im. ž. 〈G sȍbē; mn. N sȍbe, G sȏbā〉 prostorija u stanu ili kući u kojoj se boravi, radi, odmara ili spava [bolnička ~; dječja ~; radna ~; spavaća ~]

im. m. 〈G sȍbāra, V sȍbāru/sȍbāre; mn. N sȍbāri, G sȍbārā〉 osoba koja se brine za red i čistoću u sobama

prid. 〈G sȍbāreva; ž. sȍbāreva, s. sȍbārevo〉 koji pripada sobaru; sin. sobarov

im. ž. 〈G sȍbaricē; mn. N sȍbarice, G sȍbarīcā〉 žena koja se brine za red i čistoću u sobama

prid. 〈G sȍbaričina; ž. sȍbaričina, s. sȍbaričino〉 koji pripada sobarici

prid. 〈G sȍbārova; ž. sȍbārova, s. sȍbārovo〉 usp. sobarev

im. ž. 〈G sȍbicē; mn. N sȍbice, G sȍbīcā〉 um. mala soba

prid. 〈G sȍbnōg(a); ž. sȍbnā, s. sȍbnō〉 koji se odnosi na sobu

pov. zam. 〈I〉 v. pod sebe

im. m. 〈G sȍboslikāra, V sȍboslikāru/sȍboslikāre; mn. N sȍboslikāri, G sȍboslikārā〉 obrtnik koji se bavi ličenjem; sin. ličilac

prid. 〈G sȍboslikāreva; ž. sȍboslikāreva, s. sȍboslikārevo〉 koji pripada soboslikaru; sin. ličiočev, soboslikarov

im. ž. 〈G sȍboslikaricē; mn. N sȍboslikarice, G sȍboslikarīcā〉 obrtnica koja se bavi ličenjem

prid. 〈G sȍboslikaričina; ž. sȍboslikaričina, s. sȍboslikaričino〉 koji pripada soboslikarici

prid. 〈G sȍboslikārova; ž. sȍboslikārova, s. sȍboslikārovo〉 usp. soboslikarev

im. m. 〈G socijàlista, V socijàlistu; mn. N socijàlisti, G socijàlīstā〉 sljedbenik socijalizma

im. ž. 〈G socijàlisticē; mn. N socijàlistice, G socijàlistīcā〉 sljedbenica socijalizma

prid. 〈G socijàlističina; ž. socijàlističina, s. socijàlističino〉 koji pripada socijalistici

prid. 〈G socijalìstičkōg(a); ž. socijalìstičkā, s. socijalìstičkō〉 koji se odnosi na socijaliste i socijalizam

im. m. 〈G socijalìzma〉 pol. 1. svaki pokret koji se zalaže za društvo zasnovano na socijalnoj pravednosti, na pravednoj raspodjeli materijalnih i kulturnih dobara kao temeljnim vrijednostima 2. ekonomski sustav u kojemu su temeljna proizvodna sredstva u javnome vlasništvu, a privatno je vlasništvo ukinuto i stavljeno pod društveni nadzor 3. društveno uređenje ostvareno pod vlašću komunističke partije

prid. 〈G sȍcijālnōg(a); ž. sȍcijālnā, s. sȍcijālnō〉 v. društveni

im. m. 〈G sociòloga, V sociòlože; mn. N sociòlozi, G sociòlōgā〉 stručnjak koji se bavi sociologijom

im. ž. 〈G sociològijē〉 1. znanost koja proučava ljudsko društvo i društveno djelovanje pojedinca, skupina i institucija 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti

im. ž. 〈G sociòloginjē; mn. N sociòloginje, G sociòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi sociologijom

prid. 〈G sociòloškōg(a); ž. sociòloškā, s. sociòloškō〉 koji se odnosi na sociologe i sociologiju

prid. 〈G sòčna; odr. sȍčnī, G sȍčnōg(a); ž. sòčna, s. sȍčno; komp. sòčnijī〉 1. koji je pun soka [sočna jabuka] 2. pren. a. koji je bogat sadržajem [~ izraz] b. koji sadržava intimne ili nepoćudne pojedinosti [sočna priča]

im. ž. 〈G sòčnicē; mn. N sòčnice, G sȍčnīcā〉 voda koja nastaje kopnjenjem ledenjaka

im. ž. 〈G sȍčnosti, I sȍčnošću/sȍčnosti〉 svojstvo onoga što je sočno

im. m. 〈G sòfista, V sòfistu; mn. N sòfisti, G sȍfīstā〉 fil. pripadnik filozofske škole koja poučava da je jedino mjerilo valjanosti kojega mišljenja njegova veća ili manja uvjerljivost

im. m. 〈G sòftvera; mn. N sòftveri, G sȍftvērā〉 v. programska podrška pod podrška

im. m. 〈G sȍja, L sòju; mn. N sȍjevi, G sȍjēvā〉 biol. skupina organizama koja je posebna genetska varijanta unutar jedne vrste [~ bakterija]

im. ž. 〈G sójē; mn. N sóje, G sójā〉 bot. 1. jednogodišnja uzgojena mahunarka tvrdih sjemenka bogatih bjelančevinama i uljem 2. jestive sjemenke istoimene biljke

im. ž. 〈G sojènicē; mn. N sojènice, G sojènīcā〉 građevina od lišća i pruća koja leži iznad vode na drvenim stupovima zabodenim na dno rijeke

im. m. 〈G sȍka; mn. N sȍkovi, G sȍkōvā〉 1. biol. tekućina s hranjivim sastojcima u porama tkiva 2. hranjivi napitak koji se dobiva cijeđenjem biljnih plodova [voćni ~; limunov ~]

im. m. 〈G sȍkola; mn. N sȍkoli/sȍkolovi, G sȍkōlā/sȍkolōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica ptica iz reda sokolovka srednje veličine i velikih zašiljenih krila koje na gornjemu dijelu kljuna imaju oštru izbočinu 2. pripadnik istoimene porodice [sivi ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sòkolīm, 3. l. mn. sòkolē, imp. sokòli, aor. sokòlih, imperf. sòkoljāh, prid. r. sokòlio, prid. t. sòkoljen〉 poet. poticati koga da što učini, da bude hrabar [~ učenike prije ispita]; sin. (bodriti), hrabriti, ohrabrivati; ant. obeshrabrivati

im. ž. 〈G sȍkolōvkē, DL sȍkolōvki; mn. N sȍkolōvke, G sȍkolōvkā/sȍkolōvkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 red dnevnih ptica grabljivica velikih zaobljenih krila, velikih očiju, kratka vrata i duga repa s bijelom prugom iznad očiju 2. pripadnik istoimenoga reda

im. s. 〈G sokòljēnja〉 poet. poticanje koga da što učini, da bude hrabar; sin. (bodrenje), hrabrenje, ohrabrivanje

im. ž. 〈G sȍli, L sòli, I sȍlju/sȍli; mn. N sȍli, G sòlī, DLI sòlima〉 1. 〈jd.〉 slana bijela zrnata tvar koja se nalazi u morskoj vodi ili pod zemljom i koja se upotrebljava kao dodatak hrani; sin. natrijev klorid v. pod klorid 2. kem. kristalni spoj koji se sastoji od kationa i aniona, nastaje međusobnim djelovanjem kiselina i baza ◇ kuhinjska/obična ~ slana bijela zrnata tvar koja se nalazi u morskoj vodi ili pod zemljom i koja se upotrebljava kao dodatak hrani; sin. natrijev klorid v. pod klorid ♦ imati soli u glavi biti pametan; staviti soli na rep komu uzalud pokušati uhvatiti koga, uzalud pokušati nadmudriti koga; stavljati sol na ranu komu mučiti koga teškim (bolnim) uspomenama

im. ž. 〈G solànē; mn. N solàne, G solánā〉 sustav plitkih bazena za skupljanje morske soli

prid. 〈G sòlārnōg(a); ž. sòlārnā, s. sòlārnō〉 v. sunčani

im. m. 〈G sòlista, V sòlistu; mn. N sòlisti, G sȍlīstā〉 glazbenik koji sam izvodi glazbeno djelo ili ima istaknutu ulogu u odnosu na druge glazbenike u orkestru ili zboru

im. ž. 〈G sòlisticē; mn. N sòlistice, G sòlistīcā〉 glazbenica koja sama izvodi glazbeno djelo ili ima istaknutu ulogu u odnosu na druge glazbenike u orkestru ili zboru

prid. 〈G sòlističina; ž. sòlističina, s. sòlističino〉 koji pripada solistici

prid. 〈G solìstičkōg(a); ž. solìstičkā, s. solìstičkō〉 koji se odnosi na soliste [~ nastup]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sòlīm, 3. l. mn. sòlē, imp. sòli, aor. sòlih, imperf. sòljāh, prid. r. sòlio, prid. t. sȍljen〉 1. dodavati sol [~ juhu] 2. stavljati sol [~ kolnike] 3. konzervirati s pomoću soli [~ srdele; ~ meso]

im. ž. 〈G solmizácijē〉 glazb. sustav naziva tonova slogovima do-re-mi-fa-so-la-ti

prid. 〈G solmizácījskōg(a); ž. solmizácījskā, s. solmizácījskō〉 koji se odnosi na solmizaciju

im. m. 〈G sòlstīcija; mn. N sòlstīciji, G sòlstīcījā〉 zem. v. suncostaj