im. ž. 〈G stránē, D strȃni, A strȃnu; mn. N strȃne, G stránā, DLI stránama〉 1. jedna od površina koja omeđuje koje tijelo [desna ~; lijeva ~; prednja ~; stražnja ~] 2. dio zemaljskoga prostora koji se određuje prema Suncu [istočna ~; južna ~; sjeverna ~; zapadna ~; ~ svijeta] 3. rodbinska grana [rođak po majčinoj strani] 4. v. stranica ♦ biti (stajati) na čijoj strani prihvaćati čije stavove, podupirati koga; dobra ~ čega pozitivna osobina čega; druga ~ medalje suprotna (druga) strana čega; držati čiju stranu podupirati koga, davati podršku komu; držati se (ostati) po strani zanemariti koga, što, ne brinuti se o kome, o čemu; slaba ~ negativna osobina, mana, nedostatak; vući na svoju stranu raditi samo za svoju korist; s jedne strane, s druge strane uvodi tvrdnju kojom se odmjeravaju prednosti i nedostatci čega

im. m. 〈G stránca, V strȃnče; mn. N stránci, G strȃnācā〉 1. stanovnik druge države ili osoba koja živi u jednoj državi, a potječe iz koje druge države; sin. tuđinac 2. nepoznata osoba, osoba koja ne pripada kojoj radnoj ili životnoj sredini; sin. neznanac

prid. 〈G strȁnačkōg(a); ž. strȁnačkā, s. strȁnačkō〉 koji se odnosi na stranke, koji pripada stranci [~ sustav; stranačko vodstvo]; sin. (partijski); ant. nestranački

prid. 〈G stránčeva; ž. stránčeva, s. stránčevo〉 koji pripada strancu; sin. tuđinčev

im. ž. 〈G strànicē; mn. N strànice, G strȁnīcā〉 1. jedna od dviju površina lista papira [prva ~ knjige; druga ~]; sin. (strana) 2. ravna ploha kakva predmeta [~ kreveta; ~ ormara] 3. mat. a. dužina koja spaja dva susjedna vrha kojega geometrijskog lika u ravnini [~ trokuta] b. lik koji pripada tijelu, leži u ravnini i ima svojstvo da tijelo leži s jedne strane te ravnine [~ kocke] ◇ mrežna ~ inform. računalni izvor informacija ♦ okrenuti drugu (novu) stranicu (list), usp. list¹

im. m. 〈G stràničnīka; mn. N stràničnīci, G stràničnīkā〉 predmet kojim se obilježava mjesto na kojemu je prekinuto čitanje knjige

im. ž. 〈G strȃnkē, DL strȃnki; mn. N strȃnke, G strȁnākā/strȃnkā/strȃnkī〉 1. pol. organizacija koja okuplja ljude sličnih uvjerenja i ciljeva oko zajedničkoga političkog programa; sin. (partija) 2. osoba koja se obraća kojoj ustanovi ili službi s kakvom molbom ili zahtjevom 3. jedna od strana u pravnome poslu ili u sudskome postupku

im. ž. 〈G strànkinjē; mn. N strànkinje, G strȁnkīnjā〉 1. stanovnica druge države ili žena koja živi u jednoj državi, a potječe iz koje druge države; sin. tuđinka 2. nepoznata žena, žena koja ne pripada kojoj radnoj ili životnoj sredini; sin. neznanka

im. ž. 〈G strȃsti, L strásti, I strȃšću/strȃsti; mn. N strȃsti, G strástī, DLI strástima〉 1. tjelesna želja 2. velika ljubav prema čemu [~ za čitanjem; ~ za nogometom; pisati sa strašću]

prid. 〈G stràstvena; odr. stràstvenī, G stràstvenōg(a); ž. stràstvena, s. stràstveno; komp. strastvènijī〉 1. koji osjeća strast [~ navijač; ~ ljubavnik] 2. koji odražava čiju strast [~ poljubac; strastveno navijanje]

prid. 〈G strášna; odr. strȃšnī, G strȃšnōg(a); ž. strášna, s. strášno; komp. stràšnijī〉 1. koji izaziva strah [strašna priča] 2. koji je iznimno velik ili snažan [~ napor; ~ udarac; strašna volja]; sin. silan 3. pren. koji izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupak; strašno ponašanje]; sin. grozan, jeziv, stravičan, užasan; sin. strahovit

im. s. 〈G strȁšila; mn. N strȁšila, G strȁšīlā〉 1. ljudski lik od krpa kojim se plaše ptice u polju, voćnjaku ili vinogradu 2. pren. ružna osoba

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. strȁšīm, 3. l. mn. strȁšē, imp. strȁši, aor. strȁših, imperf. strȁšāh, prid. r. strȁšio, prid. t. strȁšen〉 razg. v. plašiti

im. m. 〈G stràšljīvca, V stràšljīvče; mn. N stràšljīvci, G stràšljivācā〉 razg. v. plašljivac

prid. 〈G stràšljīvčeva; ž. stràšljīvčeva, s. stràšljīvčevo〉 razg. v. plašljivčev

im. ž. 〈G stràšljivicē; mn. N stràšljivice, G stràšljivīcā〉 razg. v. plašljivica

im. m. 〈G strašljívka; mn. N strašljívci, G stràšljīvākā/stràšljīvkā〉 razg. v. plašljivko

pril. 〈komp. stràšnijē〉 1. iznimno jako ili snažno [~ se bojati; ~ se naprezati; ~ udariti]; sin. silno 2. tako da izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupiti; ~ se ponašati]; sin. grozno, jezivo, stravično, užasno; sin. strahovito

im. m. 〈G stratéga, V strȁtēže; mn. N stratézi, G stratégā〉 osoba koja se bavi strategijom

im. ž. 〈G stratègijē; mn. N stratègije, G stratègījā〉 1. vojn. dio ratne vještine koja se bavi pripremom i vođenjem oružanih snaga kao cjeline 2. utvrđivanje dugoročnih ciljeva razvoja i utvrđivanje načina njihova ostvarivanja

prid. 〈G stràtēškōg(a); ž. stràtēškā, s. stràtēškō〉 koji se odnosi na stratege i strategiju

im. ž. 〈G stratosférē〉 zem. sloj atmosfere od 6 do 80 km iznad Zemlje u kojemu su sastavni dijelovi uslojeni prema težini i u kojemu je do visine od oko 20 km temperatura stabilna, a zatim se postupno povećava

prid. 〈G stratòsfērskōg(a); ž. stratòsfērskā, s. stratòsfērskō〉 koji se odnosi na stratosferu

im. ž. 〈G strávē; mn. N stráve, G strávā〉 osjećaj velike nelagode i straha; sin. groza, jeza, užas

prid. 〈G stràvična; odr. stràvičnī, G stràvičnōg(a); ž. stràvična, s. stràvično; komp. stravìčnijī〉 1. koji izaziva veliku nelagodu i strah [~ prizor]; sin. grozan, jeziv 2. a. koji je iznimno snažan [~ udarac; ~ vjetar] b. koji je iznimno velik [~ poraz] 3. koji izaziva zgražanje i zaprepaštenost [stravično ponašanje; ~ postupak]; sin. grozan, jeziv, strahovit, strašan pren.; sin. užasan

pril. 〈komp. stravìčnijē〉 1. tako da izaziva stravu [~ izgledati] 2. tako da izaziva zgražanje i zaprepaštenost [~ postupiti; ~ se ponašati]; sin. strašno, strahovito; sin. grozno, jezivo, užasno

im. ž. 〈G strȃžē; mn. N strȃže, G strȃžā〉 1. vojn. naoružani vojnik ili vojnici koji čuvaju vojne objekte ili položaje [postaviti stražu] 2. policijska pratnja koja osigurava provedbu kakva zadatka [voditi zatvorenika pod jakom stražom]

im. m. 〈G stražára, V strȁžāru/strȁžāre; mn. N stražári, G stražárā〉 1. osoba koja stražari 2. vojn. vojnik koji čuva vojne objekte i vojne položaje 3. policajac koji čuva koga ili što [sudski ~]

prid. 〈G stražáreva; ž. stražáreva, s. stražárevo〉 koji pripada stražaru; sin. stražarov

im. ž. 〈G stražàricē; mn. N stražàrice, G stražàrīcā〉 1. žena koja stražari 2. policajka koja čuva koga ili što

prid. 〈G stražàričina; ž. stražàričina, s. stražàričino〉 koji pripada stražarici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stràžārīm, 3. l. mn. stràžārē, imp. stražári, aor. stražárih, imperf. stràžārāh, prid. r. stražário〉 pod oružjem čuvati vojni objekt ili položaj [~ na gradskim zidinama]; sin. (biti na straži) v. pod biti, (čuvati stražu) v. pod čuvati, (držati stražu) v. pod držati

im. ž. 〈G stražárnicē; mn. N stražárnice, G stražárnīcā〉 kućica u kojoj stoji stražar u vrijeme dok obavlja dužnost

prid. 〈G stražárova; ž. stražárova, s. stražárovo〉 usp. stražarev

prid. 〈G strȁžnjēg(a); ž. strȁžnjā, s. strȁžnjē〉 koji se nalazi straga [~ ulaz; stražnje noge]; sin. (zadnji); ant. prednji

im. ž. 〈G strȁžnjicē; mn. N strȁžnjice, G strȁžnjīcā〉 anat. dio ljudskoga tijela na stražnjoj strani zdjeličnih kostiju na kojemu se sjedi

prid. 〈G stražnjonèpčanōg(a); ž. stražnjonèpčanā, s. stražnjonèpčanō〉 gram. koji se tvori tako da stražnji dio jezika djelomično ili potpuno dodiruje meko nepce; sin. (velarni)

im. m. 〈G stražnjonèpčanīka; mn. N stražnjonèpčanīci, G stražnjonèpčanīkā〉 v. jedrenik

im. ž. 〈G strȅhē, DL strȅhi; mn. N strȅhe, G strȇhā〉 dio krova koji prelazi preko ruba vanjskih zidova kuće i štiti ih od oborina

im. ž. 〈G strèlicē; mn. N strèlice, G strȅlīcā〉 um. mala strijela

im. m. 〈G strèličāra, V strèličāru/strèličāre; mn. N strèličāri, G strèličārā〉 osoba koja se bavi streličarstvom

prid. 〈G strèličāreva; ž. strèličāreva, s. strèličārevo〉 koji pripada streličaru; sin. streličarov

im. ž. 〈G strèličārkē, DL strèličārki; mn. N strèličārke, G strèličārkā/strèličārkī〉 žena koja se bavi streličarstvom

prid. 〈G strèličārova; ž. strèličārova, s. strèličārovo〉 usp. streličarev

im. s. 〈G streličárstva〉 sp. sportska disciplina u kojoj se meta gađa lukom i strijelom

prid. 〈G strelòvita; odr. strelòvitī, G strelòvitōg(a); ž. strelòvita, s. strelòvito; komp. strelovìtijī〉 koji je brz kao strijela [~ udarac; strelovita brzina]

im. m. 〈G streljáča, V strȅljāču; mn. N streljáči, G streljáčā〉 osoba koja se bavi streljaštvom

im. ž. 〈G streljàčicē; mn. N streljàčice, G streljàčīcā〉 žena koja se bavi streljaštvom