im. ž. 〈G stolàrijē; mn. N stolàrije, G stolàrījā〉 1. stolarski obrt 2. predmeti koje izrađuje stolar

prid. 〈G stȍlārova; ž. stȍlārova, s. stȍlārovo〉 usp. stolarev

prid. 〈G stȍlārskōg(a); ž. stȍlārskā, s. stȍlārskō〉 koji se odnosi na stolare

im. m. 〈G stólčića; mn. N stólčići, G stólčīćā〉 um. mali stolac

im. ž. 〈G stòlicē; mn. N stòlice, G stȍlīcā〉 1. izlučivanje i izlučevina nepotrebnih sastojaka iz crijeva [Jeste li imali stolicu?; redovita ~] 2. v. stolac 3. zast. a. glavni grad b. sjedište čega ◇ Apostolska/Sveta ~ papa i Rimska kurija; Sveta Stolica država Vatikan ♦ drma se (klima se i sl.) ~ komu ugrožen (u opasnosti) je čiji, položaj; sjediti na dvije stolice istodobno podržavati dvije strane, biti dvoličan; zagrijati (ugrijati) ~ marljivo učiti (raditi)

im. m. 〈G stòlića; mn. N stòlići, G stȍlīćā〉 um. mali stol

im. m. 〈G stòlisnīka; mn. N stòlisnīci, G stòlisnīkā〉 bot. samonikla ili uzgojena ljekovita biljka s mnogo sitnih perasto rascijepljenih listića i žućkastih i bijelih ili ružičastih cvjetova; sin. hajdučka trava v. pod trava

prid. 〈G stȏlnōg(a); ž. stȏlnā, s. stȏlnō〉 1. koji se odvija na posebnome stolu [~ tenis; ~ nogomet] 2. koji je namijenjen posluživanju na stolu [stolno vino; stolno grožđe]

im. m. 〈G stolnotenisáča, V stȍlnotenisāču; mn. N stolnotenisáči, G stolnotenisáčā〉 osoba koja se bavi stolnim tenisom

im. ž. 〈G stolnotenisàčicē; mn. N stolnotenisàčice, G stolnotenisàčīcā〉 žena koja se bavi stolnim tenisom

prid. 〈G stolnotenisàčičina; ž. stolnotenisàčičina, s. stolnotenisàčičino〉 koji pripada stolnotenisačici

im. m. 〈G stȏlnjāka; mn. N stȏlnjāci, G stȏlnjākā〉 pokrivalo za stol [bijeli ~; plastični ~]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stòlujēm, 3. l. mn. stòlujū, imp. stòlūj, aor. stolòvah, imperf. stòlovāh, prid. r. stolòvao〉 1. upravljati ili vladati iz središta u kojemu se nalazi prijestolje ili stolna crkva 2. pren. imati gdje središte [~ na Pantovčaku]

im. s. 〈G stòljeća; mn. N stòljeća, G stȍljēćā〉 razdoblje od sto godina; sin. (vijek)

prid. 〈G stòljetnōg(a); ž. stòljetnā, s. stòljetnō〉 1. koji ima sto godina [~ hrast] 2. koji traje sto godina [stoljetna tradicija] 3. koji se odnosi na sto godina; sin. stogodišnji, ( vjekovni)

im. m. 〈G stomatòloga, V stomatòlože; mn. N stomatòlozi, G stomatòlōgā〉 liječnik koji se bavi stomatologijom; sin. zubar razg.

im. ž. 〈G stomatològijē〉 med. proučavanje i liječenje bolesti zuba i usne šupljine

im. ž. 〈G stomatòloginjē; mn. N stomatòloginje, G stomatòlogīnjā〉 liječnica koja se bavi stomatologijom; sin. zubarica razg.

prid. 〈G stomatòloginjina; ž. stomatòloginjina, s. stomatòloginjino〉 koji pripada stomatologinji; sin. zubaričin razg.

prid. 〈G stomatòlogova; ž. stomatòlogova, s. stomatòlogovo〉 koji pripada stomatologu; sin. zubarev razg., zubarov razg.

prid. 〈G stomatòloškōg(a); ž. stomatòloškā, s. stomatòloškō〉 koji se odnosi na stomatologiju i stomatologe; sin. zubarski razg.

im. ž. 〈G stònogē, DL stònogi; mn. N stònoge, G stȍnōgā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred uzdušnjaka koji imaju tijelo podijeljeno na kolutiće, na svakome od njih imaju jedan ili dva para člankovitih nogu a na glavi jednostavne oči i ticala 2. pripadnik istoimenoga razreda

im. ž. 〈G stȍpē; mn. N stȍpe, G stȏpā〉 1. angloamerička mjerna jedinica za duljinu, trećina jarda, 30,48 centimetra (ft, ') 2. glazb. osnovna ritmička jedinica koja se sastoji od dvaju ili više slogova raspoređenih u kakvim stalnim odnosima 3. otisak noge na kakvoj podlozi ◇ ~ nezaposlenosti gosp. omjer nezaposlenih radnika i ukupnoga broja radno sposobnoga stanovništva ♦ ići (krenuti i sl.) čijim stopama ugledati se u koga; iz ovih (istih) stopa odmah, istoga časa; pratiti (slijediti) koga u stopu posvuda pratiti (slijediti) koga, budno motriti na koga, na što

im. s. 〈G stȍpala; mn. N stȍpala, G stȍpālā〉 1. anat. donji dio ljudske noge i noge kralježnjaka koji služi za oslanjanje pri hodu, stajanju ili trčanju [dugo ~] 2. zool. dio tijela mekušaca u kojemu se nalaze mišići i koji im služi za kretanje ◇ spušteno ~ med. izobličenje nastala spuštanjem stopalnoga svoda; sin. platfus razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȍpīm, 3. l. mn. stȍpē, imp. stòpi, aor. stòpih, prid. r. stòpio, prid. t. stȍpljen〉 učiniti jednim, spojiti što u nedjeljivu cjelinu [~ boje] • stòpiti se 〈povr.〉 spojiti se u cjelinu [Boje su se stopile.; Sve su se misli stopile u jednu.]; sin. sliti se pren.; vidski paranjak: stapati

red. br. 〈G stȏtōg(a); ž. stȏtā, s. stȏtō〉 koji je iza devedeset devetoga, a prije sto prvoga

im. ž. 〈G stòticē; mn. N stòtice, G stȍtīcā〉 1. predmet označen brojkom sto (o novčanici) 2. mat. treća od kraja znamenka u zapisu cijeloga broja

im. ž. 〈G stȍtinē, A stȍtinu; mn. N stȍtine, G stȍtīnā〉 1. skupina od sto članova [dvije stotine kuna; pet stotina uzvanika] 2. nedefinirano mnoštvo [Na trgu su bile stotine ljudi.; Šalje ti stotinu pozdrava.]

glav. br. broj koji se obilježava sa 100, za jedan veći od devedeset devet i za jedan manji od sto jedan; sin. sto

pril. približno sto, oko sto [Došlo ih je ~.]

im. m. 〈G stòšca; mn. N stòšci, G stȍžācā〉 mat. geometrijsko tijelo omeđeno krugom kao bazom i plaštom koji nastaje spajanjem vrha stošca, koji ne leži u ravnini baze, s točkama kružnice koja omeđuje bazu

prid. 〈G stȍžasta; odr. stȍžastī, G stȍžastōg(a); ž. stȍžasta, s. stȍžasto〉 koji ima oblik stošca

im. m. 〈G stȍžera, I stȍžerom; mn. N stȍžeri, G stȍžērā〉 1. drveni stup oko kojega se slaže stog sijena 2. tijelo koje upravlja kojom djelatnošću [vojni ~; sveučilišni ~]

prid. 〈G stȍžērnōg(a); ž. stȍžērnā, s. stȍžērnō〉 1. koji se odnosi na stožer [~ general] 2. koji je u kakvoj hijerarhiji, kakvu poretku na prvome mjestu [stožerne točke]

kratica za stranicu

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. strȃdām, 3. l. mn. strádajū, imp. strȃdāj, aor. strádah, prid. r. strádao〉 1. umrijeti nasilnom smrću ili nesretnim slučajem; sin. poginuti 2. pretrpjeti kakvu štetu [Stradale su električne instalacije.] 3. doživjeti kakvu nesreću ili biti ugrožen kakvom nepogodom; sin. nastradati; vidski paranjak: stradavati

im. s. 〈G stradávānja〉 1. umiranje nasilnom smrću ili nesretnim slučajem 2. trpljenje kakve štete 3. doživljavanje nesreće ili bivanje ugroženim kakvom nepogodom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stràdāvām, 3. l. mn. stradávajū, imp. stràdāvāj, aor. stradávah, imperf. stràdāvāh, prid. r. stradávao〉 1. umirati nasilnom smrću ili nesretnim slučajem [~ na cesti; ~ u planini; ~ u ratu]; sin. ginuti, pogibati 2. trpjeti kakvu štetu [Stradavaju mišići.; Stradavaju električne instalacije.] 3. doživljavati nesreću ili biti ugrožen kakvom nepogodom [~ u požaru; ~ u prometu]; vidski paranjak: stradati

pril. sa stražnje strane ili na stražnjoj strani [Haljina se veže ~.]; sin. odostraga, otraga; ant. sprijeda

im. m. 〈G strȃha, L stráhu; mn. N strȁhovi, G strȁhōvā〉 neugodan osjećaj prouzročen opasnošću ili neugodnim događajem [~ od rata; biti u strahu prije ispita] ♦ umirati od straha osjećati velik strah, silno se bojati; utjerati komu ~ u kosti jako preplašiti koga

im. s. 〈G strahopoštovánja〉 poštovanje u kojemu ima i straha

im. ž. 〈G strahòtē; mn. N strahòte, G strahótā〉 1. svojstvo onoga što je strašno [~ prizora] 2. ono što je strašno [To je ~!]; sin. grozota; ant. divota, krasota

im. s. 〈G strahòvānja〉 1. osjećaj straha, bivanje u strahu zbog koga ili čega 2. slutnja čega lošega [Ispunilo se moje strahovanje.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stràhujēm, 3. l. mn. stràhujū, imp. stràhūj, aor. strahòvah, imperf. stràhovāh, prid. r. strahòvao〉 osjećati strah, biti u strahu zbog koga ili čega [~ od grmljavine]; sin. bojati se, plašiti se v. pod plašiti

prid. 〈G strahòvita; odr. strahòvitī, G strahòvitōg(a); ž. strahòvita, s. strahòvito〉 1. koji izaziva strah [strahovita priča] 2. koji je iznimno velik ili snažan [~ napor; ~ udarac; strahovita volja]; sin. silan, strašan 3. koji izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupak; strahovito ponašanje]; sin. grozan, jeziv, strašan pren., stravičan, užasan

pril. 1. iznimno jako ili snažno [~ se bojati; ~ se naprezati; ~ udariti]; sin. silno 2. tako da izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupiti; ~ se ponašati]; sin. grozno, jezivo, stravično, užasno; sin. strašno

im. ž. 〈G strahovládē; mn. N strahovláde, G strahovládā〉 v. teror

prid. 〈G strána; odr. strȃnī, G strȃnōg(a); ž. strána, s. strȃno〉 1. koji nije blizak [Taj mi je čovjek ~.] 2. koji nije poznat [~ osjećaj] 3. koji je dalek i nepoznat, koji ne pripada obitelji ili zavičaju [strani običaji]; ant. domaći 4. 〈odr.〉 koji je iz drugoga kraja ili druge zemlje [strani jezik; strani novac; strano podrijetlo]