prid. 〈G sŕdita; odr. sŕditī, G sŕditōg(a); ž. sŕdita, s. sŕdito; komp. srdìtijī〉 koji je pun srdžbe [~ na prijatelja; ~ pogled]; sin. ljut, ljutit

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȓdīm, 3. l. mn. sȓdē, imp. sŕdi, aor. sŕdih, imperf. sȓđāh, prid. r. sŕdio, prid. t. sȓđen〉 izazivati čiju srdžbu [~ oca] • sŕditi se 〈povr.〉 biti srdit [Srdim se na tebe.]; sin. ljutiti

pril. 〈komp. srdìtijē〉 s mnogo srdžbe [~ odgovoriti]; sin. ljutito, ljuto

im. ž. 〈G sŕditosti, I sŕditošću/sŕditosti〉 osobina onoga koji je srdit ili onoga što je srdito; sin. ljutitost

im. ž. 〈G srdòboljē〉 v. dizenterija

im. ž. 〈G sr̀džbē〉 stanje izazvano osjećajem nezadovoljstva; sin. ljutnja

prid. 〈G srebrèna; odr. srèbrenī, G srèbrenōg(a); ž. srebrèna, s. srebrèno〉 1. v. srebrn 2. koji je presvučen srebrom

prid. 〈G srèbrna; odr. srèbrnī, G srèbrnōg(a); ž. srèbrna, s. srèbrno〉 1. koji je od srebra [srebrni prsten]; sin. (srebren) 2. pren. koji je sjajne sivobijele boje [srebrna mjesečina; srebrni mobitel]

prid. 〈G srèbrnasta; odr. srèbrnastī, G srèbrnastōg(a); ž. srèbrnasta, s. srèbrnasto〉 koji ima srebrn odsjaj [srebrnasta mjesečina; srebrnasta kosa; srebrnaste niti]; sin. srebrnkast

prid. 〈G srèbrnōg(a); ž. srèbrnā, s. srèbrnō〉 koji se odnosi na srebro

prid. 〈G srèbrnkasta; odr. srèbrnkastī, G srèbrnkastōg(a); ž. srèbrnkasta, s. srèbrnkasto〉 usp. srebrnast

prid. 〈G srebrnobijéla; odr. srȅbrnobijēlī, G srȅbrnobijēlōg(a); ž. srebrnobijéla, s. srebrnobijélo〉 koji je svijetle srebrne boje

prid. 〈G srebrnosíva; odr. srèbrnosīvī, G srèbrnosīvōg(a); ž. srebrnosíva, s. srebrnosívo〉 koji je tamne srebrne boje

im. m. 〈G srebrnjáka; mn. N srebrnjáci, G srebrnjákā〉 kovanica izrađena od srebra

im. s. 〈G srèbra〉 kem. 1. kemijski element (Ag), u prirodi se često pojavljuje sam, sjajna svijetla siva plemenita kovina, upotrebljava se za izradbu ukrasnih predmeta 2. predmeti od istoimenoga kemijskog elementa, npr. nakit, srebrnjaci i dr. [imati novac i ~] ♦ živo srebro nemirno (živahno) dijete

prid. 〈G srèbrova; ž. srèbrova, s. srèbrovo〉 kem. 1. koji pripada srebru [~ atom] 2. koji sadržava srebro [~ nitrat]

im. ž. 〈G srȅćē; mn. N srȅće, G srȇćā〉 1. stanje ili osjećaj velikoga zadovoljstva; ant. nesreća 2. vedro i zadovoljno raspoloženje; sin. radost, veselje; ant. tuga, žalost 3. prava prilika, okolnost koja čemu pogoduje ili donosi zadovoljstvo [imati sreće u životu] 4. pren. osoba koja usrećuje, čini koga sretnim ♦ imati više sreće nego pameti uspjeti u čemu zahvaljujući slučaju; luda (vražja) ~ velika (neočekivana) sreća; na svu sreću srećom, zbog povoljnih okolnosti; ~ se nasmiješila komu imao je tko sreće; treća ~ uspjeh iz trećega pokušaja

pril. stjecajem sretnih okolnosti; sin. nasreću; ant. nažalost

prij. 〈G〉 poet. 1. označuje da se tko ili što nalazi u središnjemu dijelu čega [biti ~ šume]; sin. usred 2. označuje da je tko ili što okruženo čime [zavikati ~ tišine]

im. ž. 〈G sredìnē; mn. N sredìne, G sredínā〉 1. središnji dio čega [~ igrališta; ~ sobe]; ant. rub 2. unutrašnji dio čega [~ kruha; ~ lubenice]; sin. srce pren. 3. ono što se nalazi oko polovice [~ svibnja; ~ školske godine] 4. društvo u kojemu se tko kreće i uvjeti kojima je okružen u životu i radu [radna ~; utjecaj sredine]; sin. ambijent, okolina, ( okruženje), okružje ♦ zlatna ~ umjeren stav, srednji put; prosječnost

prid. 〈G srèdišnjēg(a); ž. srèdišnjā, s. srèdišnjē〉 1. koji je u središtu čega [središnja točka; središnje mjesto; ~ položaj]; ant. rubni 2. koji je glavni ili najvažniji [središnja ustanova; ~ problem]; sin. (centralni)

im. ž. 〈G srèdišnjicē; mn. N srèdišnjice, G srèdišnjīcā〉 središte odakle se upravlja ustanovom, organizacijom i dr. [~ banke, ~ stranke]; sin. (centrala)

im. s. 〈G srȅdīšta; mn. N srȅdīšta, G srȅdīštā〉 1. središnji dio čega 2. svako mjesto ili dio koji je važniji, razvijeniji ili veći od drugih i oko kojega se svi skupljaju [kulturno ~]; sin. (centar) ◇ ~ grada dio grada oko glavnoga trga; ~ kružnice mat. točka od koje su sve točke kružnice jednako daleko, polovište promjera ♦ biti (naći se) u središtu (centru) pozornosti (pažnje), usp. centar

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȇdīm, 3. l. mn. srȇdē, imp. srédi, aor. srédih, prid. r. srédio, prid. t. srȇđen〉 1. dovesti što u red [~ poslove]; vidski parnjak: sređivati 2. žarg. ubiti, poraziti ili se obračunati s kim [~ protivnika] • sréditi se 〈povr.〉 1. urediti svoj život ili svoje poslove; vidski parnjak: sređivati se v. pod sređivati 2. razg. učiniti sebe ljepšim [Sredila se za večernji izlazak.]; vidski parnjak: sređivati se v. pod sređivati

im. m. 〈G srȅdnjāka; mn. N srȅdnjāci, G srȅdnjākā〉 anat. treći, srednji prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između kažiprsta i prstenjaka

prid. 〈G srȅdnjēg(a); ž. srȅdnjā, s. srȅdnjē〉 1. koji se nalazi u sredini 2. koji je u skladu s prosjekom, koji je na sredini između dviju veličina [srednja ocjena; srednja kakvoća]; sin. prosječan

im. ž. 〈G srèdnjicē; mn. N srèdnjice, G srȅdnjīcā〉 mat. dužina koja spaja polovišta krakova trapeza

im. m. 〈G srednjoškólca, V srȅdnjoškōlče; mn. N srednjoškólci, G srednjòškōlācā〉 učenik srednje škole

prid. 〈G srednjoškólčeva; ž. srednjoškólčeva, s. srednjoškólčevo〉 koji pripada srednjoškolcu

im. ž. 〈G srednjòškōlkē, DL srednjòškōlki; mn. N srednjòškōlke, G srednjòškōlkā/srednjòškōlkī〉 učenica srednje škole

prid. 〈G srednjovjèkōvnōg(a); ž. srednjovjèkōvnā, s. srednjovjèkōvnō〉 koji se odnosi na srednji vijek

im. s. 〈G srȅdogōrja〉 zem. gorski reljefni tip s nadmorskim visinama između 500 i 1000 metara

im. s. 〈G srèdstva; mn. N srèdstva, G sredstávā〉 1. oruđe, naprava ili stroj kojim se što može uraditi [prijevozno ~; ~ za proizvodnju] 2. pren. postupak kojim se što postiže [Upotrijebit ćemo sva sredstva da dođemo do cilja.]; sin. način 3. ljekoviti pripravak [~ za spavanje; ~ protiv boli] 4. 〈mn.〉 materijalna dobra i novac [ostati bez sredstava za život]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srèđujēm, 3. l. mn. srèđujū, imp. srèđūj, aor. sređívah, imperf. srèđīvāh, prid. r. sređívao, prid. t. srèđīvān〉 dovoditi što u red [~ poslove] • sređívati se 〈povr.〉 1. uređivati svoj život ili svoje poslove 2. razg. činiti sebe ljepšim [Sređuje se za večernji izlazak.]; vidski paranjak: srediti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȅtnēm, 3. l. mn. srȅtnū, imp. srȅtni, aor. srȅtoh, prid. r. srȅo, prid. t. srȅtnūt, pril. p. srȇvši〉 slučajno ili u prolazu naići na koga [~ prijatelja na ulici] • srȅsti se 〈povr.〉 slučajno ili u prolazu naići jedan na drugoga [~ se na ulici]; sin. susresti; vidski paranjak: sretati

prid. 〈G srètna; odr. srȅtnī, G srȅtnōg(a); ž. srètna, s. srȅtno; komp. srètnijī〉 1. koji osjeća sreću [Danas sam ~.]; sin. radostan, veseo; ant. neveseo, tužan, žalostan 2. koji izražava, očituje sreću [~ pogled; sretna vijest]; sin. radostan, veseo; ant. neveseo, tužan, žalostan 3. koji je ispunjen srećom [~ čovjek; ~ život; sretna starost; sretno djetinjstvo]; ant. nesretan 4. koji donosi sreću, koji ima željene posljedice [~ broj; ~ odabir]; ant. nesretan

im. s. 〈G srȅtānja〉 1. nailaženje na koga slučajno ili u prolazu 2. međusobno nailaženje slučajno ili u prolazu; sin. susretanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȅćēm, 3. l. mn. srȅćū, imp. srȅći, aor. srȅtah, imperf. srȅtāh, prid. r. srȅtao, prid. t. srȅtān〉 slučajno ili u prolazu nailaziti na koga [~ prijatelja na ulici] • srȅtati se 〈povr.〉 slučajno ili u prolazu nailaziti jedan na drugoga [~ se na ulici]; sin. susretati; vidski paranjak: sresti

im. ž. 〈G srȅtnicē; mn. N srȅtnice, G srȅtnīcā〉 žena koja ima sreće; ant. nesretnica

prid. 〈G srȅtničina; ž. srȅtničina, s. srȅtničino〉 koji pripada sretnici; ant. nesretničin

im. m. 〈G srȅtnīka, V srȅtnīče; mn. N srȅtnīci, G srȅtnīkā〉 osoba koja ima sreće; ant. nesretnik

pril. 〈komp. srètnijē〉 1. tako da odražava, očituje sreću [~ se nasmiješiti]; sin. radosno, veselo; ant. neveselo, tužno, žalosno 2. ispunjeno srećom [~ živjeti]; ant. nesretno 3. tako da donese sreću, da ima željene posljedice [~ odabrati]; ant. nesretno

im. m. → kotar

im. m. 〈G sȓha, L sŕhu; mn. N sȑsi, G sŕhā〉 v. jeza

im. s. 〈G srícānja〉 čitanje pri kojemu se izgovara slog po slog

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȉčēm, 3. l. mn. srȉčū, imp. srȉči, aor. srȉcah, imperf. srȉcāh, prid. r. srȉcao, prid. t. srȉcān〉 čitati izgovarajući slog po slog

im. ž. 〈G srijédē, D srijȇdi, A srijȇdu〉 treći dan u tjednu, dan između utorka i četvrtka ◇ Čista ~ rel. prvi dan korizme obilježen postom i nemrsom te simboličnim činom posipanja pepelom; sin. Pepelnica v. pod pepelnica

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȓčēm, 3. l. mn. sȓčū, imp. sŕči, aor. sŕkah, imperf. sȓkāh, prid. r. sŕkao, prid. t. sȓkān〉 glasnim gutljajima jesti ili piti što tekuće [~ juhu]; vidski parnjak: srknuti