gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȁvīm, 3. l. mn. stȁvē, imp. stȁvi, aor. stȁvih, prid. r. stȁvio, prid. t. stȁvljen〉 1. a. prouzročiti da što bude na određenome mjestu [~ knjige na stol; ~ ruke u džep]; sin. metnuti razg. b. prouzročiti da tko ili što bude na kakvu javnom ili službenom mjestu ili u kakvoj javnoj ili službenoj skupini, na kakvu dokumentu i sl. [~ emisiju na program; ~ koga na čelni položaj; ~ koga na popis; ~ što na dnevni red]; ant. skinuti 2. podvrgnuti koga ili što kakvu postupku [~ izvan zakona; ~ na uvid; ~ pod nadzor; ~ u pogon; ~ u prodaju] 3. nanijeti što na sebe [~ ruž na usne] 4. položiti na račun (o novcu) [~ novac u banku] ◇ ~ na kušnju izložiti koga velikome izazovu, iskušenju; vidski paranjak: stavljati

im. s. 〈G stȁvljānja〉 1. prouzročivanje da što bude na određenome mjestu 2. prouzročivanje da tko ili što bude na kakvu javnom ili službenom mjestu ili u kakvoj javnoj ili službenoj skupini, na kakvu dokumentu i sl.; ant. skidanje 3. podvrgavanje koga ili čega kakvu postupku 4. postavljanje ili nanašanje čega na sebe

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȁvljām, 3. l. mn. stȁvljajū, imp. stȁvljāj, aor. stȁvljah, imperf. stȁvljāh, prid. r. stȁvljao, prid. t. stȁvljān〉 1. a. prouzročivati da što bude na određenome mjestu [~ knjige na stol; ~ ruke u džep]; sin. metati razg. b. prouzročivati da tko ili što bude na kakvu javnom ili službenom mjestu ili u kakvoj javnoj ili službenoj skupini, na kakvu dokumentu i sl. [~ emisiju na program; ~ koga na čelni položaj; ~ koga na popis; ~ što na dnevni red]; ant. skidati 2. podvrgavati koga ili što kakvu postupku [~ izvan zakona; ~ na uvid; ~ pod nadzor; ~ u pogon; ~ u prodaju] 3. nanositi što na sebe [~ ruž na usne] 4. polagati na bankovni račun [~ novac u banku] ◇ ~ na kušnju izlagati koga velikome izazovu, iskušenju; vidski paranjak: staviti

im. ž. 〈G stàzē, D stȁzi, A stȁzu; mn. N stȁze, G stázā, DLI stàzama〉 1. uzak pješački put 2. sp. dio prostora na kojemu se odvija kakvo natjecanje [atletska ~] 3. astr. zamišljena crta kojom se kreću nebeska tijela ili umjetni sateliti u svemiru; sin. orbita ♦ ići (krenuti i sl.) uhodanim (utabanim) stazama ići sigurnim (provjerenim) putom

im. m. 〈G stȃža, L stážu〉 1. vrijeme provedeno u čemu [radni ~]; sin. vijek 2. vrijeme provedeno u pripremama za samostalno obavljanje kakve djelatnosti nakon završena školovanja [pripravnički ~]

im. s. 〈G stažírānja〉 bivanje na stažu, obavljanje staža

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stàžīrām, 3. l. mn. stažírajū, imp. stàžīrāj, aor. stažírah, imperf. stàžīrāh, prid. r. stažírao〉 biti na stažu, obavljati staž [~ u domu zdravlja]

im. m. 〈G stàžista, V stàžistu; mn. N stàžisti, G stȁžīstā〉 osoba koja stažira

im. ž. 〈G stàžisticē; mn. N stàžistice, G stàžistīcā〉 žena koja stažira

prid. 〈G stàžističina; ž. stàžističina, s. stàžističino〉 koji pripada stažistici

im. m. 〈G stearína; mn. N stearíni, G stearínā〉 kem. 1. ester jedne molekule glicerola i triju molekula stearinske kiseline koji je sastavni dio čvrstih masti 2. smjesa stearinske i palmitinske kiseline koja se upotrebljava za izradbu svijeća, sapuna i kozmetičkih krema

prid. 〈G steàrīnskōg(a); ž. steàrīnskā, s. steàrīnskō〉 koji se odnosi na stearin

im. m. 〈G stȅčāja; mn. N stȅčāji/stȅčajevi, G stȅčājā/stȅčajēvā〉 1. potpun novčani neuspjeh, propast [otići u ~] 2. sudski postupak protiv prezadužene osobe, ustanove ili poduzeća radi podmirenja dužničkih obveza [biti u stečaju]

prid. 〈G stȅčājnōg(a); ž. stȅčājnā, s. stȅčājnō〉 koji se odnosi na stečaj [~ upravitelj; ~ postupak]

im. m. 〈G stéćka; mn. N stéćci, G stȇćākā〉 pov. nadgrobni spomenik u Bosni i Dalmaciji u obliku ploče, kovčega ili križa s uklesanim porukama i likovima junaka ili oružja, pojavljuje se u 13. stoljeću

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stèčem/stȅknēm, 3. l. mn. stèkū/stȅknū, imp. stèci/stȅkni, aor. stèkoh, prid. r. m. stȅkao, ž. stèkla, s. stȅklo, mn. stȅkli, prid. t. stèčen〉 1. zaslužiti ili ostvariti što vlastitim radom, zaraditi i postati vlasnikom čega [~ bogatstvo; ~ kuću] 2. dobiti što prirodnim putem, učenjem, zalaganjem, borbom ili slučajem [~ iskustvo; ~ neprijatelje; ~ obitelj; ~ slobodu; ~ znanje]; vidski paranjak: stjecati

im. ž. 〈G stȅgē, DL stȅzi; mn. N stȅge, G stȇgā〉 poslušnost i ponašanje prema strogim pravilima; sin. disciplina

im. s. 〈G stègna; mn. N stègna, G stȅgānā/stégnā〉 anat. bedreni mišić

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȇgnēm, 3. l. mn. stȇgnū, imp. stégni, aor. stégnuh, prid. r. stégnuo, prid. t. stȇgnūt〉 1. učvrstiti što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ remen; ~ vijak]; sin. pritegnuti, zategnuti 2. čvrsto pritisnuti uz tijelo [~ dijete u naručje]; vidski paranjak: stezati

prid. 〈G stȅgōvnōg(a); ž. stȅgōvnā, s. stȅgōvnō〉 koji se odnosi na stegu [~ postupak]; sin. disciplinski

im. ž. 〈G stȅlē; mn. N stȅle, G stȇlā〉 pov. antički nadgrobni ili granični uspravno postavljen kamen s natpisom ili uklesanim likovima na prednjoj strani

im. ž. 〈G stȇljkē, DL stȇljci; mn. N stȇljke, G stȇljkā/stȇljkī〉 bot. jednostavno građeno tijelo nižih biljaka, alga, gljiva, lišajeva i nekih mahovina

im. ž. 〈G stèljnjačē; mn. N stèljnjače, G stȅljnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina biljaka kojoj je tijelo steljka 2. pripadnica istoimene skupine; sin. niža biljka v. pod biljka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȅnjēm, 3. l. mn. stȅnjū, imp. stènji, aor. stènjah, imperf. stȅnjāh, prid. r. stȅnjao〉 ispuštati prigušeni glas od boli ili muke

im. ž. 〈G stȅpē; mn. N stȅpe, G stȇpā〉 zem. travnato područje u umjerenim klimatskim pojasima Europe i Azije

im. ž. 〈G stepènicē; mn. N stepènice, G stepènīcā〉 v. stuba

prid. 〈G stepèničasta; odr. stepèničastī, G stepèničastōg(a); ž. stepèničasta, s. stepèničasto〉 koji je u obliku stuba [~ krov]

prid. 〈G stèrīlna; odr. stèrīlnī, G stèrīlnōg(a); ž. stèrīlna, s. stèrīlno〉 1. med. koji nema bakterija ili štetnih mikroorganizama [~ pribor; sterilne igle] 2. v. neplodan

im. ž. 〈G sterilizácijē〉 1. kem. uništavanje mikroorganizama zagrijavanjem, iskuhavanjem, parenjem ili kemijskim sredstvima 2. med. kirurški postupak kojim se sjemenovod muškarca ili jajovod žena onesposobljuje za oplodnju

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sterilìzīrām, 3. l. mn. sterilizírajū, imp. sterilìzīrāj, aor. sterilizírah, imperf. sterilìzīrāh, prid. r. sterilizírao, prid. t. sterilìzīrān〉 učiniti/činiti što sterilnim, provesti/provoditi sterilizaciju

im. m. 〈G stȅtoskopa; mn. N stȅtoskopi, G stȅtoskōpā〉 slušalica u obliku lijevka kojom liječnik sluša šumove u unutrašnjosti tijela, najčešće u području srca i pluća

im. m. 〈G stezáča; mn. N stezáči, G stezáčā〉 anat. kružni mišić koji zatvara kakav tjelesni otvor ili tjelesnu šupljinu

im. ž. 〈G stèzāljkē, DL stèzāljci; mn. N stèzāljke, G stèzāljkā/stèzāljkī〉 naprava za stezanje

im. s. 〈G stézānja〉 1. učvršćivanje čega oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora; sin. pritezanje, zatezanje 2. čvrsto pritiskanje uz tijelo 3. pren. smanjivanje opsega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȇžēm, 3. l. mn. stȇžū, imp. stéži, aor. stézah, imperf. stȇzāh, prid. r. stézao, prid. t. stȇzān〉 1. učvršćivati što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ vijak; ~ remen]; sin. pritezati, zatezati 2. čvrsto pritiskati uz tijelo [~ dijete u naručju]; vidski paranjak: stegnuti

prid. 〈G stèzljiva; odr. stèzljivī, G stèzljivōg(a); ž. stèzljiva, s. stèzljivo〉 koji se može stezati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȉgnēm, 3. l. mn. stȉgnū, imp. stȉgni, aor. stȉgoh, prid. r. stȉgao, prid. t. stȉgnūt, pril. p. stȉgāvši〉 1. 〈prijel.〉 a. krećući se dospjeti do čega pred sobom [~ autobus]; sin. dostići, sustići b. pren. postići jednak uspjeh kao tko drugi, dostići koga u kakvoj djelatnosti; sin. sustići pren. c. biti pogođen čime, kakvim osjećajem, stanjem ili nagradom kao posljedicom prijašnjih događaja [~ će te kazna; ~ će te sudbina]; sin. sustići d. uspjeti što pravodobno napraviti ili uspjeti sve napraviti u određenome vremenu [~ izgraditi zid; Ne mogu sve ~.] 2. 〈neprijel.〉 a. krećući se dospjeti na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. doći, prispjeti, pristići; ant. otići b. krećući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz Zagreba]; sin. doći; ant. otići c. doći na vrijeme [~ na vlak; ~ u školu] d. postići kakav uspjeh [~ u finale; ~ do trofeja] e. biti dostavljen komu, doći do koga [Pismo će ~ poštom.; Uskoro će ~ pomoć.; Novac će ~ u roku od dva mjeseca.] f. približiti se, dogoditi se u bliskoj budućnosti. [Stigla je jesen.; Stići će teška vremena.]; sin. doći, nastupiti; vidski paranjak: stizati

im. m. 〈G stȋda, L stídu〉 mučan, neugodan osjećaj krivnje, zbunjenosti ili pretjerane osjetljivosti koji nastaje kao posljedica svijesti o vlastitoj pogrešci, povredi običaja, osobnoj osjetljivosti, nesigurnosti i sl. [crvenjeti od stida]; sin. sram

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. stídīm se, 3. l. mn. stídē se, imp. stídi se, aor. stídjeh se, imperf. stíđāh se, prid. r. m. stídio se, ž. stídjela se, s. stídjelo se, mn. stídjeli se〉 osjećati stid [~ svojih djela]; sin. sramiti se

prid. 〈G stìdljiva; odr. stìdljivī, G stìdljivōg(a); ž. stìdljiva, s. stìdljivo; komp. stidljìvijī〉 1. koji često osjeća stid, koji se često stidi [stidljivo dijete] 2. koji odražava stid [stidljiva primjedba; stidljivo protivljenje]; sin. sramežljiv

im. ž. 〈G stìdljivosti, I stìdljivošću/stìdljivosti〉 osobina onoga koji je stidljiv ili svojstvo onoga što je stidljivo; sin. sramežljivost

im. ž. 〈G stídnicē; mn. N stídnice, G stídnīcā〉 anat. vanjski dio ženskoga spolovila

im. m. 〈G stìha; mn. N stìhovi, G stȉhōvā〉 ritamska jedinica pjesničkoga govora, obično jedan redak pjesme [slobodni stihovi; vezani ~]

im. ž. 〈G stìhijē〉 1. prirodna pojava velike rušilačke snage [vatrena stihija] 2. pren. nekontrolirano i neorganizirano snažno djelovanje

prid. 〈G stihījskōg(a); ž. stìhijskā, s. stihījskō〉 koji se odnosi na stihiju [~ napadi]

im. m. 〈G stijȇga, L stijégu; mn. N stjȅgovi/stijȇzi, G stjȅgōvā/stijégā〉 1. motka na koju je pričvršćena zastava [zastava na pola stijega]; sin. (koplje) 2. pren. komad platna određenih boja i znakova, obično pričvršćen za motku, simbol nacije, države, vladara, vojske, stranke, grada, crkve, udruge i dr. [hrvatski ~; stati pod čiji ~]; sin. zastava

im. ž. 〈G stijénē, D stijȇni, A stijȇnu; mn. N stijȇne, G stijénā, DLI stijénama〉 1. geol. 〈mn.〉 tvrde nakupine minerala, glavni sastojci Zemljine kore [preobražene stijene; taložne stijene; vulkanske stijene] 2. tvrda, kamena gromada 3. unutrašnja strana zida ili pregrade u prostoriji ♦ kao od stijene (brda, brijega) odvaljen, usp. brdo

im. ž. 〈G stijȇnkē, DL stijȇnci; mn. N stijȇnke, G stijȇnkā/stijȇnkī〉 unutrašnji dio posude, cijevi ili organa [stijenke srca; stanična ~]