im. m. 〈G stijȇnja, L stijénju; mn. N stjȅnjevi, G stjȅnjēvā〉 skup pamučnih niti u svijeći ili pamučna vrpca u petrolejki koji gore i tako šire svjetlost; sin. (fitilj)

zb. im. s. 〈G stijȇnja〉 skup stijena

im. m. 〈G stȉla, L stìlu; mn. N stȉlovi, G stȉlōvā〉 1. način djelovanja, ponašanja, odijevanja i sl. svojstven kakvoj djelatnosti, pojedincu, skupini, vremenu ili mjestu 2. umj. ukupnost umjetničkih obilježja kakva djela, umjetnika ili razdoblja po kojima se razlikuje od drugih djela, umjetnika ili razdoblja [barokni ~; katedrala gotičkoga stila] 3. jez. način oblikovanja kakva teksta s obzirom na uporabu jezičnih sredstava [funkcionalni ~; publicistički ~; razgovorni ~; znanstveni ~]

im. ž. 〈G stilìstikē, DL stilìstici〉 knjiž. disciplina koja se bavi proučavanjem jezičnih sredstava i stilskih obilježja

im. ž. 〈G stilizácijē〉 1. stilsko oblikovanje čega [~ književnoga teksta] 2. svođenje na jednostavne ili tipične oblike

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stilìzīrām, 3. l. mn. stilizírajū, imp. stilìzīrāj, aor. stilizírah, imperf. stilìzīrāh, prid. r. stilizírao, prid. t. stilìzīrān〉 1. stilski oblikovati što [književni tekst] 2. svesti na jednostavne ili tipične oblike

prid. 〈G stȉlskōg(a); ž. stȉlskā, s. stȉlskō〉 koji se odnosi na stil

im. m. 〈G stȉlusa; mn. N stȉlusi, G stȉlūsā〉 kovinska pisaljka kojom se u antici pisalo po pločicama premazanim voskom

im. s. 〈G stimulírānja〉 v. poticanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stimùlīrām, 3. l. mn. stimulírajū, imp. stimùlīrāj, aor. stimulírah, imperf. stimùlīrāh, prid. r. stimulírao, prid. t. stimùlīrān〉 1. v. potaknuti 2. v. poticati

im. m. 〈G stiréna〉 kem. bezbojna tekućina oštra aromatična mirisa koja se upotrebljava u kozmetičkoj industriji i u proizvodnji umjetnoga kaučuka

im. m. 〈G stìropora, I stìroporom〉 čvrsta i lagana plastična masa koja se upotrebljava za izradbu zaštitnih omota za robu koja se kamo prevozi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȋskām, 3. l. mn. stískajū, imp. stȋskāj, aor. stískah, imperf. stȋskāh, prid. r. stískao, prid. t. stȋskān, pril. s. stískajūći〉 1. prstima, rukom ili oruđem stezati ili pritiskati što [~ tipku na automatu] 2. pokretima mišića skupljati koji dio tijela čineći ga užim ili manjim ili skupljati dijelove tijela jedan k drugomu [~ koljena; ~ oči; ~ šaku] 3. snažno hvatati čiji dio tijela ili snažno koga privlačiti k sebi te ga čvrsto držati [~ djevojku k sebi; ~ komu ruku] 4. potiskivati ili naguravati što u tijesan prostor [~ odjeću u ormar] 5. pritiskati, gurati koga ili što [~ koga uza zid]; sin. tiskati 6. smanjivati veličinu čega; sin. komprimirati • stískati se 〈povr.〉 1. smještati se na kakvo tijesno, zaštićeno mjesto [~ se u kut] 2. tiskajući se jedno uz drugo nastojati zauzeti što manje mjesta [Studenti su se stiskali jedni uz druge.]; sin. naguravati se v. pod naguravati, natiskivati se v. pod natiskivati, zbijati se razg. v. pod zbijati 3. jedan se drugomu jako približavati [Djeca su se stiskala jedno uz drugo.]; vidski paranjak: stisnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȉsnēm, 3. l. mn. stȉsnū, imp. stȉsni, aor. stȉsnuh, prid. r. stȉsnuo, prid. t. stȉsnūt〉 1. prstima, rukom ili oruđem stegnuti ili pritisnuti što [~ tipku na automatu] 2. pokretima mišića skupiti koji dio tijela čineći ga užim ili manjim ili skupiti dijelove tijela jedan k drugomu [~ koljena; ~ oči; ~ šaku] 3. snažno uhvatiti čiji dio tijela ili koga snažno privući k sebi te ga snažno uhvatiti [~ djevojku k sebi; ~ komu ruku] 4. potisnuti ili nagurati što u tijesan prostor [~ odjeću u ormar]; sin. (sabiti) 5. smanjiti veličinu čega; sin. komprimirati • stȉsnuti se 〈povr.〉 1. postati užim i manjim [Košulja se stisnula u pranju.]; sin. skupiti se v. pod skupiti 2. smjestiti se na kakvo tijesno, zaštićeno mjesto [~ se u kut] 3. jedan se drugomu jako približiti [Djeca su se stisnula jedno uz drugo.]; vidski paranjak: stiskati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stìšām, 3. l. mn. stìšajū, imp. stìšāj, aor. stìšah, prid. r. stìšao, prid. t. stȉšān〉 učiniti zvuk čega tišim [~ radio; ~ razglas]; sin. utišati; ant. pojačati • stišati se 〈povr.〉 postati tišim [Glazba se stišala.]; vidski paranjak: stišavati

im. s. 〈G stišávānja〉 1. činjenje zvuka čega tišim; ant. poglašnjavanje, pojačavanje 2. postajanje tišim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stìšāvām, 3. l. mn. stišávajū, imp. stìšāvāj, aor. stišávah, imperf. stìšāvāh, prid. r. stišávao, prid. t. stìšāvān〉 činiti zvuk čega tišim [~ radio; ~ razglas]; ant. pojačavati • stišávati se 〈povr.〉 postajati tišim [Glazba se stišavala.]; vidski paranjak: stišati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȉžēm, 3. l. mn. stȉžū, imp. stȉži, aor. stȉzah, imperf. stȉzāh, prid. r. stȉzao, prid. t. stȉzān〉 1. 〈prijel.〉 a. krećući se dospijevati do čega pred sobom [~ autobus]; sin. dostizati, sustizati b. pren. postizati jednak uspjeh kao tko drugi, dostizati koga u kakvoj djelatnosti; sin. sustizati pren. c. biti pogođen čime, kakvim osjećajem, stanjem ili nagradom kao posljedicom prijašnjih događaja [Stiže te kazna.; Stiže te sudbina.]; sin. sustizati d. uspijevati što pravodobno napraviti ili uspjeti sve napraviti u određenome vremenu [~ izgraditi zid; Ne stižem sve.] 2. 〈neprijel.〉 a. krećući se dospijevati na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. dolaziti, prispijevati, pristizati; ant. odlaziti b. krećući se dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ iz Zagreba]; sin. dolaziti; ant. odlaziti c. dolaziti na vrijeme [~ na vlak; ~ u školu] d. postizati kakav uspjeh [~ u finale; ~ do trofeja] e. biti dostavljen komu, dolaziti do koga [Pismo stiže poštom.; Uskoro stiže pomoć.; Novac stiže u roku od dva mjeseca.] f. približavati se, događati se u bliskoj budućnosti [Stiže jesen.; Stižu teška vremena.]; sin. dolaziti, nastupati; vidski paranjak: stići

im. s. 〈G stjȅcānja〉 1. zasluživanje ili ostvarivanje čega vlastitim radom, zarađivanje i postajanje vlasnikom čega 2. dobivanje čega učenjem, zalaganjem, borbom, vlastitim mišljenjem ili slučajem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stjȅčēm, 3. l. mn. stjȅčū, imp. stjȅči, aor. stjȅcah, imperf. stjȅcāh, prid. r. stjȅcao, prid. t. stjȅcān〉 1. zasluživati ili ostvarivati što vlastitim radom, zarađivati i postajati vlasnikom čega [~ imovinu] 2. dobivati što učenjem, zalaganjem, borbom, vlastitim mišljenjem ili slučajem [~ iskustvo; ~ neprijatelje; ~ obitelj; ~ slobodu; ~ znanje]; vidski paranjak: steći

im. ž. 〈G stjènicē; mn. N stjènice, G stjȅnīcā〉 zool. kukac plosnata, okruglasta tijela koji se hrani krvlju ljudi i životinja ♦ dosadan kao ~ (uš) veoma dosadan, nametljiv

prid. 〈G stjenòvita; odr. stjenòvitī, G stjenòvitōg(a); ž. stjenòvita, s. stjenòvito; komp. stjenovìtijī〉 koji se sastoji od stijena, koji obiluje stijenama [stjenovito područje]

im. m. 〈G stjùarda, V stjȕarde; mn. N stjùardi, G stjȕārdā〉 muškarac koji se brine o udobnosti putnika na putovanju zrakoplovom, vlakom ili brodom

im. ž. 〈G stjuardèsē; mn. N stjuardèse, G stjuardésā〉 žena koja se brine o udobnosti putnika na putovanju zrakoplovom, vlakom ili brodom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stlȁčīm, 3. l. mn. stlȁčē, imp. stlȁči, aor. stlȁčih, prid. r. stlȁčio, prid. t. stlȁčen〉 smanjiti čemu obujam djelovanjem tlaka; vidski parnjak: stlačivati

im. s. 〈G stlačívānja〉 smanjivanje obujma djelovanjem tlaka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stlàčujēm, 3. l. mn. stlàčujū, imp. stlàčūj, aor. stlačívah, imperf. stlàčīvāh, prid. r. stlačívao, prid. t. stlàčīvān〉 smanjivati čemu obujam djelovanjem tlaka; vidski parnjak: stlačiti

glav. br. broj koji se obilježuje sa 100, za jedan veći od broja devedeset devet i za jedan manji od broja sto jedan; sin. stotinu

im. m. 〈G stȍčāra, V stȍčāru/stȍčāre; mn. N stȍčāri, G stȍčārā〉 osoba koja uzgaja i prodaje stoku

prid. 〈G stȍčāreva; ž. stȍčāreva, s. stȍčārevo〉 koji pripada stočaru; sin. stočarov

im. ž. 〈G stȍčaricē; mn. N stȍčarice, G stȍčarīcā〉 žena koja uzgaja i prodaje stoku

prid. 〈G stȍčārova; ž. stȍčārova, s. stȍčārovo〉 usp. stočarev

prid. 〈G stȍčārskōg(a); ž. stȍčārskā, s. stȍčārskō〉 koji se odnosi na stočare i stočarstvo

im. s. 〈G stočárstva〉 polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem stoke i proizvodnjom mesa, mlijeka, jaja, vune i kože [intenzivno ~; ekstenzivno ~]

prid. 〈G stȍčnōg(a); ž. stȍčnā, s. stȍčnō〉 koji se odnosi na stoku [~ sajam]

im. m. 〈G stòga; mn. N stògovi, G stȍgōvā〉 sijeno ili slama složeni oko drvenoga stupa ili stožera u obliku stošca; sin. (plast)

pril. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj zaključnoj rečenici [Umoran sam, ~ me ostavi na miru.]; sin. zato, zbog toga v. pod zbog

im. m. 〈G stogòdišnjāka, V stogòdišnjāče; mn. N stogòdišnjāci, G stogòdišnjākā〉 osoba koja ima sto godina

im. ž. 〈G stogodišnjàkinjē; mn. N stogodišnjàkinje, G stogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima sto godina

prid. 〈G stogòdišnjēg(a); ž. stogòdišnjā, s. stogòdišnjē〉 1. koji ima sto godina [stogodišnji grad] 2. koji traje sto godina [stogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na sto godina; sin. stoljetni, ( vjekovni)

im. ž. 〈G stogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava sto godina od događaja koji se obilježuje

zb. im. ž. 〈G stȍkē, DL stȍci〉 domaće životinje koje se uzgajaju radi dobivanja mlijeka, mesa, vune ili kao radna snaga [krupna ~; sitna ~]; sin. (blago)

im. m. 〈G stòla; mn. N stòlovi, G stȍlōvā〉 dio namještaja s radnom površinom ili pločom koja stoji na nogama ili je učvršćena u zid [drveni ~; radni ~; pisaći ~]

im. m. 〈G stólca; mn. N stólci, G stȍlācā〉 dio namještaja na kojemu se sjedi; sin. (stolica)

im. m. 〈G stȍlāra, V stȍlāru/stȍlāre; mn. N stȍlāri, G stȍlārā〉 obrtnik koji od drva izrađuje namještaj ili građevne dijelove

prid. 〈G stȍlāreva; ž. stȍlāreva, s. stȍlārevo〉 koji pripada stolaru; sin. stolarov

im. ž. 〈G stȍlaricē; mn. N stȍlarice, G stȍlarīcā〉 obrtnica koja od drva izrađuje namještaj ili građevne dijelove

prid. 〈G stȍlaričina; ž. stȍlaričina, s. stȍlaričino〉 koji pripada stolarici