im. ž. 〈G sòljēnkē, DL sòljēnci; mn. N sòljēnke, G sòljēnkā/sòljēnkī〉 posudica za sol

im. m. 〈G sòma; mn. N sòmovi, G sȍmōvā〉 zool. velika slatkovodna jestiva koštunjača bez ljusaka crnoplavih leđa i žućkasta trbuha te široke sploštene glave s jednim parom dugačkih brkova na gornjoj čeljusti i s dvama parovima manjih brkova na donjoj čeljusti

im. m. 〈G sònanta; mn. N sònanti, G sònanātā〉 v. zvonačnik

im. ž. 〈G sonátē; mn. N sonáte, G sonátā〉 glazb. kraće glazbeno djelo od triju ili četiriju stavaka međusobno različitih po obliku, sadržaju, tempu i tonalitetu

prid. 〈G sònātnōg(a); ž. sònātnā, s. sònātnō〉 koji se odnosi na sonatu

im. ž. 〈G sȏndē; mn. N sȏnde, G sȏndā/sȏndī〉 1. v. dubinomjer 2. geol., tehn. uređaj za istraživanje dubljih slojeva Zemljine kore 3. med. dijagnostički instrument kojim se ulazi u tkivo ili tjelesnu šupljinu [nosna ~; želučana ~] 4. met. letjelica namijenjena istraživanju atmosfere

im. m. 〈G sonéta; mn. N sonéti, G sonétā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 lirska pjesnička književna vrsta sastavljena od četrnaest stihova raspoređenih u četiri kitice 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti ◇ elizabetanski ~ sonet koji ima tri četverostiha i jedan dvostih; talijanski ~ sonet koji ima dva četverostiha i dva trostiha

prid. 〈G sònētnōg(a); ž. sònētnā, s. sònētnō〉 1. koji se odnosi na sonet 2. koji se sastoji od soneta [~ vijenac]

im. pl. t. ž. 〈G sȍpēlā〉 folk., glazb. v. sopile

im. pl. t. ž. 〈G sȍpīlā〉 folk., glazb. drveno puhaće glazbalo s piskom, rašireno u Istri i na Kvarneru; sin. (roženice, sopele)

im. m. 〈G soprána, V sȍprāne; mn. N sopráni, G sopránā〉 glazb. 1. 〈jd.〉 najviši ženski glas 2. pren. žena istoimenoga glasa

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȍpćēm, 3. l. mn. sȍpćū, imp. sòpći, aor. sòptah, imperf. sȍptāh, prid. r. sòptao〉 teško disati, ostajati bez daha

im. ž. 〈G sȏrtē; mn. N sȏrte, G sȍrātā/sȏrtā/sȏrtī〉 bot. skupina primjeraka koji imaju zajednička svojstva

im. s. 〈G sortírānja〉 v. razvrstavanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sòrtīrām, 3. l. mn. sortírajū, imp. sòrtīrāj, aor. sortírah, imperf. sòrtīrāh, prid. r. sortírao, prid. t. sòrtīrān〉 1. v. razvrstati 2. v. razvrstavati

im. m. 〈G sórusa; mn. N sórusi, G sórūsā〉 biol. nakupina sporangija

im. m. 〈G sotònē, V sȍtono; mn. N sotòne, G sotónā〉 1. 〈jd.〉 (Sotòna) rel. u Bibliji naziv za vraga 2. nadnaravno biće koje čini zlo; sin. vrag 3. pren. zao čovjek; sin. vrag

prid. 〈G sòtonskōg(a); ž. sòtonskā, s. sòtonskō〉 koji se odnosi na Sotonu i na sotone

im. ž. 〈G sóvē; mn. N sóve, G sóvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica ptica iz reda sovovka mala kukasta kljuna koje plijen hvataju pandžama 2. pripadnik istoimene porodice [snježna ~; šumska ~]

im. m. 〈G sòvjeta; mn. N sòvjeti, G sȍvjētā〉 pov. vijeće radnika, seljaka i vojnika u doba boljševičke revolucije u Rusiji

im. ž. 〈G sȍvōvkē, DL sȍvōvki; mn. N sȍvōvke, G sȍvōvkā/sȍvōvkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 red noćnih ptica grabljivica zbijena tijela, velike okrugle glave, snažna i svinuta kljuna te krupnih izbuljenih očiju 2. pripadnik istoimenoga reda

im. ž. 〈G sovùljagē, DL sovùljagi; mn. N sovùljage, G sovùljāgā〉 zool. najveća ptica iz porodice sova smeđega perja s tamnim pjegama i velikim crvenkastim očima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. spȁdām, 3. l. mn. spȁdajū, imp. spȁdāj, aor. spȁdah, imperf. spȁdāh, prid. r. spȁdao〉 v. padati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. spȁdām, 3. l. mn. spȁdajū, imp. spȁdāj, aor. spȁdah, imperf. spȁdāh, prid. r. spȁdao〉 biti čijim vlasništvom, dijelom i sl. [~ u društvo odabranih]; sin. pribrajati se v. pod pribrajati

im. m. 〈G spàhijē; mn. N spàhije, G spȁhījā〉 pov. konjanik u turskoj vojsci koji je za vojnu službu dobivao u posjed zemlju

prid. 〈G spàhījskōg(a); ž. spàhījskā, s. spàhījskō〉 koji se odnosi na spahije

im. m. 〈G spahìluka; mn. N spahìluci, G spahìlūkā〉 spahijin posjed

im. s. 〈G spájānja〉 1. činjenje da samostalni dijelovi postanu cjelina 2. pren. dovođenje koga ili čega u vezu, uspostavljanje odnosa među kim ili čim; sin. (integracija), povezivanje 3. bivanje vezom između udaljenih dijelova, odvojenih pojmova, stvari ili osoba 4. pristupanje kakvu sustavu ili uređaju; sin. prikopčavanje, priključivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȃjām, 3. l. mn. spájajū, imp. spȃjāj, aor. spájah, imperf. spȃjāh, prid. r. spájao, prid. t. spȃjān〉 1. činiti da samostalni dijelovi postanu cjelina [~ manje razrede u jedan]; ant. razdvajati 2. dovoditi koga ili što u vezu, uspostavljati odnos među kim ili čim [~ tvrtke]; sin. povezivati pren. 3. biti vezom između udaljenih dijelova, odvojenih pojmova, stvari ili osoba [Cesta spaja istočni i zapadni dio Solina.; Spaja ih ljubav prema glazbi.] • spájati se 〈povr.〉 pristupati kakvu sustavu ili uređaju [~ se na internet; ~ se na višekratnički računalni sustav]; sin. prikapčati se v. pod prikapčati, prikopčavati se v. pod prikopčavati, priključivati se v. pod priključivati; vidski paranjak: spojiti

im. ž. 〈G spaliònicē; mn. N spaliònice, G spaliònīcā〉 mjesto na kojemu se spaljuje gradski otpad

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȃlīm, 3. l. mn. spȃlē, imp. spáli, aor. spálih, prid. r. spálio, prid. t. spȃljen〉 uništiti vatrom ili visokom temperaturom [~ korov; ~ opasni otpad]; vidski parnjak: spaljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spàljujēm, 3. l. mn. spàljujū, imp. spàljūj, aor. spaljívah, imperf. spàljīvāh, prid. r. spaljívao, prid. t. spàljīvān〉 uništavati vatrom ili visokom temperaturom [~ korov; ~ opasni otpad]; vidski parnjak: spaliti

prid. 〈G spárna; odr. spȃrnī, G spȃrnōg(a); ž. spárna, s. spȃrno; komp. spàrnijī〉 koji je vruć i vlažan, pun sparine [~ dan; sparno vrijeme]

im. ž. 〈G sparìnē; mn. N sparìne, G sparínā〉 vrućina uz mnogo vlage u zraku [ljetna ~]; sin. (omara)

im. m. 〈G spȃsa, L spásu〉 izlaz iz opasnosti, bolesti ili nevolje; sin. izbavljenje

im. s. 〈G spásēnja〉 rel. izbavljenje od zla, grijeha i patnje

prid. 〈G spásēnjskōg(a); ž. spásēnjskā, s. spásēnjskō〉 koji se odnosi na spasenje [~ naum]

im. m. 〈G spàsioca, V spàsioče; mn. N spàsioci, G spàsilācā〉 1. osoba koja je izbavila koga iz nevolje ili spasila što 2. osoba koja radi u službi za spašavanje [~ na bazenu]

prid. 〈G spàsiočeva; ž. spàsiočeva, s. spàsiočevo〉 v. spasiteljev

im. m. 〈G spàsitelja; mn. N spàsitelji, G spàsitēljā〉 1. → spasilac 2. (Spàsitelj) rel. jedno od imena Isusa Krista kojim se naglašuje njegova uloga spašavanja čovjeka; sin. Mesija v. pod mesija

prid. 〈G spàsiteljeva; ž. spàsiteljeva, s. spàsiteljevo〉 koji pripada spasitelju; sin. (spasiočev)

im. ž. 〈G spasitèljicē; mn. N spasitèljice, G spasitèljīcā〉 1. žena koja je izbavila koga iz nevolje ili spasila što 2. žena koja radi u službi za spašavanje [~ na bazenu]

prid. 〈G spasitèljičina; ž. spasitèljičina, s. spasitèljičino〉 koji pripada spasiteljici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȃsīm, 3. l. mn. spȃsē, imp. spási, aor. spásih, prid. r. spásio, prid. t. spȃšen〉 spriječiti uništenje ili propadanje čega [~ dobar glas; ~ domovinu; ~ život] • spásiti (se) 〈prijel.〉 pomoći komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševina; ~ se iz požara]; sin. izbaviti (se) v. pod izbaviti • spásiti se 〈povr.〉 riješiti se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se od siromaštva; ~ se od dugova]; sin. izbaviti se v. pod izbaviti; vidski paranjak: spašavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. spȁdnēm, 3. l. mn. spȁdnū, imp. spȁdni, aor. spȁdoh/spȁh, prid. r. spȁo, pril. p. spȃvši〉 v. pasti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spàšāvām, 3. l. mn. spašávajū, imp. spàšāvāj, aor. spašávah, imperf. spàšāvāh, prid. r. spašávao, prid. t. spàšāvān〉 sprečavati uništenje ili propadanje čega [~ dobar glas; ~ domovinu; ~ život] • spašávati (se) 〈prijel.〉 pomagati komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševina; ~ se iz požara]; sin. izbavljati (se) v. pod izbavljati; spašávati se 〈povr.〉 rješavati se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se od siromaštva; ~ se od dugova]; sin. izbavljati se v. pod izbavljati; vidski paranjak: spasiti

im. m. 〈G spaváča, V spȁvāču; mn. N spaváči, G spaváčā〉 osoba koja spava

im. ž. 〈G spavàčicē; mn. N spavàčice, G spavàčīcā〉 žena koja spava