prid. 〈G streljàčičina; ž. streljàčičina, s. streljàčičino〉 koji pripada streljačici

prid. 〈G strèljāčkōg(a); ž. strèljāčkā, s. strèljāčkō〉 koji se odnosi na strijelce i strijeljanje [~ vod]

im. ž. 〈G streljànē; mn. N streljàne, G streljánā〉 mjesto za pucanje iz streljačkoga oružja [policijska ~]

im. s. 〈G streljáštva〉 sp. sportska disciplina u kojoj strijelci gađaju mete iz vatrenoga ili zračnoga oružja

im. s. 〈G strȅljīva; mn. N strȅljīva, G strȅljīvā〉 naboj kojim se puni vatreno oružje [imati dosta streljiva; puščano ~]; sin. (municija)

im. m. 〈G strȅmena; mn. N strȅmeni, G strȅmēnā〉 1. kovinski kolut na remenu sedla koji služi kao oslonac za nogu pri jahanju 2. anat. uz čekić i nakovanj, jedna od triju slušnih koščica u srednjemu uhu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. strépīm, 3. l. mn. strépē, imp. strépi, aor. strépih, imperf. strépljāh, prid. r. m. strépio, ž. strépjela, s. strépjelo, mn. strépjeli〉 osjećati strepnju

im. ž. 〈G strépnjē; mn. N strépnje, G strépnjā〉 uznemirenost koja se pojavljuje zbog slutnje kakva zla ili opasnosti; sin. zebnja

im. m. 〈G streptokóka; mn. N streptokóki, G streptokókā〉 biol. kuglasta bakterija koja nakon dijeljenja stvara oblik lanca

im. m. 〈G strȅsa; mn. N strȅsovi, G strȅsōvā〉 psih. stanje organizma prouzročeno povećanim psihičkim i tjelesnim napetostima

prid. 〈G strȅsnōg(a); ž. strȅsnā, s. strȅsnō〉 koji se odnosi na stres

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. strésem, 3. l. mn. strésū, imp. strési, aor. strésoh, prid. r. m. strȇsao, ž. strésla, s. strȇslo, mn. strȇsli, prid. t. strèsen〉 1. jednokratno i kratko što tresti [~ granje] 2. tresući oboriti, srušiti na tlo [~ voće sa stabla] • strȇsti se 〈povr.〉 nakratko zadrhtati cijelim tijelom [~ se od zime]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȑgām, 3. l. mn. stȑgajū, imp. stȑgāj, aor. stȑgah, prid. r. stȑgao, prid. t. stȑgān〉 1. v. strgnuti 2. → potrgati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stȑgnēm, 3. l. mn. stȑgnū, imp. stȑgni, aor. stȑgnuh, prid. r. stȑgnuo, prid. t. stȑgnūt〉 snažnim pokretom, trgajući skinuti ili iščupati što [~ zavoje s rane]; sin. (strgati)

im. m. 〈G stríca, V strȋče; mn. N stríčevi, G stríčēvā〉 očev brat; sin. barba pokr.; ant. strina

im. m. 〈G stríčevića; mn. N stríčevići, G stríčevīćā〉 stričev sin

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. strížem, 3. l. mn. strígū, imp. strízi, aor. strígoh, imperf. strízijāh/strížāh, prid. r. m. strȋgao, ž. strígla, s. strȋglo, mn. strȋgli, prid. t. strìžen, pril. s. strígūći〉 šišati škarama [~ ovce]; sin. (strizati¹)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. strížem, 3. l. mn. strígū, aor. 3. l. jd. strȋže, imperf. 3. l. jd. strízijāše/strížāše, prid. r. m. strȋgao, ž. strígla, s. strȋglo, mn. strȋgli〉 micati ušima naprijed i natrag [Konj striže ušima.]; sin. (strizati²)

im. ž. 〈G strȉgē, DL strȉgi; mn. N strȉge, G strȋgā〉 zool. životinja iz razreda stonoga plosnata i duga tijela koja na prednjemu kraju ima otrovne čeljusne nožice, a može imati preko devet parova nogu

im. ž. 〈G strijélē; mn. N strijéle, G strijélā〉 drvena šipka s kamenim ili kovinskim šiljkom koja se izbacuje iz luka ♦ brz kao ~ (munja), usp. munja

im. m. 〈G strijélca, V strijȇlče; mn. N strijélci, G strijȇlācā〉 1. ratnik opremljen lukom i strijelom 2. osoba koja se bavi streljaštvom 3. osoba koja vješto postiže pogodak u kojemu sportu [On je dobar strijelac.] 4. 〈jd.〉 (Strijélac) astr. zviježđe zodijaka između Škorpiona i Jarca 5. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 22. studenoga do 21. prosinca b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku

prid. 〈G strijélčeva; ž. strijélčeva, s. strijélčevo〉 koji pripada strijelcu

im. s. 〈G strijéljānja; mn. N strijéljānja, G strijéljānjā〉 1. ubijanje koga vatrenim oružjem, obično puškom 2. pren. oštro gledanje

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. strijȇljām, 3. l. mn. strijéljajū, imp. strijȇljāj, aor. strijéljah, imperf. strijȇljāh, prid. r. strijéljao, prid. t. strijȇljān〉 1. 〈prijel.〉 ubiti/ubijati koga vatrenim oružjem, obično puškom 2. 〈nesvrš.〉 pren. oštro gledati [~ očima; ~ pogledom]

im. ž. 〈G strȋnē; mn. N strȋne, G strȋnā〉 stričeva žena; ant. barba pokr., stric

im. m. 〈G strìpa; mn. N strìpovi, G strȉpōvā〉 priča u crtežima, niz crteža s kratkim razgovorima ili objašnjenjima [~ u boji]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. strížem, 3. l. mn. strížū, imp. strízi, aor. strízah, imperf. strízijāh, prid. r. strízao, prid. t. strìžen〉 v. strići¹

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. stríže, 3. l. mn. strížū, aor. 3. l. jd. strȋza, imperf. 3. l. jd. strízijāše, prid. r. strízao〉 v. strići²

im. ž. 〈G strìzibubē; mn. N strìzibube, G strìzibūbā〉 zool. jedan od najvećih kornjaša tamne boje i duguljastoga tijela s dugim ticalima [hrastova ~]

im. s. 〈G strížēnja〉 šišanje škarama

im. s. 〈G strížēnja〉 micanje ušima naprijed i natrag

im. ž. 〈G stȑkē, DL stȑci; mn. N stȑke, G stȓkā〉 užurbanost izazvana kakvim neobičnim ili iznenadnim događajem [~ u razredu]

prid. 〈G str̀ma; odr. stȑmī, G stȑmōg(a); ž. str̀ma, s. stȑmo〉 koji se naglo i koso uzdiže ili spušta [~ spust; ~ uspon; strma staza]

im. ž. 〈G strmìnē; mn. N strmìne, G strmínā〉 teren koji se spušta, koji pada u odnosu na smjer gledanja ili kretanja [spustiti se niz strminu; popeti se uz strminu]; sin. nizbrdica, ( spust); ant. uzbrdica

pril. glavom nadolje, na glavu [pasti ~]; sin. strmoglavo

pril. 1. usp. strmoglavce 2. velikom brzinom koja se ne može nadzirati [Vrijednost dionica ~ pada.]

im. ž. 〈G str̀nādicē; mn. N str̀nādice, G str̀nādīcā〉 zool. ptica selica, pjevica prilično duga repa i dugih, najčešće zašiljenih krila

im. ž. 〈G str̀nikē, DL str̀niki; mn. N str̀nike, G stȑnīkā〉 v. strnište

im. s. 〈G str̀nīšta; mn. N str̀nīšta, G stȑnīštā〉 njiva nakon žetve; sin. (strnika)

im. ž. 〈G strófē; mn. N strófe, G strófā〉 knjiž. v. kitica

prid. 〈G stròga; odr. strȍgī, G strȍgōg(a); ž. stròga, s. strȍgo; komp. strȍžī〉 1. koji je veoma zahtjevan u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ čovjek; ~ učitelj]; ant. blag 2. koji odražava čiju zahtjevnost u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ pogled]; ant. blag 3. koji ima točno utvrđena pravila i ne dopušta iznimke [~ propis; stroga kazna] 4. koji je jednostavnih oblika, koji odgovara pravilima, koji je bez ukrasa [~ stil] 5. koji je oštar, pravilan, jasnih obrisa [stroge linije]

pril. 〈komp. strȍžē〉 1. sa zahtjevnošću u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ ocijeniti]; ant. blago 2. po točno utvrđenim pravilima i bez iznimaka [~ propisati; ~ kazniti]

im. ž. 〈G strȍgosti, I strȍgošću/strȍgosti〉 1. osobina onoga koji je veoma zahtjevan u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [učiteljeva ~]; ant. blagost 2. svojstvo onoga što odražava čiju zahtjevnost u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ njezina pogleda]; ant. blagost 3. svojstvo onoga što ima točno utvrđena pravila i ne dopušta iznimke [~ propisa; ~ kazne] 4. svojstvo onoga što je jednostavnih oblika, što odgovara pravilima, što je bez ukrasa [~ stila] 5. svojstvo onoga što je oštro, pravilno, jasnih obrisa [~ linija]

im. m. 〈G strȍja, L stròju; mn. N strȍjevi, G strȍjēvā〉 1. tehn. uređaj koji pretvara jednu energiju u drugu i time omogućuje kakav rad [električni ~; parni ~] 2. skupina ljudi poredanih u određeni red prema kojim osobinama [stati u ~; vježbati u stroju]; sin. vrsta

prid. 〈G strȏjnōg(a); ž. strȏjnā, s. strȏjnō〉 koji se odnosi na stroj [strojno prevođenje]

im. ž. 〈G strójnicē; mn. N strójnice, G strójnīcā〉 vojn. automatska puška

im. m. 〈G strojòvođē, V strȍjovođo; mn. N strojòvođe, G strojòvōđā〉 vozač koji upravlja strojevima lokomotive, broda i sl.

im. m. 〈G strȏncija〉 kem. kemijski element (Sr), mekana, srebrnobijela kovina koja dolazi samo u spojevima, a u medicini služi za umirenje živaca