pril. 〈komp. snàžnijē〉 s velikom snagom [~ udariti]; sin. jako; ant. slabo

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. snȅbijēm se, 3. l. mn. snȅbijū se, imp. snèbīj se, aor. snèbih se, prid. r. snèbio se〉 postati jako i neugodno iznenađenim i to pokazati [~ nad čijim ponašanjem]; sin. zgranuti se v. pod zgranuti, zgroziti se v. pod zgroziti; vidski parnjak: snebivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. snèbīvām se, 3. l. mn. snebívajū se, imp. snèbīvāj se, aor. snebívah se, imperf. snèbīvāh se, prid. r. snebívao se〉 biti jako i neugodno iznenađenim i to pokazivati [~ nad čijim ponašanjem]; sin. zgražati se; vidski parnjak: snebiti se

prid. 〈G snèna; odr. snȅnī, G snȅnōg(a); ž. snèna, s. snèno; komp. snènijī〉 kojemu se spava, koji osjeća potrebu za spavanjem, koji želi ići spavati ili koji se nije sasvim probudio [sneno dijete]; sin. pospan

gl. svrš. prijel.〉 1. → snijeti¹ 2. → snijeti²

im. m. 〈G snijȇga, L snijégu; mn. N snjȅgovi/snijȇzi, G snjȅgōvā/snijégā〉 met. oborina u obliku bijelih pahuljica sastavljenih od ledenih kristala koja nastaje sporom sublimacijom vodene pare u zraku ♦ bijel kao ~ izrazito bijele boje; mariti za koga, za što kao za lanjski ~ nimalo ne mariti za koga, za što, biti potpuno ravnodušan prema komu, prema čemu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snèsem, 3. l. mn. snèsū, imp. snèsi, aor. snijȇh/snèsoh, prid. r. m. snȉo, ž. snijéla, s. snijȇlo, mn. snijȇli, prid. t. snèsen〉 prenijeti s višega mjesta na niže [~ sve stvari s tavana u dvorište]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. snèse, 3. l. mn. snèsū, aor. 3. l. jd. snijȇ/snȅse, prid. r. m. snȉo, ž. snijéla, s. snijȇlo, mn. snijȇli, prid. t. snèsen〉 istisnuti jaje iz sebe [Kokoš je snijela jaje.]

im. m. 〈G snijéška; mn. N snijéšci, G snijȇžākā〉 um. lepršav snijeg koji lagano pada

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. snijéžī, 3. l. mn. snijéžē, aor. 3. l. jd. snijȇžī, imperf. 3. l. jd. snijȇžāše, prid. r. snijéžio〉 padati iz oblaka u pahuljicama

im. ž. 〈G snijéžnicē; mn. N snijéžnice, G snijéžnīcā〉 voda nastala otapanjem snijega

im. m. 〈G snȉmka; mn. N snȉmci, G snȉmākā〉 v. snimka

im. s. 〈G snímānja〉 bilježenje slike i zvuka elektroničkim uređajima, stvaranje ili bilježenje čega u obliku filmskoga ili zvučnoga zapisa

im. m. 〈G snìmatelja; mn. N snìmatelji, G snìmatēljā〉 osoba koja što snima [~ televizijskoga programa]

im. ž. 〈G snimatèljicē; mn. N snimatèljice, G snimatèljīcā〉 žena koja što snima [~ televizijskoga programa]

prid. 〈G snimatèljičina; ž. snimatèljičina, s. snimatèljičino〉 koji pripada snimateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȋmām, 3. l. mn. snímajū, imp. snȋmāj, aor. snímah, imperf. snȋmāh, prid. r. snímao, prid. t. snȋmān〉 bilježiti sliku i zvuk elektroničkim uređajima, stvarati ili bilježiti što u obliku filmskoga ili zvučnoga zapisa [~ film; ~ novi album; ~ razgovor; ~ vjenčanje]; vidski parnjak: snimiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȋmīm, 3. l. mn. snȋmē, imp. sními, aor. snímih, prid. r. snímio, prid. t. snȋmljen〉 zabilježiti sliku ili zvuk elektroničkim uređajima, stvoriti ili zabilježiti što u obliku filmskoga ili zvučnoga zapisa [~ film; ~ novi album; ~ razgovor; ~ vjenčanje]; vidski parnjak: snimati

im. ž. 〈G snȉmkē, DL snȉmci; mn. N snȉmci, G snȉmākā/snȋmkā/snȉmkī〉 slika i zvuk zabilježeni elektroničkim uređajima, filmski ili zvučni zapis [rendgenska ~; usporena ~]; sin. (snimak)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. snȋm, 3. l. mn. snȉjū, imp. snȉ, aor. snȉh, imperf. snȉjāh, prid. r. snȉo, prid. t. snìven〉 1. 〈prijel.〉 poet. imati san ili snove tijekom spavanja [~ lijepe snove]; sin. sanjati, snivati 2. 〈neprijel.〉 poet. odmarati se zatvorenih očiju i bez svijesti o vanjskim zbivanjima; sin. snivati poet., spavati poet.

im. s. 〈G snívānja〉 1. poet. imanje sna ili snova tijekom spavanja; sin. sanjanje 2. poet. prepuštanje mašti u budnome stanju, zamišljanje onoga što bi se željelo ostvariti; sin. maštanje, sanjanje, sanjarenje, snatrenje 3. poet. odmaranje zatvorenih očiju i bez svijesti o vanjskim zbivanjima; sin. spavanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. snȋvām, 3. l. mn. snívajū, imp. snȋvāj, aor. snívah, imperf. snȋvāh, prid. r. snívao, prid. t. snȋvān〉 1. 〈prijel.〉 poet. imati san ili snove tijekom spavanja [~ lijepe snove]; sin. sanjati, sniti 2. 〈neprijel.〉 poet. a. prepuštati se mašti u budnome stanju, zamišljati ono što bi se željelo ostvariti [~ o putovanjima]; sin. maštati, sanjariti, sanjati, snatriti b. odmarati se zatvorenih očiju i bez svijesti o vanjskim zbivanjima; sin. sniti poet.

im. ž. 〈G snízilicē; mn. N snízilice, G snízilīcā〉 glazb. predznak kojim se visina tona mijenja za poluton prema dolje; ant. povisilica

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȋzīm, 3. l. mn. snȋzē, imp. snízi, aor. snízih, prid. r. snízio, prid. t. snȋžen〉 učiniti što nižim ili manjim, smanjiti čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. oboriti • sníziti se 〈povr.; 3. l.〉 postati nižim [Snizila se temperatura.; Snizila se voda.]; ant. narasti, porasti; sin. spustiti; ant. dignuti, podignuti, povisiti; Vidski parnjaci: snizivati, snižavati

im. s. 〈G snizívānja〉 1. činjenje da što poprimi manju visinu ili vrijednost 2. postajanje nižim; sin. snižavanje, spuštanje; ant. dizanje, podizanje, povisivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snìzujēm, 3. l. mn. snìzujū, imp. snìzūj, aor. snizívah, imperf. snìzīvāh, prid. r. snizívao, prid. t. snìzīvān〉 činiti da što poprimi manju visinu ili vrijednost [~ cijene; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. obarati • snizívati se 〈povr.〉 postajati nižim [Snizuje se temperatura.; Snizuje se voda.]; ant. rasti; sin. snižavati, spuštati; ant. dizati, podizati, povisivati; vidski paranjak: sniziti

im. s. 〈G snižávānja〉 usp. snizivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snìžāvām, 3. l. mn. snižávajū, imp. snìžāvāj, aor. snižávah, imperf. snìžāvāh, prid. r. snižávao, prid. t. snìžāvān〉 usp. snizivati

im. m. 〈G snòpa; mn. N snòpovi, G snȍpōvā〉 1. skup zajedno povezanih stabljika [~ lavande; ~ žita] 2. pren. veći broj zajedno povezanih jednakih tankih predmeta [~ novčanica]

im. m. 〈G snȍpića; mn. N snȍpići, G snȍpīćā〉 um. mali snop

zb. im. s. 〈G snȍplja〉 skup snopova

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȍsīm, 3. l. mn. snȍsē, imp. snòsi, aor. snòsih, imperf. snȍšāh/snòsijāh, prid. r. snòsio, prid. t. snȍšen〉 1. uzimati na sebe kakvu materijalnu obvezu [~ troškove] 2. trpjeti posljedice neispunjene obveze ili loše obavljenoga posla [~ zajedničku krivnju; ~ odgovornost]

im. m. 〈G snȍšāja; mn. N snȍšāji, G snȍšājā〉 tjelesno povezivanje dvoje ljudi putem spolnih organa; sin. spolni odnos v. pod odnos

im. s. 〈G snòšēnja〉 1. uzimanje na sebe kakve materijalne obveze 2. trpljenje posljedica neispunjene obveze ili loše obavljenoga posla

prid. 〈G snòšljiva; odr. snòšljivī, G snòšljivōg(a); ž. snòšljiva, s. snòšljivo; komp. snošljìvijī〉 1. koji prihvaća drukčija shvaćanja, ponašanje, običaje itd. [~ čovjek] 2. koji odražava čije prihvaćanje drukčijih shvaćanja. ponašanja, običaja itd. [snošljivo ponašanje]; sin. tolerantan; ant. nesnošljiv, netolerantan

im. ž. 〈G snòšljivosti, I snòšljivošću/snòšljivosti〉 osobina onoga koji je snošljiv ili svojstvo onoga što je snošljivo; sin. tolerantnost; ant. nesnošljivost, netolerantnost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȕjēm, 3. l. mn. snȕjū, imp. snȗj, aor. snòvah, imperf. snȍvāh, prid. r. snòvao, prid. t. snȍvān〉 misaono pripremati kakav pothvat [~ osvetu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȗbīm, 3. l. mn. snȗbē, imp. snúbi, aor. snúbih, imperf. snȗbljāh, prid. r. snúbio, prid. t. snȗbljen〉 poet. 1. nagovarati ili poticati koga na što 2. prositi ili osvajati (o djevojci)

im. s. 〈G snúbljēnja〉 poet. 1. nagovaranje ili poticanje koga na što 2. prošnja ili osvajanje (o djevojci)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȕždīm, 3. l. mn. snȕždē, imp. snȕždi, aor. snȕždih, prid. r. snȕždio, prid. t. snȕžden〉 učiniti koga tužnim ili potištenim [Snuždila me je ta vijest.] • snȕžditi se 〈povr.〉 postati tužnim ili potištenim

im. m. 〈G snjègovića; mn. N snjègovići, G snjègovīćā〉 lik u obliku čovjeka napravljen od snijega

prid. 〈G snjegòvita; odr. snjegòvitī, G snjegòvitōg(a); ž. snjegòvita, s. snjegòvito; komp. snjegovìtijī〉 koji obiluje snijegom [~ kraj]

prid. 〈G snjèžna; odr. snjȅžnī, G snjȅžnōg(a); ž. snjèžna, s. snjȅžno; komp. snjèžnijī〉 u kojemu ima snijega [~ dan]

prid. 〈G snjȅžnōg(a); ž. snjȅžnā, s. snjȅžnō〉 koji se odnosi na snijeg [~ nanos]

im. m. 〈G snjȅžnīka; mn. N snjȅžnīci, G snjȅžnīkā〉 hrpa snijega

im. ž. → sol

im. m. 〈neskl.〉 glazb. solmizacijska oznaka za peti stupanj ljestvice

im. m. 〈G sȍba; mn. N sȍbovi, G sȍbōvā〉 zool. sjeverni jelen dugačka i razgranata rogovlja, ljeti sivosmeđa, a zimi bjelkasta krzna koji živi u tundrama i tajgama Europe, Azije i Sjeverne Amerike