gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smràčujēm se, 3. l. mn. smràčujū se, imp. smràčūj se, aor. smračívah se, imperf. smràčīvāh se, prid. r. smračívao se〉 1. postajati tamnim, mračnim [Počelo se smračivati.] 2. pren. odražavati promjenu raspoloženja [Lice mu se smračuje.]; sin. mračiti se, smrkavati se; vidski paranjak: smračiti se

im. m. 〈G smrȃda, L smrádu; mn. N smrȁdovi, G smrȁdōvā〉 jak i neugodan miris [širiti ~]; sin. vonj

im. m. 〈G smŕčka; mn. N smŕčci, G smȓčākā〉 bot. jestiva gljiva stožasta ili okrugla smećkasta klobuka koji je grbav, nepravilan i s brojnim udubinama

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smr̀dīm, 3. l. mn. smr̀dē, imp. smr̀di, aor. smr̀djeh, imperf. smr̀dijāh/smr̀đāh, prid. r. m. smr̀dio, ž. smr̀djela, s. smr̀djelo, mn. smr̀djeli〉 širiti smrad; sin. vonjati, zaudarati ♦ nit’ smrdi nit’ miriše ni dobar ni loš, bez izrazitih osobina

prid. 〈G smr̀dljiva; odr. smr̀dljivī, G smr̀dljivōg(a); ž. smr̀dljiva, s. smr̀dljivo; komp. smrdljìvijī〉 koji širi smrad, koji smrdi ili zaudara [smrdljivi plin; smrdljiva lokva; smrdljivo odlagalište otpada]; ant. mirisan, ( mirišljiv)

im. ž. 〈G smrȅkē, DL smrȅki; mn. N smrȅke, G smrȇkā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina četinjača iz porodice borova koja ima visoka stabla i igličaste listove, plod im je češer koji raste prema dolje na igličastoj grani 2. pripadnica istoimene skupine [obična ~; sibirska ~]

im. ž. 〈G smrȅkinjē; mn. N smrȅkinje, G smrȅkīnjā〉 bot. 1. vazdazelena mediteranska grmolika biljka bodljikavih iglica iz porodice čempresa s okruglastim sjajnim tamnoljubičastim plodovima [obična ~] 2. gorka jestiva sjajna tamnoljubičasta boba, plod istoimene biljke, koja se upotrebljava u medicini i od koje se izrađuje rakija; sin. borovica, kleka, ( smrika), šmrika pokr.

prid. 〈G smrȅkova; ž. smrȅkova, s. smrȅkovo〉 1. koji pripada smreki [~ list] 2. koji se odnosi na smreke [smrekova šuma]

im. ž. 〈G smrȅkovinē〉 smrekovo drvo kao građa

im. ž. 〈G smrȉkē, DL smrȉki; mn. N smrȉke, G smrȋkā〉 v. borovica, kleka, smrekinja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. smr̀kāvā se, 3. l. mn. smrkávajū se, aor. 3. l. jd. smrkáva se, imperf. 3. l. jd. smr̀kāvāše se, prid. r. smrkávao se〉 1. postajati tamnim, mračnim [Počelo se smrkavati.] 2. pren. odražavati promjenu raspoloženja [Lice mu se smrkava.]; sin. mračiti se, smračivati se; vidski paranjak: smrknuti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. smȑknēm se, 3. l. mn. smȑknū se, imp. smȑkni se, aor. smȑknuh se, prid. r. smȑknuo se, prid. t. smȑknūt〉 1. 〈3. l.〉 postati tamnim, mračnim [Nebo se smrknulo.] 2. pren. odraziti promjenu u raspoloženju [Lice mu se smrknulo.]; sin. smračiti se; vidski paranjak: smrkavati se

im. ž. 〈G smȑknūtosti, I smȑknūtošću/smȑknūtosti〉 osobina onoga koji je smrknut ili svojstvo onoga što je smrknuto; sin. mrgodnost, namrgođenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȓskām, 3. l. mn. smŕskajū, imp. smȓskāj, aor. smŕskah, prid. r. smŕskao, prid. t. smȓskān〉 udarcem razbiti što na komade

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. smȑšavīm, 3. l. mn. smȑšavē, imp. smȑšavi, aor. smȑšavjeh, prid. r. m. smȑšavio, ž. smȑšavjela, s. smȑšavjelo, mn. smȑšavjeli〉 postati mršavijim ili izgubiti na tjelesnoj težini, izgubiti kilograme; sin. oslabjeti razg., osušiti se razg. v. pod osušiti

im. ž. 〈G smȑti, L smr̀ti, I smȑću/smȑti; mn. N smȑti, G smr̀tī, DLI smr̀tima〉 1. prestanak svih životnih funkcija organizma [~ čovjeka; ~ životinje] 2. prestanak života, stanje organizma u kojemu prestaju raditi mozak i srce [nasilna ~; prirodna ~] 3. pren. propast, prestanak rada ili nestanak čega [To je bila ~ za njihovo poduzeće.] ◇ klinička ~ prestanak disanja i optoka krvi ♦ blijed kao ~ veoma blijed; boriti se na život i ~, usp. život; gledati smrti u oči biti (naći se) u životnoj opasnosti, suočiti se sa smrću; između života i smrti, usp. život; izgledati kao ~ na dopustu izgledati bolesno (izmučeno, iscrpljeno, loše, umorno)

prid. 〈G smȑtna; odr. smȑtnī, G smȑtnōg(a); ž. smȑtna, s. smȑtno〉 koji umire, koji nije vječan; ant. besmrtan

prid. 〈G smȑtnōg(a); ž. smȑtnā, s. smȑtnō〉 koji prouzročuje smrt [~ udarac; smrtna bolest]; sin. smrtonosan

im. ž. 〈G smȑtnicē; mn. N smȑtnice, G smȑtnīcā〉 ona koja je smrtna; ant. besmrtnica

prid. 〈G smȑtničina; ž. smȑtničina, s. smȑtničino〉 koji pripada smrtnici; ant. besmrtničin

im. m. 〈G smȑtnīka, V smȑtnīče; mn. N smȑtnīci, G smȑtnīkā〉 onaj koji je smrtan; ant. besmrtnik

im. ž. 〈G smȑtnosti, I smȑtnošću/smȑtnosti〉 1. osobina onoga koji je smrtan; ant. besmrtnost 2. broj umrlih u nekoj populaciji; sin. (mortalitet); ant. (natalitet), rodnost ◇ apsolutna ~ broj umrlih u nekoj populaciji u jednoj godini; relativna ~ broj umrlih u nekoj populaciji u odnosu na broj stanovnika

prid. 〈G smrtònosna; odr. smrtònosnī, G smrtònosnōg(a); ž. smrtònosna, s. smrtònosno; komp. smrtonòsnijī〉 koji prouzročuje smrt [~ udarac; smrtonosna bolest]; sin. smrtni

im. ž. 〈G smrtóvnicē; mn. N smrtóvnice, G smrtóvnīcā〉 pismena potvrda o čijoj smrti; sin. smrtni list v. pod list

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȑvīm, 3. l. mn. smȑvē, imp. smȑvi, aor. smȑvih, prid. r. smȑvio, prid. t. smȑvljen〉 1. pretvoriti, razbiti što u mrvice [~ kamen; ~ kosti] 2. pren. potpuno koga ili što uništiti, uništiti koga ili što do temelja [~ neprijatelja]

im. s. 〈G smrzávānja〉 1. izlaganje temperaturi nižoj od ledišta; ant. odleđivanje, odmrzavanje 2. pren. trpljenje velike hladnoće; sin. leđenje, zaleđivanje, zamrzavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smr̀zāvām, 3. l. mn. smrzávajū, imp. smr̀zāvāj, aor. smrzávah, imperf. smr̀zāvāh, prid. r. smrzávao, prid. t. smr̀zāvān〉 izlagati temperaturi nižoj od ledišta; sin. (sleđivati), zaleđivati, zamrzavati; ant. odleđivati, odmrzavati • smrzávati se 〈povr.〉 1. pretvarati se u led [Jezero se smrzava.]; sin. lediti se, (sleđivati se) v. pod sleđivati, zaleđivati se v. pod zaleđivati, zamrzavati se v. pod zamrzavati; ant. odleđivati se v. pod odleđivati, odmrzavati se v. pod odmrzavati, otapati se v. pod otapati 2. umirati od hladnoće [~ se u planini] 3. pren. trpjeti veliku hladnoću [Smrzavamo se čekajući autobus.]; vidski paranjak: smrznuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. smȑznēm, 3. l. mn. smȑznū, imp. smȑzni, aor. smȑznuh, prid. r. smȑznuo, prid. t. smȑznūt〉 izložiti temperaturi nižoj od ledišta [~ jelo]; sin. (slediti), zalediti, zamrznuti; ant. odlediti, odmrznuti, otopiti • smȑznuti se 〈povr.〉 1. pretvoriti se u led [Jezero se smrznulo.]; sin. (slediti se) v. pod slediti, zalediti se v. pod zalediti, zamrznuti se v. pod zamrznuti; ant. odlediti se v. pod odlediti, odmrznuti se v. pod odmrznuti, otopiti se v. pod otopiti 2. umrijeti od hladnoće [~ se u planini] 3. pren. pretrpjeti veliku hladnoću [~ se čekajući autobus]; sin. promrznuti, prozepsti; vidski paranjak: smrzavati

im. ž. 〈G smr̀zotinē; mn. N smr̀zotine, G smr̀zotīnā〉 v. ozeblina

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. smȕčī se, 3. l. mn. smȕčē se, aor. 3. l. jd. smȕčī se, prid. r. smȕčio se〉 1. 〈3. l.〉 osjetiti mučninu u želucu [Smučilo mi se od hrane.] 2. pren. osjetiti veliku odbojnost, gađenje prema čemu [Smučilo mi se od njegove priče.]

im. m. 〈G smúđa; mn. N smúđevi, G smúđēvā〉 zool. slatkovodna jestiva koštunjača od sivozelenih do maslinastozelenih leđa s tamnim poprečnim prugama i srebrnobijela trbuha

prid. 〈G smȗšena; odr. smȗšenī, G smȗšenōg(a); ž. smȗšena, s. smȗšeno; komp. smušènijī〉 koji ne može srediti misli, usmjeriti pozornost na što [smušena osoba]; sin. rastresen pren., rastrojen

im. m. 〈G smùtljīvca, V smùtljīvče; mn. N smùtljīvci, G smùtljivācā〉 osoba koja unosi smutnju

prid. 〈G smùtljīvčeva; ž. smùtljīvčeva, s. smùtljīvčevo〉 koji pripada smutljivcu

im. ž. 〈G smùtljivicē; mn. N smùtljivice, G smùtljivīcā〉 žena koja unosi smutnju

prid. 〈G smùtljivičina; ž. smùtljivičina, s. smùtljivičino〉 koji pripada smutljivici

im. ž. 〈G smútnjē; mn. N smútnje, G smútnjā/smútnjī〉 stanje nemira, nereda, nesporazuma ili zbunjenosti [~ na igralištu; unositi smutnju u razred]

gl. nesvrš. prijel. → opskrbljivati (se)

gl. svrš. prijel. → opskrbiti (se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. snȃđēm, 3. l. mn. snȃđū, imp. snáđi, aor. snáđoh, prid. r. snàšao〉 〈3. l.〉 dogoditi se (o čemu lošem) [Snašla ju je bolest.; Snašla ga je nesreća.]; sin. zadesiti • snȃći se 〈povr.〉 1. odrediti svoje mjesto u nepoznatome prostoru, pronaći pravi put [~ se u gradu]; vidski parnjak: snalaziti se 2. moći što točno razabrati ili procijeniti te se ponašati u skladu s tim, izvući se iz nezgode ili nepovoljnoga položaja, riješiti probleme [~ se u novome poslu]; vidski parnjak: snalaziti se

im. ž. 〈G snágē, DL snázi; mn. N snáge, G snágā〉 1. tjelesna sposobnost organizma da se kreće i da podnosi teret [izdala me ~] 2. sposobnost podnošenja nepovoljnih okolnosti [~ volje] 3. fiz. brzina kojom se prenosi energija ili obavlja rad, mjeri se u vatima ♦ biti u punoj snazi 1. biti jak i zdrav 2. biti u najboljim godinama; iz sve snage najjače moguće; odmjeriti snage s kim vidjeti tko je jači

im. ž. 〈G snáhē, DL snáhi; mn. N snáhe, G snáhā〉 sinova ili bratova žena; sin. nevjesta, šogorica razg.

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. snàlazīm se, 3. l. mn. snàlazē se, imp. snàlazi se, aor. snàlazih se, imperf. snàlažāh se, prid. r. snàlazio se〉 1. određivati svoje mjesto u nepoznatome prostoru, pronalaziti pravi put [~ u gradu] 2. moći što točno razabrati ili procijeniti te se ponašati u skladu s tim, izvlačiti se iz nezgode ili nepovoljnoga položaja, rješavati probleme [~ u novome poslu]; Vidski parnjak: snaći se v. pod snaći

im. s. 〈G snàlažēnja〉 1. određivanje svojega mjesta u nepoznatome prostoru, pronalaženje pravoga puta 2. mogućnost da se što točno razabere ili procijeni te ponašanje u skladu s tim, izvlačenje iz nezgode ili nepovoljnoga položaja, rješavanje problema

prid. 〈G snalàžljiva; odr. snalàžljivī, G snalàžljivōg(a); ž. snalàžljiva, s. snalàžljivo; komp. snalažljìvijī〉 koji se lako snalazi; sin. okretan

im. s. 〈G snátrēnja〉 prepuštanje mašti u budnome stanju, zamišljanje onoga što bi se željelo ostvariti; sin. maštanje, sanjanje, sanjarenje, snivanje poet.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. snàtrīm, 3. l. mn. snàtrē, imp. snàtri, aor. snàtrih, imperf. snàtrāh, prid. r. snàtrio〉 prepuštati se mašti u budnome stanju, zamišljati ono što bi se željelo ostvariti [~ o putovanjima]; sin. maštati, sanjariti, sanjati, snivati poet.

prid. 〈G snážna; odr. snȃžnī, G snȃžnōg(a); ž. snážna, s. snážno; komp. snàžnijī〉 1. koji ima veliku snagu [~ udarac; snažna životinja]; sin. jak; ant. slab 2. pren. koji ostavlja dojam, koji se ne može zanemariti [~ utjecaj]