stȁpka

im. ž. G stȁpkē, DL stȁpci; mn. N stȁpke, G stȃpkā/stȁpkī bot. preobražena stabljika

stȁpnī

prid. G stȁpnōg(a); ž. stȁpnā, s. stȁpnō koji se odnosi na stap [~ motor]

stȁr

prid. G stàra; odr. stȃ, G stȃrōg(a); ž. stàra, s. stȁro; komp. stàrijī 1. koji ima mnogo godina [stara žena; stari pas]; sin. vremešan; ant. mlad 2. koji je nastao prije mnogo godina, koji postoji odavno [stari grad; stara kuća; staro prijateljstvo]; ant. nov 3. koji se uporabom istrošio [stare cipele; staro odijelo]; ant. nov 4. odr. koji je stekao veliko iskustvo [stari vojnik] 5. koji je sasvim sazrio [staro vino]; sin. zreo; ant. mlad, nezreo 6. koji je sasvim izrastao [staro drvo]; ant. mlad 7. koji je dobro poznat [stara stvar; stari problem]; ant. nov 8. u im. funkciji razg. a. jd. m. V prijatelj u izravnome oslovljavanju b. jd. ž. V prijateljica u izravnome oslovljavanju c. jd. m. žarg. v. otac d. jd. ž. žarg. v. majka e. stari ljudi [Naši su ~ svašta prošli.]; ant. mladi v. pod mlad ♦ i staro i mlado svi, svi odreda, svi bez iznimke (razlike); ostavljati po starome što ništa ne mijenjati

stȁrac

im. m. G stȃrca, V stȃrče; mn. N stȃrci, G stȁrācā muškarac koji ima mnogo godina, koji je u visokoj životnoj dobi [sijedi ~; mudri ~]; sin. djed pren.

stȁrčād

zb. im. ž. G stȁrčādi pogr. stari ljudi; sin. starež, starost pren.; ant. mladež, mladost pren., mlađarija hip., pogr.

stȃrčev

prid. G stȃrčeva; ž. stȃrčeva, s. stȃrčevo koji pripada starcu

stàrčić

im. m. G stàrčića; mn. N stàrčići, G stȁrčīćā hip. starac od milja

stȁrēnje

im. s. G stȁrēnja 1. postajanje starijim 2. promjene u građi i radu organa svih živih bića koje se pojavljuju tijekom vremena

stárež

zb. im. ž. G stáreži, I stáreži pogr. stari ljudi; sin. starčad pogr., starost pren.; ant. mladež, mladost pren., mlađarija hip., pogr.

stȁrica

im. ž. G stȁricē; mn. N stȁrice, G stȁrīcā žena koja ima mnogo godina, koja je u visokoj životnoj dobi; sin. baba pogr., baka

stȁričica

im. ž. G stȁričicē; mn. N stȁričice, G stȁričīcā hip. starica od milja

stȁričičin

prid. G stȁričičina; ž. stȁričičina, s. stȁričičino koji pripada staričici

stȁričin

prid. G stȁričina; ž. stȁričina, s. stȁričino koji pripada starici; sin. babin pogr., bakin

starìna

im. ž. G starìnē; mn. N starìne, G starínā 1. staro, prošlo ili davno vrijeme [od starine]; sin. davnina, ( pamtivijek) 2. ono što je tko dobio u nasljedstvo od predaka [sačuvati starinu] 3. stari običaji i kultura [bajke iz starine; poštovati starinu]

starìnskī

prid. G starìnskōg(a); ž. starìnskā, s. starìnskō koji se odnosi na starinu; sin. (antikni)

starjèšina

im. m. G starjèšinē; mn. N starjèšine, G starjèšīnā 1. pov. djed ili otac u patrijarhalnoj zajednici, poglavar patrijarhalne zajednice [~ kuće; seoski ~] 2. pov., vojn. oficir na čelu vojne postrojbe [vojni ~] 3. rel. poglavar plemena u Starome zavjetu

stȁrjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. stȁrīm, 3. l. mn. stȁ, imp. stȁri, aor. stȁrjeh, imperf. stȁrijāh, prid. r. m. stȁrio, ž. stȁrjela, s. stȁrjelo, mn. stȁrjeli postajati starijim [~ u miru; ~ iz dana u dan]

starohr̀vātskī

prid. G starohr̀vātskōg(a); ž. starohr̀vātskā, s. starohr̀vātskō koji se odnosi na starija razdoblja hrvatskoga jezika i povijesti

stȁromōdan

prid. G stȁromōdna; odr. stȁromōdnī, G stȁromōdnōg(a); ž. stȁromōdna, s. stȁromōdno; komp. staromòdnijī 1. koji više nije u modi, koji više nije u skladu s modom [~ šešir]; ant. moderan 2. koji je svjetonazora koji ne pripada njegovu vremenu [~ čovjek]; sin. zastario; ant. suvremen 3. koji ne pripada svojemu vremenu [staromodna tehnika]; sin. (arhaičan), zastario; ant. suvremen

starosjèdilac

im. m. G starosjèdioca, V starosjèdioče; mn. N starosjèdioci, G starosjèdilācā osoba koja je od starine u kojemu kraju; sin. domorodac; ant. doseljenik, došljak razg.

starosjèdilačkī

prid. G starosjèdilačkōg(a); ž. starosjèdilačkā, s. starosjèdilačkō koji se odnosi na starosjedioce; sin. domorodački; ant. doseljenički, došljački razg.

starosjèdiočev

prid. G starosjèdiočeva; ž. starosjèdiočeva, s. starosjèdiočevo koji pripada starosjediocu; sin. domorodčev; ant. doseljenikov, došljakov razg.

staroslàvēnskī

prid. G staroslàvēnskōg(a); ž. staroslàvēnskā, s. staroslàvēnskō 1. koji se odnosi na stare Slavene 2. u im. funkciji jd. m. jez. najstariji slavenski književni jezik koji pripada južnoslavenskim jezicima, zbog svoje je starine najbliži praslavenskomu, a sačuvan je uglavnom u crkvenim tekstovima

stȁrosnī

prid. G stȁrosnōg(a); ž. stȁrosnā, s. stȁrosnō koji se odnosi na starost [starosna mirovina]

stȁrōst

im. ž. G stȁrosti, L staròsti, I stȁrošću/stȁrosti 1. osobina onoga koji ima mnogo godina; ant. mladost 2. razdoblje između kraja zreloga doba i smrti [u starosti]; ant. mladost 3. stanje prouzročeno starenjem [~ automobila] 4. pren. stari ljudi; sin. starčad pogr., starež pogr.; ant. mladež, mladost pren., mlađarija hip., pogr.

staroštókavskī

prid. G staroštókavskōg(a); ž. staroštókavskā, s. staroštókavskō jez. koji se odnosi na štokavske govore u kojima je očuvan stari naglasni sustav, u kojima se naglasak nije pomaknuo prema početku riječi [staroštokavske značajke]; ant. novoštokavski

starovjèkōvnī

prid. G starovjèkōvnōg(a); ž. starovjèkōvnā, s. starovjèkōvnō koji se odnosi na stari vijek; ant. novovjekovni

starozávjetnī

prid. G starozávjetnōg(a); ž. starozávjetnā, s. starozávjetnō koji se odnosi na Stari zavjet; ant. novozavjetni

stȁrt

im. m. G stȁrta; mn. N stȁrtovi, G stȁrtōvā 1. početak utrke [dati znak za ~] 2. mjesto s kojega utrka počinje [krenuti sa starta]; ant. cilj 3. pren. početak kojega posla ♦ u (na) samome startu na početku

stȃs

im. m. G stȃsa, L stásu oblik ljudskoga tijela [vitak ~]; sin. (figura, linija)

stàsati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. stàsām, 3. l. mn. stàsajū, imp. stàsāj, aor. stàsah, imperf. stàsāh, prid. r. stàsao postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozreti, dorasti, sazreti pren.

stàsit

prid. G stàsita; odr. stàsitī, G stàsitōg(a); ž. stàsita, s. stàsito; komp. stasìtijī koji je visok i razvijen [~ mladić]

stȁti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. stȁnēm, 3. l. mn. stȁ, imp. stȁni, aor. stȁh/stȁdoh, prid. r. stȁo, pril. p. stȃvši 1. prestati se kretati [~ na benzinskoj crpki; ~ pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. zaustaviti se v. pod zaustaviti; ant. krenuti; vidski parnjak: stajati 2. koraknuvši postaviti nogu na koga ili što [~ na koru od banane; ~ komu na nogu]; vidski parnjak: stajati 3. prestati što raditi ili prestati djelovati [~ u govoru; ~ s poslom; Sat je stao.]; vidski parnjak: stajati 4. 3. l. veličinom odgovarati kakvu prostoru [Sve su knjige stale u torbu.; U ovu sobu može ~ još samo krevet.]  ~ u čiju obranu braniti koga

stàtičan

prid. G stàtična; odr. stàtičnī, G stàtičnōg(a); ž. stàtična, s. stàtično; komp. statìčnijī 1. koji stoji, koji se ne kreće, koji miruje; ant. dinamičan 2. pren. koji je bez života

stàtičkī

prid. G stàtičkōg(a); ž. stàtičkā, s. stàtičkō koji se odnosi na statiku; ant. dinamički

stàtika

im. ž. G stàtikē, DL stàtici fiz. grana fizike koja proučava ponašanje sustava čestica i krutoga tijela u stanju mehaničke ravnoteže; ant. dinamika

statìstičkī

prid. G statìstičkōg(a); ž. statìstičkā, s. statìstičkō koji se odnosi na statistiku

statìstika

im. ž. G statìstikē, DL statìstici 1. znanost o prikupljanju, obradbi i primjeni brojčanih podataka 2. niz ili izbor brojčanih podataka napravljen na osnovi uzorka uzetoga iz većega niza podataka

stàtīv

im. m. G statíva; mn. N statívi, G statívā rasklopiv i prenosiv stalak na koji se postavlja ono što treba biti nepomično, npr. fotografski aparat, optički instrument i sl.

statíva

im. ž. G statívē; mn. N statíve, G statívā sp. v. vratnica

stȃtor

im. m. G stȃtora, I stȃtorom; mn. N stȃtori, G stȃtōrā tehn. nepomični dio stroja oko kojega se vrti rotor

státus

im. m. G státusa; mn. N státusi, G státūsā društveni, politički i materijalni položaj pojedinca u sredini kojoj pripada

státusnī

prid. G státusnōg(a); ž. státusnā, s. státusnō koji se odnosi na status [~ simbol]

stàtūt

im. m. G statúta; mn. N statúti, G statútā prav. pravni akt koji propisuje određena pravila

stȁtutārnī

prid. G stȁtutārnōg(a); ž. stȁtutārnā, s. stȁtutārnō koji se temelji na statutu, koji je u skladu sa statutom [statutarna odluka]

stȁv

im. m. G stȁva, L stàvu; mn. N stȁvovi, G stȁvōvā 1. način na koji je postavljeno tijelo [ležeći ~; sjedeći ~]; sin. položaj, ( poza) 2. v. gledište 3. v. mišljenje 4. v. stajalište

stȁvačnī

prid. G stȁvačnōg(a); ž. stȁvačnā, s. stȁvačnō koji se odnosi na stavak

stȁvak

im. m. G stȃvka; mn. N stȃvci, G stȁvākā glazb. cjelovit dio veće glazbene kompozicije

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga