prid. 〈G sȕpletīvnōg(a); ž. sȕpletīvnā, s. sȕpletīvnō〉 gram. koji se odnosi na supletive [~ oblici]

im. m. 〈G supravodíča; mn. N supravodíči, G supravodíčā〉 fiz. vodljiva tvar koja ima svojstvo da na dovoljno niskim temperaturama potpuno gubi električni otpor

im. ž. 〈G supravòdljivosti, I supravòdljivošću/supravòdljivosti〉 fiz. svojstvo pojedinih kovina i nekih drugih materijala da na niskoj temperaturi provede električnu struju bez električnoga otpora

prid. 〈G sùprotna; odr. sùprotnī, G sùprotnōg(a); ž. sùprotna, s. sùprotno〉 1. koji se posve razlikuje od čega [suprotna tvrdnja; suprotno mišljenje]; sin. oprečan, protivan 2. koji je nasuprot čemu [suprotna strana ulice; suprotna obala] 3. koji je obratan od čega drugoga [kretati se u suprotnome smjeru]

prid. 〈G sùprotnōg(a); ž. sùprotnā, s. sùprotnō〉 1. koji spaja dijelove označujući suprotnost među njima [~ veznik] 2. koji se sastoji od dijelova u suprotnome odnosu [suprotna rečenica]

im. ž. 〈G sùprotnicē; mn. N sùprotnice, G sùprotnīcā〉 v. antonim

im. ž. 〈G sùprotnosti, I sùprotnošću/sùprotnosti; mn. N sùprotnosti, G sùprotnostī〉 1. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je suprotno; sin. oprečnost, protivnost 2. očita razlika ili nepodudarnost [~ vladajućemu mišljenju]; sin. (kontrast), opreka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. supròtstavīm, 3. l. mn. supròtstavē, imp. supròtstavi, aor. supròtstavih, prid. r. supròtstavio, prid. t. supròtstavljen〉 1. dovesti u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju [~ momčadi]; sin. sučeliti 2. pren. razmijeniti različita gledišta [~ mišljenja]; sin. sučeliti • supròtstaviti se 〈povr.〉 pružiti otpor, usprotiviti se čemu neprihvatljivom [~ se čijim zahtjevima]; sin. oduprijeti se, oprijeti se; vidski paranjak: suprotstavljati

im. s. 〈G supròtstavljānja〉 1. dovođenje u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju 2. pren. razmjenjivanje različitih gledišta 3. pružanje otpora, protivljenje čemu neprihvatljivom; sin. odupiranje, opiranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. supròtstavljām, 3. l. mn. supròtstavljajū, imp. supròtstavljāj, aor. supròtstavljah, imperf. supròtstavljāh, prid. r. supròtstavljao, prid. t. supròtstavljān〉 1. dovoditi u izravan dodir dvije strane koje se u čemu razlikuju [~ momčadi]; sin. sučeljavati, sučeljivati 2. pren. razmjenjivati različita gledišta [~ mišljenja]; sin. sučeljavati, sučeljivati • supròtstavljati se 〈povr.〉 pružati otpor, protiviti se čemu neprihvatljivom [~ se čijim zahtjevima]; sin. odupirati se, opirati se; vidski paranjak: suprotstaviti

im. m. 〈G sùpruga, V sùpruže; mn. N sùpruzi, G sȕprūgā〉 1. oženjen muškarac u odnosu na ženu s kojom je u braku; sin. muž; ant. supruga, žena 2. 〈mn.〉 muškarac i žena u braku ◇ nezakoniti ~ muška osoba koja sa ženom živi u izvanbračnoj zajednici; vjenčani ~ muška osoba koja sa ženom živi u bračnoj zajednici

im. ž. 〈G sùprugē, DL sùpruzi; mn. N sùpruge, G sȕprūgā〉 udana ženska osoba u odnosu na muža s kojim je u braku; sin. žena; ant. muž, suprug ◇ nezakonita ~ ženska osoba koja s mužem živi u izvanbračnoj zajednici; vjenčana ~ ženska osoba koja s mužem živi u bračnoj zajednici

im. ž. 〈G supstàncijē; mn. N supstàncije, G supstàncījā〉 v. tvar

im. ž. 〈G supstitúcijē; mn. N supstitúcije, G supstitúcījā〉 1. v. zamjena 2. kem. reakcija u kojoj se jedan atom ili skupina atoma u kojemu spoju zamjenjuju drugim atomom ili skupinom atoma 3. mat. metoda rješavanja sustava jednadžba u kojemu se jedna nepoznanica izluči iz jedne od jednadžba i uvrsti u preostale; sin. (supstituiranje)

im. s. 〈G supstituírānja〉 v. supstitucija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. supstitùīrām, 3. l. mn. supstituírajū, imp. supstitùīrāj, aor. supstituírah, imperf. supstitùīrāh, prid. r. supstituírao, prid. t. supstitùīrān〉 1. v. zamijeniti 2. v. zamjenjivati 3. mat. provesti/provoditi supstituciju

im. m. 〈G supstráta; mn. N supstráti, G supstrátā〉 1. kem. a. hranjiva površina na kojoj se uzgajaju mikroorganizmi b. tvar na koju djeluje enzim tijekom biokemijske reakcije 2. jez. prethodni jezik kojega područja koji je ostavio tragove u novome jeziku

im. m. 〈G suptràhenda; mn. N suptràhendi, G suptràhenādā〉 mat. v. umanjitelj

im. pl. t. m. 〈G sȕptrōpā〉 zem. pojas Zemljine površine koji se nalazi na prijelaznome klimatskom pojasu između tropske i umjerene klime

prid. 〈G sȕptropskōg(a); ž. sȕptropskā, s. sȕptropskō〉 koji se odnosi na suptrope

prid. 〈G súra; odr. sȗrī, G sȗrōg(a); ž. súra, s. súro〉 koji je tamnosive boje [suri orao]

im. ž. 〈G sùradnicē; mn. N sùradnice, G sùradnīcā〉 žena koja radi s kim na istome poslu

prid. 〈G sùradničina; ž. sùradničina, s. sùradničino〉 koji pripada suradnici

prid. 〈G sùradničkōg(a); ž. sùradničkā, s. sùradničkō〉 koji se odnosi na suradnike

im. m. 〈G sùradnīka, V sùradnīče; mn. N sùradnīci, G sùradnīkā〉 osoba koja radi s kim na istome poslu

im. ž. 〈G surádnjē〉 zajednički rad na čemu

im. s. 〈G surađívānja〉 rad s kim na istome poslu

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. suràđujēm, 3. l. mn. suràđujū, imp. suràđūj, aor. surađívah, imperf. suràđīvāh, prid. r. surađívao〉 raditi s kim na istome poslu

im. ž. 〈G surečènicē; mn. N surečènice, G surečènīcā〉 gram. rečenica koja je sastavni element složene rečenice [glavna ~; zavisna ~]

im. s. 〈G sùrfānja〉 razg. 1. v. daskanje 2. inform. pretraživanje različitih sadržaja po internetu od stranice do stranice

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sùrfām, 3. l. mn. sùrfajū, imp. sùrfāj, aor. sùrfah, imperf. sùrfāh, prid. r. sùrfao〉 razg. 1. v. daskati se 2. inform. pretraživati po internetu različite sadržaje od stranice do stranice

im. m. 〈G sùrfera, V sùrferu; mn. N sùrferi, G sȕrfērā〉 razg. v. daskaš

im. ž. 〈G sùrfericē; mn. N sùrferice, G sùrferīcā〉 razg. v. daskašica

prid. 〈G sùrferičina; ž. sùrferičina, s. sùrferičino〉 razg. v. daskašičin

im. ž. 〈G sȗrlē; mn. N sȗrle, G sȗrlā/sȗrlī〉 zool. izduženi, pokretljivi dio nosa s nosnicama na vrhu koji služi za disanje, njuh i opip; sin. rilo

im. m. 〈G surogáta; mn. N surogáti, G surogátā〉 v. nadomjestak

prid. 〈G sȕrova; odr. sȕrovī, G sȕrovōg(a); ž. sȕrova, s. sȕrovo; komp. suròvijī〉 koji je veoma okrutan i grub [~ vladar; surova igra]

im. ž. 〈G sȕrovosti, I sȕrovošću/sȕrovosti〉 osobina onoga koji je surov ili svojstvo onoga što je surovo

im. m. 〈G súsjeda; mn. N súsjedi, G súsjēdā〉 osoba koja stanuje u blizini čije kuće ili stana

im. ž. 〈G súsjedē; mn. N súsjede, G súsjēdā〉 žena koja stanuje u blizini čije kuće ili stana

prid. 〈G súsjednōg(a); ž. súsjednā, s. súsjednō〉 koji se nalazi u blizini, u susjedstvu [susjedna država; ~ park; susjedno dvorište]

prid. 〈G súsjedskōg(a); ž. súsjedskā, s. súsjedskō〉 koji se odnosi na susjede [~ odnosi]

im. s. 〈G súsjēdstva; mn. N súsjēdstva, G súsjedstāvā/súsjēdstvā〉 ljudi i kuće u blizini čijega mjesta stanovanja [Naša je kuća u susjedstvu.; Živjeti u dobrome susjedstvu.]

im. ž. 〈G sùsnježicē; mn. N sùsnježice, G sùsnježīcā〉 kiša sa snijegom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùsprēgnēm, 3. l. mn. sùsprēgnū, imp. susprégni, aor. susprégnuh, prid. r. susprégnuo, prid. t. sùsprēgnūt〉 naporom uspjeti smanjiti snagu, nadzirati navalu čega [~ bijes; ~ osjećaje; ~ suze] • susprégnuti se 〈povr.〉 uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu; sin. suzdržati; vidski paranjak: susprezati

im. s. 〈G susprézānja〉 1. smanjivanje snage, nadziranje navale osjećaja 2. vladanje sobom ili odolijevanje čemu; sin. suzdržavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùsprēžēm, 3. l. mn. sùsprēžū, imp. suspréži, aor. susprézah, imperf. sùsprēzāh, prid. r. susprézao, prid. t. sùsprēzān〉 naporom uspijevati smanjiti snagu, nadzirati navalu osjećaja [~ bijes; ~ osjećaje; ~ suze] • susprézati se 〈povr.〉 uspijevati vladati sobom ili odolijevati čemu; sin. suzdržavati; vidski paranjak: suspregnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùsretnēm, 3. l. mn. sùsretnū, imp. sùsretni, aor. sùsretoh, prid. r. sùsreo, prid. t. sùsretnūt〉 slučajno ili u prolazu naići na koga [~ prijatelje na ulici] • sùsresti se 〈povr.〉 slučajno ili u prolazu naići jedan na drugoga [~ se na ulici]; sin. sresti; vidski paranjak: susretati