im. m. 〈G stùdenōg(a), L stùdenōm(e)〉 jedanaesti mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između listopada i prosinca

im. m. 〈G stùdenta; mn. N stùdenti, G stùdenātā〉 osoba koja pohađa visoku školu ili fakultet ◇ izvanredni ~ student koji u tijeku visokoškolskoga obrazovanja radi te nema zajamčena sva studentska prava; redoviti ~ student koji u tijeku visokoškolskoga obrazovanja ima zajamčena sva studentska prava

im. ž. 〈G stùdenticē; mn. N stùdentice, G stùdentīcā〉 žena koja pohađa visoku školu ili fakultet

prid. 〈G stùdentičina; ž. stùdentičina, s. stùdentičino〉 koji pripada studentici

prid. 〈G stùdentova; ž. stùdentova, s. stùdentovo〉 koji pripada studentu

prid. 〈G stùdentskōg(a); ž. stùdentskā, s. stùdentskō〉 koji se odnosi na studente

im. m. 〈G stȗdija; mn. N stȗdiji, G stȗdījā〉 1. pohađanje ili slušanje predavanja i polaganje ispita na visokoj školi ili fakultetu; sin. (studiranje) 2. znanstveno proučavanje i istraživanje 3. smjer visoke ili više škole [~ germanistike]

im. ž. 〈G stȗdijē; mn. N stȗdije, G stȗdījā〉 rad u kojemu se prikazuje rezultat istraživanja [medicinska ~]

prid. 〈G stȗdījskōg(a); ž. stȗdījskā, s. stȗdījskō〉 koji se odnosi na studij [~ posjet; ~ program]

prid. 〈G stȗdījskōg(a); ž. stȗdījskā, s. stȗdījskō〉 koji se odnosi na studio [~ glazbenik; studijsko snimanje]

im. m. 〈G stȗdija; mn. N stȗdiji, G stȗdījā〉 1. prostorija u kojoj se snimaju radijske ili televizijske emisije, filmovi, glazba i sl. [kućni ~] 2. umjetnička radionica [slikarski ~]; sin. atelijer 3. ustanova za vježbu i izobrazbu u umjetničkim vještinama [baletni ~]

im. s. 〈G studírānja〉 1. v. studij 2. pren. pomno proučavanje čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stùdīrām, 3. l. mn. studírajū, imp. stùdīrāj, aor. studírah, imperf. stùdīrāh, prid. r. studírao, prid. t. stùdīrān〉 1. pohađati ili slušati predavanja i polagati ispite na visokoj školi ili fakultetu [~ povijest] 2. pren. pomno proučavati što [~ vremenske promjene]

im. m. 〈G stúpa; mn. N stúpovi, G stúpōvā〉 1. uspravno postavljen, dugačak i vitak predmet [telefonski ~] 2. grad. slobodan uspravan potporanj koji prenosi teret građevine na podlogu [mosni ~; drveni ~; korintski ~] 3. pren. osoba na koju se svi oslanjaju, bez koje se što teško može zamisliti [~ društva] ♦ pribiti koga na ~ srama javno osramotiti koga

im. m. 〈G stúpca; mn. N stúpci, G stȗpācā〉 1. niz redaka uz koji stoji ili može stajati još takvih nizova [novinski ~; ~ u tablici] 2. visina neke tekućine iznad zadane točke [~ žive na termometru]

im. m. 〈G stȗpnja; mn. N stȕpnjevi/stȗpnji, G stȕpnjēvā/stȗpānjā〉 1. jedinica koja ima različitu vrijednost na različitim mjernim instrumentima 2. mat. mjerna jedinica za kut (°); sin. grad ◇ kutni ~ jedinica kuta jednaka središnjemu kutu kojemu pripada luk na jediničnoj kružnici duljine jedan (rad); sin. radijan 3. glazb. položaj tona unutar ljestvice [ton c I. je ~ C‑dura] 4. razina u kojemu razvoju ili mijeni [najviši ~ razvoja društva] 5. količina određenoga svojstva, količina u kojoj tko ima određeno svojstvo [Lukav je do stupnja koji je teško premašiti.]; sin. mjera 6. gram. gramatička kategorija pridjeva i priloga kojom se izražava količina posjedovanoga svojstva: pozitiv, komparativ i superlativ ◇ Celzijev ~ fiz. mjerna jedinica za temperaturu (°C); sin. (celzij) ♦ promijeniti se za sto osamdeset stupnjeva promijeniti se iz temelja, potpuno se promijeniti

im. s. 〈G stúpānja〉 1. dolazak na određeno mjesto hodanjem 2. započinjanje kakva rada, ulaženja u kakav odnos

im. s. 〈G stúpānja〉 kretanje u stroju ritmičnim korakom

prid. 〈G stȗpanjskōg(a); ž. stȗpanjskā, s. stȗpanjskō〉 koji se odnosi na stupanj [stupanjska mreža]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȗpām, 3. l. mn. stúpajū, imp. stȗpāj, aor. stúpah, imperf. stȗpāh, prid. r. stúpao〉 započinjati kakav rad, ulaziti u kakav odnos i sl. [~ na novu dužnost; ~ na vlast] ◇ ~ na snagu postajati pravovaljanim [Zakon stupa na snagu.]; ~ u brak 1. v. ženiti se pod ženiti 2. v. udavati se pod udavati 3. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski paranjak: stupiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȗpām, 3. l. mn. stúpajū, imp. stȗpāj, aor. stúpah, imperf. stȗpāh, prid. r. stúpao〉 kretati se u stroju ritmičnim korakom [~ u vojnoj povorci]

prid. 〈G stȕpčasta; odr. stȕpčastī, G stȕpčastōg(a); ž. stȕpčasta, s. stȕpčasto〉 koji je načinjen s pomoću stupića, koji se sastoji od stupića [stupčasti dijagram]

im. ž. 〈G stȕpicē; mn. N stȕpice, G stȕpīcā〉 naprava za hvatanje životinja koja sklapanjem priklješćuje dio tijela [~ za lisice; ~ za medvjede; ~ za ptice]; sin. klopka ♦ postaviti stupicu (klopku, zamku) komu, usp. klopka; upasti (uletjeti i sl.) u čiju stupicu (klopku, zamku), usp. klopka

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. stȗpīm, 3. l. mn. stȗpē, imp. stúpi, aor. stúpih, prid. r. stúpio〉 1. stati nogom ili hodajući doći na određeno mjesto [~ na pozornicu; ~ na rodno tlo; ~ u sobu] 2. započeti kakav rad, ući u kakav odnos i sl. [~ na novu dužnosti; ~ na vlast]; vidski parnjak: stupati¹ ◇ ~ na snagu postati pravovaljanim [Zakon je stupio na snagu.]; ~ u brak 1. v. oženiti se pod oženiti 2. v. udati se pod udati 3. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati

im. s. 〈G stupnjèvānja; mn. N stupnjèvānja, G stupnjèvānjā〉 1. nizanje, stavljanje čega u kakav poredak prema stupnjevima 2. gram. promjena pridjeva i priloga s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva; sin. (komparacija, kompariranje) 3. knjiž. stilska figura koja se temelji na značenjskome pojačavanju ili slabljenju početne predodžbe ili sadržaja; sin. gradacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stùpnjujēm, 3. l. mn. stùpnjujū, imp. stùpnjūj, aor. stupnjèvah, imperf. stùpnjevāh, prid. r. stupnjèvao, prid. t. stȕpnjevān〉 1. nizati, stavljati što u kakav poredak prema stupnjevima [~ uspjeh učenika] 2. gram. mijenjati pridjeve i priloge s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva; sin. (komparirati)

prid. 〈G stupnjèvita; odr. stupnjèvitī, G stupnjèvitōg(a); ž. stupnjèvita, s. stupnjèvito〉 koji se izvodi ili događa u stupnjevima ili se može podijeliti na stupnjeve [stupnjevit razvoj]

im. ž. 〈G stvȃri, L stvári, I stvȃrju/stvȃri; mn. N stvȃri, G stvárī, DLI stvárima〉 1. ono što se može vidjeti i dotaknuti, a nije živo; sin. objekt, predmet 2. svaka činjenica koja se može zamisliti, stvarni ili zamišljeni događaj, pojam i sl. [Dogodila se neugodna ~.] ♦ 〈to je〉 gotova (svršena) ~ gotovo je, riješeno je; nazvati ~ pravim imenom biti precizan (točan) u izražavanju; prijeći na ~ ne okolišati, baviti se onim što je važno; 〈to je〉 druga ~ 〈to je〉 nešto 〈sasvim〉 drugo; 〈to je〉 moja ~ to se tiče mene; to je prava ~ 〈to je〉 upravo ono što treba; 〈to〉 ne mijenja ništa na stvari ništa se ne mijenja, sve ostaje nepromijenjeno; 〈to〉 nije mala ~ to je važno; u tome je 〈cijela〉 ~ to je ono glavno (važno); uzeti ~ u 〈svoje〉 ruke preuzeti vodstvo, vladati situacijom

im. m. 〈G stvàraoca, V stvàraoče; mn. N stvàraoci, G stvàralācā〉 v. stvaratelj

prid. 〈G stvàralačkōg(a); ž. stvàralačkā, s. stvàralačkō〉 koji se odnosi na stvaratelje i stvaranje; sin. (kreatorski)

im. s. 〈G stvàralaštva〉 1. stvaralačka sposobnost; sin. (kreacija) 2. sva djela nastala u kojoj umjetnosti, razdoblju ili u kojemu narodu [narodno ~]

prid. 〈G stvárna; odr. stvȃrnī, G stvȃrnōg(a); ž. stvárna, s. stvȃrno; komp. stvàrnijī〉 1. koji se dogodio u stvarnosti [stvarna priča]; ant. nestvaran 2. koji uistinu postoji, koji zaista jest [~ svijet; ~ doživljaj] 3. koji je potpun i iskren [stvarna ljubav; stvarno prijateljstvo]; sin. istinski, pravi, ( realan); ant. lažni v. pod lažan, krivotvoren v. pod krivotvoriti

im. s. 〈G stvárānja〉 1. činjenje da postane ono čega prije nije bilo 2. proizvodnja kakva djela 3. postupno razvijanje ili unapređivanje čega; sin. izgrađivanje 4. utjecanje na okolinu, osiguravanje povoljnih ili prouzročivanje loših uvjeta 5. pren. činjenje da tko postane što; sin. proizvođenje

prid. 〈G stvàraočeva; ž. stvàraočeva, s. stvàraočevo〉 v. stvarateljev

im. m. 〈G stvàratelja; mn. N stvàratelji, G stvàratēljā〉 1. osoba koja što stvara 2. umjetnik koji stvara nova djela; sin. (kreator, stvaralac)

prid. 〈G stvàrateljeva; ž. stvàrateljeva, s. stvàrateljevo〉 koji pripada stvaratelju; sin. (stvaraočev)

im. ž. 〈G stvaratèljicē; mn. N stvaratèljice, G stvaratèljīcā〉 1. žena koja što stvara 2. umjetnica koja stvara nova djela; sin. (kreatorica)

prid. 〈G stvaratèljičina; ž. stvaratèljičina, s. stvaratèljičino〉 koji pripada stvarateljici; sin. (kreatoričin)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stvȃrām, 3. l. mn. stvárajū, imp. stvȃrāj, aor. stvárah, imperf. stvȃrāh, prid. r. stvárao, prid. t. stvȃrān〉 1. činiti da postane ono čega prije nije bilo [~ svijet] 2. proizvoditi kakvo djelo [~ roman] 3. postupno što razvijati ili unapređivati [~ karijeru]; sin. graditi pren., izgrađivati 4. utjecati na okolinu, osiguravati povoljne ili prouzročivati loše uvjete [~ dobre prilike; ~ nevolje] 5. pren. činiti da tko postane što [~ stručnjake; ~ neprijatelje]; sin. proizvoditi; vidski paranjak: stvoriti

pril. 〈komp. stvàrnijē〉 izriče uvjeravanje, upravo tako, u punoj mjeri [Stvarno smo se trudili.; Stvarno je lijepa.]; sin. doista, uistinu, zaista, zbilja

im. ž. 〈G stvárnosti, I stvárnošću/stvárnosti〉 1. sve što okružuje čovjeka, duhovni i tvarni svijet [književna ~; politička ~; živjeti u stvarnosti] 2. ono što je stvarno, što postoji u tvarnome svijetu, što se može spoznati osjetilima [kruta ~]; sin. (realnost)

im. m. 〈G stvȍra, L stvòru, I stvȍrom; mn. N stvȍrovi, G stvȍrōvā〉 živo biće [Božji ~; ljudski ~]; sin. (stvorenje)

prid. 〈G stvȍrena; odr. stvȍrenī, G stvȍrenōg(a); ž. stvȍrena, s. stvȍreno〉 1. koji je postao ni od čega [stvorene priče]; sin. izmišljen 2. koji je postao, napravljen, proizveden od čega kakvim radom [stvorena imovina] 3. koji je rođen za što, koji pokazuje izrazitu sposobnost ili sklonost prema čemu [~ za skijaša]

im. s. 〈G stvorénja; mn. N stvorénja, G stvorénjā〉 1. v. biće 2. v. stvor

im. m. 〈G stvòritelja; mn. N stvòritelji, G stvòritēljā〉 1. v. tvorac 2. 〈jd.〉 rel. (Stvòritelj) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista (Sina); sin. Bog v. pod bog, Gospod, Svevišnji v. pod svevišnji, Svemogući v. pod svemogući, Tvorac v. pod tvorac

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. stvȍrīm, 3. l. mn. stvȍrē, imp. stvòri, aor. stvòrih, prid. r. stvòrio, prid. t. stvȍren〉 1. učiniti da postane ono čega prije nije bilo [~ svijet] 2. proizvesti kakvo djelo [~ roman] 3. postupno što razviti ili unaprijediti [~ karijeru]; sin. izgraditi pren. 4. utjecati na okolinu, osigurati povoljne ili prouzročiti loše uvjete [~ dobre prilike; ~ nevolje] 5. učiniti da tko postane što [~ stručnjake]; sin. proizvesti • stvòriti se 〈povr.〉 iznenada se odnekud negdje pojaviti [Odjednom se stvorio preda mnom.]; sin. banuti; vidski paranjak: stvarati

im. m. 〈G suàutora, V suàutore; mn. N suàutori, G suàutōrā〉 autor koji je neko djelo izradio s još jednim ili s više autora

im. ž. 〈G suàutoricē; mn. N suàutorice, G suàutorīcā〉 autorica koja je neko djelo izradila s još jednim ili više autora