stȁpka | im. ž. 〈G stȁpkē, DL stȁpci; mn. N stȁpke, G stȃpkā/stȁpkī〉 bot. preobražena stabljika |
stȁpnī | prid. 〈G stȁpnōg(a); ž. stȁpnā, s. stȁpnō〉 koji se odnosi na stap [~ motor] |
stȁr | prid. 〈G stàra; odr. stȃrī, G stȃrōg(a); ž. stàra, s. stȁro; komp. stàrijī〉 1. koji ima mnogo godina [stara žena; stari pas]; sin. vremešan; ant. mlad 2. koji je nastao prije mnogo godina, koji postoji odavno [stari grad; stara kuća; staro prijateljstvo]; ant. nov 3. koji se uporabom istrošio [stare cipele; staro odijelo]; ant. nov 4. 〈odr.〉 koji je stekao veliko iskustvo [stari vojnik] 5. koji je sasvim sazrio [staro vino]; sin. zreo; ant. mlad, nezreo 6. koji je sasvim izrastao [staro drvo]; ant. mlad 7. koji je dobro poznat [stara stvar; stari problem]; ant. nov 8. 〈u im. funkciji〉 razg. a. 〈jd. m. V〉 prijatelj u izravnome oslovljavanju b. 〈jd. ž. V〉 prijateljica u izravnome oslovljavanju c. 〈jd. m.〉 žarg. v. otac d. 〈jd. ž.〉 žarg. v. majka e. stari ljudi [Naši su ~ svašta prošli.]; ant. mladi v. pod mlad ♦ 〈i〉 staro i mlado svi, svi odreda, svi bez iznimke (razlike); ostavljati po starome što ništa ne mijenjati |
stȁrac | im. m. 〈G stȃrca, V stȃrče; mn. N stȃrci, G stȁrācā〉 muškarac koji ima mnogo godina, koji je u visokoj životnoj dobi [sijedi ~; mudri ~]; sin. djed pren. |
stȁrčād | |
stȃrčev | prid. 〈G stȃrčeva; ž. stȃrčeva, s. stȃrčevo〉 koji pripada starcu |
stàrčić | im. m. 〈G stàrčića; mn. N stàrčići, G stȁrčīćā〉 hip. starac od milja |
stȁrēnje | im. s. 〈G stȁrēnja〉 1. postajanje starijim 2. promjene u građi i radu organa svih živih bića koje se pojavljuju tijekom vremena |
stárež | |
stȁrica | |
stȁričica | im. ž. 〈G stȁričicē; mn. N stȁričice, G stȁričīcā〉 hip. starica od milja |
stȁričičin | prid. 〈G stȁričičina; ž. stȁričičina, s. stȁričičino〉 koji pripada staričici |
stȁričin | |
starìna | im. ž. 〈G starìnē; mn. N starìne, G starínā〉 1. staro, prošlo ili davno vrijeme [od starine]; sin. davnina, ( pamtivijek) 2. ono što je tko dobio u nasljedstvo od predaka [sačuvati starinu] 3. stari običaji i kultura [bajke iz starine; poštovati starinu] |
starìnskī | prid. 〈G starìnskōg(a); ž. starìnskā, s. starìnskō〉 koji se odnosi na starinu; sin. (antikni) |
starjèšina | im. m. 〈G starjèšinē; mn. N starjèšine, G starjèšīnā〉 1. pov. djed ili otac u patrijarhalnoj zajednici, poglavar patrijarhalne zajednice [~ kuće; seoski ~] 2. pov., vojn. oficir na čelu vojne postrojbe [vojni ~] 3. rel. poglavar plemena u Starome zavjetu |
stȁrjeti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȁrīm, 3. l. mn. stȁrē, imp. stȁri, aor. stȁrjeh, imperf. stȁrijāh, prid. r. m. stȁrio, ž. stȁrjela, s. stȁrjelo, mn. stȁrjeli〉 postajati starijim [~ u miru; ~ iz dana u dan] |
starohr̀vātskī | prid. 〈G starohr̀vātskōg(a); ž. starohr̀vātskā, s. starohr̀vātskō〉 koji se odnosi na starija razdoblja hrvatskoga jezika i povijesti |
stȁromōdan | prid. 〈G stȁromōdna; odr. stȁromōdnī, G stȁromōdnōg(a); ž. stȁromōdna, s. stȁromōdno; komp. staromòdnijī〉 1. koji više nije u modi, koji više nije u skladu s modom [~ šešir]; ant. moderan 2. koji je svjetonazora koji ne pripada njegovu vremenu [~ čovjek]; sin. zastario; ant. suvremen 3. koji ne pripada svojemu vremenu [staromodna tehnika]; sin. (arhaičan), zastario; ant. suvremen |
starosjèdilac | im. m. 〈G starosjèdioca, V starosjèdioče; mn. N starosjèdioci, G starosjèdilācā〉 osoba koja je od starine u kojemu kraju; sin. domorodac; ant. doseljenik, došljak razg. |
starosjèdilačkī | prid. 〈G starosjèdilačkōg(a); ž. starosjèdilačkā, s. starosjèdilačkō〉 koji se odnosi na starosjedioce; sin. domorodački; ant. doseljenički, došljački razg. |
starosjèdiočev | prid. 〈G starosjèdiočeva; ž. starosjèdiočeva, s. starosjèdiočevo〉 koji pripada starosjediocu; sin. domorodčev; ant. doseljenikov, došljakov razg. |
staroslàvēnskī | prid. 〈G staroslàvēnskōg(a); ž. staroslàvēnskā, s. staroslàvēnskō〉 1. koji se odnosi na stare Slavene 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. najstariji slavenski književni jezik koji pripada južnoslavenskim jezicima, zbog svoje je starine najbliži praslavenskomu, a sačuvan je uglavnom u crkvenim tekstovima |
stȁrosnī | prid. 〈G stȁrosnōg(a); ž. stȁrosnā, s. stȁrosnō〉 koji se odnosi na starost [starosna mirovina] |
stȁrōst | im. ž. 〈G stȁrosti, L staròsti, I stȁrošću/stȁrosti〉 1. osobina onoga koji ima mnogo godina; ant. mladost 2. razdoblje između kraja zreloga doba i smrti [u starosti]; ant. mladost 3. stanje prouzročeno starenjem [~ automobila] 4. pren. stari ljudi; sin. starčad pogr., starež pogr.; ant. mladež, mladost pren., mlađarija hip., pogr. |
staroštókavskī | prid. 〈G staroštókavskōg(a); ž. staroštókavskā, s. staroštókavskō〉 jez. koji se odnosi na štokavske govore u kojima je očuvan stari naglasni sustav, u kojima se naglasak nije pomaknuo prema početku riječi [staroštokavske značajke]; ant. novoštokavski |
starovjèkōvnī | prid. 〈G starovjèkōvnōg(a); ž. starovjèkōvnā, s. starovjèkōvnō〉 koji se odnosi na stari vijek; ant. novovjekovni |
starozávjetnī | prid. 〈G starozávjetnōg(a); ž. starozávjetnā, s. starozávjetnō〉 koji se odnosi na Stari zavjet; ant. novozavjetni |
stȁrt | im. m. 〈G stȁrta; mn. N stȁrtovi, G stȁrtōvā〉 1. početak utrke [dati znak za ~] 2. mjesto s kojega utrka počinje [krenuti sa starta]; ant. cilj 3. pren. početak kojega posla ♦ u (na) 〈samome〉 startu na početku |
stȃs | |
stàsati | |
stàsit | prid. 〈G stàsita; odr. stàsitī, G stàsitōg(a); ž. stàsita, s. stàsito; komp. stasìtijī〉 koji je visok i razvijen [~ mladić] |
stȁti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȁnēm, 3. l. mn. stȁnū, imp. stȁni, aor. stȁh/stȁdoh, prid. r. stȁo, pril. p. stȃvši〉 1. prestati se kretati [~ na benzinskoj crpki; ~ pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. zaustaviti se v. pod zaustaviti; ant. krenuti; vidski parnjak: stajati 2. koraknuvši postaviti nogu na koga ili što [~ na koru od banane; ~ komu na nogu]; vidski parnjak: stajati 3. prestati što raditi ili prestati djelovati [~ u govoru; ~ s poslom; Sat je stao.]; vidski parnjak: stajati 4. 〈3. l.〉 veličinom odgovarati kakvu prostoru [Sve su knjige stale u torbu.; U ovu sobu može ~ još samo krevet.] ◇ ~ u čiju obranu braniti koga |
stàtičan | prid. 〈G stàtična; odr. stàtičnī, G stàtičnōg(a); ž. stàtična, s. stàtično; komp. statìčnijī〉 1. koji stoji, koji se ne kreće, koji miruje; ant. dinamičan 2. pren. koji je bez života |
stàtičkī | prid. 〈G stàtičkōg(a); ž. stàtičkā, s. stàtičkō〉 koji se odnosi na statiku; ant. dinamički |
stàtika | im. ž. 〈G stàtikē, DL stàtici〉 fiz. grana fizike koja proučava ponašanje sustava čestica i krutoga tijela u stanju mehaničke ravnoteže; ant. dinamika |
statìstičkī | prid. 〈G statìstičkōg(a); ž. statìstičkā, s. statìstičkō〉 koji se odnosi na statistiku |
statìstika | im. ž. 〈G statìstikē, DL statìstici〉 1. znanost o prikupljanju, obradbi i primjeni brojčanih podataka 2. niz ili izbor brojčanih podataka napravljen na osnovi uzorka uzetoga iz većega niza podataka |
stàtīv | im. m. 〈G statíva; mn. N statívi, G statívā〉 rasklopiv i prenosiv stalak na koji se postavlja ono što treba biti nepomično, npr. fotografski aparat, optički instrument i sl. |
statíva | im. ž. 〈G statívē; mn. N statíve, G statívā〉 sp. v. vratnica |
stȃtor | im. m. 〈G stȃtora, I stȃtorom; mn. N stȃtori, G stȃtōrā〉 tehn. nepomični dio stroja oko kojega se vrti rotor |
státus | im. m. 〈G státusa; mn. N státusi, G státūsā〉 društveni, politički i materijalni položaj pojedinca u sredini kojoj pripada |
státusnī | prid. 〈G státusnōg(a); ž. státusnā, s. státusnō〉 koji se odnosi na status [~ simbol] |
stàtūt | im. m. 〈G statúta; mn. N statúti, G statútā〉 prav. pravni akt koji propisuje određena pravila |
stȁtutārnī | prid. 〈G stȁtutārnōg(a); ž. stȁtutārnā, s. stȁtutārnō〉 koji se temelji na statutu, koji je u skladu sa statutom [statutarna odluka] |
stȁv | im. m. 〈G stȁva, L stàvu; mn. N stȁvovi, G stȁvōvā〉 1. način na koji je postavljeno tijelo [ležeći ~; sjedeći ~]; sin. položaj, ( poza) 2. v. gledište 3. v. mišljenje 4. v. stajalište |
stȁvačnī | prid. 〈G stȁvačnōg(a); ž. stȁvačnā, s. stȁvačnō〉 koji se odnosi na stavak |
stȁvak | im. m. 〈G stȃvka; mn. N stȃvci, G stȁvākā〉 glazb. cjelovit dio veće glazbene kompozicije |