sprȅtnōst

im. ž. G sprȅtnosti, I sprȅtnošću/sprȅtnosti osobina onoga koji je spretan ili svojstvo onoga što je spretno; ant. nespretnost

sprézānje

im. s. G sprézānja gram. promjena glagola po licima u kojemu vremenu ili načinu; sin. (konjugacija)

sprézati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sprȇžēm, 3. l. mn. sprȇžū, imp. spréži, aor. sprézah, imperf. sprȇzāh, prid. r. sprézao, prid. t. sprȇzān gram. mijenjati glagol po licima u kojemu vremenu ili načinu; sin. (konjugirati)

sprèziv

prid. G sprèziva; odr. sprèzivī, G sprèzivōg(a); ž. sprèziva, s. sprèzivo koji se može sprezati; ant. nespreziv

sprijatèljiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. sprijàteljīm se, 3. l. mn. sprijàteljē se, imp. sprijatèlji se, aor. sprijatèljih se, prid. r. sprijatèljio se 1. postati prijateljem komu, sklopiti s kim prijateljstvo [Sprijateljio sam se s Marom.] 2. postati prijateljima, uzajamno sklopiti prijateljstvo [Mara i ja smo se sprijateljili.]

sprijȇčenōst

im. ž. G sprijȇčenosti, I sprijȇčenošću/sprijȇčenosti nemogućnost da se učini ono što se mora ili želi [dugoročna ~; privremena ~]

sprijéčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sprijȇčīm, 3. l. mn. sprijȇčē, imp. sprijéči, aor. sprijéčih, prid. r. sprijéčio, prid. t. sprijȇčen učiniti da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije [~ koga u njegovu naumu; ~ pobunu]; sin. (blokirati); vidski parnjak: sprečavati

sprijȇda

pril. s prednje strane ili na prednjoj strani [Haljina se veže ~.]; ant. odostraga, otraga, straga

spròvod

im. m. G spròvoda; mn. N spròvodi, G sprȍvōdā 1. v. pogreb, pokop, posljednji ispraćaj pod ispraćaj, sahrana 2. obredna povorka koja prati pokojnika do posljednjega počivališta

sprȗd

im. m. prud

spȑžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. spȑžīm, 3. l. mn. spȑžē, imp. spȑži, aor. spȑžih, prid. r. spȑžio, prid. t. spȑžen 1. v. ispržiti 2. uništiti vrelinom [Sunce je spržilo travu.] 3. pren., razg. prenijeti sadržaj s jednoga elektroničkog medija na drugi [~ CD]

spȗst

im. m. G spȗsta, L spústu; mn. N spȕstovi, G spȕstōvā 1. v. strmina 2. jd. sp. skijaška disciplina u kojoj se natjecatelji velikom brzinom spuštaju niz veoma strmu stazu određene dužine

spùstiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. spȕstīm, 3. l. mn. spȕstē, imp. spùsti, aor. spùstih, prid. r. spùstio, prid. t. spȕšten 1. pomaknuti, premjestiti što s višega na niži položaj [~ knjigu s police]; sin. skinuti; ant. dignuti, podignuti 2. pomaknuti, premjestiti što iz okomitoga u vodoravan položaj ili prema vodoravnomu položaju [~ brklju]; ant. dignuti, podignuti 3. učiniti da što poprimi manju visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. sniziti; ant. povisiti, dignuti, podignuti • spùstiti se povr. 1. premjestiti se s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto [~ se sa stolca]; sin. sići; ant. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, popeti se, uspeti se 2. 3. l. a. postati nižim [Temperatura se spustila.; Voda se spustila.]; sin. sniziti se v. pod sniziti; ant. dignuti se v. pod dignuti, narasti, podignuti se v. pod podignuti, povisiti se v. pod povisiti, porasti b. obaviti sa svih strana, u potpunosti prekriti [Magla se spustila na grad.]; sin. naleći pren.; vidski paranjak: spuštati

spúštānje

im. s. G spúštānja 1. pomicanje, premještanje čega s višega na niži položaj; sin. skidanje; ant. dizanje, podizanje 2. pomicanje, premještanje čega iz uspravnoga u vodoravan ili prema vodoravnomu položaju; ant. dizanje, podizanje 3. činjenje da što poprimi manju visinu ili vrijednost; sin. snizivanje, snižavanje; ant. dizanje, podizanje, povisivanje 4. premještanje s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto; sin. silaženje; ant. dizanje, podizanje, penjanje, uspinjanje 5. postajanje nižim; sin. snizivanje, snižavanje; ant. dizanje, podizanje, povisivanje 6. pren. bivanje koso položenim, protezanje od višega do nižega mjesta

spúštati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. spȗštām, 3. l. mn. spúštajū, imp. spȗštāj, aor. spúštah, imperf. spȗštāh, prid. r. spúštao, prid. t. spȗštān 1. pomicati, premještati što s višega na niži položaj [~ knjigu s police]; sin. skidati; ant. dignuti, podignuti; vidski parnjak: spustiti 2. pomicati, premještati što iz uspravnoga u vodoravan ili prema vodoravnomu položaju [~ brklju]; ant. dignuti, podignuti; vidski parnjak: spustiti 3. činiti da što poprimi manju visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. snizivati, snižavati; ant. dizati, podizati, povisivati; vidski parnjak: spustiti • spúštati se povr. 1. premještati se s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto [~ sa stolca]; sin. silaziti; ant. dizati se v. pod dizati, podizati se v. pod podizati, penjati se, uspinjati se; vidski parnjak: spustiti se v. pod spustiti 2. 3. l. a. postajati nižim [Temperatura se spušta.; Voda se spušta.]; sin. snizivati se v. pod snizivati; ant. dizati se v. pod dizati, podizati se v. pod podizati, povisivati se v. pod povisivati, rasti; vidski parnjak: spustiti se v. pod spustiti b. postupno nastajati [Magla se spušta na grad.]; vidski parnjak: spustiti se v. pod spustiti 3. biti koso položen, protezati se od višega do nižega mjesta [Južna se strana brda spušta.; Kosa mu se spušta na čelo.]

spùtati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. spȕtām, 3. l. mn. spȕtajū, imp. spùtāj, aor. spùtah, prid. r. spùtao, prid. t. spȕtān 1. konopcem ili kakvom vezicom omotati i učvrstiti komu ruke ili noge da se ne može micati [~ zatvorenike] 2. pren. onemogućiti koga u razvoju ili kretanju; vidski paranjak: sputavati

sputávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. spùtāvām, 3. l. mn. sputávajū, imp. spùtāvāj, aor. sputávah, imperf. spùtāvāh, prid. r. sputávao, prid. t. spùtāvān 1. konopcem ili kakvom vezicom omatati i učvršćivati komu ruke ili noge da se ne može micati [~ zatvorenike] 2. pren. onemogućivati koga u razvoju ili kretanju; vidski paranjak: sputati

spȕžva

im. ž. G spȕžvē; mn. N spȕžve, G spȕžāvā/spȗžvā/spȕžvī 1. zool. a. mn. koljeno vodenih višestaničnih životinja jednostavne građe koje nemaju usni otvor, probavilo i dišne organe, dvospolci su, žive pričvršćeni za podlogu i imaju tijelo sa sitnim šupljinama koje imaju veliku sposobnost upijanja b. pripadnik istoimene porodice [ljubičasta ~; obična ~] 2. proizvod za pranje i brisanje dobiven preradbom od životinja iz istoimene porodice 3. proizvod za pranje i brisanje od umjetnoga gradiva nalik na životinju iz istoimene porodice [~ za pranje posuđa]

spȕžvār

im. m. G spȕžvāra, V spȕžvāru/spȕžvāre; mn. N spȕžvāri, G spȕžvārā osoba koja uzgaja i prerađuje spužve

spȕžvārev

prid. G spȕžvāreva; ž. spȕžvāreva, s. spȕžvārevo koji pripada spužvaru; sin. spužvarov

spȕžvarica

im. ž. G spȕžvaricē; mn. N spȕžvarice, G spȕžvarīcā žena koja uzgaja i prerađuje spužve

spȕžvaričin

prid. G spȕžvaričina; ž. spȕžvaričina, s. spȕžvaričino koji pripada spužvarici

spȕžvārov

prid. G spȕžvārova; ž. spȕžvārova, s. spȕžvārovo usp. spužvarev

spužvárstvo

im. s. G spužvárstva gosp. djelatnost uzgoja i preradbe spužava

srȃm

im. m. G srȃma, L srámu mučan, neugodan osjećaj krivnje, zbunjenosti ili pretjerane osjetljivosti koji nastaje kao posljedica svijesti o vlastitoj pogrešci, povredi običaja, osobnoj osjetljivosti, nesigurnosti i sl. [crvenjeti od srama]; sin. stid

sramèžljiv

prid. G sramèžljiva; odr. sramèžljivī, G sramèžljivōg(a); ž. sramèžljiva, s. sramèžljivo; komp. sramežljìvijī 1. koji često osjeća sram, koji se često srami [sramežljivo dijete] 2. koji odražava sram [sramežljiva primjedba; sramežljivo protivljenje]; sin. stidljiv

sramèžljivōst

im. ž. G sramèžljivosti, I sramèžljivošću/sramèžljivosti osobina onoga koji je sramežljiv ili svojstvo onoga što je sramežljivo; sin. stidljivost

srámiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. srámīm se, 3. l. mn. srámē se, imp. srámi se, aor. srámih se, imperf. srámljāh se, prid. r. srámio se osjećati sram [~ svojih djela]; sin. stidjeti se

sramòta

im. ž. G sramòtē; mn. N sramòte, G sramótā posljedica lošega ili sramotnoga postupka; sin. ljaga

sramòtiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sramòtīm, 3. l. mn. sramòtē, imp. sramòti, aor. sramòtih, imperf. sramòćāh, prid. r. sramòtio, prid. t. sràmoćen nanositi komu sramotu [~ roditelje] • sramòtiti se povr. izlagati se sramoti [~ se pred razredom]

srástānje

im. s. G srástānja spajanje, sastavljanje rastom; sin. srašćivanje

srástati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. srȃstā, 3. l. mn. srástajū, aor. 3. l. jd. srásta, imperf. 3. l. jd. srȃstāše, prid. r. srástao spajati se, sastavljati se rastući [Kost srasta nakon prijeloma.]; sin. srašćivati; vidski parnjak: srasti

srȃsti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. sráste, 3. l. mn. srástū, aor. 3. l. jd. srȃste, prid. r. m. srȃstao, ž. srásla, s. srȃslo, mn. srȃsli, prid. t. srȃšten spojiti se, sastaviti se rastući [Kost je srasla nakon prijeloma.]; vidski parnjak: srastati, srašćivati

srašćívānje

im. s. G srašćívānja usp. srastanje

srašćívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. sràšćujēm, 3. l. mn. sràšćujū, imp. sràšćūj, aor. srašćívah, imperf. sràšćīvāh, prid. r. srašćívao usp. srastati; vidski parnjak: srasti

srázmjēran

prid. razmjeran

srbìzam

im. m. G srbìzma; mn. N srbìzmi, G srbìzāmā jez. riječ srpskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

sȑcast

prid. G sȑcasta; odr. sȑcastī, G sȑcastōg(a); ž. sȑcasta, s. sȑcasto koji je nalik srcu [srcasto lice]; sin. srcolik

sȑce

im. s. G sȑca; mn. N sȑca, G sȑdācā/sȓ 1. anat. šuplji mišićni organ u prsnome košu koji ritmičnim stezanjem i opuštanjem odvodi krv po čitavome tijelu 2. pren. a. unutrašnji, mekši dio čega [~ jabuke; ~ lubenice; ~ olovke]; sin. sredina b. središnji, najvažniji dio čega [~ Europe] c. draga osoba ♦ bez srca bezosjećajan, hladan, zao; dirnuti (taknuti) koga u ~ ganuti koga, probuditi osjećaje u kome; dobra (meka) srca dobar, osjećajan, pun razumijevanja; imati junačko ~ biti hrabar; koliko god ti ~ (duša) želi (zaželi, hoće) koliko god želiš (hoćeš), veoma mnogo, u velikim količinama; leži na srcu komu što veoma je važno komu što, veoma je stalo komu do čega; od svega srca [željeti, čestitati, zahvaliti itd.] srdačno, iskreno, velikodušno [željeti, čestitati, zahvaliti itd.]; osvojiti čije ~ pridobiti čiju, ljubav, izboriti se za čiju ljubav; otvoriti svoje ~ komu iskreno sve ispričati komu; primati (uzimati) k srcu što ozbiljno shvaćati što; prirasti k srcu komu postati drag (blizak) komu; slomiti komu ~ učiniti koga nesretnim (žalosnim); smijati se od srca smijati se veselo (glasno); ~ je na mjestu komu osjeća se tko mirnim i zadovoljnim; ~ je sišlo u pete komu jako se prestrašio tko; ~ se para (kida, cijepa) komu očajan je tko, osjeća tko veliku tugu; ~ se steže (steglo, stislo i sl.) komu osjeća (osjetio je) tko tjeskobu (tugu, nelagodu); svim srcem iskreno, rado; tvrda srca bezosjećajan, hladan, okrutan

srcòlik

prid. G srcòlika; odr. srcòlikī, G srcòlikōg(a); ž. srcòlika, s. srcòliko koji je nalik srcu [srcoliko lice]; sin. srcast

sr̀čan

prid. G sr̀čana; odr. sr̀čanī, G sr̀čanōg(a); ž. sr̀čana, s. sr̀čano; komp. srčànijī koji je pun hrabrosti ili volje za što [~ mladić]

sȑčānka

im. ž. G sȑčānkē, DL sȑčānki; mn. N sȑčānke, G sȑčānkā/sȑčānkī zool. jestivi školjkaš veoma izbrazdane, široke, polukuglaste školjke koji živi u pjeskovitome dnu

sr̀čika

im. ž. G sr̀čikē, DL sr̀čici/sr̀čiki; mn. N sr̀čike, G sȑčī bot. središnji mekani dio izdanka, primarno trajno tkivo

sȑdāčan

prid. G sȑdāčna; odr. sȑdāčnī, G sȑdāčnōg(a); ž. sȑdāčna, s. sȑdāčno; komp. srdàčnijī 1. koji je ugodan u ophođenju s ljudima [srdačna osoba] 2. koji odražava čiju ugodnost u ophođenju s ljudima [~ pozdrav; srdačno pismo]; sin. ljubazan; ant. neljubazan, osoran

sȑdāčno

pril. G srdàčnijē tako da odražava ugodnost u ophođenju s ljudima [~ odgovoriti]; sin. ljubazno; ant. neljubazno, osorno

sȑdāčnōst

im. ž. G sȑdāčnosti, I sȑdāčnošću/sȑdāčnosti osobina onoga koji je srdačan ili svojstvo onoga što je srdačno; sin. ljubaznost; ant. neljubaznost, osornost

sȑdāšce

im. s. G sȑdāšca; mn. N sȑdāšca, G sȑdāšcā 1. um. malo srce 2. hip. drag čovjek ili dijete od milja

sr̀dela

im. ž. G sr̀delē; mn. N sr̀dele, G sȑdēlā zool. mala jestiva morska koštunjača plavih ili zelenih leđa te srebrnastih i zlatastih bokova i trbuha

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga