prid. 〈G suàutoričina; ž. suàutoričina, s. suàutorčino〉 koji pripada suautorici

prid. 〈G subàrktičkōg(a); ž. subàrktičkā, s. subàrktičkō〉 koji se nalazi u blizini artičkih krajeva [subarktička tundra; subarktički pojas]

prid. 〈G subàtōmskōg(a); ž. subàtōmskā, s. subàtōmskō〉 fiz., kem. koji je manji od atoma [subatomska čestica]; sin. podatomski

im. m. 〈G sùbjekta; mn. N sùbjekti, G sùbjekātā/sȕbjēktā〉 1. v. osoba 2. gram. samostalni rečenični dio koji označuje vršitelja radnje [neizrečeni ~]; sin. podmet zast.

prid. 〈G sȕbjektīvna; odr. sȕbjektīvnī, G sȕbjektīvnōg(a); ž. sȕbjektīvna, s. sȕbjektīvno; komp. subjektìvnijī〉 1. koji što sagledava s osobnoga stajališta te stoga nepravedno ocjenjuje [subjektivni promatrač] 2. koji je nastao na temelju osobnoga stajališta te stoga nepravilnoga i nepravednoga ocjenjivanja [subjektivna presuda]; sin. neobjektivan, pristran; ant. nepristran, objektivan

im. ž. 〈G subjektívnosti, I subjektívnošću/subjektívnosti〉 osobina onoga koji je subjektivan ili svojstvo onoga što je subjektivno; sin. neobjektivnost, pristranost; ant. nepristranost, objektivnost

prid. 〈G sùbjektnōg(a); ž. sùbjektnā, s. sùbjektnō〉 gram. koji se odnosi na subjekt [~ skup]

im. ž. 〈G sublimácijē; mn. N sublimácije, G sublimácījā〉 1. kem. prijelaz čvrste tvari zagrijavanjem u plinovito stanje i ponovni prijelaz pare u čvrsto stanje 2. psih. skretanje nagona s prvotnoga objekta na koji drugi objekt

im. ž. 〈G sùbotē〉 šesti dan u tjednu, dan između petka i nedjelje ◇ Velika ~ rel. subota uoči Uskrsa

prij. 〈D〉 označuje da je tko ili što smješteno tako da su prednje strane jedna nasuprot drugoj [palača ~ katedrali; sjediti ~ učitelju]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùčelīm, 3. l. mn. sùčelē, imp. sučèli, aor. sučèlih, prid. r. sučèlio, prid. t. sùčeljen〉 1. dovesti u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju [~ momčadi]; sin. suprotstaviti 2. pren. razmijeniti različita gledišta [~ mišljenja]; sin. suprotstaviti • sučèliti se 〈povr.〉 1. stati licem prema drugomu 2. doći u izravan doticaj s kim ili čim [~ se s neprijateljem; ~ se s teškoćama]; Vidski parnjaci: sučeljavati, sučeljivati

im. s. 〈G sučeljávānja; mn. N sučeljávānja, G sučeljávānjā〉 rasprava dviju suprotstavljenih strana; sin. sučeljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sučèljāvām, 3. l. mn. sučeljávajū, imp. sučèljāvāj, aor. sučeljávah, imperf. sučèljāvāh, prid. r. sučeljávao, prid. t. sučèljāvān〉 1. dovoditi u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju [~ momčadi]; sin. suprotstavljati 2. pren. razmjenjivati različita gledišta [~ mišljenja]; sin. suprotstavljati • sučeljávati se 〈povr.〉 1. stajati licem prema drugomu 2. dolaziti u izravan doticaj s kim ili čim [~ se s neprijateljem; ~ se s teškoćama]; sin. sučeljivati; vidski paranjak: sučeliti

im. s. 〈G sùčēlja; mn. N sùčēlja, G sȕčēljā〉 inform. sklop koji povezuje programsku podršku i sklopovlje i omogućuje njihovu komunikaciju [hardversko ~; korisničko ~; softversko ~]

im. s. 〈G sučeljívānja; mn. N sučeljívānja, G sučeljívānjā〉 usp. sučeljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sučèljujēm, 3. l. mn. sučèljujū, imp. sučèljūj, aor. sučeljívah, imperf. sučèljīvāh, prid. r. sučeljívao, prid. t. sučèljīvān〉 usp. sučeljavati

im. ž. 〈G sȕćūti, I sȕćūti; mn. N sȕćūti, G sȕćūtī〉 1. žaljenje zbog smrti koje se izražava pokojnikovoj obitelji 2. dijeljenje osjećaja s onim tko je u nepovoljnim okolnostima; sin. suosjećanje

im. m. 〈G sȗda, L súdu; mn. N sȕdovi/sȗdi, G sȕdōvā/súdā〉 v. posuda

im. m. 〈G súda; mn. N súdovi, G súdōvā〉 1. mišljenje o kome ili čemu [donijeti svoj ~]; sin. ocjena 2. iskaz kojim se što tvrdi ili niječe 3. prav. tijelo koje određenim pravnim postupkom donosi odluke u sporovima [međunarodni ~; ~ časti] 4. zgrada u kojoj se nalazi istoimeno tijelo [Idem u općinski ~.]

im. m. 〈G súdca, V sȗdče; mn. N súdci, G sȗdācā〉 1. pravnik koji na sudu vodi sudske postupke i donosi presude [~ vrhovnoga suda] 2. osoba koja vodi sportska natjecanja i nadzire poštovanje pravila igre [nogometni ~; pomoćni ~]

im. m. 〈G sȕdāra, I sȕdārom/sȕdārem; mn. N sȕdāri, G sȕdārā〉 jak udar jednoga tijela o drugo [~ automobila; ~ vlaka i autobusa]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sùdarām se, 3. l. mn. sùdarajū se, imp. sùdarāj se, aor. sùdarah se, imperf. sùdarāh se, prid. r. sùdarao se〉 udarati jedno o drugo, doživljavati ili izazivati sudare [~ se s prolaznicima; Automobili se često sudaraju na ovome raskrižju.]; vidski parnjak: sudariti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sùdarīm se, 3. l. mn. sùdarē se, imp. sùdari se, aor. sùdarih se, prid. r. sùdario se〉 udariti jedno o drugo, doživjeti ili izazvati sudar [~ se s prolaznikom; Automobili su se sudarili na ovome raskrižju.]; vidski parnjak: sudarati se

im. ž. 〈G sudbìnē; mn. N sudbìne, G sudbínā〉 1. sila koja prema mnogim vjerovanjima upravlja životom ljudi i razvojem događaja; sin. kob, usud 2. sve dobro i loše što se čovjeku događa, ono što mu je suđeno rođenjem i što se ne može izbjeći [prepustiti se sudbini] ♦ krojiti komu sudbinu utjecati na čiji život; pomiriti se sa sudbinom mirno prihvatiti neugodnu situaciju, ne poduzeti ništa; prepustiti koga, što sudbini prestati se brinuti za koga, za što, zanemariti koga, što; ~ je zapečaćena komu, čemu definitivno je odlučeno što će biti s kim, s čim, svršeno je s kim, s čim

prid. 〈G sȕdbīnskōg(a); ž. sȕdbīnskā, s. sȕdbīnskō〉 koji se odnosi na sudbinu

prid. 〈G sudbònosna; odr. sudbònosnī, G sudbònosnōg(a); ž. sudbònosna, s. sudbònosno; komp. sudbonòsnijī〉 koji određuje daljnji život ljudi i razvoj događaja [~ susret]; sin. (fatalan)

prid. 〈G súdčeva; ž. súdčeva, s. súdčevo〉 koji se odnosi na sudca

im. ž. 〈G sudiònicē; mn. N sudiònice, G sudiònīcā〉 žena koja sudjeluje u čemu [~ u prometu; ~ Domovinskoga rata; ~ natjecanja]; ant. nesudionica

prid. 〈G sudiòničina; ž. sudiòničina, s. sudiòničino〉 koji pripada sudionici; ant. nesudioničin

im. m. 〈G sudioníka, V sȕdionīče; mn. N sudioníci, G sudioníkā〉 osoba koja sudjeluje u čemu [~ Domovinskoga rata; ~ natjecanja]; ant. nesudionik

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȗdīm, 3. l. mn. sȗdē, imp. súdi, aor. súdih, imperf. sȗđāh, prid. r. súdio, prid. t. sȗđen〉 1. 〈prijel.〉 sp. voditi sportsko natjecanje i nadzirati poštovanje pravila igre [~ nogometnu utakmicu] 2. 〈neprijel.〉 a. davati, iznositi mišljenje, donositi sud ili procjene b. prav. raditi posao sudca, voditi postupak na sudu i donositi presude ♦ po svemu sudeći reklo bi se, izgleda

im. s. 〈G sùdjelovānja〉 bivanje sudionikom, imanje udjela u kojemu događaju ili zbivanju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sùdjelujēm, 3. l. mn. sùdjelujū, imp. sùdjelūj, aor. sùdjelovah, imperf. sùdjelovāh, prid. r. sùdjelovao〉 biti sudionikom, imati udjela u kakvu događaju ili zbivanju [~ u pothvatu; ~ u natjecanju]

prid. 〈G sȗdnjēg(a); ž. sȗdnjā, s. sȗdnjē〉 koji se odnosi na posljednji sud ili kraj svijeta

im. m. 〈G sȕdopēra, I sȕdopērom; mn. N sȕdopēri, G sȕdopērā〉 dio kuhinjskoga namještaja koji služi za pranje posuđa

prid. 〈G sùdskōg(a); ž. sùdskā, s. sùdskō〉 koji se odnosi na sud ili sudove [sudska presuda; ~ proces]

im. s. 〈G sùdstva〉 prav. ukupnost sudske djelatnosti

zb. im. s. 〈G sȗđa〉 razg. v. posuđe

prid. 〈G sȗđena; odr. sȗđenī, G sȗđenōg(a); ž. sȗđena, s. sȗđeno〉 1. koji je bio objekt suđenja 2. koji je zadan sudbinom, koji je unaprijed određen ili zadan [On mi je ~.; Ako mi je suđeno!] 3. koji je komu dodijeljen usudom; ant. nesuđen

im. s. 〈G súđēnja; mn. N súđēnja, G súđēnjā〉 1. sp. vođenje sportskoga natjecanja i nadziranje poštivanja pravila igre 2. davanje, iznošenje mišljenja, donošenje suda ili procjene 3. prav. vođenje postupka na sudu i donošenje presude 4. prav. postupak u kojemu se komu sudi

im. m. 〈G sùfiksa; mn. N sùfiksi, G sȕfīksā〉 gram. tvorbena jedinica koja dolazi iza riječi ili iza osnove; sin. (dometak); ant. (predmetak), prefiks

im. ž. 〈G sufiksácijē〉 gram. stvaranje novih riječi dodavanjem sufiksa; ant. prefiksacija

im. ž. 〈G sufràžetkinjē; mn. N sufràžetkinje, G sufràžetkīnjā〉 pov. žena pristaša pokreta za žensko pravo glasa na izborima

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sugèrīrām, 3. l. mn. sugerírajū, imp. sugèrīrāj, aor. sugerírah, imperf. sugèrīrāh, prid. r. sugerírao, prid. t. sugèrīrān〉 1. v. predložiti 2. v. predlagati

im. ž. 〈G sugèstijē; mn. N sugèstije, G sugèstījā〉 1. psih. moć utjecaja jedne osobe na drugu 2. pren. mišljenje koje tko iznosi kao preporuku da se što učini, da se donese kakva odluka; sin. prijedlog¹

prid. 〈G sȕgestīvna; odr. sȕgestīvnī, G sȕgestīvnōg(a); ž. sȕgestīvna, s. sȕgestīvno; komp. sugestìvnijī〉 v. uvjerljiv

prid. 〈G sùglasna; odr. sùglasnī, G sùglasnōg(a); ž. sùglasna, s. sùglasno〉 koji se slaže s kim u mišljenju; ant. nesuglasan

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sùglāsīm se, 3. l. mn. sùglāsē se, imp. suglási se, aor. suglásih se, prid. r. suglásio se〉 složiti se s kim ili s čim [~ s prijedlogom]; sin. (dati suglasnost) v. pod dati