prid. 〈G staklèna; odr. stàklenī, G stàklenōg(a); ž. staklèna, s. staklèno〉 1. koji je od stakla [staklena boca] 2. pren. koji je hladan, leden, proziran [stakleni pogled]

prid. 〈G stàklenōg(a); ž. stàklenā, s. stàklenō〉 koji se odnosi na staklo [staklena industrija]

im. m. 〈G stakleníka; mn. N stakleníci; mn. G stakleníkā〉 polj. prostor zatvoren staklenim zidovima koji služi za uzgoj cvijeća i povrća

im. ž. 〈G stàklēnkē, DL stàklēnci; mn. N stàklēnke, G stàklēnkā/stàklēnkī〉 posuda od stakla [spremiti zimnicu u staklenke]

im. s. 〈G stàkla; mn. N stàkla, G stakálā〉 prozirna, kruta i lomljiva tvar koja se upotrebljava za izradbu prozora, boca, čaša, leća i dr. [obično ~; prozorsko ~]

im. ž. 〈G stàklovinē; mn. N stàklovine, G stàklovīnā〉 1. med. rijetko vezivo u unutrašnjosti očne jabučice između leće i mrežnice 2. predmeti od stakla; sin. staklarija

im. m. 〈G stálka; mn. N stálci, G stȃlākā〉 naprava na koju se što stavlja ili na kojoj što stoji [slikarski ~; ~ za note; ~ za kišobrane]

prid. 〈G stálna; odr. stȃlnī, G stȃlnōg(a); ž. stálna, s. stȃlno; komp. stàlnijī〉 1. koji se ne mijenja [stalna vrijednost; stalne cijene]; sin. (konstantan); ant. nestalan 2. koji redovito dolazi [~ prihod]; ant. nestalan 3. koji je na neograničeno vrijeme [~ posao]; ant. povremen 4. koji nikada ne prestaje (o kretanju) [stalno gibanje Zemlje]; sin. (kontinuiran), neprekidan, ( permanentan)

prid. 〈G stáleškōg(a); ž. stáleškā, s. stáleškō〉 koji se odnosi na stalež

im. m. 〈G stáleža, I stáležom; mn. N stáleži, G stálēžā〉 sloj ljudi koji imaju u društvu isti položaj koji su stekli na temelju bogatstva ili podrijetla [svećenički ~; plemićki ~]; sin. stališ zast. ◇ treći ~ pov. građanstvo u odnosu na plemstvo i svećenstvo

im. m. 〈G stáliša; mn. N stáliši, G stálīšā〉 zast. v. stalež

im. ž. 〈G stálnicē; mn. N stálnice, G stálnīcā〉 ono što je stalno i nepromjenjivo [~ socijalnoga razvoja]; sin. (konstanta)

pril. bez prestanka, bez prekida [~ učiti]; sin. (kontinuirano), neprekidno, neprestance, neprestano, (permanentno), uvijek, vazda zast.

im. ž. 〈G stálnosti, I stálnošću/stálnosti〉 1. svojstvo onoga što se ne mijenja; ant. nestalnost 2. svojstvo onoga što redovito dolazi; ant. nestalnost 3. svojstvo onoga što je na neograničeno vrijeme 4. svojstvo onoga što nikada ne prestaje (o kretanju); sin. (kontinuitet), neprekidnost, ( permanentnost)

prid. 〈G stáložena; odr. stáloženī, G stáloženōg(a); ž. stáložena, s. stáloženo; komp. staložènijī〉 koji je sposoban donositi dobre i razumne odluke; sin. priseban

prid. 〈G stàmbenōg(a); ž. stàmbenā, s. stàmbenō〉 koji se odnosi na stanove [stambena zgrada; ~ prostor]

im. m. 〈G stȃna, L stánu; mn. N stȁnovi, G stȁnōvā〉 1. prostor namijenjen stanovanju, obično dio veće zgrade [~ na trećemu katu] 2. naselje stočara u planini za vrijeme ljetne paše [otišli su na ~ u planinu] ◇ tkalački ~ naprava na kojoj se tka

im. m. 〈G stánca; mn. N stánci, G stȃnācā〉 geol. dublji sloj tla sastavljen od razlomljenih stijena koje se nastavljaju na čvrstu stjenovitu podlogu

im. m. 〈G stanára, V stȁnāru/stȁnāre; mn. N stanári, G stanárā〉 1. osoba koja živi u stanu 2. osoba koja živi u stanu koji nije u njezinu vlasništvu, koja unajmljuje stan

prid. 〈G stanáreva; ž. stanáreva, s. stanárevo〉 koji pripada stanaru; sin. stanarov

im. ž. 〈G stanàricē; mn. N stanàrice, G stanàrīcā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica koje uvijek borave na istome staništu 2. pripadnik istoimene skupine; ant. selica

im. ž. 〈G stanàrinē; mn. N stanàrine, G stanàrīnā〉 novčana naknada koja se plaća za korištenje stana

im. ž. 〈G stànārkē, DL stànārki; mn. N stànārke, G stànārkā/stànārkī〉 1. žena koja živi u stanu 2. žena koja živi u stanu koji nije u njezinu vlasništvu, koja unajmljuje stan

prid. 〈G stanárova; ž. stanárova, s. stanárovo〉 usp. stanarev

prid. 〈G stànārskōg(a); ž. stànārskā, s. stànārskō〉 koji se odnosi na stanare

im. m. 〈G stȁndarda; mn. N stȁndardi, G stȁndārdā〉 1. utvrđena stalna vrijednost čega 2. ono što je ustaljeno, uobičajeno 3. v. standardni jezik pod jezik 4. skup mjerila prema kojima se određuje stupanj kakvoće, npr. življenja, proizvoda, životnih uvjeta i dr. [visok životni ~]

prid. 〈G stȁndardna; odr. stȁndardnī, G stȁndardnōg(a); ž. stȁndardna, s. stȁndardno; komp. standàrdnijī〉 koji odgovara standardu [~ postupak]

prid. 〈G stȁndardnōg(a); ž. stȁndardnā, s. stȁndardnō〉 koji se odnosi na standard, koji pripada standardu [~ jezik; ~ oblik]; ant. nestandardni

prid. 〈G standardnojèzičnōg(a); ž. standardnojèzičnā, s. standardnojèzičnō〉 koji se odnosi na standardni jezik [~ priručnik]

im. ž. 〈G stànicē; mn. N stànice, G stȁnīcā〉 1. anat., biol. osnovna jedinica u građi organizma [biljna ~; koštane stanice; vidne stanice; živčana ~; životinjska ~] 2. v. postaja ◇ jajna ~ biol. ženska nepokretna gameta; krvne stanice med. uz krvnu plazmu i krvne pločice osnovni sastojak krvi, čine ih eritrociti i leukociti; radna ~ inform. računalo namijenjeno opsežnijoj obradbi podataka koje je znatno brže i ima znatno veću memoriju od osobnoga računala te izvrsne mogućnosti grafičkoga prikaza podataka; žarna ~ zool. kuglasta tvorevina sa zavijenom žarnom niti koju imaju žarnjaci i koja se kad je podražena omata oko plijena, zabija u plijen ili lijepi za njega; sin. žarnica

im. s. 〈G stànīčja; mn. N stànīčja, G stànīčjā〉 v. tkivo

prid. 〈G stàničnōg(a); ž. stàničnā, s. stàničnō〉 koji se odnosi na stanicu [stanična membrana]

im. s. 〈G stȁnīšta; mn. N stȁnīšta, G stȁnīštā〉 biol. uže područje na kojemu obitava koja biocenoza; sin. (biotop)

im. ž. 〈G stȃnkē, DL stȃnci; mn. N stȃnke, G stȃnkā/stȃnkī〉 1. kraći prekid ili odmor u poslu, govoru, predstavi i sl. [napraviti kraću stanku; ~ u stihu]; sin. (pauza) 2. sp. pravilima određeno vrijeme predaha između dijelova ligaškoga natjecanja

im. s. 〈G stanòvānja〉 prebivanje na određenome mjestu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stànujēm, 3. l. mn. stànujū, imp. stànūj, aor. stanòvah, imperf. stànovāh, prid. r. stanòvao〉 prebivati na određenome mjestu [~ u središtu grada; ~ na petome katu]

prid. 〈G stanòvita; odr. stanòvitī, G stanòvitōg(a); ž. stanòvita, s. stanòvito〉 koji nije jasno određen

im. ž. 〈G stanòvnicē; mn. N stanòvnice, G stanòvnīcā〉 žena koja stanuje u kojemu mjestu, kraju, državi ili na kojemu kontinentu; sin. građanka

prid. 〈G stanòvničina; ž. stanòvničina, s. stanòvničino〉 koji pripada stanovnici; sin. građankin

im. m. 〈G stanovníka, V stȁnovnīče; mn. N stanovníci, G stanovníkā〉 osoba koja stanuje u kojemu mjestu, kraju, državi ili na kojemu kontinentu; sin. građanin

im. s. 〈G stanovníštva〉 svi stanovnici određenoga mjesta, kraja, države ili kontinenta; sin. građanstvo, ( populacija)

im. s. 〈G stánja; mn. N stánja, G stánjā〉 1. prilike u kojima se tko ili što nalazi [bračno ~; ratno ~; zdravstveno ~] 2. fiz. oblik u kojemu se što pojavljuje ◇ agregacijsko ~ oblik u kojemu se ovisno o temperaturi i tlaku može pojaviti koja tvar [čvrsto agregacijsko ~; plinovito agregacijsko ~; tekuće agregacijsko ~] 3. gram. gramatička kategorija kojom se izriče odnos glagolske radnje prema subjektu u rečenici ◇ drugo ~ razdoblje od začetka do rođenja djeteta, stanje žene koja je trudna, koja nosi dijete u utrobi; sin. trudnoća ♦ biti u stanju moći, biti sposoban, imati snage

im. m. 〈G stàpa; mn. N stàpovi, G stȁpōvā〉 1. uska visoka drvena posuda u kojoj se tuče maslac 2. tehn. cilindrično tijelo koje se kreće u cilindrima nekih strojeva [tlačni ~]; sin. (klip)

im. m. 〈G stȁpāja; mn. N stȁpāji, G stȁpājā〉 udaljenost krajnjih položaja stapa u stapnih strojeva

im. s. 〈G stápānja〉 činjenje jednim, spajanje čega u nedjeljivu cjelinu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȃpām, 3. l. mn. stápajū, imp. stȃpāj, aor. stápah, imperf. stȃpāh, prid. r. stápao, prid. t. stȃpān〉 činiti jednim, spajati što u nedjeljivu cjelinu • stápati se 〈povr.〉 spajati se u cjelinu [Sve se misli stapaju u jednu.; Boje se stapaju.]; vidski paranjak: stopiti

im. ž. 〈G stàpčarē; mn. N stàpčare, G stȁpčārā〉 bot. gljiva najvišega razvojnog stupnja koja se razmnožava sporama koje nosi na zajedničkoj stapci

im. ž. 〈G stȁpčārkē, DL stȁpčārki; mn. N stȁpčārke, G stȁpčārkā/stȁpčārkī〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina gljiva kojima je plodište na stručku i nalik je na kišobran ili klobuk 2. pripadnica istoimene skupine