im. s. 〈G smijúljēnja〉 lagano podsmjehivanje ili smijanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smìjūljīm se, 3. l. mn. smìjūljē se, imp. smijúlji se, aor. smijúljih se, imperf. smìjūljāh se, prid. r. smijúljio se〉 pomalo se podsmjehivati ili smijati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smȉlujēm se, 3. l. mn. smȉlujū se, imp. smȉlūj se, aor. smȉlovah se, prid. r. smȉlovao se〉 osjetiti samilost prema komu [~ sirotinji]; sin. sažaliti se

zb. im. s. 〈G smȋlja〉 bot. polugrmovi iz porodice glavočika, listovi sadržavaju eterična ulja ugodna mirisa pa se upotrebljava u ljekarništvu i kao začin

prid. 〈G smȉona; odr. smȉonī, G smȉonōg(a); ž. smȉona, s. smȉono; komp. smiònijī〉 1. koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji [~ borac]; sin. neustrašiv; ant. bojažljiv, plah, plašljiv 2. koji odražava čiju sposobnost da učini ono što se drugi ne usuđuju [~ pothvat; smiono djelo]; sin. hrabar, odvažan, smjel

im. ž. 〈G smȉonosti, I smȉonošću/smȉonosti〉 1. osobina onoga koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji; sin. neustrašivost, smjelost; ant. bojažljivost, plahost, plašljivost 2. koji odražava čiju sposobnost da učini ono što se drugi ne usuđuju; sin. hrabrost, odvažnost

im. m. 〈G smȉrāji; mn. N smȉrāji, G smȉrājā〉 poet. vrijeme između zalaza Sunca i početka noći; sin. suton

prid. 〈G smȋrena; odr. smȋrenī, G smȋrenōg(a); ž. smȋrena, s. smȋreno; komp. smirènijī〉 1. koji nije sklon uzrujavanju [smirena osoba] 2. koji odražava čiju nesklonost uzrujavanju [~ odgovor]; ant. uzrujan

pril. 〈komp. smirènijē〉 bez uzrujavanja [~ odgovoriti]; ant. uzrujano

im. ž. 〈G smȋrenosti, I smȋrenošću/smȋrenosti〉 osobina onoga koji je smiren ili svojstvo onoga što je smireno; ant. uzrujanost

im. s. 〈G smirénja〉 stanje duševnoga mira, bez briga i uzbuđenja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȋrīm, 3. l. mn. smȋrē, imp. smíri, aor. smírih, prid. r. smírio, prid. t. smȋren〉 1. učiniti koga ili što mirnim ili smirenim, vratiti koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; sin. umiriti; ant. uznemiriti 2. smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakva neugodna pojava, smanjiti jačinu ili učiniti da nestane kakav osjećaj [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti]; sin. umiriti • smíriti se 〈povr.〉 1. postati mirnim [Djeca su se smirila.]; sin. umiriti se v. pod umiriti; ant. uskomešati se, uzbuditi se v. pod uzbuditi, uznemiriti se v. pod uznemiriti 2. postati manje jakosti ili potpuno nestati [Bol se smirila.; Vjetar se smirio.]; vidski paranjak: smirivati

im. s. 〈G smirívānja〉 1. činjenje koga ili čega mirnim ili smirenim, vraćanje koga ili čega u mirno stanje; sin. umirivanje; ant. uznemiravanje, uznemirivanje 2. smanjivanje jačine kakve neugodne tjelesne ili psihičke pojave ili osjećaja ili činjenje da oni nestanu; sin. umirivanje 3. postajanje mirnim; sin. umirivanje; ant. uznemiravanje, uznemirivanje 4. smanjivanje intenziteta ili potpuno nestajanje čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smìrujēm, 3. l. mn. smìrujū, imp. smìrūj, aor. smirívah, imperf. smìrīvāh, prid. r. smirívao, prid. t. smìrīvān〉 1. činiti koga ili što mirnim ili smirenim, vraćati koga ili što u mirno stanje [~ djecu u razredu; ~ nasilnika]; sin. umirivati; ant. uznemiravati, uznemirivati 2. smanjivati jačinu ili činiti da nestane kakva neugodna pojava, smanjivati jačinu ili činiti da nestaje kakav osjećaj [~ bol; ~ drhtavicu; ~ strasti]; sin. umirivati • smirívati se 〈povr.〉 1. postajati mirnim [Djeca se smiruju.]; sin. umirivati se v. pod umirivati; ant. uznemiravati se v. pod uznemiravati, uznemirivati se v. pod uznemirivati 2. postajati manje jakosti ili potpuno nestajati [Bol se smiruje.; Vjetar se smiruje.]; vidski paranjak: smiriti

im. ž. 〈G smȋrnē; mn. N smȋrne, G smȋrnā〉 mirisna smola nekih stabala južnih, toplih predjela [kaditi smirnom]

im. m. 〈G smȋsla〉 1. značenje kojega znaka, riječi ili pojave [~ basne; ~ riječi] 2. razlog zbog kojega što postoji ili se radi [~ učenja; ~ života]; sin. svrha 3. izniman osjećaj za što ili sklonost čemu [~ za humor; ~ za slikarstvo] ♦ 〈to〉 nema smisla besmisleno je, ne dolazi u obzir; u pravome (punome) smislu 〈riječi〉 ozbiljno govoreći, zapravo, potpuno

prid. 〈G smȉslena; odr. smȉslenī, G smȉslenōg(a); ž. smȉslena, s. smȉsleno; komp. smislènijī〉 koji ima smisla; sin. suvisao; ant. besmislen, nesuvisao

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȉslīm, 3. l. mn. smȉslē, imp. smȉsli, aor. smȉslih, prid. r. smȉslio, prid. t. smȉšljen〉 1. misaono što stvoriti, misleći pronaći rješenje [~ dobar odgovor; ~ scenarij] 2. misaono pripremiti kakav pothvat [~ osvetu]; vidski parnjak: smišljati ◇ ne moći ~ koga ili što teško podnositi koga ili što [Ne mogu ga ~.]

im. s. 〈G smíšljānja〉 1. misaono stvaranje čega, nalaženje rješenja razmišljanjem 2. misaono pripremanje kakva pothvata

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȋšljām, 3. l. mn. smíšljajū, imp. smȋšljāj, aor. smíšljah, imperf. smȋšljāh, prid. r. smíšljao, prid. t. smȋšljān〉 1. misaono što stvarati, razmišljajući nalaziti rješenja [~ dobar odgovor; ~ scenarij] 2. misaono pripremati kakav pothvat [~ osvetu]; vidski paranjak: smisliti

prid. 〈G smjèla; odr. smjèlī, G smjèlōg(a); ž. smjèla, s. smjȅlo; komp. smjèlijī〉 usp. smion

im. ž. 〈G smjȅlosti, I smjȅlošću/smjȅlosti〉 usp. smionost

im. ž. 〈G smjȅnē; mn. N smjȅne, G smjȇnā〉 1. čin kojim se koga oslobađa kakve dužnosti i dovodi na tu dužnost koga drugoga [~ straže] 2. uklanjanje s radnoga mjesta ili položaja [~ načelnika; ~ ravnatelja poduzeća]; sin. (smjenjivanje) 3. uzastopno pojavljivanje [~ godišnjih doba]; sin. (smjenjivanje) 4. razdoblje u kojemu skupina ljudi obavlja koju dužnost [jutarnja ~; noćna ~]

im. s. 〈G smjenjívānja〉 1. proces u kojem se tko ili što smjenjuje kime ili čime 2. v. smjena

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smjènjujēm, 3. l. mn. smjènjujū, imp. smjènjūj, aor. smjenjívah, imperf. smjènjīvāh, prid. r. smjenjívao, prid. t. smjènjīvān〉 1. oslobađati koga kakve dužnosti [~ stražu] 2. uklanjati koga s radnoga mjesta ili položaja i dovoditi na tu dužnost koga drugoga [~ predsjednika razreda; ~ ravnatelja poduzeća] 3. nastajati nakon čega drugoga [Jedna afera smjenjuje drugu.] • smjenjívati se 〈povr.〉 1. zamjenjivati jedan drugoga u istome poslu [~ se u noćnoj službi] 2. pojavljivati se jedan za drugim [Godišnja se doba smjenjuju.]; vidski paranjak: smijeniti

im. m. 〈G smjȇra, L smjéru, I smjȇrom; mn. N smjȅrovi, G smjȅrōvā〉 1. put kojim se što kreće prema kakvu cilju [~ kazaljke na satu; ~ putovanja]; sin. (pravac) 2. nastavni program za određenu vrstu zanimanja [jezični ~; matematički ~; opći ~] 3. umjetničko ili znanstveno naučavanje koje postoji u određenome vremenu [filozofski ~; književni ~; umjetnički ~]; sin. pravac

prid. 〈G smjérna; odr. smjȇrnī, G smjȇrnōg(a); ž. smjérna, s. smjȇrno; komp. smjèrnijī〉 koji ne stavlja sebe i svoje želje na prvo mjesto, koji veću važnost daje drugomu [~ čovjek]; ant. tašt

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smjȇrām, 3. l. mn. smjérajū, imp. smjȇrāj, aor. smjérah, imperf. smjȇrāh, prid. r. smjérao〉 imati kakvu namjeru

im. ž. 〈G smjérnosti, I smjérnošću/smjérnosti〉 osobina onoga koji je smjeran; ant. taština

im. ž. 〈G smjȅsē; mn. N smjȅse, G smjȇsā〉 ono što je nastalo miješanjem tvari [~ za kolače; kemijska ~]; sin. mješavina ◇ kemijska ~ smjesa u kojoj svaka tvar zadržava svoja svojstva

pril. istoga trenutka, u onome trenutku u kojemu govoritelj govori; sin. odmah, umah knjiž.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smjȅstīm, 3. l. mn. smjȅstē, imp. smjȅsti, aor. smjȅstih, prid. r. smjȅstio, prid. t. smjȅšten〉 1. postaviti što na odgovarajuće mjesto [~ knjige na policu] 2. odrediti vrijeme ili mjesto kakva zbivanja [~ događaj u vrijeme] 3. pružiti komu smještaj [~ goste; ~ izbjeglice] 4. otpratiti koga ili pomoći komu da dođe na koje mjesto [~ dijete u krevet; ~ koga u bolnicu] ◇ ~ komu razg. v. podmetnuti • smjȅstiti se 〈povr.〉 1. naći smještaj [~ se kod rodbine] 2. pren. zauzeti koji prostor [Muzeji su se smjestili u gornjogradske palače.]; vidski paranjak: smještati

im. s. 〈G smjȅškānja〉 izražavanje različitih osjećaja laganim osmijehom na licu; sin. osmjehivanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smjȅškām se, 3. l. mn. smjȅškajū se, imp. smjȅškāj se, aor. smjȅškah se, imperf. smjȅškāh se, prid. r. smjȅškao se〉 blago povijati usne prema gore, obično zbog čega ugodnoga; sin. osmjehivati se, smiješiti se

im. m. 〈G smjȅškića; mn. N smjȅškići, G smjȅškīćā〉 inform., žarg. v. emotiv

im. m. 〈G smjȅštāja〉 mjesto na kojemu se određeno vrijeme boravi [naći ~ u hotelu]

im. s. 〈G smjéštānja〉 1. postavljanje čega na odgovarajuće mjesto 2. određivanje vremena ili mjesta kakva zbivanja 3. pružanje smještaja komu 4. praćenje koga ili pomaganje komu da dođe na koje mjesto 5. nalaženje smještaja 6. pren. zauzimanje kojega prostora

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smjȇštām, 3. l. mn. smjéštajū, imp. smjȇštāj, aor. smjéštah, imperf. smjȇštāh, prid. r. smjéštao, prid. t. smjȇštān〉 1. postavljati što na odgovarajuće mjesto [~ knjige na policu] 2. određivati vrijeme ili mjesto kakva zbivanja [~ događaj u vrijeme] 3. pružati komu smještaj [~ izbjeglice; ~ goste] 4. pratiti koga ili pomagati komu da dođe na koje mjesto [~ dijete u krevet; ~ koga u bolnicu] ◇ ~ komu razg. v. podmetati • smjéštati se 〈povr.〉 1. nalaziti smještaj [~ se kod rodbine] 2. pren. zauzimati koji prostor [Smještaju se u novi stan.]; vidski paranjak: smjestiti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smȉjem, 3. l. mn. smȉjū, imp. smȋj, aor. smjȅh/smjȅdoh, imperf. smȉjāh/smjèdijāh, prid. r. m. smȉo, ž. smjȅla, s. smjȅlo, mn. smjȅli, pril. s. smȉjūći, pril. p. smjȇvši〉 1. imati dopuštenje da se što učini [Smijem li ući?; Večeras smijem ići u kino.]; sin. moći razg. 2. imati smjelosti ili hrabrosti što učiniti [Pođi tamo ako smiješ!]; sin. usuditi se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȍčīm, 3. l. mn. smȍčē, imp. smòči, aor. smòčih, prid. r. smòčio, prid. t. smȍčen〉 natopiti tekućinom, učiniti mokrim [~ kosu; ~ rublje] • smòčiti se 〈povr.〉 postati mokrim [~ se na kiši]; ant. osušiti

im. ž. 〈G smòčnicē; mn. N smòčnice, G smȍčnīcā〉 prostorija za držanje i čuvanje hrane; sin. (ostava)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȍgnēm, 3. l. mn. smȍgnū, imp. smȍgni, aor. smȍgoh, prid. r. m. smȍgao, ž. smògla, s. smòglo, mn. smògli, prid. t. smȍgnūt〉 doći do čega ulažući trud i napor [~ snage]; vidski parnjak: smagati

im. m. 〈G smòga〉 magla puna ispušnih plinova automobila i industrijskoga dima

im. ž. 〈G smȍkvē; mn. N smȍkve, G smȍkāvā/smȏkvā/smȍkvī〉 bot. 1. sredozemni listopadni grm ili drvo glatke sive kore, širokih listova i kruškolika ploda 2. jestiv sočni mesnati slatki kruškolik plod istoimene biljke koji je izvana zelen ili ljubičast, a iznutra crven

im. ž. 〈G smòlē; mn. N smòle, G smólā〉 1. gusta ljepljiva tvar koja se nalazi u mnogim vrstama drveća 2. kem. biljni produkt koji nastaje oksidacijom eteričnih ulja ◇ polivinilna ~ umjetna masa koja se dobiva polimerizacijom vinilnih spojeva

im. m. 〈G smȍtka; mn. N smȍtci, G smȍtākā〉 ono što je dobiveno namatanjem; sin. klupko, namotaj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smòtām, 3. l. mn. smòtajū, imp. smòtāj, aor. smòtah, prid. r. smòtao, prid. t. smȍtān〉 1. motajući sviti što, sviti što u tuljac, motanjem oblikovati [~ cigaretu; ~ novine; ~ rupčić] 2. pren. pridobiti koga za što ili prouzročiti da tko ne može jasno misliti ili zaključivati • smòtati se 〈povr.〉 razg. v. smesti se pod smesti, zbuniti se pod zbuniti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smrȃčīm se, 3. l. mn. smrȃčē se, imp. smráči se, aor. smráčih se, prid. r. smráčilo se〉 1. 〈3. l.〉 postati tamnim, mračnim [Nebo se smračilo.] 2. pren. odraziti promjenu raspoloženja [Lice mu se smračilo.]; sin. smrknuti se; vidski paranjak: smračivati se