gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȓknēm, 3. l. mn. sȓknū, imp. sŕkni, aor. sŕknuh, prid. r. sŕknuo, prid. t. sȓknūt〉 1. glasnim gutljajem pojesti ili popiti što tekuće [~ juhu] 2. malo popiti [~ kavu]; vidski paranjak: srkati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȓljām, 3. l. mn. sŕljajū, imp. sȓljāj, aor. sŕljah, imperf. sȓljāh, prid. r. sŕljao〉 1. neoprezno i naglo juriti kamo [~ niz strminu] 2. pren. naglo i nepromišljeno poduzimati što [~ u troškove; ~ u rat]

im. ž. 〈G sŕnē; mn. N sŕne, G sŕnā〉 zool. plahi šumski preživač iz porodice jelena ljeti crvenosmeđe, a zimi sivosmeđe dlake, mužjak ima male rogove

im. m. 〈G srndáća; mn. N srndáći, G srndáćā〉 mužjak srne; sin. (srnjak)

im. m. 〈G srnjáka; mn. N srnjáci, G srnjákā〉 v. srndać

prid. 〈G sròčna; odr. srȍčnī, G srȍčnōg(a); ž. sròčna, s. srȍčno〉 gram. koji se slaže s drugom riječi u rečenici ili skupini prema rodu, broju, padežu i licu [sročni atribut]; sin. (kongruentan); ant. (nekongruentan), nesročan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȍčīm, 3. l. mn. srȍčē, imp. sròči, aor. sròčih, prid. r. sròčio, prid. t. srȍčen〉 sastaviti ili složiti što, oblikovati riječi u cjelinu koja imao smisao i može se razumjeti [~ kritiku; ~ pjesmu; ~ rečenicu; ~ zahtjev]

im. ž. 〈G srȍčnosti, I srȍčnošću/srȍčnosti〉 gram. slaganje riječi s drugom riječi u rečenici ili skupini u rodu, broju, padežu i licu; sin. (kongruencija); ant. nesročnost

prid. 〈G sròdna; odr. srȍdnī, G srȍdnōg(a); ž. sròdna, s. srȍdno〉 1. koji je istoga roda kao i što drugo [srodne vrste jabuka] 2. pren. koji je blizak, sličan komu ili čemu drugom [srodne duše; srodni problemi; srodni svjetonazori]

im. ž. 〈G srȍdnicē; mn. N srȍdnice, G srȍdnīcā〉 žena koja je u krvnome srodstvu s kim

prid. 〈G srȍdničina; ž. srȍdničina, s. srȍdničino〉 koji pripada srodnici

im. m. 〈G srȍdnīka, V srȍdnīče; mn. N srȍdnīci, G srȍdnīkā〉 osoba koja je u krvnome srodstvu s kim

im. ž. 〈G srȍdnosti, I srȍdnošću/srȍdnosti〉 svojstvo onoga što je srodno

im. s. 〈G srȍdstva〉 krvna veza među ljudima

im. m. 〈G sròka; mn. N sròkovi, G srȍkōvā〉 knjiž. v. rima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȏzām, 3. l. mn. srózajū, imp. srȏzāj, aor. srózah, prid. r. srózao, prid. t. srȏzān〉 učiniti što manje vrijednim ili nevaljanim [~ razinu nastave] • srózati se 〈povr.〉 izgubiti ugled ili poštovanje, propasti ili smanjiti rezultat u kakvoj djelatnosti [~ se na posljednje mjesto]; vidski paranjak: srozavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sròzāvām, 3. l. mn. srozávajū, imp. sròzāvāj, aor. srozávah, imperf. sròzāvāh, prid. r. srozávao, prid. t. sròzāvān〉 činiti što manje vrijednim ili nevaljanim [~ razinu nastave] • srozávati se 〈povr.〉 gubiti ugled ili poštovanje, propadati ili smanjivati rezultat u kakvoj djelatnosti [~ se na posljednje mjesto]; vidski paranjak: srozati

im. m. 〈G sȓpa, L sŕpu; mn. N sȑpovi, G sȑpōvā〉 oruđe, nož svijen u obliku luka kojim se žanje žito, siječe trava i sl.

im. m. 〈G sȓpnja〉 sedmi mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između lipnja i kolovoza

prid. 〈G sȓpanjskōg(a); ž. sȓpanjskā, s. sȓpanjskō〉 koji se odnosi na srpanj

prid. 〈G sȑpskōg(a); ž. sȑpskā, s. sȑpskō〉 1. koji se odnosi na Srbe i Srbiju 2. 〈u im. funkciji〉 jez. službeni jezik u Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine te narodni jezik Srba

im. pl. t. m. 〈G sȓhā〉 podražaj kože izazvan hladnoćom, strahom ili kakvim snažnim osjećajem [Prošli su me srsi.]; sin. trnci

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. srȕšīm, 3. l. mn. srȕšē, imp. srȕši, aor. srȕših, prid. r. srȕšio, prid. t. srȕšen〉 1. rušenjem uništiti što izgrađeno, uništiti što uporabom sile [~ kuću]; ant. dignuti, izgraditi, podignuti, sagraditi 2. učiniti da tko ili što padne [~ pješaka; ~ stolac]; sin. oboriti 3. postići bolji uspjeh, pobijediti koga u čemu [Srušili smo sve rekorde.]; sin. oboriti 4. pren. a. dati neprolaznu ocjenu [~ studenta]; sin. oboriti pren. b. prisilno ukloniti s vlasti ili položaja [~ kralja]; sin. svrgnuti c. znatno smanjiti vrijednost čemu ili učiniti da što nestane [~ plaće; ~ tradiciju] • srȕšiti se 〈povr.〉 1. rušeći se propasti [Kuća se srušila od starosti.] 2. rušeći se pasti [~ se na ulici]

im. ž. 〈G sȑži, L sr̀ži, I sȑžju/sȑži; mn. N sȑži, G sr̀žī, DLI sr̀žima〉 1. bot. unutrašnji, tamniji i meki dio stabla ili stabljike 2. pren. 〈jd.〉 ono što je u čemu najvažnije [~ problema]; sin. bit, ( esencija), jezgra pren. ◇ bubrežna ~ anat. unutrašnji dio bubrega; koštana ~ anat. mekani sadržaj u šupljinama kosti u kojemu nastaju sve krvne stanice; sin. koštana moždina v. pod moždina

kratica za stoljeće

im. s. 〈G stabálca; mn. N stabálca, G stàbālācā/stàbālcā〉 1. um. malo stablo 2. bot. struktura nalik stabljici razvijena u mahovina

prid. 〈G stȁbīlna; odr. stȁbīlnī, G stȁbīlnōg(a); ž. stȁbīlna, s. stȁbīlno; komp. stabìlnijī〉 1. koji je dobro učvršćen, koji nije labav, koji se ne klima [~ stol] 2. v. uravnotežen; ant. nestabilan

im. ž. 〈G stabílnosti, I stabílnošću/stabílnosti〉 1. svojstvo onoga što je dobro učvršćeno, što nije labavo, što se ne klima 2. osobina onoga koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. uravnoteženost; ant. neuravnoteženost; ant. nestabilnost

im. ž. 〈G stablàšicē; mn. N stablàšice, G stablàšīcā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 skupina najrazvijenijih kopnenih biljaka koje imaju korijen, stabljiku i list, čine ih mahovine, papratnjače i sjemenjače; sin. viša biljka v. pod biljka b. pripadnica istoimene skupine; sin. viša biljka v. pod biljka 2. polj. voćka koja ima stablo

im. s. 〈G stàbla; mn. N stàbla, G stabálā/stáblā〉 1. deblo koje se grana 2. bot. višegodišnja biljka s korijenom, deblom i krošnjom [crnogorično ~; listopadno ~]; sin. drvo 3. pren. prikaz u obliku istoimene biljke s granama koji pokazuje razvoj čega [porodično ~; jezično ~]

prid. 〈G stàbljičnōg(a); ž. stàbljičnā, s. stàbljičnō〉 koji se odnosi na stabljiku

im. ž. 〈G stàbljikē, DL stàbljici; mn. N stàbljike, G stȁbljīkā〉 bot. vegetativni organ papratnjača i sjemenjača koji povezuje i provodi hranjive tvari i vodu od korijena do listova i cvjetova [zeljasta ~; drvenasta ~]

im. m. 〈G stȃdija; mn. N stȃdiji, G stȃdījā〉 razvojni stupanj koje pojave, procesa ili postupka [prvi ~ bolesti]; sin. faza

im. m. 〈G stȃdiona; mn. N stȃdioni, G stȃdiōnā〉 prostor uređen za sportska natjecanja s tribinama za gledatelje

im. s. 〈G stȁda; mn. N stȁda, G stȃdā〉 1. skupina domaćih životinja koja se uzgaja i hrani zajedno [~ ovaca; ~ koza] 2. zajednica nekih divljih životinja iste vrste koje zajedno žive [~ jelena; ~ srna; ~ divljih konja]

im. ž. 〈G stȁjē; mn. N stȁje, G stȃjā〉 gospodarska zgrada u kojoj se drži krupna stoka [uvesti goveda u staju]; sin. (štala)

prid. 〈G stàjāćēg(a); ž. stàjāćā, s. stàjāćē〉 1. koji stoji, koji se ne kreće [stajaća zvijezda] 2. koji ne otječe (o vodi)

im. ž. 〈G stajàćicē; mn. N stajàćice, G stajàćīcā〉 zem. voda na površini Zemlje koja ne otječe, nego ispunja udubine u kopnu; ant. tekućica

prid. 〈G stàjalīšnōg(a); ž. stàjalīšnā, s. stàjalīšnō〉 koji se odnosi na stajalište

im. s. 〈G stàjalīšta; mn. N stàjalīšta, G stàjalīštā〉 1. v. postaja 2. pren. jasno izrečeno mišljenje o čemu [Svatko ima svoje ~.]; sin. gledište, mišljenje, ( stav)

im. s. 〈G stàjānja〉 1. bivanje u uspravnome položaju, bivanje na nogama, bez kretanja 2. nalaženje na kojemu mjestu 3. mjesto u gledalištu na kojemu se stoji [kupiti kartu za ~]; ant. sjedenje

im. s. 〈G stȁjānja〉 1. prestanak kretanja; sin. zaustavljanje 2. prestajanje rada ili djelovanja

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stòjīm, 3. l. mn. stòjē, imp. stȏj, aor. stàjah, imperf. stàjāh, prid. r. stàjao〉 1. 〈neprijel.〉 a. biti u uspravnome položaju, biti na nogama i ne kretati se [~ na jednoj nozi; ~ u redu] b. nalaziti se na kojemu mjestu [Gdje stoji sol?] c. biti zabilježen pismom ili tiskom [To stoji u njegovoj knjizi.] d. biti istinitim [Ta izjava ne stoji.] e. biti izvan pogona, ne raditi [Sat stoji.] f. biti u stanju mirovanja [Voda mora stajati jedan sat.] g. odgovarati komu ili čemu izgledom ili veličinom [Crvena ti boja dobro stoji.]; sin. pristajati h. razg. biti u određenome položaju u odnosu na druge ljude ili na okolnosti [On dobro stoji u svojemu poduzeću.; Loše stojiš s matematikom.] i. imati cijenu po kojoj se koja roba ili usluga može prodati ili kupiti [Koliko stoji ova haljina?]; sin. doći razg., koštati razg. 2. 〈prijel.〉 pren. vratiti se komu kao posljedica kakva djelovanja [Skupo će te stajati tvoje riječi.] ◇ ~ iza koga ili čega 1. podržavati kakvu pojavu ili čija stajališta 2. biti nevidljivi pokretač kakva djelovanja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȁjēm, 3. l. mn. stȁjū, imp. stȁji, aor. stȁjah, imperf. stȁjāh, prid. r. stȁjao〉 1. prestajati se kretati [~ na benzinskoj crpki; ~ pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. zaustavljati se v. pod zaustavljati; ant. kretati 2. koraknuvši postavljati nogu na koga ili što [~ na koru od banane; ~ komu na nogu] 3. prestajati što raditi ili prestajati djelovati [~ u govoru; ~ s poslom; Sat je stajao.]; vidski paranjak: stati

prid. 〈G stȁjskōg(a); ž. stȁjskā, s. stȁjskō〉 koji se odnosi na staje [~ gnojivo]

im. s. 〈G stakálca; mn. N stakálca, G stàkālācā/stàkālcā〉 um. malo staklo

im. ž. 〈G staklàrijē; mn. N staklàrije, G staklàrījā〉 1. predmeti od stakla; sin. staklovina 2. razg. staklarska radionica

prid. 〈G stȁklasta; odr. stȁklastī, G stȁklastōg(a); ž. stȁklasta, s. stȁklasto〉 koji je nalik staklu [staklasta površina; ~ pogled]