im. ž. 〈G vjȅšticē; mn. N vjȅštice, G vjȅštīcā〉 1. izmišljeno biće, zla žena koja želi ljudima nanijeti zlo 2. žena za koju se vjeruje da ima nadnaravnu moć i da želi ljudima nanijeti zlo 3. pren. zla žena

prid. 〈G vjȅštičina; ž. vjȅštičina, s. vjȅštičino〉 koji pripada vještici

im. ž. 〈G vještìnē; mn. N vještìne, G vještínā〉 1. iskustvo stečeno uvježbavanjem kakve radnje [~ sviranja violine; ~ izradbe nakita] 2. prirođena spretnost ili okretnost [~ u ophođenju s ljudima]

pril. 〈komp. vjèštijē〉 tako da pokazuje čiju spretnost i razumijevanje u onome što radi [~ igrati]; ant. nevješto

im. m. 〈G vjȅtra, I vjȅtrom; mn. N vjȅtrovi/vjȅtri, G vjȅtrōvā/vjȅtārā〉 1. met. vodoravno strujenje zraka iznad Zemljine površine od područja visokoga tlaka zraka prema području niskoga tlaka [olujni ~; sjeverni ~] 2. 〈mn. vjȅtrovi〉 med. plinovi koji se razvijaju u crijevima 3. pren. ono što se osjeća kao strujenje, pojava čega [puše novi ~; ~ promjene] ♦ baciti u ~ što nerazumno potrošiti što, zanemariti što; govoriti u ~ uzalud govoriti, govoriti bez odjeka, govoriti u prazno; okretati se kako ~ puše mijenjati mišljenja prema prilikama (okolnostima), biti prevrtljiv; otišlo je (odlazi) u ~ što propalo je (propada) što, nestalo (nestaje) je što, bez povratka; ~ u krmu (leđa) povoljne okolnosti; znati (vidjeti) odakle (otkud) ~ puše znati što se krije iza čega, prepoznavati čije prikrivene namjere, poznavati prave razloge

im. ž. 〈G vjetrènjačē; mn. N vjetrènjače, G vjetrènjāčā〉 1. mlin koji se pokreće s pomoću energije vjetra [krilo vjetrenjače] 2. igračka od papira koji je složen i pričvršćen na štap tako da se vrti na vjetru ♦ boriti se s vjetrenjačama voditi uzaludnu borbu, beskorisno se truditi, uludo trošiti svoje snage

im. m. 〈G vjètrića; mn. N vjètrići, G vjȅtrīćā〉 um. lagani vjetar [~ s mora]

im. m. 〈G vjȅtrobrāna; mn. N vjȅtrobrāni, G vjȅtrobrānā〉 1. zaklon od vjetra, obično zid podignut na otvorenome prostoru na kojemu su česti jaki udari vjetra [Kamen je udario u ~.; ~ uz autocestu] 2. prednje staklo na vozilu, automobilu, kamionu itd.

prid. 〈G vjȅtrobrānskōg(a); ž. vjȅtrobrānskā, s. vjȅtrobrānskō〉 koji se odnosi na vjetrobran [~ brisač]

im. ž. 〈G vjetromètinē; mn. N vjetromètine, G vjetromètīnā〉 mjesto izloženo jakim udarima vjetra

prid. 〈G vjetròvita; odr. vjetròvitī, G vjetròvitōg(a); ž. vjetròvita, s. vjetròvito; komp. vjetrovìtijī〉 koji je ispunjen vjetrom, koji obiluje vjetrom, u kojemu vjetar često snažno puše [~ dan; vjetrovito more]

im. ž. 〈G vjȅtrōvkē, DL vjȅtrōvci; mn. N vjȅtrōvke, G vjȅtrōvkā/vjȅtrōvkī〉 kratki ogrtač koji ne propušta vjetar

im. ž. 〈G vjètrušē; mn. N vjètruše, G vjȅtrūšā〉 zool. ptica grabljivica iz porodice sokola crvenosmeđega perja i žutih nogu

im. ž. 〈G vjȅvericē; mn. N vjȅverice, G vjȅverīcā〉 zool. mali glodavac biljožder crvenosmeđe, katkad crne boje i bijeloga trbuha te duga kitnjasta repa ◇ leteća ~ mali glodavac s letnicom koja mu služi za produžene skokove sa stabla na stablo ili na tlo

prid. 〈G vjȅveričjēg(a); ž. vjȅveričjā, s. vjȅveričjē〉 koji se odnosi na vjeverice

im. ž. 〈G vjȅžbē; mn. N vjȅžbe, G vjȇžbā/vjȅžbī〉 1. radnja koju treba ponavljati kako bi se stekla kakva vještina ili razvile određene sposobnosti [tjelesne vježbe] 2. zadatak kojemu je svrha bolje upoznavanje predmeta i stjecanje radnih navika [pismene vježbe]

im. m. 〈G vježbáča, V vjȅžbāču; mn. N vježbáči, G vježbáčā〉 osoba koja vježba

im. ž. 〈G vježbàčicē; mn. N vježbàčice, G vježbàčīcā〉 žena koja vježba

prid. 〈G vježbàčičina; ž. vježbàčičina, s. vježbàčičino〉 koji pripada vježbačici

im. s. 〈G vjȅžbalīšta; mn. N vjȅžbalīšta, G vjȅžbalīštā〉 prostor određen i uređen za kakve vježbe [vojno ~]

im. s. 〈G vjȅžbānja〉 1. razvijanje navike, vještine ili sposobnosti za što stalnim i redovitim radom, izvođenje određene vježbe 2. činjenje koga sposobnim za što vježbom, jačanje ili razvijanje kakve vještine; sin. uvježbavanje 3. izvođenje gimnastičkih vježba

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vjȅžbām, 3. l. mn. vjȅžbajū, imp. vjȅžbāj, aor. vjȅžbah, imperf. vjȅžbāh, prid. r. vjȅžbao, prid. t. vjȅžbān〉 1. 〈prijel.〉 a. stalnim i redovitim radom razvijati navike, vještinu ili sposobnost za što, izvoditi određene vježbe [~ sviranje na glasoviru; ~ dizanje utega] b. vježbom činiti koga sposobnim za što, jačati ili razvijati čiju vještinu [~ momčad; ~ vojnike; ~ zbor]; sin. uvježbavati 2. 〈neprijel.〉 izvoditi gimnastičke vježbe [~ svako jutro]

im. ž. 〈G vjȅžbenicē; mn. N vjȅžbenice, G vjȅžbenīcā〉 1. knjiga ili bilježnica za vježbanje školskih zadataka [glazbena ~; matematička ~] 2. početnica u činovničkoj službi

prid. 〈G vjȅžbeničina; ž. vjȅžbeničina, s. vjȅžbeničino〉 koji pripada vježbenici, početnici u činovničkoj službi

im. m. 〈G vjȅžbenīkā, V vjȅžbenīče; mn. N vjȅžbenīci, G vjȅžbenīkā〉 početnik u činovničkoj službi

im. ž. 〈G vládē; mn. N vláde, G vládā〉 pol. najviše tijelo izvršne vlasti koje države [hrvatska ~; savezna ~]

im. s. 〈G vládānja〉 1. v. vladavina 2. postupanje, odnošenje prema okolini na određen način; sin. ophođenje, ponašanje 3. ponašanje u školi koje se ocjenjuje ocjenom u svjedodžbi [primjerno vladanje]

im. m. 〈G vladára, V vlȁdāru/vlȁdāre; mn. N vladári, G vladárā〉 osoba koja vlada državom, obično kralj ili car

prid. 〈G vladáreva; ž. vladáreva, s. vladárevo〉 koji pripada vladaru; sin. vladarov

im. ž. 〈G vladàricē; mn. N vladàrice, G vladàrīcā〉 žena koja vlada državom, obično kraljica ili carica

prid. 〈G vladàričina; ž. vladàričina, s. vladàričino〉 koji pripada vladarici

prid. 〈G vladárova; ž. vladárova, s. vladárovo〉 usp. vladarev

prid. 〈G vlàdārskōg(a); ž. vlàdārskā, s. vlàdārskō〉 koji se odnosi na vladare

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vlȃdām, 3. l. mn. vládajū, imp. vlȃdāj, aor. vládah, imperf. vlȃdāh, prid. r. vládao〉 1. biti vladar i upravljati državom [~ carstvom] 2. imati vlast nad kim ili čim [~ ljudima; ~ vojskom i policijom] 3. imati potpuno usvojena kakva znanja ili vještine [~ stranim jezicima; ~ gradivom] 4. pren. 〈3. l.〉 biti rasprostranjen, zastupljen u velikoj mjeri [Ovdje vlada tišina.] • vládati se 〈povr.〉 v. ophoditi se pod ophoditi, ponašati se

im. ž. 〈G vlàdavinē; mn. N vlàdavine, G vlàdavīnā〉 ostvarivanje i trajanje čije vlasti, način vladanja [~ neprijatelja]; sin. (vladanje)

im. m. 〈G vlàdikē, DL vlàdiki; mn. N vlàdike, G vlȁdīkā〉 1. rel. poglavar crkvenoga područja (episkopije ili biskupije) u pravoslavaca i grkokatolika 2. pov. crkveni i svjetovni vladar u Crnoj Gori

im. ž. 〈G vlȁgē, DL vlȁzi〉 vodena para u zraku ili u čvrstoj tvari [čuvati od vlage; ~ u tlu]

im. m. 〈G vlȃka, L vláku; mn. N vlȁkovi, G vlȁkōvā〉 prometno sredstvo koje se kreće po tračnicama, a sastoji se od željezničkih vagona koje vuče lokomotiva [brzi ~; teretni ~; putnički ~]

im. s. 〈G vlakánca; mn. N vlakánca, G vlàkānācā/vlàkāncā〉 1. um. malo vlakno 2. anat. a. tanko vlakno u međustaničnoj tvari b. tvorba u citoplazmi mišićnih i živčanih stanica

prid. 〈G vlȁknasta; odr. vlȁknastī, G vlȁknastōg(a); ž. vlȁknasta, s. vlȁknasto〉 koji ima vlakna, koji je građen od vlakana ili nalikuje vlaknima [vlaknasta stabljika; vlaknasta tvar]

im. s. 〈G vlákna; mn. N vlákna, G vlȃkānā/vláknā〉 1. tanka nit koja služi kao osnova u tkanju [prirodno ~; umjetno ~] 2. anat. tanka savitljiva nit u mišićnim i živčanim stanicama

im. m. 〈G vlakòvođē, V vlȁkovođo; mn. N vlakòvođe, G vlakòvōđā〉 vozač koji upravlja lokomotivom

im. ž. 〈G vlȃsi, L vlási, I vlȃsju/vlȃsi; mn. N vlȃsi, G vlásī, DLI vlásima〉 nit ili dlaka kose ♦ na ~ (dlaku) isti, usp. dlaka; ni ~ (dlaka) s glave neće pasti komu, usp. dlaka

im. m. 〈G vlásca, I vláscem〉 bot. višegodišnja biljka čiji je korijen duguljasta lukovica s dugim zelenim cjevastim listovima koja služi i kao začin

im. m. 〈G vláska; mn. N vlásci, G vlȃsākā〉 bot. sitna lisnata ljekovita mahovina [obični ~] ◇ gospin ~ kitnjasta paprat koja raste na stjenovitim i vlažnim mjestima

im. s. 〈G vlȁsīšta; mn. N vlȁsīšta, G vlȁsīštā〉 dio glave na kojemu raste kosa

im. ž. 〈G vlȃsnicē; mn. N vlȃsnice, G vlȃsnīcā〉 žena koja što posjeduje, kojoj što pripada

prid. 〈G vlȃsničina; ž. vlȃsničina, s. vlȃsničino〉 koji pripada vlasnici