prid. 〈G spavàčičina; ž. spavàčičina, s. spavàčičino〉 koji pripada spavačici

im. ž. 〈G spavàćicē; mn. N spavàćice, G spavàćīcā〉 haljina ili košulja za spavanje

im. s. 〈G spávānja〉 odmaranje zatvorenih očiju i bez svijesti o vanjskim zbivanjima; sin. snivanje poet.

im. ž. 〈G spavaònicē; mn. N spavaònice, G spavaònīcā〉 prostorija u kojoj se spava, koja je namijenjena spavanju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. spȃvām, 3. l. mn. spávajū, imp. spȃvāj, aor. spávah, imperf. spȃvāh, prid. r. spávao〉 odmarati se zatvorenih očiju i bez svijesti o vanjskim zbivanjima; sin. sniti poet., snivati poet.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȁzīm, 3. l. mn. spȁzē, imp. spȁzi, aor. spȁzih, prid. r. spȁzio, prid. t. spȁžen〉 iznenada vidjeti koga ili što [~ prijatelja na ulici]; sin. ugledati

prid. 〈G specìfična; odr. specìfičnī, G specìfičnōg(a); ž. specìfična, s. specìfično; komp. specifìčnijī〉 v. osobit, poseban

im. ž. 〈G specìfičnosti, I specìfičnošću/specìfičnosti〉 v. osobitost, posebnost

im. ž. 〈G specijácijē〉 biol. nastanak novih vrsta

prid. 〈G spȅcijālna; odr. spȅcijālnī, G spȅcijālnōg(a); ž. spȅcijālna, s. spȅcijālno〉 v. poseban

im. m. 〈G specijàlista, V specijàlistu; mn. N specijàlisti, G specijàlīstā〉 1. v. stručnjak 2. stručnjak u užemu medicinskom području [~ za dječje bolesti] 3. a. titula koju se stječe završetkom specijalističkoga studija b. osoba s istoimenom titulom

im. ž. 〈G specijàlisticē; mn. N specijàlistice, G specijàlistīcā〉 1. v. stručnjakinja 2. stručnjakinja u užemu medicinskom području [~ za dječje bolesti] 3. žena s titulom specijalista

prid. 〈G specijàlističina; ž. specijàlističina, s. specijàlističino〉 1. v. stručnjakinjin 2. koji pripada specijalistici, stručnjakinji u užemu medicinskom području 3. koji pripada specijalistici, ženi s titulom specijalista

prid. 〈G specijalìstičkōg(a); ž. specijalìstičkā, s. specijalìstičkō〉 koji se odnosi na specijaliste

im. ž. 〈G specijalizácijē; mn. N specijalizácije, G specijalizácījā〉 1. raspodjela poslova u kojoj se svatko posvećuje određenomu području 2. v. usavršavanje 3. med. usavršavanje u užemu medicinskom području

im. m. 〈G specijalìzanta; mn. N specijalìzanti, G specijalìzanātā〉 osoba koja je na specijalizaciji, usavršavanju u užemu medicinskom području

im. ž. 〈G specijalìzanticē; mn. N specijalìzantice, G specijalìzantīcā〉 žena koja je na specijalizaciji, usavršavanju u užemu medicinskom području

prid. 〈G specijalìzantičina; ž. specijalìzantičina, s. specijalìzantičino〉 koji pripada specijalizantici

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. specijalìzīrām, 3. l. mn. specijalizírajū, imp. specijalìzīrāj, aor. specijalizírah, imperf. specijalìzīrāh, prid. r. specijalizírao, prid. t. specijalìzīrān〉 provesti/provoditi specijalizaciju, usavršavati se u užemu medicinskom području [~ kirurgiju] • specijalizírati se 〈povr.〉 usmjeriti/usmjeravati svoju djelatnost u određenome smjeru

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spèčem, 3. l. mn. spèkū, imp. spèci, aor. spèkoh, prid. r. m. spȅkao, ž. spèkla, s. spȅklo, mn. spȅkli, prid. t. spèčen〉 razg. 1. v. ispeći 2. v. opeći

im. m. 〈G spektàkla; mn. N spektàkli, G spektáklā〉 1. javna priredba s velikim brojem izvođača 2. pren. zanimljiv prizor ili događaj koji izaziva pozornost

im. m. 〈G spȅktra, I spȅktrom; mn. N spȅktri, G spȅktārā〉 fiz. pruga sastavljena od niza boja koje se prelijevaju jedna u drugu, nastaje prolazom bijele svjetlosti kroz optičku prizmu ili njezinim odbijanjem u kapljicama kiše [boje spektra]

prid. 〈G spèktarskōg(a); ž. spèktarskā, s. spèktarskō〉 koji se odnosi na spektar; sin. (spektralni)

prid. 〈G spȅktrālnōg(a); ž. spȅktrālnā, s. spȅktrālnō〉 v. spektarski

im. m. 〈G speleòloga, V speleòlože; mn. N speleòlozi, G speleòlōgā〉 osoba koja se bavi speleologijom

im. ž. 〈G speleològijē〉 skup djelatnosti čiji je cilj proučavanje i istraživanje prirodnih špilja i podzemnih jama

im. ž. 〈G speleòloginjē; mn. N speleòloginje, G speleòlogīnjā〉 žena koja se bavi speleologijom

im. ž. 〈G spȅrmē〉 biol. tekućina koja sadržava spermije i izbacuje se pri spolnome činu; sin. sjemena tekućina v. pod tekućina

im. m. 〈G spermatozoída; mn. N spermatozoídi, G spermatozoídā〉 v. spermij

im. m. 〈G spèrmija; mn. N spèrmiji, G spȅrmījā〉 biol. zrela pokretna muška spolna stanica; sin. (spermatozoid)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spètljām, 3. l. mn. spètljajū, imp. spètljāj, aor. spètljah, prid. r. spètljao, prid. t. spȅtljān〉 1. svezati petlju 2. pren. površno, loše napraviti • spètljati se 〈povr.〉 razg. 1. stupiti s kim u nedoličan odnos 2. v. smesti se pod smesti, zbuniti se pod zbuniti

im. ž. 〈G spȉljē; mn. N spȉlje, G spȋljā〉 v. špilja

prid. 〈G spȉljskōg(a); ž. spȉljskā, s. spȉljskō〉 v. špiljski

im. ž. 〈G spirálē; mn. N spirále, G spirálā〉 1. mat. v. zavojnica 2. predmet koji nalikuje istoimenoj krivulji 3. mehaničko kontracepcijsko sredstvo, uložak koji se stavlja u šupljinu maternice ili materničnoga vrata radi sprečavanja trudnoće

prid. 〈G spìrālna; odr. spìrālnī, G spìrālnōg(a); ž. spìrālna, s. spìrālno〉 koji ima oblik spirale

im. m. 〈G spiríla; mn. N spiríli, G spirílā〉 biol. bakterija u obliku svrdla

im. m. 〈G spiritìzma〉 vjerovanje u život poslije smrti i u mogućnost zazivanja duhova, komuniciranja s dušama umrlih

im. m. 〈G spȉsa; mn. N spȉsi, G spȋsā〉 skup dokumenata o određenoj temi ili problemu [sudski ~]

im. m. → popis

im. m. 〈G spìsatelja; mn. N spìsatelji, G spìsatēljā〉 osoba koja piše književna djela; sin. književnik, pisac

im. ž. 〈G spisatèljicē; mn. N spisatèljice, G spisatèljīcā〉 žena koja piše književna djela; sin. književnica

prid. 〈G spisatèljičina; ž. spisatèljičina, s. spisatèljičino〉 koji pripada spisateljici; sin. književničin

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȉskām, 3. l. mn. spȉskajū, imp. spȉskāj, aor. spȉskah, prid. r. spȉskao, prid. t. spȉskān〉 nerazumno, rasipnički potrošiti [~ svu imovinu]

im. m. 〈G spjȇva, L spjévu; mn. N spjȅvovi, G spjȅvōvā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 epska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se pripovijeda o događajima i junacima iz prošlosti [junački ~; povijesni ~] 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. ep, ( epopeja)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spjȇvām, 3. l. mn. spjévajū, imp. spjȇvāj, aor. spjévah, imperf. spjȇvāh, prid. r. spjévao, prid. t. spjȇvān〉 sastavljati pjesnički tekst [~ pjesmu]; vidski parnjak: spjȅvati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spjȅvām, 3. l. mn. spjȅvajū, imp. spjȅvāj, aor. spjȅvah, prid. r. spjȅvao, prid. t. spjȅvān〉 sastaviti pjesnički tekst [~ pjesmu]; vidski parnjak: spjévati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. splȁsnē, 3. l. mn. splȁsnū, aor. 3. l. jd. splȁsnū, prid. r. splȁsnuo, prid. t. splȁsnūt〉 1. povući se, smanjiti se obujmom [Oteklina je splasnula.] 2. smanjiti se u jačini, povući se u prijašnje stanje [Raspoloženje je splasnulo.]; vidski paranjak: splašnjavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. splàšnjāvā, 3. l. mn. splašnjávajū, aor. 3. l. jd. splašnjáva, imperf. 3. l. jd. splàšnjāvāše, prid. r. splašnjávao, prid. t. splàšnjāvān〉 1. povlačiti se, smanjivati se obujmom [Oteklina splašnjava.] 2. smanjivati se u jačini, povlačiti se u prijašnje stanje [Raspoloženje splašnjava.]; vidski paranjak: splasnuti