije ne smetaju radovima.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smȅćēm, 3. l. mn. smȅćū, imp. smèći, aor. smètah, imperf. smȅtāh, prid. r. smètao, prid. t. smȅtān〉 prestajati imati što na pameti, prestajati na što misliti [~ s uma]; vidski parnjak: smetnuti

im. ž. 〈G smètenosti, I smètenošću/smètenosti〉 osobina onoga koji je smeten

im. s. 〈G smètīšta; mn. N smètīšta, G smȅtīštā〉 v. smetlište

im. m. 〈G smetlára, V smȅtlāru/smȅtlāre; mn. N smetlári, G smetlárā〉 osoba koja kupi i odvozi smeće

prid. 〈G smetláreva; ž. smetláreva, s. smetlárevo〉 koji pripada smetlaru; sin. smetlarov

im. ž. 〈G smetlàricē; mn. N smetlàrice, G smetlàrīcā〉 osoba koja kupi i odvozi smeće

prid. 〈G smetlàričina; ž. smetlàričina, s. smetlàričino〉 koji se odnosi na smetlaricu

prid. 〈G smetlárova; ž. smetlárova, s. smetlárovo〉 usp. smetlarev

prid. 〈G smètlīšnōg(a); ž. smètlīšnā, s. smètlīšnō〉 koji se odnosi na smetlište

im. s. 〈G smètlīšta; mn. N smètlīšta, G smȅtlīštā〉 1. prostor u naseljenome mjestu određen za odlaganje smeća [gradsko ~]; sin. (smetište) 2. teren na koji se odlažu otpadci ne vodeći računa o zaštiti okoliša i estetskim uvjetima

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smȅtnēm, 3. l. mn. smȅtnū, imp. smȅtni, aor. smȅtnuh, prid. r. smȅtnuo, prid. t. smȅtnūt〉 prestati imati što na pameti, prestati na što misliti [~ s uma]; vidski parnjak: smetati

im. ž. 〈G smétnjē; mn. N smétnje, G smétnjā/smétnjī〉 ono što ometa ili onemogućuje obavljanje kakva posla [~ u poslu; ~ pri hodanju]; sin. (hendikep), poteškoća, prepreka pren., zapreka pren.

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smežùrām se, 3. l. mn. smežùrajū se, imp. smežùrāj se, aor. smežùrah se, prid. r. smežùrao se, prid. t. smȅžurān〉 postati punim bora ili udubina, uglavnom zbog manjka vlage [Lice se smežuralo.]; vidski parnjak: smežuravati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smežùrāvām se, 3. l. mn. smežurávajū se, imp. smežùrāvāj se, aor. smežurávah se, imperf. smežùrāvāh se, prid. r. smežurávao se, prid. t. smežùrāvān〉 postajati punim bora ili udubina, uglavnom zbog manjka vlage [Lice se smežurava.]; vidski parnjak: smežurati se

im. ž. 〈G smȉcalicē; mn. N smȉcalice, G smȉcalīcā〉 varka ili vješto izvedena prijevara [služiti se smicalicama]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȉčēm, 3. l. mn. smȉčū, imp. smȉči, aor. smȉcah, imperf. smȉcāh, prid. r. smȉcao, prid. t. smȉcān〉 izvoditi smrtnu kaznu nad kim [~ zločinca]; sin. pogubljivati; vidski parnjak: smaknuti

im. m. 〈G smíčka; mn. N smíčci, G smȋčākā〉 zatvarač na jakni, hlačama i drugim predmetima koji se sastoji od dviju vrpca s plastičnim ili kovinskim zupcima

im. s. 〈G smìjānja〉 ispuštanje glasova koji pokazuju veselje i bezbrižnost

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smȉjem se, 3. l. mn. smȉjū se, imp. smȋj se, aor. smìjah se, imperf. smȉjāh se, prid. r. smìjao se〉 1. ispuštati glasove koji pokazuju veselje i bezbrižnost 2. činiti koga ili što smiješnim, izlagati koga ili što ruglu, pogrdno govoriti o kome ili čemu [~ se bratu]; sin. rugati se, ismijavati, izrugivati se

im. m. 〈G smijéha; mn. N smjéhovi/smijési, G smijéhōva/smijéhā〉 glasan izraz radosti popraćen veselim izrazom lica, izazvan kakvim šaljivim događajem ili posebnim i ugodnim osjećajem [radostan ~; vedar ~; zloban ~] ♦ prasnuti u ~ početi se smijati iznenada i glasno; pucati (umirati, valjati se itd.) od smijeha jako (mnogo, dugo) se smijati; 〈to je〉 da pukneš (umreš) od smijeha 〈to je〉 veoma smiješno, 〈to je〉 nevjerojatno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smijȇnīm, 3. l. mn. smijȇnē, imp. smijéni, aor. smijénih, prid. r. smijénio, prid. t. smijȇnjen〉 1. osloboditi koga kakve dužnosti [~ stražu] 2. ukloniti koga s višega radnog mjesta ili položaja i dovesti na tu dužnost koga drugoga [~ predsjednika razreda; ~ ravnatelja poduzeća] 3. nastati nakon čega drugoga [Jedna afera smijenila je drugu.] • smijéniti se 〈povr.〉 1. zamijeniti jedan drugoga u istome poslu [~ se u noćnoj službi] 2. pojaviti se jedan za drugim [Godišnja su se doba smijenila.]; vidski paranjak: smjenjivati

im. m. 〈G smijéška; mn. N smijéšci, G smijȇšākā〉 1. um. mali smijeh [dječji ~] 2. mimika lica određena blagim povijanjem usana prema gore, obično prouzročena čime ugodnim; sin. osmijeh

prid. 〈G smijéšna; odr. smijȇšnī, G smijȇšnōg(a); ž. smijéšna, s. smijéšno; komp. smjèšnijī〉 1. koji je prožet humorom [smiješna priča]; sin. humorističan, komičan, šaljiv 2. koji izaziva porugu

im. s. 〈G smijéšēnja〉 1. malo, lagano razvlačenje usta u osmijeh 2. pren., razg. nadanje dobivanju čega ugodnoga ili pozitivnoga

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smijéšīm se, 3. l. mn. smijéšē se, imp. smijéši se, aor. smijéših se, imperf. smijéšāh se, prid. r. smijéšio se〉 1. blago povijati usne prema gore, obično zbog čega ugodnoga; sin. osmjehivati se, smješkati se 2. pren., razg. 〈3. l.〉 nadati se dobivanju čega ugodnoga ili pozitivnoga [Smiješi mi se nagrada.; Predsjedniku se smiješi povijesna pobjeda.]

pril. 〈komp. smjèšnijē〉 1. tako da izaziva smijeh ili nasmijava [~ pričati]; sin. humoristično, šaljivo 2. tako da izaziva porugu