im. s. 〈G sùglāsja; mn. N sùglāsja, G sùglāsjā〉 stanje onoga što je suglasno; sin. suglasnost; ant. nesuglasje, nesuglasica, nesuglasnost

prid. 〈G sùglasničkōg(a); ž. sùglasničkā, s. sùglasničkō〉 koji se odnosi na suglasnike; sin. (konsonantski, zatvornički) ant. samoglasnički, (otvornički, vokalni)

im. m. 〈G sùglasnīka; mn. N sùglasnīci, G sùglāsnīkā〉 gram. 1. glas pri čijemu je izgovoru potpuno ili djelomično zatvoren prolaz zračnoj struji; sin. (konsonant, zatvornik); ant. samoglasnik, (otvornik, vokal) 2. glas na kojemu ne može biti naglasak u slogu, neslogotvorni glas; ant. samoglasnik

im. ž. 〈G sùglasnosti, I sùglasnošću/sùglasnosti; mn. N sùglasnosti, G sùglasnostī〉 1. 〈jd.〉 usp. suglasje 2. ovlaštenje da se što učini [dati ~; dobiti ~]; sin. privola, pristanak

im. m. 〈G sugovòritelja; mn. N sugovòritelji, G sugovòritēljā〉 gram. sugovorna osoba

prid. 〈G sȕgovōrnōg(a); ž. sȕgovōrnā, s. sȕgovōrnō〉 koji se odnosi na govor drugoga sudionika u razgovoru

im. ž. 〈G sȕgovōrnicē; mn. N sȕgovōrnice, G sȕgovōrnīcā〉 žena s kojom se razgovara

prid. 〈G sȕgovōrničina; ž. sȕgovōrničina, s. sȕgovōrničino〉 koji pripada sugovornici; ant. govorničin

im. m. 〈G sȕgovōrnīka, V sȕgovōrnīče; mn. N sȕgovōrnīci, G sȕgovōrnīkā〉 osoba s kojom se razgovara

prid. 〈G súha; odr. sȗhī, G sȗhōg(a); ž. súha, s. sȗho; komp. sȕšī〉 1. koji nije natopljen vodom ili kojom drugom tekućinom [suho lišće; suho rublje]; ant. mokar 2. koji je bez oborina, u kojemu rijetko padaju oborine [~ kraj] 3. koji je uveo ili se osušio [suho cvijeće]; ant. svjež 4. pren. a. koji je jako mršav i ispijen [~ čovjek] b. koji nije zanimljiv, uzbudljiv i nema živosti [~ tekst]; sin. suhoparan; ant. uzbudljiv

im. m. 〈G suhárka; mn. N suhárci, G sùhārākā〉 suha grančica

im. ž. 〈G suhòćē〉 stanje prouzročeno nedostatkom vlage

prid. 〈G suhomèsnatōg(a); ž. suhomèsnatā, s. suhomèsnatō〉 koji se odnosi na meso osušeno na dimu [~ proizvodi]

prid. 〈G sȕhopārna; odr. sȕhopārnī, G sȕhopārnōg(a); ž. sȕhopārna, s. sȕhopārno; komp. suhopàrnijī〉 koji nije zanimljiv, uzbudljiv i nema živosti [~ tekst]; sin. suh; ant. uzbudljiv

im. m. 〈G sȕhozīda; mn. N sȕhozīdi, G sȕhozīdā〉 grad. zid sagrađen od kamena bez vezivnoga gradiva

im. m. 〈G suigráča, V sȕigrāču; mn. N suigráči, G suigráčā〉 igrač koji igra s ostalima u istoj momčadi

im. ž. 〈G suigràčicē; mn. N suigràčice, G suigràčīcā〉 igračica koja igra s ostalima u istoj momčadi

prid. 〈G suigràčičina; ž. suigràčičina, s. suigràčičino〉 koji pripada suigračici

im. ž. 〈G suìtē; mn. N suìte, G suítā〉 glazb. 1. najstarija višestavačna instrumentalna vrsta 2. djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. ž. 〈G sùjedicē; mn. N sùjedice, G sùjedīcā〉 med. gnojni crni čepić na izlaznome kanalu lojnih žlijezda

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȗčēm, 3. l. mn. sȗčū, imp. súči, aor. súkah, imperf. sȗkāh, prid. r. súkao, prid. t. sȗkān〉 1. više niti zavijati zajedno [~ pamuk; ~ pređu] 2. motajući skupljati što [~ brkove]

prid. 〈G sùkladna; odr. sùkladnī, G sùkladnōg(a); ž. sùkladna, s. sùkladno〉 1. mat. koji se može preslikati na drugi [~ trokut] 2. koji je u skladu s čim, koji odgovara čemu; sin. (analogan, kompatibilan), spojiv; ant. nespojiv, nesukladan 

im. ž. 〈G sùkladnosti, I sùkladnošću/sùkladnosti〉 1. mat. svojstvo lika da se može preslikati na drugi [~ trokuta] 2. svojstvo onoga što je sukladno; sin. kompatibilnost, spojivost; ant. nespojivost, nesukladnost 

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. sùkljā, 3. l. mn. sùkljajū, aor. 3. l. jd. sȕklja, imperf. 3. l. jd. sùkljāše, prid. r. sùkljao〉 izbijati ili izlaziti naglo i u velikoj količini [Dim suklja.]

prid. 〈G sùknena; odr. sùknenī, G sùknenōg(a); ž. sùknena, s. sùkneno〉 koji je od sukna [sukneni kaput]

im. s. 〈G súkna; mn. N súkna, G sȗkānā〉 tkanina od sirove vune

im. ž. 〈G sȕknjē; mn. N sȕknje, G sȕkānjā/sȗknjā/sȕknjī〉 ženski odjevni predmet koji pokriva dio tijela od struka nadolje, a nema nogavice [kratka ~; duga ~]

im. m. 〈G súkoba; mn. N súkobi, G súkōbā〉 1. otvoreno neprijateljstvo [strane u sukobu] 2. vojn. obračun neprijateljskih vojska [ratni ~]; sin. (sukobljavanje, sukobljivanje)

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sùkobīm se, 3. l. mn. sùkobē se, imp. sukòbi se, aor. sukòbih se, prid. r. sukòbio se〉 doći u otvoreni sukob s kim [~ se s kolegom]; sin. obračunati se v. pod obračunati, razračunati se; vidski parnjak: sukobljavati se

im. s. 〈G sukobljávānja; mn. N sukobljávānja, G sukobljávānjā〉 v. sukob

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sukòbljāvām se, 3. l. mn. sukobljávajū se, imp. sukòbljāvāj se, aor. sukobljávah se, imperf. sukòbljāvāh se, prid. r. sukobljávao se, prid. t. sukòbljāvān〉 dolaziti u otvoreni sukob s kim [~ se s kolegama]; sin. obračunavati se v. pod obračunavati, razračunavati se; sin. sukobljivati se; vidski parnjak: sukobiti se

im. s. 〈G sukobljívānja; mn. N sukobljívānja, G sukobljívānjā〉 v. sukob

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sukòbljujēm se, 3. l. mn. sukòbljujū se, imp. sukòbljūj se, aor. sukobljívah se, imperf. sukòbljīvāh se, prid. r. sukobljívao se〉 usp. sukobljavati se

im. m. 〈G sȕkūta; mn. N sȕkūti/sȕkutovi, G sȕkūtā/sȕkutōvā〉 mat. kut koji s drugim kutom ima zajednički vrh i jedan krak, dok im se preostali krakovi nadopunjuju do pravca

im. m. 〈G sulfáta; mn. N sulfáti, G sulfátā〉 kem. sol sumporne (sulfatne) kiseline ◇ kalcijev ~ bijeli kristalni prah koji nastaje djelovanjem sumporne kiseline na otopine kalcijevih soli

prid. 〈G sùlfātnōg(a); ž. sùlfātnā, s. sùlfātnō〉 koji se odnosi na sulfate

im. m. 〈G sulfída; mn. N sulfídi, G sulfídā〉 kem. sol sumporovodične kiseline

prid. 〈G sùlfīdnōg(a); ž. sùlfīdnā, s. sùlfīdnō〉 koji se odnosi na sulfide

im. m. 〈G sulfíta; mn. N sulfíti, G sulfítā〉 kem. sol ili ester sumporaste kiseline

prid. 〈G sùlfītnōg(a); ž. sùlfītnā, s. sùlfītnō〉 koji se odnosi na sulfite

im. ž. 〈G sȕlicē; mn. N sȕlice, G sȕlīcā〉 hladno oružje nalik na koplje

im. m. 〈G sultána, V sȕltāne; mn. N sultáni, G sultánā〉 1. pov. 〈jd.〉 naslov vladara Osmanskoga Carstva od 13. st. 2. a. naslov vladara u nekim islamskim zemljama b. osoba s istoimenim naslovom

im. m. 〈G sultanáta; mn. N sultanáti, G sultanátā〉 država kojom vlada sultan

im. ž. 〈G sȕmē; mn. N sȕme, G sȗmā〉 v. zbroj

im. ž. 〈G sùmaglicē; mn. N sùmaglice, G sùmaglīcā〉 rijetka magla, sitne vodene kapljice u prizemnome sloju zraka [jesenske sumaglice]; sin. izmaglica

im. m. 〈G sùmanda; mn. N sùmandi, G sùmanādā/sùmāndā〉 mat. v. pribrojnik

prid. 〈G sùmērskōg(a); ž. sùmērskā, s. sùmērskō〉 1. koji se odnosi na Sumerane i Sumer 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. najstariji zapisani jezik, izumrli jezik kojim su govorili Sumerani

im. ž. 〈G súmnjē; mn. N súmnje, G súmnjā/súmnjī〉 1. odbijanje da se u što povjeruje bez provjere, osjećaj da što nije onakvim kakvim se čini [pobuditi sumnju] 2. pretpostavka da je tko što učinio [~ je pala na nas] ♦ 〈to je〉 izvan 〈svake〉 sumnje 〈to je〉 sasvim sigurno, ne treba sumnjati u što; nema 〈nikakve〉 sumnje sigurno je, ne treba sumnjati