prid. 〈G spòra; odr. spòrī, G spòrōg(a); ž. spòra, s. spȍro; komp. spòrijī〉 1. koji u određenome razdoblju prelazi malu udaljenost [spori čovjek]; sin. polagan 2. koji se odvija ili događa u dužemu razdoblju [spori hod; spori odgovor]; ant. brz

im. ž. 〈G spórē; mn. N spóre, G spórā〉 biol. rasplodna stanica, često vrlo otporna, iz koje se može razviti nova jedinka bez prethodnoga spajanja s drugom rasplodnom stanicom

prid. 〈G sporàdična; odr. sporàdičnī, G sporàdičnōg(a); ž. sporàdična, s. sporàdično〉 koji se pojavljuje s vremena na vrijeme [sporadični napadi]

prid. 〈G spórna; odr. spȏrnī, G spȏrnōg(a); ž. spórna, s. spȏrno; komp. spòrnijī〉 o kojemu postoje različita mišljenja, koji je predmet spora [sporna granica; sporno pitanje]

im. m. 〈G sporàngija; mn. N sporàngiji, G sporàngījā〉 biol. rasplodni organ u kojemu se razvijaju spore

im. m. 〈G spȍrazūma; mn. N spȍrazūmi, G spȍrazūmā〉 slaganje dviju ili više osoba o čemu [~ o mjestu sastanka; ~ o zajedničkome poslu]; sin. (aranžman), dogovor, ( protokol)

im. s. 〈G sporazumijévānja〉 1. pronalaženje zajedničkoga koda kako bi se postiglo razumijevanje; sin. (komunikacija) 2. usklađivanje mišljenja i postupaka razgovorom, postizanje dogovora s kim; sin. dogovaranje, pogađanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sporazùmijēvām se, 3. l. mn. sporazumijévajū se, imp. sporazùmijēvāj se, aor. sporazumijévah se, imperf. sporazùmijēvāh se, prid. r. sporazumijévao se〉 1. prenositi ili razmjenjivati poruke zajedničkim kodom [~ na engleskome; ~ očima; ~ usmeno]; sin. (komunicirati) 2. usklađivati mišljenja ili postupke, postizati dogovor s kim [~ se o cijeni]; sin. dogovarati se v. pod dogovarati, pogađati se razg. v. pod pogađati; vidski paranjak: sporazumjeti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sporazùmijēm se, 3. l. mn. sporazùmijū se, imp. sporazùmīj se, aor. sporazùmjeh se, prid. r. m. sporazùmio se, ž. sporazùmjela se, s. sporazùmjelo se, mn. sporazùmjeli se〉 1. prenijeti ili razmijeniti poruke zajedničkim kodom [~ na engleskome; ~ očima; ~ usmeno] 2. uskladiti mišljenja ili postupke, postići dogovor s kim [Sporazumjeti se o cijenama.]; sin. dogovoriti se v. pod dogovoriti, pogoditi se razg. v. pod pogoditi; vidski paranjak: sporazumijevati se

prid. 〈G spòredna; odr. spòrednī, G spòrednōg(a); ž. spòredna, s. spòredno〉 koji u kakvu poretku nije na prvome mjestu, koji je manje važan [~ posao; sporedna postaja]; sin. (periferan, sekundaran), usputan; ant. glavni

pril. 〈komp. spòrijē〉 1. tako da se u određenome razdoblju prelazi mala udaljenost [~ napredovati]; sin. polagano, polako 2. tako da se odvija ili događa u dužemu razdoblju [~ odgovoriti]; ant. brzo

im. m. 〈G sporofíta; mn. N sporofíti, G sporofítā〉 biol. nespolna generacija biljaka koja stvara spore

im. m. 〈G spȍrta; mn. N spȍrtovi, G spȍrtōvā〉 igra ili tjelesna aktivnost koja zahtijeva fizički napor i vještinu; sin. (šport)

im. m. 〈G sportáša, V spȍrtāšu; mn. N sportáši, G sportášā〉 osoba koja se bavi sportom, koja sustavno vježba i natječe se u kakvoj sportskoj disciplini; sin. (športaš)

im. ž. 〈G sportàšicē; mn. N sportàšice, G sportàšīcā〉 žena koja se bavi sportom, koja sustavno vježba i natječe se u kakvoj sportskoj disciplini; sin. (športašica)

prid. 〈G sportàšičina; ž. sportàšičina, s. sportàšičino〉 koji pripada sportašici; sin. (športašičin)

prid. 〈G spȍrtskōg(a); ž. spȍrtskā, s. spȍrtskō〉 koji se odnosi na sportaše i sport; sin. (športski)

prid. 〈G spòsobna; odr. spòsobnī, G spòsobnōg(a); ž. spòsobna, s. spòsobno; komp. sposòbnijī〉 koji je u stanju što postići ili izvesti, koji ima snage, znanja i vještine da uspješno obavi koji posao [~ učenik]; sin. (kadar)

im. ž. 〈G sposóbnosti, I sposóbnošću/sposóbnosti; mn. N sposóbnosti, G sposóbnostī〉 osobina onoga koji je sposoban

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. spòtaknēm se, 3. l. mn. spòtaknū se, imp. spotàkni se, aor. spotàkoh se, prid. r. spòtakao se, prid. t. spòtaknūt, pril. p. spòtakāvši se〉 v. spotaknuti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. spòtaknēm se, 3. l. mn. spòtaknū se, imp. spotàkni se, aor. spotàknuh se, prid. r. spotàknuo se, prid. t. spòtaknūt, pril. p. spotàknūvši se〉 1. zapeti nogom o što i naglo izgubiti ravnotežu 2. pren. zastati u radu zbog kakvih prepreka, doživjeti kakav neuspjeh; sin. (spotaći se); vidski paranjak: spoticati se

im. s. 〈G spòticānja〉 1. zapinjanje nogom o što i gubljenje ravnoteže 2. pren. zastajanje u radu zbog kakvih prepreka, doživljavanje neuspjeha

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. spòtičēm se, 3. l. mn. spòtičū se, imp. spòtiči se, aor. spòticah se, imperf. spòticāh se, prid. r. spòticao se〉 1. zapinjati nogom o što i gubiti ravnotežu 2. pren. zastajati u radu zbog kakvih prepreka, doživljavati neuspjehe; vidski paranjak: spotaknuti se

im. ž. 〈G spȍznajē; mn. N spȍznaje, G spȍznājā〉 znanje o stvarnosti koje se stječe vlastitim iskustvom, osjetom, mišljenjem ili maštom [znanstvena ~]; sin. svijest

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spòznām, 3. l. mn. spòznajū, imp. spòznāj, aor. spòznah, prid. r. spòznao, prid. t. spȍznān〉 1. spoznajom steći znanje, proniknuti u što [~ vlastite mogućnosti; ~ Boga] 2. shvatiti istinitost čega ili postati uvjerenim u što [~ čije dobre namjere]; vidski paranjak: spoznavati

im. s. 〈G spoznávānja〉 1. stjecanje znanja spoznajom 2. shvaćanje istinitosti čega ili postajanje uvjerenim u što

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spòznājēm, 3. l. mn. spòznājū, imp. spoznáji, aor. spoznávah, imperf. spòznāvāh, prid. r. spoznávao, prid. t. spòznāvān〉 1. spoznajom stjecati znanja [~ vlastite mogućnosti; ~ Boga] 2. shvaćati istinitost čega ili postajati uvjerenim u što [~ čije dobre namjere]; vidski parnjak: spoznati

prij. zast. v. prema

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. spȅrēm, 3. l. mn. spȅrū, imp. spèri, aor. sprȁh, prid. r. m. sprȁo, ž. sprála, s. sprȃlo, mn. sprȃli, prid. t. sprȃn〉 1. očistiti što tekućinom, obično vodom 2. pren. ukloniti (o lošemu glasu) [~ ljagu; ~ sramotu]

im. ž. 〈G sprȁvē; mn. N sprȁve, G sprȃvā〉 predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po jednostavnim mehaničkim načelima; sin. naprava

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sprȁvīm, 3. l. mn. sprȁvē, imp. sprȁvi, aor. sprȁvih, prid. r. sprȁvio, prid. t. sprȁvljen〉 1. v. pripraviti, pripremiti, prirediti, spremiti 2. v. napraviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sprȁvljām, 3. l. mn. sprȁvljajū, imp. sprȁvljāj, aor. sprȁvljah, imperf. sprȁvljāh, prid. r. sprȁvljao, prid. t. sprȁvljān〉 v. pripravljati, pripremati, priređivati, spremati

im. s. 〈G sprečávānja〉 1. činjenje da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije 2. zabranjivanje komu da učini što

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sprèčāvām, 3. l. mn. sprečávajū, imp. sprèčāvāj, aor. sprečávah, imperf. sprèčāvāh, prid. r. sprečávao, prid. t. sprèčāvān〉 činiti da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije [~ koga u njegovu naumu; ~ pobunu]; sin. (blokirati), priječiti; vidski parnjak: spriječiti

im. ž. 〈G sprȅgē, DL sprȅzi; mn. N sprȅge, G sprȇgā〉 1. par zaprežnih životinja [~ volova] 2. povezanost najmanje dvaju čimbenika u postizanju zajedničkoga cilja [~ novca i znanja]

im. m. 〈G spremáča, V sprȅmāču; mn. N spremáči, G spremáčā〉 osoba koja se brine za red i čistoću u kućanstvu, zgradama, ustanovama, tvrtkama i sl.

im. ž. 〈G spremàčicē; mn. N spremàčice, G spremàčīcā〉 žena koja se brine za red i čistoću u kućanstvu, zgradama, ustanovama, tvrtkama i sl.

prid. 〈G spremàčičina; ž. spremàčičina, s. spremàčičino〉 koji pripada spremačici

prid. 〈G sprȅmna; odr. sprȅmnī, G sprȅmnōg(a); ž. sprȅmna, s. sprȅmno; komp. sprèmnijī〉 koji je pripremljen za što; sin. gotov razg., pripravan; ant. nepripravan, nespreman

im. s. 〈G sprémānja〉 1. činjenje čega gotovim, dovršenim 2. činjenje koga ili čega pripremljenim za što; sin. pripravljanje, pripremanje, priređivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sprȇmām, 3. l. mn. sprémajū, imp. sprȇmāj, aor. sprémah, imperf. sprȇmāh, prid. r. sprémao, prid. t. sprȇmān〉 1. činiti što gotovim, dovršenim [~ ručak]; sin. pripravljati, pripremati, priređivati, ( spravljati) 2. dovoditi što u red, čistiti i uređivati što [~ kuću; ~ svoje stvari]; sin. pospremati 3. stavljati što u kakav prostor, čuvati što za kasnije ili pripremati za prenošenje [~ boce u smočnicu; ~ hranu za zimu; ~ kovčeg] • sprémati (se) 〈prijel.〉 činiti koga ili što pripremljenim za što [~ djecu za školu; ~ zemljište za gradnju; ~ se za nove napore]; sin. pripravljati (se) v. pod pripravljati, pripremati (se) v. pod pripremati, priređivati (se) v. pod priređivati; vidski paranjak: spremiti

im. s. 〈G sprȅmīšta; mn. N sprȅmīšta, G sprȅmīštā〉 prostorija u kojoj se što čuva [muzejsko ~; ~ tramvaja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sprȇmīm, 3. l. mn. sprȇmē, imp. sprémi, aor. sprémih, prid. r. sprémio, prid. t. sprȇmljen〉 1. učiniti što gotovim, dovršenim [~ ručak]; sin. napraviti, pripraviti, pripremiti, prirediti, ( spraviti) 2. dovesti što u red, očistiti i urediti što [~ kuću; ~ svoje stvari]; sin. pospremiti 3. staviti što u kakav prostor, sačuvati što za kasnije ili pripremiti za prenošenje [~ boce u smočnicu; ~ hranu za zimu; ~ kovčeg] • sprémiti (se) 〈prijel.〉 učiniti koga ili što pripremljenim za što [~ djecu za školu; ~ zemljište za gradnju; ~ se za nove napore]; sin. prirediti (se) v. pod prirediti, pripraviti (se) v. pod pripraviti, pripremiti (se) v. pod pripremiti; vidski paranjak: spremati

im. m. 〈G sprȅmnīka; mn. N sprȅmnīci, G sprȅmnīkā〉 1. posuda, kutija ili prostor u kojemu se što drži ili čuva [~ za benzin]; sin. (rezervoar) 2. inform. mjesto na koje se pohranjuju računalni podatci

pril. 〈komp. sprèmnijē〉 s pripremom [~ odgovoriti]; ant. nespremno

im. ž. 〈G sprȅmnosti, I sprȅmnošću/sprȅmnosti〉 osobina onoga koji je spreman ili svojstvo onoga što je spremno; sin. pripravnost; ant. nepripravnost, nespremnost

prid. 〈G sprètna; odr. sprȅtnī, G sprȅtnōg(a); ž. sprètna, s. sprȅtno; komp. sprètnijī〉 1. koji pokazuje lakoću i brzinu u tjelesnim pokretima [~ dječak]; sin. okretan 2. pren. a. koji se dobro snalazi u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [~ političar] b. koji odražava dobro snalaženje u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [spretna izjava]; sin. vješt; ant. nevješt; ant. nespretan

pril. 〈komp. sprètnijē〉 1. s lakoćom i okretnošću u tjelesnim pokretima [~ skočiti] 2. tako da pokazuje da se tko dobro snalazi u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [~ se izraziti]; ant. nespretno