gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȗmnjām, 3. l. mn. súmnjajū, imp. sȗmnjāj, aor. súmnjah, imperf. sȗmnjāh, prid. r. súmnjao〉 1. ne biti uvjeren u istinitost onoga što tko govori [~ u čiji iskaz] 2. nemati povjerenja u koga ili što [~ u državu i njezine zakone]; ant. vjerovati

prid. 〈G sùmnjičava; odr. sùmnjičavī, G sùmnjičavōg(a); ž. sùmnjičava, s. sùmnjičavo; komp. sumnjičàvijī〉 1. koji nema povjerenja, koji izražava sumnju u sve [sumnjičava osoba] 2. koji odražava nepovjerenje ili sumnju [~ pristup]; sin. nepovjerljiv

im. ž. 〈G sumnjìčavosti, I sumnjìčavošću/sumnjìčavosti〉 osobina onoga koji je sumnjičav ili svojstvo onoga što je sumnjičavo; sin. nepovjerljivost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùmnjičīm, 3. l. mn. sùmnjičē, imp. sùmnjiči, aor. sùmnjičih, imperf. sùmnjičāh, prid. r. sùmnjičio, prid. t. sùmnjičen〉 pripisivati komu što loše, smatrati da je tko učinio kakvo nedjelo [~ za krađu; ~ za izdaju]

prid. 〈G sùmnjiva; odr. sùmnjivī, G sùmnjivōg(a); ž. sùmnjiva, s. sùmnjivo; komp. sumnjìvijī〉 1. koji izaziva sumnju [~ dokaz]; ant. nesumnjiv 2. koji nije provjeren, koji nije vjerodostojan, za koji se ne zna je li istinit [sumnjiva vijest; sumnjivi izvori]

im. m. 〈G sùmnjīvca, V sùmnjīvče; mn. N sùmnjīvci, G sùmnjivācā〉 sumnjiva osoba

im. ž. 〈G sùmnjivicē; mn. N sùmnjivice, G sùmnjivīcā〉 sumnjiva žena

prid. 〈G sùmnjivičina; ž. sùmnjivičina, s. sùmnjivičino〉 koji pripada sumnjivici

prid. 〈G sȕmōrna; odr. sùmōrnī, G sȕmōrnōg(a); ž. sȕmōrna, s. sȕmōrno; komp. sumòrnijī〉 1. koji je potišten i loše raspoložen [~ čovjek]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 2. koji odražava čiju potištenost i loše raspoloženje [sumorno lice]; sin. natmuren; ant. vedar pren. 3. koji izaziva tužno raspoloženje [~ dan] 4. koji ima tužan sadržaj [sumorne uspomene]; ant. vedar pren.; sin. tmuran, turoban

im. m. 〈G sȗmpora, I sȗmporom〉 kem. kemijski element (S), žuta nekovina, pojavljuje se u vulkanskim područjima, upotrebljava se u poljoprivredi

im. ž. 〈G sumpòračē; mn. N sumpòrače, G sumpòrāčā〉 bot. otrovna gljiva mesnata ispupčena glatka žuta ili smeđa klobuka koja raste u nakupinama na starim panjevima

prid. 〈G sȗmporasta; odr. sȗmporastī, G sȗmporastōg(a); ž. sȗmporasta, s. sȗmporasto〉 1. koji je poput sumpora [sumporasta tvar] 2. koji nastaje otapanjem sumporova dioksida [sumporasta kiselina]

prid. 〈G sȗmpornōg(a); ž. sȗmpornā, s. sȗmpornō〉 koji se odnosi na sumpor [~ smrad]

prid. 〈G sȗmporova; ž. sȗmporova, s. sȗmporovo〉 kem. 1. koji pripada sumporu [~ atom] 2. koji sadržava sumpor [~ dioksid]

im. ž. 〈G sȕmrāčnicē; mn. N sȕmrāčnice, G sȕmrāčnīcā〉 zem. granica između osvijetljene i neosvijetljene polovice Zemlje

im. m. 〈G sȕmrāka; mn. N sȕmrāci, G sȕmrākā〉 vrijeme kad počinje slabjeti ili jačati Sunčeva svjetlost, kad iščezava noć ili počinje padati mrak [jutarnji ~; večernji ~]

im. s. 〈G sunášca, V sȕnāšce; mn. N sunášca, G sùnāšcā〉 um., hip. 1. 〈Sunašce〉 Sunce od milja 2. pren. draga i mila osoba [Sunašce moje!]; sin. sunce pren., zlato pren.

im. s. 〈G sȗnca; mn. N sȗnca, G sȕnācā/sȗncā〉 1. Sunčeva svjetlost i toplina 2. (Sȗnce) astr. 〈jd.〉 najbliža zvijezda i središnje nebesko tijelo Sunčeva sustava 3. središnja zvijezda kojega drugog svemirskog sustava 4. pren. draga i mila osoba [Sunce moje!]; sin. sunašce pren., zlato pren. ♦ čekati koga, što kao ozebao ~ čekati koga, što kao svoj spas; čist kao ~ (suza) pošten, pravedan, moralan; iznijeti što na ~ iznijeti što na vidjelo; skinuti tajnu s čega, ne skrivati što, javno pokazati što; zubato ~ zimsko sunce; zimsko hladno i sunčano vrijeme

im. m. 〈G sȕncobrāna; mn. N sȕncobrāni, G sȕncobrānā〉 predmet sličan kišobranu koji služi za zaštitu od sunca [ručni ~; vrtni ~]

im. m. 〈G sȕncokrēta; mn. N sȕncokrēti, G sȕncokrētā〉 bot. 1. uzgojena jednogodišnja zeljasta uljarica iz porodice glavočika s visokom stabljikom i velikim žutim cvatom koji se okreće prema Suncu 2. cvat istoimene biljke

im. m. 〈G sȕncostāja; mn. N sȕncostāji, G sȕncostājā〉 zem. dan kad se Sunce nalazi u zenitu iznad jedne od obratnica ◇ ljetni ~ 20. ili 21. lipnja, dan kad je Sunce u zenitu iznad sjeverne obratnice i kad je na sjevernoj polutki Zemlje najdulji dan u godini; zimski ~ 21. ili 22. prosinca, dan kad je Sunce u zenitu iznad južne obratnice i kad je na južnoj polutki Zemlje najdulji dan u godini; sin. (solsticij)

prid. 〈G sùnčana; odr. sùnčanī, G sùnčanōg(a); ž. sùnčana, s. sùnčano; komp. sunčànijī〉 koji je obasjan suncem, koji je pun Sunčeva svjetla [~ dan; sunčana strana brijega; sunčano vrijeme]

prid. 〈G sùnčanōg(a); ž. sùnčanā, s. sùnčanō〉 koji se odnosi na sunce [sunčana svjetlost]; sin. (solarni)

im. s. 〈G sȗnčānja〉 izlaganje koga ili čega suncu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȗnčām, 3. l. mn. sȗnčajū, imp. sȗnčāj, aor. sȗnčah, imperf. sȗnčāh, prid. r. sȗnčao, prid. t. sȗnčān〉 izlagati što suncu [~ noge] • sȗnčati (se) 〈prijel.〉 izlagati koga suncu [~ dijete; ~ se na plaži]

prid. 〈G Sȗnčeva; ž. Sȗnčeva, s. Sȗnčevo〉 koji pripada Suncu [~ sustav]

im. m. 〈G sȕnovrāta; mn. N sȕnovrāti, G sȕnovrātā〉 v. ponor

im. m. 〈G sȕnovrāta; mn. N sȕnovrāti, G sȕnovrātā〉 bot. 1. sredozemna lukovičasta proljetnica s cvjetovima ugodna mirisa 2. žuti ili bijeli cvijet istoimene biljke; sin. (narcis, narcisa)

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sunòvrātīm se, 3. l. mn. sunòvrātē se, imp. sunovráti se, aor. sunovrátih se, prid. r. sunovrátio se, prid. t. sunòvrāćen〉 1. baciti se strmoglavce u ponor [~ s mosta] 2. pren. naglo i jako pasti [Dionice su se sunovratile na burzi.]

im. s. 〈G suočávānja〉 1. stavljanje ili dovođenje koga u izravan dodir s kim 2. susretanje s kim oči u oči, izravno susretanje s kim; sin. suočivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. suòčāvām, 3. l. mn. suočávajū, imp. suòčāvāj, aor. suočávah, imperf. suòčāvāh, prid. r. suočávao, prid. t. suòčāvān〉 stavljati ili dovoditi koga u izravan dodir s kim [~ krivca sa svjedokom] • suočávati se 〈povr.〉 susretati se s kim oči u oči, izravno se susretati s kim [~ se sa svjedokom]; sin. suočivati; vidski paranjak: suočiti

im. s. 〈G suočénja〉 čin stavljanja ili dovođenja koga u izravan dodir s kim

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùočīm, 3. l. mn. sùočē, imp. suòči, aor. suòčih, prid. r. suòčio, prid. t. sùočen〉 staviti ili dovesti koga u izravan dodir s kim [~ krivca sa svjedokom] • suòčiti se 〈povr.〉 susresti se s kim oči u oči, izravno se susresti s kim [~ se sa svjedokom]; Vidski parnjaci: suočavati, suočivati

im. s. 〈G suočívānja〉 usp. suočavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. suòčujēm, 3. l. mn. suòčujū, imp. suòčūj, aor. suočívah, imperf. suòčīvāh, prid. r. suočívao, prid. t. suòčīvān〉 usp. suočavati

im. m. 〈G suòdnosa; mn. N suòdnosi, G suòdnōsā〉 odnos dviju strana

im. s. 〈G suòsjećānja〉 dijeljenje osjećaja s onim tko je u nepovoljnim okolnostima; sin. sućut

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. suòsjećām, 3. l. mn. suòsjećajū, imp. suòsjećāj, aor. suòsjećah, imperf. suòsjećāh, prid. r. suòsjećao〉 osjećati sućut ili dijeliti s kim njegovu tugu ili žalost [~ s patnjama prognanika]

im. m. 〈G sȕpa; mn. N sȕpovi, G sȕpōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 rod ptica grabljivica iz porodice jastrebova jaka kljuna, relativno male glave koju u letu drže spuštenu, veoma velikih trokutastih krila i kratka repa 2. pripadnik istoimenoga roda [bjeloglavi ~]

im. ž. 〈G sùpārnicē; mn. N sùpārnice, G sùpārnīcā〉 žena koja se natječe s kim za pobjedu u igri ili za prednost u čemu [politička ~]; sin. (konkurentica), protivnica

prid. 〈G sùpārničina; ž. sùpārničina, s. sùpārničino〉 koji pripada suparnici; sin. (konkurentičin), protivničin

im. m. 〈G sùpārnīka, V sùpārnīče; mn. N sùpārnīci, G sùpārnīkā〉 osoba koja se natječe s kim za pobjedu u igri ili za prednost u čemu; sin. (konkurent), protivnik

im. s. 〈G sùpārnīštva; mn. N sùpārnīštva, G sùpārnīštāvā/sùpārnīštvā〉 suparnički odnos [~ u poslu; sportsko ~]; sin. konkurencija

im. m. 〈G sȕperlatīva; mn. N sȕperlatīvi, G sȕperlatīvā〉 gram. treći stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče najveći stupanj posjedovanja kojega svojstva ♦ govoriti u superlativima o komu, o čemu govoriti sve najljepše o komu, o čemu, hvaliti koga, što

im. s. 〈G superračùnala; mn. N superračùnala, G superračùnālā〉 inform. računalo koje mnogo brže obrađuje podatke od ostalih računala pa se obično upotrebljava u znanstvenim istraživanjima koja zahtijevaju ogromne proračune

im. ž. 〈G sȕpkē, DL sȕpki; mn. N sȕpke, G sȕpākā/sȗpkā/sȕpkī〉 bot. dio sjemenke u obliku listića na klici, koji sadržava zalihe hrane

prid. 〈G sȕplementārna; odr. sȕplementārnī, G sȕplementārnōg(a); ž. sȕplementārna, s. sȕplementārno〉 v. dodatni

im. pl. t. m. 〈G sȕpletīvā〉 oblici riječi koji imaju različit korijen, a isto osnovno značenje